Jeziva statistika.
https://headsupguys.org/suicide-in-m...ide-stats-men/
Otud i tema.
https://www.youtube.com/watch?v=Q3WDw-DBKLA
Printable View
Jeziva statistika.
https://headsupguys.org/suicide-in-m...ide-stats-men/
Otud i tema.
https://www.youtube.com/watch?v=Q3WDw-DBKLA
I da ne zanemarimo PTSD muškaraca u Vojsci.
https://www.youtube.com/watch?v=UWuWLHm98o8
Ako je na naše podnebljeblje rat bio tako nedavno.
https://www.youtube.com/watch?v=BsfbO9oz0GI
Prema podacima crnogorske policije, prenesenim u medijima:
2019 – oko 100 samoubistava
2020 – 109
2021 – 120–121
2022 – 126
2023 – 116
2024 – 83 (značajan pad u odnosu na prethodne godine)
Realno imamo stabilnu stopu samoubistava za razliku od drugi ekonomskih parametara
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Ima li podataka tamo okolo devedesetih pa nadalje - ono.Čuš od 2019.
Pošto ove paljevine rođene nakon toga ne kapiraju što je rat,jel.
1997. do 2007. godine
U periodu od tih deset godina, 1.321 lice je počinilo samoubistvo u Crnoj Gori.
Najveća stopa samoubistava bilo je u malim sredinama - Danilovgradu, Cetinju i Mojkovcu.
"U 2013. registrovano je 128 samoubistava, a 2014. godini 164. Vješanje i upotreba vatrenog oružja su načini na koji su najčešće izvršena samoubistva u navedenom periodu"
Kako dodje ovo svaka 3 dana jedno samoubistvo...https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...ea49a9c7dd.jpg
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Evo šta je užasno... https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...041382a198.jpg
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
NetworkMaster.
Čudo se Nikšić ne pominje.
Mislim meni je drug iz srednje izvršio samoubistvo možda mi je onda to nešto suviše lično jer smo sjeđeli na neku klupu iza robne i još mu lik pamtim ima mu lik i na grobnu ploču tamo koju obiđem može biti da mi nije neka 8ebena statistika ondaK bitna.Ima mu lik na grobnu ploču ali ja mu i dalje glas čujem iako je pod zemlju.Mislim...prije no što je izvršio samoubistvo neđe sam sanjala da tonem i vidim ga na dnu okeana.
A što ti misliš o tome jel to na kraju krajeva 8ebena stastistika?Sprdaš li se ti na ovu temu u prevodu.
Polako, Blue, polako... :)
Svaka čast za temu.
I moj jedan drug iz srednje se ubio na studijama. A kakvo smo odjeljenje bili, generalno, čudim se da nismo izveli kolektivni harakiri.
Iskreno, to pripisujem NKu, prije svega.
Čuš polako otvorim ozbiljnu temu on mi tu lista podatke iz Monstanta okle li već.
Ovaj drugi iz chat dži bi ti ja.
A što me pokrenulo što na onu kanalizaciju od teme iz raznih medija viđeh da je neki momak izvršio samoubistvo.
I svima se 8ebe za to.Bitni su im 8ebeni političari i to zamrlo im je i trunke osjećaja što je taj neki momak izvršio samoubistvo.
Gotovo polovina svih mentalnih oboljenja se javlja do 14. godine života, a tri četvrtine mentalnih bolesti do sredine dvadesetih godina života.
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Može li mi neko reći šta znači ova riječ?
Ovo 8ebe čitam kao osamebe i osaebeni, a to ništa ne znači.Quote:
Originally Posted by Bluemoon
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Networče,
Nemoj je nervirati statistikama (ja prva ne vjerujem u njih), ako ti nije problem. Vidiš da joj je to bolna tema.
Malo forumaške solidarnosti :)
Ma kako ti sve znaš.Moj drug iz srednje je izvršio samoubistvo jer mu je otac bio teška dileja preambiciozna ubio ga je u pojam.A momak je bio za medalju.Quote:
Originally Posted by NetworkMaster
Ali Otac.
