Volio bih da pisete sve sto znate o alhemiji,simbolima alhemije i njihovim znacenjima.
Printable View
Volio bih da pisete sve sto znate o alhemiji,simbolima alhemije i njihovim znacenjima.
Alhemija je bila jedna valjana "philosophia naturalis svoga vremena, ali nije izdrzala pojavu diferencijalnih jednacina, trodimenzionalnog prostora ili sto neki kazu "mehanicistickog determinizma".
Kazu ubice se zovu Dekart, Njutn i Lajbnic, a grobari prvoborci industrijske revolucije. Istini za volju i Njutn je u svojoj laboratoriji pokusavao od jeftinog metala da smucka zlato ;)
Alhemija...
Pa uglavnom jos jedan Jevrejski izgranak...
Tacnije Alhemija je nastala od Kabale i
alhemislti su inace pokusavali da svaki
metal pretvore u zlato...
Sto je malo seljacki a?
Kad bi bilo toliko zlata , odma bi izgubilo vrijednost... :shock:
~~~~~~~~
samim tim sto je alhemija nastala od kabale , vodi porijeklo od jevreja
a oni vazda bili zheljni uprave zlata i novca! :twisted:
Karl Gustav Jung ima jednu knjigu o Alhemiji...
Mislim on je opravdava jer ona i sama sebe kao i skoro svaka druga jevrejska sekta(religija) opravdava kroz Hriscanstvo... :shock:
Apsurd a? :)
Narode!
Obicno ne zalazi na ovaj forum, ali mi za oko zape nickname - Alo -pa znajuci da se radi o jednom veoma mudrom i suverenom mladom celjadetu, udjoh da vidim i zapazih ovaj topic sa temom alhemija, koja je uveliko predstavljala osnovnu odrednicu mog misaonog bavljenja svijetom i zivotom.
Alhemija!?
Najkrace leksijkonsko objasnjenje ovoga pojma je kolko prostacko toliko i pogresno, a glasi:
Vjestina pravljenja zlata!
U stvari, radi se o jednom drevnom transcedentnom ucenju, koje je bilo, a tako ce i ostati, nesto poput podzemnog duhovnog toka koji odvajkada i bez izuzetka napaja sve izvore ljudskog saznanja, a moglo bi se formulisati kao saznajna izvjesnost.
U pogledu ovoga ucenja, najbolja ilustracija bi bila ona narodna prica o ljudima koji su stigli do na kraj svijeta, pa iako svjesni potpune neizvjesnosti hrabro koraknu u "nista" i njime krenu tumarati dok je sljunak pod njihovim koracima skripao, nerestano im saljuci poruku da: "Ko ga uzme kajace se, a ko ne isto ce se kajati..." Neki su mislili, sto da ga teglim kad cu se ionako kajati, dok su drugima padalo na um, da : "Kad cu se vec kajati, barem da znam zbog cega...?" Kad su se konacno vratili u stari, dobri i poznati svijet, prvo im je bilo da ppogledaju onaj sljunak koji su neki ponijeli i vidjeli da se radi o dijamantima, tako da su se kajali oni sto nista ne ponijese i oni sto su ponijeli zato sto ne ponijese vise...
Tako sam i ja, prilikom moga boravka na trulom zapadu, preko dvadeset godina tumarao medju olupinama i ostacima ovoga ucenja, jednako osluskujuci njegove neshvatljive poruke i tek onoga dana kad sam, ogorcen gubitkom toliko vremena, rijesio da pljunem za sobom, negdje u zabitom cosku svoga uma nadjoh na skromnu hrpicu saznajnih dijamanata i gorko pozalih sto nijesam ponio vise.
Vjerujem da malo koji od vas, ako ne i niko, ne zna da se ovo ucenje nekad zvalo i...:
- Ars Magna (Velika Umjetnost odnosno vjestina)
- Sapientia Magna (Velika Nauka)
- Philiosophia Magna (Velika Filosofija)
- Kraljevska vjestina i sl.
U medjuvremenu sam shvatio da ono sto sam u prolazu zahvatio tumarajuci neprozirnim tminama ovog Velikog Ucenja, uopste nije malo, vec toliko da sam se s njim morao tegliti kao sa preteskim bremenom, jer nikoga nije bilo da me u tome odmijeni. Svjestan da to breme predstavlja nesluceno veliku zaduzbinu koju sam stekao na neizvjesnom saznajnom hodocascu, koju sam duzan svom rodnom kraju, sredinom devedesetih sam, za pokoljenja koja ce to moci da shvate, pohranio sam u jednj skromnoj i neuglednoj knjizici, ispisanu mucavim i nesviklim jezikom, pod naslovom cudnim, da cudniji ne moze biti:
- "Slika Svijeta Velike Umjetnosti".
Knjiga je objavljena kod izdavaca - Dignitas - , gdje je ostala u dubokoj i mracnoj zavjetrini bilo kakvog javnog interesa, time u potpuno u skladu sa vjekovnim tradicijom kojom se ovo ucenje skriva na taj nacin sto je svakome na domaku pogleda i uma koji nije sposoban da ga prepozna.
U stvari, bilo je potpuno u skladu sa mojim (visokorealnim) ocekivanjima da ce teze navedene u toj skromnoj knjizici, shvatiti jednako malo (ili mnogo) citalaca, kao i teze Einsteina. I meni je trebalo vise od dvadeset godina da "shvatim" veoma cudnu poruku ovoga ucenja, koje, onako uzgred, napominje da njene teze i tvrdnje ne treba pokusavati shvatiti umom, vec tzv. "unutrasnjim razumom", odnosno necim sto se moze naslutiti pod pojmom - intuicija (predosjecaj).
Adepti ovoga drevnog ucenja, apsolutne istine uopste nijesu skrivali, naprotiv, iznosili su ih u kristalnoj jasnoci ali su ih mogli preoznati samo oni koji su, u medjuvremenu, mukotrpnim radom i meditacijama svoj duh ocistili do kristalne cistoce i bili spremni i sposobni za njihov prijem.
Kad su jednog drevnog (od prije 2000 godina) indijskog Adepta Velike Vjestine, pitali:
- "Ucitelju, a koliko i kako se ta svijest kojoj tezite, razlikuje od ove uobicajene i svakidasnje?"
