Demencija -.-

evo ovo je moj prvi post i bicu zahvalna na svakom savjetu..ko je imao priliku sa dementnim osobama da se uhvati u kostac zna kako je to kod nas..mene zanima vase iskustvo..licno iz mog iskustva, jedan ljekar je rekao "pa znate li gospodjo koliko ima dementnih osoba kod nas? sta ja tu mogu?":mad: pa mislim, ne znate da li se on sali ili...sta!?...zatim drugi doktori kazu neka baka pije cedevitu, aj i to mogu prihvatit..e sad ima jedna presmjesna situacija i znam da ljudi sa ovim "problemom" su isto prosli..znaci..jos dok je bakica bila u nekoj pameti odvede se kod doktora..i ona tamo bistirije odgovara nego ja..u pricu sa doktorom kako se? jeste li dobro?...pomislice covjek da je mi pravimo ludom..a onda doktor pita..a recite mi bako sta ste jeli danas? znate li ko je predsjednik nase draze?..ali to nije sve pita je on sta mislite o barak obami?! slusam i ne vjerujem!!!!ljudi!!!!??? je li ovo moguce..to je ono sa neta pokupio na brzinu neki test za dementne osobe i onda na google translate i cita :congratulatory: o cemu se tu radi..blago receno katastrofa..ne kazem da su svi daleko bilo! ima izuzetaka, ali ostali....i tako prepusteni milosti ili nemilosti borimo se sa tim i vjerujem da nisam jedini slucaj..ali eto da bar jednom zapocenmo ovu temu, jer vidim nema je nigdje na forumu..bakica je vec stara, uhvatila je ona agresivna demencija kad joj neki crv ne da ni sekund mira, pocela je i nekontrolisano da mokri, ali je aktivna..cak i previse, nije vezana za posteljinu..da li neko zna primaju li dementne osobe u staracki dom..jer sam cula da ove nase pameti odluce da ih posalju u Dobrotu, sto niko nikako ne preporucuje..al kako rece postovani doktor, sta oni tu mogu...znaci vasi savjeti, vase price..vjerujem da ce ovo od pomoci biti svima..jer svako ko se brinuo o dementnim osobama zna da je to mucenje..mi babi pruzamo sve, ljubav, paznju..ma toga ne fali iako nam pokida sve zivce..svaki vas savjet bice dobro dosao..jer procitala sam sve moguce forume i znam kako to funkcionise u drugim zemljama, ali eto kod nas kao da je sramota o tome pricati..to nisu lude osobe, to su zdrave osobe, ali mozak jednostavno ne moze da otprati tijelo, odumire, ali kome to objasniti kad eto ih i doktori smatraju ludima..za kraj izvinjavam se za malo opsirnuju poruku, ali shvatice te me :tears_of_joy:

svaki privatni staracki dom ce primiti takve osobe, i tu nema nista sporno, a to za ponasanje doktora, pa oni za mnogo ozbiljnije stvari i mladje osobe ne haju bez dobrog podmazivanja cak i kad su smrtno ugrozeni a ne za neke omatufljenje starije ljude , nazalost .............

a ja da pitam kako to tu funkcionise, oko starackih domova. nego da vidim ima li ko iskustva sa tim jer ne znam kako se tamo ponasaju prema tim osobama. skupo jeste za placanje, ali da vidim kako funkcionise to, da se sve uzme u obzir. jer bolest "uzima" iz nedelje u nedelju sve vise

Dok si sa babom, par savjeta.
kad god pravi frku, vjerovatno je hvata periodično i drži je oko sat vremena. Uvijek joj se obraćaj smireno i šta god da priča ili radi, gledaj da budeš što staloženija kao da je to normalna stvar. Problem jeste ako uspije da ostvari vidno transfer nervoze na okolinu onda zna da bude žešća i žešća.
Oko fizioloških problema, nabavi pelene, imaš baš za starije osobe.
Kada je u boljem stanju, pribranija, nemojte je opterićivati pitanjima nekim pretjeranim razgovorima,bukom. Svaka povećana aktivnost zna da se osveti u večernjim ili ranim jutarnjim satima oko 3-4h izjutra.
Koliko si u mogućnosti, što staloženije i gotovo ignoratski se odnositi prema nekom zaista velikom problemu koji izaziva. Povlađivanje itd...