Sva sreća pa se opasuljio kad je vidio što je svom prvjencu učinio pa mu je drugi sin pošteđen njegovoga idiotizma.I kad god vidim njegovog brata je ne mogu da se otmem utisku tog osmjeha.Ali nije isti nikad isti biti neće.No sva sreća pa je njegov brat prebregao svu tu tragediju osim ako..ne znam možda sam sa sobom bojim se da nije.To su tragedije.
Znaju ga neki sa ovog foruma i ja znam tačno koji ali neću mu pominjati ime.Jer to nije poenta.
Ovo je izvini mnogo osjetljiva tema da bi se tu s njom zajebava.Isto važi i za druga Bugija.
Mi kao drustvo ne pricamo dovoljno o mentalnome zdravlju ni na jednome nivou, uz to stigmatizujemo to sto je vecini svijeta sasvim normalno - da se potrazi strucna pomoc
Jer ako i pomenes neko ce te docekati na to - ne budali, ne avetaj, preguraj, progutaj, sabij, ne kukaj, ne placi itd - ali je svima normalno da se se alkoholom, drogom i ostalim krivim ponasanjima "nosis" sa emocijama, ali daleko bilo da reces da bi da popricas sa psihologom
Opet, mnogi to ni ne mogu da priuste (em finansijska strana, em dostupnost strucne pomoci), a drzava ne radi apsolutno nista da to ljudima omoguci/ucini dostupnim... Jos veci problem je sto se o tome ni ne prica dovoljno ni na jednome nivou, pocev od skole pa na dalje
Depresija kao tema nam je rijetko veliki tabu
Kao neko ko je ovo "prosao" u porodici mogu vam reci da nekad ne da ne vidis znakove, nego za osobu u mom zivotu koja je otisla tim putem sam se mogao zakleti da ce prije pola svijeta izvrsiti samoubistvo nego on... godinama kasnije dok to prebiras kroz glavu mozda ces nesto "vidjeti" ili ubijediti sebe da si prepoznao nesto sto je mozda bio znak, a mozda ni toliko - tek da te jos vise sjebe i ostavi bez odgovora
Jednako niko ne radi nista ni po pitanju "damage control" sa porodicama i prijateljima ljudi koji prodju kroz to - svi su u fazonu - pustite ih da to sami rijese
Ima Bill Burr jedan specijal (trenutno najnoviji) koji se zove "drop dead years" - nije stand up komedija, vec dijelom predavanje o mentalnome zdravlju muskaraca i sjajna opservacija sta je posljedica toga sto nas drusto "uci" da kao muskarci "nemamo pravo" da pokazujemo emocije
Nažalost,da.Quote:
Originally Posted by LuTheDuck
''Statistika'' kaže da se muškarci ubijaju poneđeljkom, i to u značajnoj većini. ''Psihologija'' kaže da je to zbog toga što je početak radne neđelje, i dan kad čoeku najviše treba snage da život izdrži, i kad je najviše neće imat, ako je zagubio. ''Religije'' kažu da je grijeh, koji god da je dan, i koji god da je razlog. ''Biologija'' kaže da je misterija, neobjašnjena, ali poznata u prirodi- do te mjere da postoji veli broj primjera kada životinje izvršavaju masovno i kolektivno samoubistvo, a bez jasnih razloga.
Gledao sam jednom nekog kako izvršava samoubistvo, skoro dvije godine. Svaki dan. To nije bio čin, nego put.
Možda ga u početku nisam mogo raspoznat, možda i razumljivo. Ali, poslije nekog vremena sam morao. Sad to znam. A opet, tad nisam. Možda čoeku ono što mu je protiv prirode sopstvene, bude i protiv-razumljivo.
I ne znam zašto je to bilo, niti mislim da je moguće znat. Koliko zbog nekog prokletog vremena u kojem smo tad postojali, koliko zbog još prokletijeg mjesta na kojem nas je život sastavio, koliko zbog najprokletijeg života koji ga je mogo zapast. A koliko zbog njega, što je bio kakav je bio.
Ali znam da je onaj osjećaj nemoći, u svemu tome, vjerovatno najteža stvar koju sam ikad sreo.