...dao je tajanstven, ali zato konacan i veoma odredjen odgovor:
- "Svijest kojoj tezimo mi, Adepti Velike Vjestine, od obicne svijesti se razlikuje kao sto se dijamant razlikuje od komada ugljena..."
Za uobicajeno shvatanje utemeljeno na ocevidnosti, nije mogao upotrijebiti komparaciju vecega kontrasta i razlike, da bi tek nakon par milenijuma bilo jasno da bas u elementarnom pogledu nema nikakve razlike, osim alotropske modifikacije (ma sto to znacilo), jer se radi o jednom te istom elementu - ugljeniku!
Ova njegova mistifikacija nikako ne moze sakriti zapanjujucu cinjenicu, da je on, jos prije dva milenijuma, poznavao tajnu materije...
Dosta je za prvi put, a za nastavljanje price po ovoj tematici ocekujem vase zanimanje jer nemam volje da pricam sam sa sobom...
- M -
Posto itekako dobro znam da je alhemija pornografija duha, ne cudi me da sto se niko ne javlja ni da pripita a kamo li da sto ispostuje, ali cu se sam pobrinuti da ovaj topic ne ode u dubinu...
Osim toga, prilozicu link na kome ima priloga dosljedno obojenih ovim ucenjem.
Pa ko voli,nek izvoli!
- M -
http://www.poezijaonline.com/kolumne...%20St.%20KINJO
Bas ti hvala za ovaj link jer izgleda od svih alhemija samo ostala alhemija lijepe rijeci. Sve izgleda prosto ka' priganice, a kod svakoga razlicite :)Quote:
Originally Posted by Met
Sva slova znamo, sve rijeci znamo i razumijemo, ali treba znati kako to sve zamutiti, profiltrirati da bude zlato. Znaci ipak alhemija.
U osnovi, alhemija je kvazi-naučna ili scijentistička praksa i mistička umjetnost, uglavnom antička i srednjevjekovna, koja ima dva glavna cilja:
izmejnu običnih metala u zlato, naravno, i razvijanje, pravljanje, otkrivanje, stvaranje eliksira života, sredstva imortalnosti ili besmrtnosti. Klasična zapadnjačka alhemija, kako se naziva, ima ili vodi porijeklo još iz Egipta tokom prav tri stoljeća prije Hrista (savremena, u istom periodu sa ranom Kineskom i kasnom Islamskom varijantom alhemije). Najviše se praktikovala u Evropu od strane Paracelsusa, ali i Njutna sve do 18. stoljeća. Glavna funkcija ili preokupacija bila je usmjerena na praktičku metalurgiju, a njen filozofski značaj i vrijednosti derivira ili izvodi se od rane Grčke teorije o osnovnim relacijama među temeljnim elementima, kao i iz religijsko-alegorijskog razumijevanja alhemijskog transmutiranja u zlato. Ta transmutacija u zlato ili bolje pjurifikacija ili pročišćavanje iz običnog (ovosvjetskog) u zlato (savršeno) je jedna od glavnih komponenti same religije uopšte. Ta pjurifiakcija traži transmutativni agenat, filozofski kamen ili temelj, ili mističnu substancu, koja pomiješana sa alkoholom i drugim potrebnim elementima, recimo u vidu eliksira stvara eliksir besmrtnosti. Za mene lično bajkovita priča, ali u stvarnosti potraga za tim elementima potrebnim za pretvaranje u zlato i stvaranje eliksira učinili su da se sve više razvija oblast experimenta, metoda i alata za to experimentisanje. I to je ono što je interesantno u svoj toj priči, bar po meni.
Flash - djeticu!
Veoma lijep i informativan post, koji ukazuje da ga je pisao neko ko zna o cemu pise i umije da to izrazi. Sto se definicije tice, ne mogu reci nista drugo osim toga da je potpuno ispravna, barem na razini sluzbenog shvatanja prirodnih i inih nauka i naucnih dostignuca.
No, u skladu sa alegorijom nasega Adepta Velike Umjetnosti, ovoj definiciji nedostaje ona alotropska dimenzija svijesti, koja omogucava definiciju bogatiju za jednu dimenziju stvarnosti vise, sto i jeste pravi cilj i zadatak Velike Umjetnosti.
No, ovaj tvoj post me samo moze ohrabriti da cesce navratim i osvjezim ovaj topic jer, iako bi se mnogima moglo uciniti nevjerovatnim, ova tema pripada buducnosti mnogo vise nego proslosti.
pozdrav
- M -
alhemija...
O mora li sve grdo pasat od jevreja!?? :shock: :D
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Polako samo...
Eto imate knjigu
Karl Gustav Jung - Psihologija i Alhemija...
Ko oce da je cita , neka se dobro pripremi psihicki! :shock:
To je neka kriminalno-umobolna (nauka ili religija sta li vec) :)
Znacete i sami... :wink:
Jel tako?
U grckoj mitologiji, postoji prica da je jedan kralj (treba da se sjetim imena) dobio dar od boga Zevsa, da sve sto dodirne postane zlato.
Da li je to dokaz da je jos kdo starih Grka bilo pokusaja da se dobije zlato od bilo kog predmeta?
Mida
i umrije Mida od gladi! :lolblue:
Tacno tako. Hvala Hari. :wink:
Evo price o tom liku iz grcke mitologije:
Kralj Mida - frigijski kralj, sin kralja Gordija i boginje Kibele
Bio je strastveni postovalac boga vina Dionisa. Ne jednom se s njim napio, a poznavao je i sve njegove pratioce. Kad su jednom seljaci doveli pred njega nekog pijanog starcica, prepoznao je u njemu Dionisovog poocima Silena i pogostio ga kako dolikuje, a nakon 10-dnevne vesele pijanke odveo ga Dionisu. Obradovan bog vina na to mu je obecao da ce mu ispuniti svaku zelju, a Mida ga je na to zamolio da se sve cega se dotakne pretvori u zlato. Dionis se zamislio; bilo mu je zao sto Mida nije zatrazio bolji poklon, ali je obecanje ispunio.