znam par ljudi koji su u dom ostavili stare skoro iz istih razloga, ono kolko sam upucen po njihovoj prici, jako su zadovoljni, e sad nas narod ko nas narod, uvijek ce se naci neko da protiv toga svasta kaze, al svakako ti imas redovne posjete i sve pa uvijek mozes banuti provjeriti stanje, a kao druga opcija imas udruzenje geronto domacica, pa vidi da nadjes neku zenu koja ce joj biti drug i pomoc

Quote:

---

Originally Posted by viki

a ja da pitam kako to tu funkcionise, oko starackih domova. nego da vidim ima li ko iskustva sa tim jer ne znam kako se tamo ponasaju prema tim osobama. skupo jeste za placanje, ali da vidim kako funkcionise to, da se sve uzme u obzir. jer bolest "uzima" iz nedelje u nedelju sve vise

---

Moja baba je imala demenciju, i nakon izvjesnog vremena je stvarno postala teret, jer vise nije mogla ni da stoji ni da se kontrolise, dali smo je u dom za stare blizu danilovgrada, cini mi se da se Duga zove, dok je bila tamo, bas se preporodila, one sestre fino vode brigu o svima, ali na zalost posle je imala mozdani. Ali u svakom slucaju, dom je dobro rjesenje.

Kako se snalazite sa članovima familije koji imaju demenciju ??

U početnoj fazi smiješno, tj.kad nijesi svjestan da je počela, pa se nasmiješ kad osoba iz čista mira krene na posao, a u penziji je 30-ak godina, ili kaže da je studirala medicinu u Beču (a ona niđe veze s tim). Počelo je prije nekih 7,8 godina.
Onda postane zabrinjavajuće kad to učestali, a ja sam potpuno pogrešnom metodom pokušavala moju babu da vratim u realnost, tako što joj podviknem kad krene u kuhinju i počne da se skida, a mislila je da je u kupatilo, ili počne neku priču, koja nema nikakve veze s njom. Ona je znala da se nasmije i vrati se na ' glavni put', a ja se kao ljutnem, jer sam mislila da se zeza s nama i da je razmažena (pošto stariji ljudi počnu da se ponašaju kao đeca, a zaista joj pažnje nije manjkalo).
Nažalost, trenutno je u baš lošem stanju i vratila se u djetinjstvo od prije 80 godina. Svu braću i sestre nabroji, pominje ih, komšije, učitelje, a sve osobe i događaje poslije toga ne zna i ne razaznaje. Često i zapjeva partizanske pjesme.
Naša je, na sreću, slabo pokretna, pa nemamo te muke da je tražimo po naselju, gradu.
Ono što je sreća u nesreći, a rekao nam neuropsihijatar, je da ona ne pati, jer uz to što nije svjesna, ništa je ne boli.
Napominjem da je ona za sad prvi i jedini slučaj u našoj užoj i široj porodici s majčine i očeve strane koja boluje od demencije. Takođe je i stečeni dijabetičar od njene pedesete godine, pa je i to ubrzalo proces.
Da, ima faze kad je u konstantno budnom stanju 72h i tada je baš nepodnošljiva, ne možeš nikako da je smiriš, onda prespava dva...
Trenutno je u domu tri godine. Obilazimo je redovno i zaista ima svu potrebnu njegu.

ja sam se susrela sa frontalnom demencijom i nekako sam uvijek mislila da je to samo gubljenje pamćenja, al kad mi je rečeno da je to u stvari odumiranje prednjeg dijela mozga, bila sam šokirana... početak je bio sa napadima straha, onda gubitak pamcenja, slabljenje motorike. i prognoze su lagano otkazivanje funkcija sve do smrti. nije u pitanju starost baš starost, ali... mozak je zaebana stvar.