Preteška tema. A prepotrebna, i sve više.
Ja sam "dobio" na nekoj lutriji pa imam tu nesrecu da sto od komsija, poznanika, prijatelja, sire rodbine i uze rodbine ih znavah podosta - vise no sto bih mogao pobrojat iz prve vjerovatno koliko god okrutno zvucalo...
Za neke se "nijesam iznenadio", neke ni dan danas nijesam razumio
Isto tako srecem neke ljude za koje imam utisak da ih od samoubistva dijeli samo to da "skupe hrabrost", i da bas igraju na tankoj zici... nijesam dovoljno bliski da ista direktno kazem, ali indirektno kad se sretnemo "uvijek" kad se namjesti provucem neku temu o tome da nije tabu trazit pomoc, trazio ovaj, onaj, mozda ovo, mozda ono... Ne znam - mozda oni mene gledaju i kontaju - ko o cemu Lu o samopomoci, onaj ce se nedje zamac garant :D :D
Mozda i umisljam, to sto ja prepoznajem neke "sablone" koje sam gledao kod drugih, nijesmo svi isti, ne znaci da ce nekoga to povesti na crni put
Uglavnom svi uspiju u namjeri da sebi oduzmu zivot... jednog Ma..... su dezurali godinu dana zbog pokusaja i za djavola dodje postar sa posiljkom osta covjek sam pet minuta i uspije da se zamakne .
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Mi kuci djecu (djecaci :D) vaspitavamo da je OK isplakati se nekad... naidje ti, bude ti tesko, ne umijes ga verbalizovati drugacije - ne cini mi se da su ista placljiviji od vrsnjaka, ali sablone koje smo nas oboje imali kuci su bili da ako sto zaplaces (pa i za najblizim) te neko preklopi da ucutis i da to ne valja, ne smije se, sta ce reci drugi, prizivas nesrecu itd...Quote:
Originally Posted by Bluemoon
Sve sam se pitao ko mali ko to za mene krijuci place pa mi se izdesavalo sve sto mi se izdesavalo ako se tako priziva nesreca :D
Posljedica toga vaspitanja je da sam i sa skoro 40 u guzicu, iako sam mnoge stvari osvijestio, i dalje u ponasanju isti - sabij to u sebe, nista se ne desava, sve je super, idemo dalje...
@LuTheDuck neko je manje neko više osjetljiv a nekako možda je moj utisak da baš oni muškarci koji pokazuju da su jaki i nesalomivi i to što kažeš..
Mozda i umisljam, to sto ja prepoznajem neke "sablone" koje sam gledao kod drugih, nijesmo svi isti, ne znaci da ce nekoga to povesti na crni put.. znaš ono kad govore ko se to od njega nadao.I to ljudi koji su mu bliski.Nikad čovjek ne zna kakve ko paklove nosi na duši.
A Buvin post me naveo na ono o čemu mislim koliko smo mi kolektivno kao društvo učinili vezano za rat đe su ljudi gurnuti i vratili se sa teškim ožiljcima da se tome posveti pažnja.Samo se priča ko je šta i koga a ne priča se o tome kakve je sve to posljedice ostavilo na cjelokupno društvo.
od prijatelja stric (ako se dobro sjecam, davno je bilo) je nakon dugo dugo "cuvanja" dje mu je sve bilo posakrivano na kraju nasao bormasinu i nafircao sebe pofino - kolika zivotinja za to treba da budes da pobijedis instinkt i ne zaustavis seQuote:
Originally Posted by NetworkMaster
istina, jedan od problema o kojima pricamo, je to sto mi one koji su vidno "oboljeli" najcesce CUVAMO da nesto ne urade, a ne vodimo ih doktoru
Jedan na zlaticu otrov je popio jer nije mogao da podnese da nosi pelene... da neko brine o njemu a veoma jak covjek ...
I obicna je ta pomoc da se terapijom covjek u biljku pretvori ...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Drago mi je da si ovo spomenuo.Vaspitavanje dječaka na našem podneblju glede teme je presurovo mislim.Quote:
Originally Posted by LuTheDuck
Koliko puta se čuje ono šta plačeš ka djevojčica.I tu se šalje poruka ono što si gore napisao da samo djevojčice imaju na to pravo jer one su slabe.