Ispocetka je Mida bio izvan sebe od radosti; otrgnuo je hrastovu grancicu i ona se pretvorila u zlato, ubrao je jabuku sa stabla, a ona je bila od zlata kao da je iz vrtova Hisperida. Ali kad je seo za sto i uzeo komad hleba u ruke nije mogao da ga pojede jer se takodje pretvorio u zlato. Zlato mu je zaskrupalo medju zubima i kad je stavio u usta komad mesa, a i vino se pretvorilo u zlato kad je htjeo da se napije. Mida je na to u ocajanju zamolio Dionisa da ga oslobodi tog prokletstva. Buduci da su bogovi milosrdni kad ljudi priznaju svoju krivicu i mole za milost, Dionis mu je molbu uslisio. Poslao ga je da se umije u rijeci Paktolu i spere sa sebe gresku svoje nerazumne zelje. Mida je rado poslusao, a od njegove nevoljne zelje za zlatom preostala je jos samo legenda i zlatni pesak u rijeci koja se danas zove Gedis. (...) (iz knjige "Junaci antickih mitova - Vojtjeh Zamarovski)
Vjerovatno da ni jedna mitologija u istoriji covjecanstva, nije toliko vezana za ovo drevno ucenje - alhemiju - kao grcka, a njena predanja toliko njene simbolike, da se slobodno mogu nazvati poezijom predskazanja i misaone izvjesnosti.
Jos jednom procitajte ovu pricu o kralju Midi, nepromisljenoj zrtvi svoje zelje i pritom obratite paznju na kraj price u kojoj kralj, tragicno svjestan svoje greske, sa iskrenim kajanjem moli bogove da ga oslobode prokletstva i njegova zelja, sa suprotnim predznakom, biva uslisena te se umivanjem u carobnoj rijeci oslobadja prokletstva i (objektivno) postaje mnogo bogatiji nego li dok je plivao u zlatu.
Ova divna legenda uzgred navodi da od tada, pomenuta rijeka nosi zrnca zlata, kao uspomenu na ovaj neprolazni mit. Medjutim, tek ovdje se nazire pravi uticaj ovog neprolaznog ucenja, jer bas ono u sebi nosi namjeru da se neizmjerna moc ljudske zelje iskoristi za duhovnu evoluciju njegovog bica. Kao sto se nakon ovog mitoloskog cina, zlatna zrnca mogu naci u koritu ove zlatonosne rijeke, tako se i krhotine ovoga ucenja mogu naslutiti u svim kultovima i legendama sirom svijeta.
Izmedju nauke i alhemije, moze se povuci slicna paralela kao u pomenutoj alotropskoj modifikaciji ugljenika, gdje se nesumnjivo radi o istom elementu - ugljeniku, otprilike ka sto bi na duhovnom i spoznajnom planu ona glasila:
Nauka / alhemija ~ znanje / izvjesnost.
Na prvi pogled bi se moglo reci da, ako tu ima neke razlike onda je ona u nijansama ili nacinu gledanja. No, ko god se malo dublje pozabavi ovim pojmovima, odmah shvati da to nije tako, jer izvjesnost sama po sebi iskljucuje svaku prepostavku.
Zato su stari Arapi, iz indijskih ucenja preuzeli onu neprelaznu sentencu:
Necu znanje, hocu izvjesnost!
- M -
Jedan zanimljiv sajt o alhemiji:
http://www.levity.com/alchemy/home.html
Samo bi htio da se zahvalim svima vama sto ste mi pomogli da saznam nesto vise o onome sto me interesovalo i sto me jos interesuje a o cemu sam znao malo ali ipak dovoljno da 'zagolica'moju mastu. Cini mi se da je potraga za "savrsenstvom" covjeku urodjena te da su svi ljudi nekakvi alhemicari i da ce to uvijek biti. Kad budete imali vremena pisite i diskutujte jos.
Sale...
Dobra si!
~~~~~~~~~
Frigijsku kapu je nosio Mitra!
Indijsko Bog Sunca!
Sad me po$eti na nesto...!
Tako ce svi alehemichari zavrshit jednog dana...
Sviu zlatu , pocrkace od gladi!
Ovo simpaticno pile, valjda, ovudijen pijuce u potrazi za jednim zlatnim zrncem (izvjesnosti), racunajuci na dosljednost mudrosti da ga i ona .... koka ponekad nadje.
Terako, terako!
- M -
Triniti!
Bas ti fala za ovaj link, posto meni niti je, niti bi mi na um palo da ga sam potrazim jer, u pogledu ove supermoderne tehnike, dobrim dijelom pripadam (duhovnim) dinosautusima, pa je cudo sto sam uspio da i ovoliko savladam nacin upotrebe.
Veoma radosno a pomalo i sa sjetom, vec na prvi pogled sam mogao zakljuciti da je, na prilozenom site-u, prezentovana bibliografija barem deset puta veca nego u mojoj dosta bogatoj biblioteci, koju sam mukotrpno skupljao preko trideset godina.
Medjutim, sto se tice moje nesposobnosti da preko ovih search-site i sam nadjem literaturu o alhemiji, nije stvar nesposobnosti vec izvjesnost uslovnog refleksa koji ovo ucenje dopunski zaklanja i stiti od praznoglave neobaveznosti.
U svakom slucaju, navedeni tekstovi predstavljaju pravu riznicu iako zbog svoje tipicne nerazumljivosti itekako odbojni svakom namjernikum naviklom na prezvakanu informaticnost.
nastavice se
- M -
Neću zanje hoću izvjesnost????
Po meni problematičan iskaz, jer znao da imamo više vrsta znanja, tj. stupnjeva znanja, ovisno o metodi i mogućnostima tog znanja i saznanja. Jedan od stupnjeva znanja je i izvjesnost, ili u modalnoj logici nužnost, ili u epistemologiji sigurnost. Očigledno je da je izvjesnost najviši stupanj znanja, tako da izraz neću znanje hoću izvjesnost nema smisla (isključuje svako znanje i mogućnost sa-znanja a time i bilo kakvu izvjesnost, barem ona tri osnovna stupnja kada je u pitanju izvjesnost, pored ostalog).
