Originally Posted by
Artemis
Sanjam jednom kako sam na nekom putovanju,kao negdje u Grckoj,s nekim drustvom i nekoliko nas ode da se kupa tj da skace sa stijena...Dan je prelijep,Suncan,boja mora lijepa i voda mirna..Sad vidim da neki krecu da skacu pa skacem i ja na glavu...(e sad ide pravi dio) Zaranjam,ne gledajuci ispod vode tj zmureci plivam prema gore da izronim,ali uocavam da mi se isplivavanje oduzilo i da ne izlazim.Otvaram oci i vidim kroz vodu izvise stijenu koja kao kamena ploca pocinje da me pritiska,sad sam zaglavljena i nema izlaza a borim se sa poslednjim dahom...Shvatam da mi nema spasa...I nekako u tom zadnjem dahu odjednom sam upala u neku pecinu pod stijenom iz koje se nazire samo supljina iz koje viri svjetlost...Tu shvatam da je to samo nesto privremeno sto mi nudi spas a da moram da nadjem gotovo nemoguci nacin da izadjem...
Tu mi se san prekida...
Kad sam se probudila imala osjecaj da sam u snu mogla srcani 'ladno da dobijem dok sam ispustala onaj poslednji dah...Jedan od najtezih snova koje sam imala...Definitivno...
A te kontrole nije bilo niti se moglo ista ucinjet da se probudim...