No na kraju ispadne da su ipak emotivno jače.Dječak/muškarac ima puno pravo da bude nekad i slab i da prepozna svoju slabost.
I nisu svi isti.Znam dvojicu koja su isto podizani ali drugi je bio slabiji njemu ništa nije pomoglo to spartansko trebao mu je drugačiji prilaz.
Meh, ako je u pitanju neko ko boluje od neke terminalne bolesti i zna da ga čeka život sa neizdrživim bolovima ili ima neku degenerativnu bolest za koju zna da će od njega napravit olupinu, potpuno podržavam da sebi skrati muke. Za ove ostale slabo ima izgovora.
Valjalo bi da postoji neka lagana i efikasna opcija za samoeutanaziju.
Ođe svi "znamo nekog".Znamo li sebe?
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Kontam da nije isto.Quote:
Originally Posted by NetworkMaster
Đed mi je poživio 96, i nevjerovatan je lik bio. Ogroman, snažan, strašno lijep muškarac, bukvalno do poslednje je takav ostao. Više je moći i muške ljepote u njega bilo u te godine, no u mene ikad, I većine koju znam.
Ponijela ga je ona najgrđa bolest, i to vrlo polako. Starije godine, velika snaga, užasno ga je sporo i mučno nosila. I priroda mu je bila takva, uporna, izdržljiva, tvrdoglava, postojana, da se do poslednje čak ni organizam nije htio predat.
A nije ni glup bio. Skrivali su mu što je, ali je poslije nekog vremena ukapirao. Već u krevet, nepokretan, i skroz zavisan od drugih.
Onda je starom mom tražio pištolj. Ovaj mu ga na kraj nije dao. Pričao mi je poslije da se dugo razmišljao, ali da prosto nije mogo.
Kad mu je reko da neće, ovaj je poćutao, i samo ga pitao ima li para da ga sahrani kako dolikuje. Stari mu izvadio iz džepa svežanj i pokazao, ovaj mu se nasmiješio.
Ovo je priča iz života njegovog oca, koju mi je otac najviše puta ispričao.
I rijetko sam mu vidio takvu toplinu, kao zbog tog osmijeha tad što je od svog starog dobio.
A on je skoro isto takav bio. Jednako lijep do poslednje, i u životu još moćniji.
Ali se dugo i mučio. Imao je nekakvo medicinsko stanje od kojeg se nije direktno umiralo, ali je od njega polako ostao nepokretan, i skoro sasvim slijep. I dugo je to trajalo.
A opet, to stanje kad se prozli, umire se od njega u ne više od po' dana. I on je to znao.
Zato je, na dan kad mu se prozlilo, odma i znao što je.
Znao sam i ja, zato sam se istog momenta spremio da ga vodim na hirurški sto, iako je šansa bila mnogo manja od polovine.
Ali mi je tražio da ga ne vodim, no da ga puštim doma ko čoek da umre. I jedina stvar koju me pitao je bila: ''Imaš li ti mali čime da me ka čoeka sahraniš?''
Izvadio sam dovoljno debelu kovertu i spuštio mu je u onu njegovu fioku đe je čuvao ono malo crkavice što je imao, i pozvao mu ostali porod i unuke da ga vide.
Lijepo su se sasvim taj dan svi sreli, do uveče kad je svijet napuštio.
A kad sam mu izvadio onu kovertu, kunem ti se da je imao možda i najzadovoljnije lice koje sam mu ikad vidio.
Ali ti ovo nisu samoubice, niti samoubistva. No ljudi dovoljno moćni i silni da su sebi htjeli i kraj da biraju.
I sve bih na svijet dao da mi se oće isto tako bit.
A nisam samoubica ni ja:)
Treba razlikovat to dvoje.