Akoje to samo floskula, krajne je vrijeme da se prekine upotrebljavati, jer besmislena i kontradiktorna (in adjecto) floskula negira i potire i samu sebe, više nije ni floskula. I šta onda imamo , tj. kažemo tim izrazom, (uslovno izrazom, jer izraz ima strogi smisao, ovisno o vrsti naravno) ili boje hrpicom slova i riječi???? (slažući se oko toga da izricanje ili govorenje ima neku poruku il i smisao, koji jasno treba da bude izražen, da je transparentan) Ništa o ničemu, za ništa, zbog ničega, ... gomila ničega!!!!
Za jedne je epistemologija specificno metodoloski fenomen, najuze povezan sa skepticizmom ili cak ovisan o njemu; za druge, epistemologija izvire iz pitanja o prirodnom porijeklu spoznaje pa sve do toga da je epistemologija ? nauka o spoznaji, koja ne priznaje rezultate naucnih istrazivanja (Husserl).Quote:
Originally Posted by flash
Metovo citiranje indijskog Necu znanje, hocu izvjesnost! je cini mi se ponajbolje objasnjeno bas onom ....kokom i zrnom.
Preneseno na neko opstije polje izvan alhemije ili ostajuci na alhemiji rijeci imas jednu decidnu tvrdnju "To je neka kriminalno-umobolna (nauka ili religija sta li vec)" i onda nekog kao Met koji tome pristupa tipicno kulturoloski.
Kulturolog nije epistemolog (koji se identifikuje sa svojim nacinom misljenja) vec mora zadrzati razumnu distancu. Mora biti svjestan da se njom sluzi kao sredstvom, a ne identifikuje se nacinom misljenja ili duhovnim osjecanjima pripadnosti....
E sad da li je u svemu tome onda taj izraz problematican zavisi?
Necu znanje, hocu izvjesnost! - lijepo zvuci ova izreka...
I u ona davna vremena se tezilo da se mnogo toga zna, i vjerujem da se tada mnogo toga znalo, a da mi danas nismo upoznati ni sa pola tih stvari koje su stari Grci, Egipcani, Sumeri i druge kulture, pored sve tehnologije koja nam je dostupna.
Medjutim, ja se pitam koliko je dobro imati uopste to veliko znanje. Ima onih osoba koji potcjenjuju one osobe koji znaju dosta toga i koji "vide" napred neke stravi prije svih... kao da se pokusava indirektno reci "Sto manje znas, to je bolje" :?
Flash!Quote:
Originally Posted by flash
Po tvom nacinu razmisljanja, vidi se da si moderan i veoma obrazovan momak, pa me utoliko vise cudi kako se ne sjeti one Lorenz - Einsteinove izreke koja je u fiziku uvela bas faktor neizvjesnosti, odnosno onu popularna sentencu da je:
Jedino apsolutno to, da je sve relativno!
Cinjenica je i to da je, od svih naucnika novijeg doba, jedino Einstein posjedovao stvaralacku osobinu da se cudi svemu, pa cak i sopstvenom otkricu.
Vjerovatno ce te zacuditi i trivijalnost svakidasnjice, po kojoj postoji samo jedna (apsolutna) istina, dok lazima broja nema, sto nikako nije u saglasnosti ni sa elementarnom logikom. Ako postoji samo jedna istina, onda je i za njenu definiciju, dovoljna jedna jedina laz.
No sad nesto o izvjesnosti kao saznajnoj konacnosti. Ova tvoja definicija potpuno odgovara onome sto je Einstein pokusavao da definise kao stvarnost trodimenzionalnog kontinuuma, svodeci ga na dvodimenzionalan i objasnjavajuci da je isto tako, dvodimenzionalnim bicima, povrsina lopte neshvatljuvo beskrajna, ali pritom i na absolutan nacin konacna, sto samo po sebi predstavlja jedan aspekt izvjesnosti, ali bez mogucnosti iskustvene spoznaje.
Najvisi stupanj znanja nikako ne znaci i konacan, zato u pomenutoj alegoriji, Adept Velike Umjetnosti navodi razlike izmedju obicnog i viseg stanja svijesti, kao razliku izmedju dijamanta i komada ugljena, time sagovornika upucujuci na elementarnu istovjetnost svijesti uz istovremenu razliku strukture, kao i u alotropskoj modifikaciji istog elementa. Da te potsjetim na strukturu grafita, koja je dvodimenzionalna i strukturu dijamanta cija kristalna struktura pociva na dimenziji vise.
U stvari, aspekti stvarnosti su prvostepeno uslovljeni dimenzijama (zadate) stvarnosti. Zato mnogima tvrdoglavo izmice jedan sveprisutni aspekt nase stvarnosti - religija - ustanovljenog na izvjesnosti Boga ali zato uz mnostvo saznajnih definicija.
Sto se religije tice, osim njenog spiritus movensa - straha i neizvjesnosti - postoji i motiv smisaone spoznaje, koja uveliko prelazi elementarnu logiku, zato crkvene strukture i njeguju mnostvo rituala da bi nadomjestile mogucnosti shvatanja, svoje vjernike upucujuci na intimni osjecaj vjerske izvjesnosti, utemeljen na intuiciji.
Dakle, intuicija predstavlja izvjesnu alotropsku modifikaciju svijesti, koja omogucava spoznaju aspekata stvarnosti koji se prostiru u dimenziju visega reda.
Adepti Velike Umjetnosti su je nazvali "unutrasnjim razumom", kojim je moguce naslutiti (iako ne shvatiti) smisao posljedica, ciji su uzroci skriveni iza neshvatljivih dimenzija stvarnosti.
Otprilike, to bi znacilo da iza izvjesnosti pocinje nova stvarnost i sto bi tu moralo biti ista sporno. jednako kao sto ne moze postojati podjela na Boga i Djavola, jer oboje ne mogu biti nista drugo do dva aspekta bozanstvenog Jedinstva.
Sve nekako ispada nalik na one suplje lutke iz Rusije, koje su uklopljene jedna u drugu, a ona najmanja ima brke, time ukazujuci da je tu kraj mogucnosti daljeg umnozavanja.