Moja baba pokojna. Greota sto nije imala cerku, tri sina. To im je sve bilo smijesno. Mada sestra i ja nismo dali da to ide u tom smjeru. Iskreno ja nisam pokusavao da je kritikujem. Cerao sam stado ovaca iz dvorista. Gasio vatru, vikao na talijane, divio se sumi u matesevo, dozivao joj strica da ga sakrijem (narodni heroj, nosi srednja skola u pg njegovo ime). Sad se malo rastuzih jbg. Dozivjela je duboku starost i bila pazena ali bas zeznuto kad se tako zavrsi.
Iako jedva pokretna jednu noc nestala je iz kuce, kad nas je zvao stric totalna panika. Nasli smo je nakon svitanja, kilometar od kuce, sjedi pored jedne prodavnice kaze krenula kuci, tuga...

Sent from my Redmi 6 Pro using Tapatalk

Sve ovo sto pominjete ovdje, uz duzno postovanje, je kao iz kakvog umivenog filma. S druge strane, ako je ovo sto ste pomenuli najtezi i najzeznutiji dio s kojim ste se sreli vezano za dotichni uzas, onda ste bas imali/te srece.

Ljekari demenciju kolokvijalno nazivaju "razarachem familija" (pored svih ostalih imena) i ukratko -ne dao bog nikom. To sto se dogadja i sto morate da radite, ako se nema mogucnosti za kakvu struchnu njegu je potpuna katastrofa.

Ako se ne radi o bas starom fizicki nemocnom cheljadetu, onda se ima, -Bjezanje od kuce, svlachenje, gubitak kontrole nad nuzdama, vriska i uzas, (fizichko razrachunavanje) kad krenete najobichniju stvar da zavrsite,.

Izbor izmedju hemijskog "obogaljivanja" (ubijanja motorike) ili fizichkog restrainovanja (vezivanja).

Dakle, neko ko vam je blizak da ne moze blizi, ne baba/djed vec blize, koga ste gledali cio vijek kao u boga, sad morate da ga ili trujete ili da se bijete s njim/njom, vezete ih kao marvu.
Dakle, -ne dao bog nikom.

Robin Wilijams je bio u pravu 300% kad se ubio (bio toga valjano svjestan ili ne. Usled bolesti naravno). Ne advokatisem samoubistvo, naprotiv, ali kad zivot prestane da bude zivot, onda je mnogo ljepse (za sve) zavrsit to ljudski.
(No nekih puta bolest je podmukla, prisunja se skroz neprimijeceno, te preuzme i nagrdi prije cheljade moze ista da uradi, pa makar to bilo i "final solution").

---
So kako se snalazit s tim? Osobama bolesnim od demencije? -Podrazumijevajuci da se nema mogucnosti za profesionalno resenje, sto bi bilo apsolutno najbolje, (Nisam siguran da kod nas postoje, ako se nije sto skorije otvaralo/mijenjalo, institucije koje pruzaju valjanu njegu tako oboljelim licima), ako ste iole empatichni, a radi se o jako bliskoj osobi, izio vam ga je djavo.
No valja bit pozitivan i znat da nisu svjesni sto se dogadja, te je to kao neka utjeha. Uglavnom apsolutna preporuka je -profesionalno staranje/institucija. Ili familija da se rotira. Jedno-dvoje je malo za takvog bolesnika. Sto vise to bolje.

Eee, dobro reče drug, izio im ga je djavo....vala po svim pitanjima, jad da nas i familiju nadje.

A ovdje ima ta nekakva terapija za demenciju što je dobijena, koja po mojoj procjeni djaoljom nema efekta. Čovjek je agresiva, viče, ima nekontrolisane pokrete, fantazira, hoće sad milion stvari da učini, pa uzme nakupuje mašina i auta i svega nečega što uopšte ne treba. Prodaje nekretnine, kupuje druge koje ne bi trebalo i tako.... Ubi familiju.
Oni ljudi nisu za dom jer on ima momente kad je "Normalan", ali, na veliku su muku.
A taj čovjek inače liječen i operisan od srca, od karcinoma, teški dijabetičar....ma sve se skupilo, užas jedan !

AKo na to dodaš da je to čeljade koje oće samo da sebe vozi i da svojeglavo istjeruje svoje, pretpostavljaš koliki je to stres za familiju.

Čitam tamo da se ima nešto što se predaje u neko savjetovalište na Zlatici.
Iz neurologa izvještaj pa se dobije pratioc,, tako shvatih. A bolje to nego dom, ipak ko ima ikoga nije da se šalje u dom za stare...