I moj đed po ocu kad je pao u postelju pokazivao je na mjesto gdje pištolj.Tih 5 godina njega pretvorenog gotovo u biljku iako mu nikakva pažnja nije falila bila je mučna za sve nas.I sjećam se mog oca u to vrijeme prolazio je emotivni pakao a trpio sve u sebi i nikad neću zaboraviti jedno veče kad je kasno došao kući a ja dijete ka dijete uvijek odem da ga vidim koliko god je kasno.I prvi put je pokazao da je slab da ga sve to jako boli pred a mnom.
Pred braćom nije nikad.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Statistika kaže da se muškarci ubijaju poneđeljkom, i to u značajnoj većini.
Generalno, muškarci češće umiru od samoubistva nego žene, iako žene češće prijavljuju suicidalne misli i pokušavaju samoubistvo. Ova diskrepancija je poznata kao rodni paradoks u samoubistvu.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Znamo (ili mislimo da znamo)Quote:
Originally Posted by joni
Nije strasno da nekad kazes sebi - najlakse bi bilo da se ubijem/da me nema... strasno je ako si ozbiljan i stvarno razmisljas o tome :D vjerovatno ako dodjes do faze da razmisljas kako bi to uradio - garant je vec uvelike vrijeme da se trazi strucna pomoc :)
U normalnim zemljama postoji - sve je legalno, odrade to ljudi kao gospoda - bez da naknadno moras umijesat pociju, vjestake, obdukcije i sve ostalo... ili da moras gledati nekog kako kopni bez mogucnosti da mu pomognesQuote:
Originally Posted by NHM
ALi daleko smo mi od toga
ne mora da bude - terapija ne pocinje sa teskom farmacijom - teska farmacija je krajnja nuzda - ko zna koliko je proslo izmedju toga kad si trebao potraziti pomoc psihologa do toga da te psihijatar "drogira" jer je to jedino rjesenjeQuote:
Originally Posted by NetworkMaster
Pod "znamo li sebe" sam mislio i na "sebe" u odnosu na sebe same kao potencijalne(za dan,dva,mjesec,godinu,20,30godina ne znajući što nas može snaći) samoubice i na "sebe" u odnosu na druge potencijalne samoubice(i sam imao iskustvo da mi najbliži kaže:"e da mi se samo balkona dofatit,riješila bi ja sebi muke".Srećom ili nesrećom nije bila u stanju da ustane iz postelje a bolovi neizdrživi).Quote:
Originally Posted by LuTheDuck
Ukratko,JA "sebe" ne znam,odnosno mislim da znam,ili najpreciznije sebe znam trenutno.
Sent from my 24090RA29G using Tapatalk
Odličan post isto mislim i osjećam. :)Quote:
Originally Posted by joni
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Ovaj drug kojeg pomenuh iz srednje škole te mu je otac bio preambiciozan ispunjavao je gotovo sve njegove zamišljene ambicije ali takvi roditelji su u stanju da im nikad nije dosta.Vidjela sam tada jer smo nekad nasamo razgovarali da se nešto s njim dešava.Da pada u depru a i ja sam bila klinka ali sad kad vratim film unazad on sa drugovima nikad nije pričao tako.Bilo ga je sramota da ispadne slab.Onda bi znao a ovaj..taj i taj..moj brat.Ali to njihovo brate moj je bilo šuplje na sve strane jer je on konkretno krio pravo svoje biće.Poslije je bilo kasno prvo je pokušao i ono što ti veliš da je pogrešno zatvoriti tako nekoga što je njegov otac i učinio da se malo odvoji od društva,ipak našao je način da ipak to učini.Što je najgore kasnije mi se desilo slično sa nekim drugim drugom.I vazda je bilo kad ja o tome pričam sa nekim a pusti te priče.Da pusti te priče i to.Još je to neka sramota na familiju i to umjesto baš da se o tome priča.Quote:
Originally Posted by LuTheDuck
Mislim otvorila sam temu jer me baš zbog ova dva primjera nekako pogađa i nikako nekad i sa sobom da raščistim jesam mogla učiniti ja nešto.Par puta sam to provlačila.Al je pisao na forumu isto.Vazda sebe proganjaš koliko god neđe treba da se oslobodiš toga jesam ja mogao učiniti bilo šta.