- M -
Alhemija poput magije je naprosto jedan nezreo pokusaj ljudske vrste da utice na desavanja u svijetu s obzirom na ociglednost postojanja determinisanosti i kauzalnosti izmedju pojava. Muckanje kojekakvih koktela i izvodjenje trivijalnih radnji kao formula koja ce uticati na pojavu ili eliminaciju necega. Nikakvog stvarnog dokaza tu nema ni za sta, niti moze biti, naprosto se vjeruje da je to moguce. Pokusaji da se na volseban nacin dodje do izvjesnosti naprosto su propali i znanje koje donosi nauka donosi neuporedivo vise izvjesnosti u svemu, narocito u svakodnevnim stvarima koje covjeka najvise zaokupljaju. Alhemija i magija pocivaju na vjeri i po tome su slicne religijama. Izvjesnost koju nude pociva na vjeri, na osjecanju da postoji izvjesnost. Razumni pokusaji dokazivanja na vjeri pocivajuce izvjesnosti ne donose u tom smislu nista, vec naprotiv, prosiruju neizvjesnost i na svakodnevicu. Totalno pervertirana i izokrenuta stvarnost, svakodnevica neizvjesna, a neko apsolutno stanje izvjesno. Crna rupa za zdrav razum. Nauka je tu sasvim jasna. Svakodnevnim stvarima se moze pribaviti koliko toliko izvjesnosti, a o necem apsolutnom kao izvjesnom naprosto je neozbiljno govoriti.
Nihile zdravo!
Mislio sam da bar po ovoj temi neces uleceti i sa intelektualnih visina pocet prosipat silogizme sirokog spektra. Podsjeti me na jedan satiricni prilog Matije Beckovica u kojemu "pohvalno" pise o Skojevcima koji nakon sestomjesecnog kruzoka precizno znaju u cemu su grijesili Aristotel, Platon, Toma Akvinski i drugi...
Siguran sam da si ove moje postove samo preletio pogledom, istovremeno pripremajuci ovaj nesuvisli odgovor, pri tome ne pokusavajuci da naslutis da su oni, mozda, pisani sa pokricem od nekoliko decenija teskih sumnji i jalovih pretraga po debelim slojevima duhovne "pornografije", u kojoj se, kao i ovoj pravoj, nesmiljeno otkriva (sveta) tajna zaceca.
Posebno se cudim sa kojom lakocom potezes pojam nezrelosti jednog hiljadugodisnjeg duhovnog stvaranja, cije prisustvo se ogleda i na polju vulgarne ljudske ispraznosti. Osvrni se i vidjeces da je, umjesto potpunog uvida u zaostavstinu ovog velikog ucenja, duhovni svijet pokriven krhotinama koje svak upotrebljava po prilici. Nije alhemija jagma za zlatnim runom, vec vrhunska duhovna avantura, koju su moderni istrazivaci formulisali kao "atomska eksplozija svijesti", ma sta se pod tim podrazumijevalo.
Kad prelistavam ove gastarbajterske novine, s tugom vidim da su prepune popova, gatara, pevaljki i politicara, cudeci se prezderanoj duhovnoj zapustenosti a sve u okrilju nauke, koja ih takvom lakocom prepusta pomenutim duhovnim autoritetima.
Dovoljno je ovlas pogledati oko sebe i vidjeti da visi drustveni slojevi nijesu na nista bolji konat, jer i njima kojekakvi gurui uvaljuju mantre i ostale tantare kako bi od zivota napravili nesto smislenije od onoga sto im nude nauka i civilizacija. Ovo ucenje je itekako prisutno u svakodnevnom zivotu i manifestuje u svakodnevnim vradzbinama, pocev od horoskopa, preko talismana, joge i ostalih rituala, a sve da bi se doslutilo ono sto se valja sa talasom vremena koji se na nas, bez prestaka, obrusava.
Jer za svakoga postoji jedna jedina izvjesnost, koja bas zivot sam potvrdjuje u potpunosti - smrt!
Zato je najbolje od nevolje ucinjeti vrlinu, pa po onoj kineskoj:
"Osudjeni na smrt se sprda i iz najdublje vode".
...te pokusati zaviriti i u najprljavije coskove postojanja i vidjeti ako nesto nije, kako i zasto nije, umjesto poslusno sjedjeti u upretnjaku i prezivati necija visoka iskustva.
- M -
Zdravo i tebi Met, iako formalnost pozdrava nerado koristim zbog toga sto je smatram podrazumijevajucom, odnosno, bez obzira koliko se sporili ili neslagali kao humani i dobronamjerni zdrav i ugodan zivot uvijek trebamo zeljeti jedni drugima. Sporenja i neslaganja su jedan dio tih zelja, ma koliko to paradoksalno izgledalo.Quote:
Originally Posted by Met
Ne znam zasto si mislio da necu "uleceti" po ovoj temi kad su moji postovi dominantno demistifikatorskog karaktera. Gdje god primijetim da mistifikacija uzima maha rado napisem komentar.
Sto se tice Beckovicevog satiricnog priloga upucenog nekadasnjoj komunistickoj indoktrinaciji treba reci da je ona najvecim dijelom politicki motivisan. Naime, komunisticke interpretacije filozofa kojima se nalaze "greske" ticalo se pokusaja da se "klasni neprijatelj" olicen u religijskim organizacijama, politicki porazi, odnosno da ga se eliminise iz borbe za vlast. Ta skojevska interpretacija filozofske misli je vodjena tim ciljem nuzno bila ogranicena, banalna i pogresna. No, slicno bi se moglo reci i za popovske interpretacije filozofskih misli, samo iz ugla religije. No, Beckovica taj dio price ne interesuje, jer ostricu svog pera usmjerava protiv svojih politickih neprijatelja. Koliko je ta ostrica pera odlicno pogodila cilj u komunistickoj ideologiji, toliko je zapostavila sve ostale, osim za one koji ce slobodno tumaceci isti obrazac primijeniti dalje. ... E sad, ti pravis analogiju moje kritike alhemije, magije i religije i davanja prednosti nauci, sa ideoloskim borbama komunista i monarhista (sto je Beckovic) s obzirom na filozofska promisljanja vezana za temu onostranog. U najmanju ruku nekorektno.
Moj komentar u postu nije se direktno odnosio na tvoje postove, vec na alhemiju i slicne pokusaje trazenja apsolutne izvjesnosti. Taj komentar pociva na ociglednostima, a ne na nekom mistickom uzivljavanju u temu. Alhemija, magija, religije i sl. nisu isporucili covjeku elementarne svakodnevne izvjesnosti, a nude mu potpuno neprovjerljive apsolutne izvjesnosti kao neupitne. Onaj ko me ne moze nauciti da pecam ribu da ne bih bio gladan, a nudi mi blagostanje u nekom svijetu van ovoga, minimalno zasluzuje moju sumnju, ako ne i odlucnu kritiku. ... Vrijeme koje je potroseno u bavljenja necim nije garant vrijednosti toga cime se bavimo. Pokrice decenija ne isporucuje vrijednost onome koji se bavi necim niti onome cime se bavi. Iskustvo nije garant mudrosti iako sa njim ima veze.Quote:
Originally Posted by Met
Nezrelost se odnosila na ljudsku vrstu koja je u svojim ranijim periodima razvoja stvorila magiju, religiju, alhemiju i sl. Sazrijevanje ljudske vrste stvorilo je nauku. Nauka je svoje poticaje dobila iz magije, religije, alhemije i sl., ali se nastavila razvijati na drugaciji nacin od njih. Samim tim sto magijska, religijska i alhemijska hiljadugodisnja "duhovna stvaranja" traju vremenski mnogo duze od nauke i sto joj prethode, ne daje im oreol zrelosti, jer zrelost nije prost zbir proteklih godina i iskustava, vec svojevrstan kvalitet koji nije direktan proizvod godina i iskustva. Primjera radi, hiljadugodisnja iskustva alhemicara u pronalazenju eliksira zivota ne samo da nisu isporucila trazeni eliksir, vec nisu dovela ni do produzenja ljudskog zivota ni za jedan jedini sekund, dok su nauke poput medicine u tome uspjele za mnogo krace vrijeme. Ostati na rjesenjima koje nudi alhemija znaci ostati na nizem stepenu zrelosti ljudske vrste. ... Vulgarna ljudska ispraznost?!? Pitanje duhovne ispunjenosti danas i nekad je veoma problematicno, posto nas pogled u proslost posmatra vrhove duhovnosti proslih vremena i poredi ih sa svakodnevicom danasnjih. Takvo poredjenje je naprosto pogresno. Ako vec zeli da se pravi poredjenje onda je to treba ciniti sa istim sferama. Treba uporediti duhovnu ispunjenost i bogatstvo covjeka svakodnevice tih proslih vremena i ovih danasnjih, ili vrhove duhovnosti nekada i sada.Quote:
Originally Posted by Met
Mozes li primjerice da navedes makar nesto sto bi ilustrovalo tu "atomsku eksploziju svijesti" ili to ostavljas "izabranima" i "prosvijetljenima" da dokuce u nekom misticnom zanosu?Quote:
Originally Posted by Met
Prima materia
Ko zna zna...
Treba dosta latinskog za ucenje Alhemije...
Makar kad bi rechnik ima pa da se ponovo pozabavim ovim ludilom!
Nihile!
Posto slutim da ti Nicolas Flamell i njegova zena Pernella nece biti poznati po mjeri pitanja sa kraja tvog posta, najbolje ce biti ako te uputim na najveceg germanskog mistika i hegelovog duhovnog vodica, po imenu:
[size=6]Jakob Böhme[/size]
Inace, opsiran odgovor iduce nedjelje
- M -
Jedino što je apsolutno jeste da je sve relativno??? Krilatica koja je fina umjetnost izraza, ali i to bi po meni bilo upitno. Ako baratamo foramlnim jezikom, našim naučnim jezikom, i pratimo nejgovu logiku (logiku tog jezika) moramo da poznajemo sintaksičku i semntičku komponentu da bi izrazi tog jezika bili validni ili valjani, imali smisao i značenje,i nešto tvrdili ili poricali. Relativitet izricati preko tvrdnje apsolutnog, TVRDNJE,ne može da se uzme kao pravi izraz, već poezija koja probava da uhvati i izrazi osnovni smisao (naravno, u logici jezika ne ostajemo samo na tome). To nije dovoljno, ne onome koji pretenduje da zna: u voom slučaju relativitet jedino možemo pojmiti izražen nominalističkim ali i realističkim jezikom fizike i filosofije (Karnap, pored drugih, je to iscrpno objasnio u svojoj PhD tezi). Naravno, ne mogu to vodje da izlažem, ali naglašavam da ovakvo citiranje krilatica bez objašnjenje nema nikakvog smisal, ne u smislu saznanja, koje je po meni ono najbitinije.
Naravno, veliki naučnici griješe, i Aristotel (ima nekoliko krupnih grešaka, recimo modalna logika, ili problematičnost prve i druge supstancije), Platon, Toma Akvinski (sa pitanjem o čemu se radi, ontologiji ili religiji, ili gdje je granica tu kod njega, i šta čemu ima da posluži kao "žrtva"), ...
Bilo bi dobro da se ovdje iznesu takva slična promišljanja, a ne da se samo citiraju gotove stvari starih umova. Treba promišljati o tome, a ne uzimati sve za gotovo.
Hegel, Jakob Boehme? Interesuje me najavljenja tema, i nadam se da ću imati dobru podlogu za uključivanje.
Najveci mistik po meni je bio Himler i u to sam 100% ubijedjen...
Red mrtvachke glave , Vril , tula , Iluminati...
Sigurno zbog svega ovoga...
Slutnje su ti sasvim opravdane. Moje pitanje se odnosilo na ono sto pise u tvom postu. Izraz "atomska eksplozija svijesti" je upotrebljen sa dodatkom "ma sta se pod tim podrazumijevalo", sto navodi na zakljucak da se pod tim moze stosta podrazumijevati. Posto za razumijevanje treba znacenja izraza uciniti jasnim i transparentnim nije od koristi ostavljati tako beskonacne izraze, pa ko razumije svhatice. Upucivanje na autore i literaturu je dobro za sudiozno bavljenje i njima i temama kojima su se bavili. No, ovi forumi nisu usko strucnog tipa sa posjetiocima koji su u tom pogledu kvalifikovani, vec masovnog tipa, pa ma koliko pokrenuta tema bila komplikovana treba je uciniti sto je moguce razumljivijom.Quote:
Originally Posted by Met
Momci!