Oprosti sebi, Blue :)
Prije nego što se taj moj drug ubio, ja sam to prorekla na jednom času matematike, kad je profesor nastupio tako prema njemu (sve što je imao o svima nama da kaže stalo je u to obraćanje mom drugu) a sve zbog ebenih limesa. I kome da kažeš da imaš loš osjećaj? Derištima kao i ja što sam bila? Rekla sam kući, pa su mi rekli da ne preuveličavam, jer to je, zaboga, bio TAJ profesor. A dovoljno je cijela moja generacija (i tvoja, pretpostavljam da smo tu neđe) bila uništena nasljeđem koje nam je ostavila "generacija ispred", devedesetih, uz jedno ogromno nerazumijevanje - ŠTA? KAKO? ZAŠTO? - da bi to bio usamljen slučaj.
Sigurna sam da svako iz NKa nosi neku tamu u sebi, ali MORAŠ naći načina da je otpustiš, jer će te usisati skroz u sebe :)
Sad si me vratila na to da je mene nastavnica iz književnosti ojadila na ocjenu i ja sam išla putem da joj pokažem da nije u pravu i zbog nje sam toliko se unijela na poemu Jama od Kovačića đe sam i njegovu biografiju prostudirala u te godine.Đe sam svaki segment poeme prolazila i rekla da na gradivnu temu,sebi na tu poemu nema šanse da omanem.I što je najgore od svega je što mi poslije kad je pred cijelim odjeljenjem rekla kako neće dati nikome preko trojke jer ima rad koji je etalon za peticu a jedan što je dobio jedinicu napisao je samo i tako je neki upao u jamu.Quote:
Originally Posted by Mylene
Ako on nije bio srećniji od mene ne znam što da rečem.A što se tiče opraštanja samom sebi na ovu temu glede drugih kojima sam neđe u podsvjesti možda sebi velim možda mogla pomoći nema meni tu pomoći.Svima mogu sve da oprostim ali sebi teško toliko toga praštam.
Dobro. Nije da ne znam kako to izgleda, ali šta planiraš? Da sebi postavljaš jedno pitanje iznova i iznova? Zakočićeš se, ako već nisi, u neprekidnu petlju :) Nemoj da sjutra, ne daj Bože, čitamo o tebi u ovakvom nekom kontekstu. Mi svi ponekad naslućujemo koliko si ti jedna divna, ali napaćena dušica... Možda bi ti pomoglo da popričaš s nekim stručnijim od nas ovđe :) To ti pominjem u apsolutno prijateljskom tonu i jer znam kako izgleda biti tu gdje si ti sad :)
Ne planiram ništa to su stvari koje same po sebi dođu.Kao što joni reče ja sam sad ja takav kakav sam kakav ću biti ne znam.I to je ono što je kod čovjeka kao dijela prirode posve prirodno.
Dođe sve samo po sebi.I oproštaj,i sve bilo šta samo treba pustiti da dođe prirodno.
Ništa u životu ne treba forsirati na ove teme.Recimo ja nisam imala hrabrosti da mu odem na sahranu i bolje što nisam otišla tada..otišla sam sama i to potpuno spontano jednog dana i taj dan mi je značio.Treba samo osluškivati sebe.Ne držati se matrica i slično.
Može biti da izgledam tako sada otvarajući ovu temu i napisavši što mi je na duši ali naprotiv to je ipak neđe hrabrost.
Postavlja se pitanje zašto se sada to manifestuje kod tebe, ta sjećanja?
Osim odbrambene taktike, to je uvjek tako, i nema razloga, razmisli o pitanju.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
U redu, povlačim se :)
Pa rekoh neko je postavio tekst na temu iz raznih medija o tome i eto otvorih temu jer mi se otvoriše neke odaje duše vezano za sve.I pomislih da takva tema treba ovom mjestu kao što vidim treba jer se i drugima otvoriše duše,inspektoru.Quote:
Originally Posted by Bugi
Nemam ja što da razmišljam kod mene su karte otvorene.A o tebi tek nemam što da razmišljam jer se odmah uvati chat dži bi tija.