Veoma mi je drago što ste, ne samo ovaj topic postavili, već i zato što vidim da imate žastoku namjeru da od njega bude nešto da valja. Pravo da vam rečem, odavno sam i sam na to pomišljao, ali bih odmah odustao unaprijed opomenut uslovnim refleksom da bi moglo biti uzalud.
S obzirom na sagovornike od formata (Nihil, Hare...), ni slučajno neću trošiti vrijeme na jalovu sholastiku vec odmah prijeći na, bukvalno, jeretičke aspekte prenaviknute stvarnosti, koje ste i do sada mogli naslutiti u mojim postovima.
U jednom svom postu, ovo „pile“ pomenu pojam materia prima, pojam koji se uglavnom dovodi u vezu sa ovim učenjem a uobičajeno mistifikuje kao nešto utopijski nestvarno. Medjutim, postoji jedan veoma dubokomislen aforizam poljskog satiričara Stanislava Jirži Leca, koji glasi:
„Što smo bliži istini, sve smo dalje od stvarnosti“
Ova definicija se uveliko poklapa sa onom o znanju i izvjesnosti, jednako kao što je i definicija – čovjek – samo arhetip skriven polarizacijom na muško i žensko biće, tako da stvarnost izražena njime može postojati samo izvan nje.
Ovo navodim samo zato, da na samom početku ukažem na pojmovnu nesigurnost bilo kog izraza. Ovim iznenađenja ne prestaju, već tek počinju.
Materia prima
Ona izreka da je Vox populi vox dei (glas naroda, glas Boga) ne važi samo u politici vec baš onamo odakle potiče – u životu i duhovnom stvaranju naroda, kojim on neposredno izražava svoje neprolazne zaključke. Kod našeg naroda, koji još uvijek drži do svog mišljenja, postoji jedana veoma dubokomislena izreka, koja glasi:
„Glup ko kura.c“
Izgovara se, takoreći, iz „malog mozga“ i sa nepomućenom izvjesnošću da je tako. Medjutim, u ovj izreci je sadržano značenje koje umnogome prelazi namjeru spontane kvalifikacije i ukazuje na životnee procese koji se jedva mogu naslutiti.
Vjerujem da vam su vam, osim materia prima, poznati i pojmovi kao: Quintessentia ili prana indijske tradicije. Svi oni se svode na duhovnu potragu za prauzrokom, čija je posljedica naše postojanje. U stvari, ne predstavlja ništa drugo do nespretnih pokušaja, da se nadje bilo kakav postulat sa koga bi se moglo definisati sve ostalo.
E, sad da otvorimo priču koja na koju smo uputili ovom narodnom izrekom i ukažemo na zapanjujuću paralelu izmedju nje i načina gledanja na svijet i stvari, onako kako to čini alhemija. Ko god barem malo poznaje Yogu, vjerovatno će se začuditi tvrdnji da ona nije ništa drugo do jedan od puteva ka istom cilju, pri čemu se, kao retorte „Velikog Djela“, umjesto alhemičarskih sudova upotrebljava sopstveno tijelo. Baš u ovoj tehnici, posebno se pominje prana – materia prima – quinta essencia – odnosno njena manipulacija pomoću meditacije i posebne tehnike disanja.
Siguran sam da mnogi naslućuju, a rietki znaju kolika je stvarna moć polnog nagona, dok učenje alhemije tvrdi da se progenitivni organi hrane kudikamo suptilnijom hranom od svih ostalih orhgana, uključujući i mozak, tako da tehnika yoge nije ništa drugo do „krađa“ da bi se mozak nahranio i osposobio za dostignuća van „zadatog“ života i shvatanja. Dakle, ostali (organi) se moraju zadovoljiti mrvicama sa stola gospodina Kurca...
Vjerujem da rijetko ko i naslućuje, osim onih koji su čitali alhemičarske traktate i djela Wilhelma Reicha, da se spektar ishrane proteže na pet agregatnih stanja materije i uveliko prelazi sve ono što se pod time podrazumijeva. U ovom slučaju, najvažniji „prehrambeni“ aspekt jeste baš ta mistifikovana prana – quinta essencia – odnosno peto stanje materije, ma što se pod tim podrazumijevalo.
Medjutim, da sve ne bi bilo (prazna) priča, uputiću vas na jedan aspekt (modernog) života, kao što je ljetovanje na moru i njegovi blagotvorni uticaj na fizičko i posebno psihičko zdravlje ljudi i žena. Vjerojem da ste i sami pitali zašto baš na obali mora a ne svuda drugo gdje sunce grije? E, ovdje počinje ono što nije moguće dokazati ničim osim posljedičnom empirijom. Znači jeste – jer funkcioniše...
U stvari, Adepti nijesu ni pokušavali da definišu i objasne, već samo nudili pojam nečega, a na drugima je bilo da krenu u potragu za smislom. Ko god bi potražio put, govorili bi mu da svi vode u tom pravcu i da nema što da izgubi osim svojih (pustih) želja jer ionako postoji jedna jedina izvjesnost – smrt. No, da se vratimo ljetovanju i potegnemo jednu od modernih jeresi.
Dakle, zdrav učinak boravka na morskoj obali, nije baš onakav kako ga tretira medicina, već mnogo dublji i uveliko zalazi u neprozirne spekte ovoga učenja koje nagovještava postojanje nečeg što istovremeno posjeduje energetske i materijalne atribute. Otprilike, kao što je svjetlost istovremeno tvar i energija. Budući da ovu energiju (prana), jedino kristali soli mogu da fiksiraju i akumuliraju, zbog toga je njeno prisustvo najveće baš na morskoj obali gdje je koncentracija soli najveća, pri tome se obnavljajući bez prestanka. Isto tako, prisustvo soli u organizmu je od presudnog značaja, baš zato što ovu životnu energiju, udahnutu sa vazduhom, raznosi po cijelom organizmu, da bi na kraju bili izlučeni mokraćom koja se skuplja u bešici. Zato i nije slučajna progenitivna anatomija, koju sačinjava i bešika, jer polni organi ovu suptilnu energiju preuzimaju sa kristala soli koncentrisanih u mokraći, time osiguravajući svoju životnu funkciju.
Ovim sam pokušao odgovoriti na uzgredno pitanje o primarnoj tvari sa kojom život počinje i prestaje, kako bih vas uputio da se uopšte ne radi o bilo kakvoj mistifikaciji, već jedino u nemogućnosti da se shvate dimenzije kojima se protežu vektori opstanka i da vidite da je sve daleko od poezije a veoma blizu onoga što naše živote čini tako dinamičnim.
Pa zar nije sasvim na mjestu, pretpostavka da čovjek, kao Veliko Djelo (Opus Magnum) uopšte nije nešto odvojeno od života i stvar skrivenih laboratorija, već jedan individualni – ćin života! Jedan Veliki Adept ovoga učenja nije činio veliku priču, već samo dao neobičan savjet:
„Ako nemaš ognja u sebi, jednostavno naloži ognjište!“
Sasvim dosta za početak..
Kad smo vec kod izraza, da ne kazem floskula i fraza, da povodom prethodnog posta i ja parfraziram jedan: "Sta je pisac htio da kaze?" Odgovori tipa "ko razumije shvatice" ostavljaju stvar u prvobitnom stanju misterioznosti. Nakon citanja prethodnog teksta neosporno se moze osjetiti alhemija i magija lijepe rijeci, ali ne i jasnoca racionalno-logickog dolazenja do sustine, istine, znacenja, smisla i sl. pitanja koja se otvaraju u datoj temi. ... Izraz "atomska ekspolzija svijesti" ostaje i dalje u domenu vjere i slutnje, svjevrsne egzaltiranosti koja izvire iz hipnoticke igre "lijepe rijeci". Jasnoca koju treba da isporuce um i razum nestaje u erupciji emocionalnih bljeskova.
Nihile!
Nazalost, imas pravo, osobito u pogledu ovog koga sam ti imenovao. No, kolikogod ovaj moderni izraz o "eksploziji" izgledao neumjesan za jednog bogobojazljivog covjeka srednjeg vijeka, dovoljno je procitati ono sto je napisao pri kraju svog zivota, pa shvatiti koliko je sve beznadno skriveno iza dubokoreligioznih mistifikacija. Medjutim, to niukoliko ne umanjuje razmjere prosvjetljenja ovog neobicnog covjeka koji je, po zanimanju obucar, zivot proveo u jednoj uskoj i tijesnoj prostoriji u cosku pijacnoga trga, gdje je u sjenci obliznje crkve radio svoj posao, ujedno meditirajuci o prolaznosti i bozjem blagoslovu.
Jednoga dana, zagledan u otsjaj sunca na posudi od kalaja, dogodilo mu se misticno iskustvo po mjeri budisticke nirvane, u kome mu se otkrio smisao stvari u bozanskom otkrovenju. Sve ovo se ne bi mnogo razlikovalo od slicnih iskustava koji se dogadjaju svuda i skoro svakog dana, da on nije ostavio jedno neprolazno svjedocanstvo, naslovljeno sa:
[size=6]Aurora oder Morgenröte im Aufgang[/size]
koji ti je dostupan pod nickom Alchemical texts
Ne bi bilo lose da (pokusas) procitati.
Pa, vjerovatno ne bi bilo lose, jer nije lose procitati sve sto zadire u neko polje interesovanja ili tematike. No, ono sto bi za ovaj topic bilo dobro, ili ne bi makar bilo lose, jeste da to sto ti smatras u toj knjizi bitnim za temu navedes. Sta je u toj knjizi vazno za temu alhemije? Kako ti to vidis i tumacis?Quote:
Originally Posted by Met
Nihile!
Evo se danima mucim da sredim svoj PC i da ti napisem malo podrobnije o Jakob Böhme-u ali nijesam mogao stici. U medjuvremenu mi je palo na pamet da ti ni to ne bi mnogo pomoglo jer se radi o nerazlucno misticnim vizijama srednjevjekovnog mislioca, koje, naizgled, nijesu prelazile okvir vladajuceg katehizma.
Osim toga, neodoljivo mi se nametnuo utisak da bi tesko shvatljivom tekstu ovoga mistika u neku ruku odgovaralo najpoznatije djelo crnogorske knjizevnosti - Luca Mikrokozma - Petra II. Petrovica - Njegosa.
Posto vjerujem da si ovo djelo procitao, zelim samo da te smisaono uputim.
- M -
U poslednje vrijeme slucajno se zainteresovah kad sam procitao Misterije katedrala od Fulkanelija. Naravno nisam previse toga ukapirao ali me jako zainteresovalo sve to. Preporucise mi dobri ljudi da za pocetak krenem sa Jungom i njegovim shvatanjem alhemije. Knjige su stigle ali me interesuje jel ima ko jos nesto za preporuciti za citanje na ovu temu za pocetnika. Naravno sva razmisljanja su dobrodosla.
Sent from my GSXR-1000 at the highest speed.
"Aurum nostrum non est aurum vulgi"
Obije preporuke, kako Fulkaneli tako i C.G. Jung su za jednoga početnika, ne samo nepregledni nego čak i -neshvatljivi - no ni sa ostalim djelima ovoga učenja nije bolja prilika, zato što je malo onih koji o tome učenju znaju a spremni su da o njemu (odgovorno) pišu, no ima ih koji se na ovo učenje osvrću i koriste ga na veoma zabavan način, kao što to čini Paolo Coellho...Quote:
Originally Posted by Caesar
Ja, lično, najradije bih te uputio na priče o Nasreddin hodži, koji je u neku ruku duhovni poslanik Sufizma, odnosno istočnjačkog ogranka ovog učenja...
Onima koji ovo drevno učenje prostački brkaju sa praznovjerjem, mogu kao predlog za razmišljanje, navesti priču o vinogradaru koji je, na samrti, sinovima šapnuo da je u vinogradu zakopao veliko blago... Čim je on umaro, sinovi su krenulu u potragu i temeljito prekopali cio vinograd a da blago nijesu našli... No zato je vinograd rodio ka nikad do tada...
E..., matuf ti ispriča pričinu priču pa ti vođi!
- M -