Mentalne bolesti

Umjesto uvoda interesantan link
https://pharmanova.rs/vesti/mentalna...zu-statistike/
Da li smo (forumaši) dovoljno stasali da iznesemo svoje probleme (ako postoje) vezane za mentalno zdravlje.
Za početak, kao neko kome je psihijatrica s vrata prepisala antidepresiv (nekih šest godina ranije), uz nevjerovatne pohvale, bukvalno reklame, i kome isti ništa nisu uticali na stanje, istraživanje još iz 2008. (dr Irving Kirsch sa Fakulteta za psihologiju Univerziteta Hull) po kome su antidepresivi (SEROXAT, ZOLOFT, FLUNISAN, MAPROTILIN, CIPRALEX) uzaludni lijek tj. placebo.
https://www.aarp.org/health/drugs-su...santswork.html
Q. Obviously, these findings are controversial. Many doctors who prescribe antidepressants insist that they see benefits in their patients. Are they wrong?

A. Their perception is entirely right. People do get better on antidepressants. And they get better on placebos. But doctors don’t prescribe sugar pills. They prescribe medications. And when they see patients getting better, they naturally attribute that to the drug. They can’t compare antidepressants to placebos in their practices. They have no way of knowing how much of the benefit is placebo effect and how much is a chemical effect. For that, you do research.

AA Alcoholics Anonymous

Prije mjesec dana se probudih u bolnici - koma, potres mozga, amnezija (trovanje alkoholom :D ) dijagnoza sa psihijatrije - alkoholicar :) salim se, nije to bas dijagnoza ali su morali napisati uput…mislim, dodje im neko komiran, nego sta da napisu nego alkoholicar.

popih tonu alkohola kroz zivot, greote, kad to covjek pogleda iz drugog ugla tek onda vidi pravo stanje: par puta u zivotu blackout, par puta kaznjen zbog alkohola u saobracaju, toliko dana u mjesecu konzumira toliko alkoholnih pica tokom dana…godinama.

kad nesto pogledas, covjek je okruzen ljudima koji piju, nekako je previse zastupljeno u drustvu i alkohol je svuda. Od propalica do fakultetski obrazovanih magistara, doktora…eksperata u svemu - samo se cuga.

premijer dodje pijan pa ga snimaju, droge razne koliko hoces u drustvu pa se covjek tjesi ‘a dobro je, ovaj se drogira pa ja sa alkoholom nisam toliko los’

ne znam, sjutra mi je 10 godina mature pa sta mislite oce li oper biti koma?

Neki ljudi možda piju i drogiraju se da bi prikrili neke druge psihičke probleme, ima i toga sigurno.

Quote:

---

Originally Posted by Solid

Neki ljudi možda piju i drogiraju se da bi prikrili neke druge psihičke probleme, ima i toga sigurno.

---

Sumnjam da piju i uzimaju droge da bi prikrili mentalne bolesti, prije da bi im bilo lakše. Naravno, efekat je potpuno suprotan.

Quote:

---

Originally Posted by Zhuangzi

AA Alcoholics Anonymous

Prije mjesec dana se probudih u bolnici - koma, potres mozga, amnezija (trovanje alkoholom :D ) dijagnoza sa psihijatrije - alkoholicar :) salim se, nije to bas dijagnoza ali su morali napisati uput…mislim, dodje im neko komiran, nego sta da napisu nego alkoholicar.

popih tonu alkohola kroz zivot, greote, kad to covjek pogleda iz drugog ugla tek onda vidi pravo stanje: par puta u zivotu blackout, par puta kaznjen zbog alkohola u saobracaju, toliko dana u mjesecu konzumira toliko alkoholnih pica tokom dana…godinama.

kad nesto pogledas, covjek je okruzen ljudima koji piju, nekako je previse zastupljeno u drustvu i alkohol je svuda. Od propalica do fakultetski obrazovanih magistara, doktora…eksperata u svemu - samo se cuga.

premijer dodje pijan pa ga snimaju, droge razne koliko hoces u drustvu pa se covjek tjesi ‘a dobro je, ovaj se drogira pa ja sa alkoholom nisam toliko los’

ne znam, sjutra mi je 10 godina mature pa sta mislite oce li oper biti koma?

---

Neki naučnici kažu da je takvo pijenje, jednom recimo nedeljno ili mjesečno ali baš letvenje, isto što i alkoholizam po definiciji. Postoje bolje podjele ali meni su uvijek tu "alkoholičari usled popravljanja raspoloženja" (ko može izdržati svadbu a da se ne opjani taj je za medalju, ili dok se sjedi u kafanu s društvom ili s društvom kući) i "alkoholičari usljed potrebe", što je klasifikacija koja naučno ne postoji. Po SZO -i ne postoji bezbjedna doza alkohola. Izvjesni prof. Branko Gačić kaže: „Svako ponovljeno pijenje bez obzira na količinu i učestalost, koje stvara određene probleme i teškoće (zdravstvene i /ili socijalne), znak je alkoholizma i zahteva lečenje.“
Sve ono što ljudi smatraju povodima za uzimanje alkohola u stvari su izgovori.
E sad, ako se budiš u bolnici zbog detoksikacije ili imaš amnezije ili postaješ agresivan odnosno gubiš kontrolu... to je vrlo loš uticaj alkohola i ako i koliko moš izbjegavaj. Nisam nikad bio previše sklon alkoholu ali primijetio sam da me ista količina alkohola više ne može opjanit, zadnje dvije godine pijem možda dva puta mjesečno maks. (Ne računam kombinacije :) )

Alkohol je dosta lukav jer je kao prvo legalan i veoma dostupan i nije bas jednostavno shvatiti da ‘imas problem’

https://youtube.com/shorts/O5WOyZadF...2sWoF-tGUH4Bzw

ako pricamo licno o meni, mogu sam da popijem bocu votke (1l) iz tri puta uvece i onda shvatim da je to mnogo, 11 pica koja me malo napiju, nista specijalno. Pa onda napravim pauzu od pola godine, godinu, u medjuvremenu se desi svadba na kojoj ne pijem, jer ne pijem…i nekako dokazes sebi da mozes bez…ali opet nista ne postizes sa tim, mislim - koja je poenta biti cist i dobar? Ima li neke nagrade? Nema, pa onda opet pocnes pomalo…pijes i pijes i nikad ne mozes shvatiti da si zaglibio dok se ne desi ta cudna situacija, trovanje.

Jer licno nikakve mamurluke nisam imao, probudim se ujutru i mozda sam malo usporen prvih pola sata-sat ali mi se to svidja, godi mi, odgovara mi. Da sam osjetio neku krizu (fizicku) nikad sebi ne bih dozvolio da pokleknem…ali psihicki je dobro, alkohol je depresant…smiruje, opusta, popravlja raspolozenje.

Mislim, nekako svaljujem krivicu na dostupnost i legalnost te supstance koja realno pomaze da se gura kroz zivot koji je bezveze. Da nema alkohola, pukla bi mi glava. Ko bi izdrzao i prihvatio nenormalnu situaciju u drzavi i nenormalne uslove zivota bez necega? Imam osjecaj da bi mi se IQ prepolovio i pola mozga istopilo da ubijedim sebe u ‘yes, daddy, this is life at it s finest, balkan is best. ‘

Ova tema je dosta opširna, jer može da se odnosi na nasledne/urođene mentalne bolesti ili makar predispozicije da se one dobiju, okruženje u kojoj je osoba odrasla (ratno ili u familiji problematičnih ili narkomana), onda mentalne bolesti koje se dobijaju od prevelikog stresa itd. itd. A vidim da ste vi uglavnom ušli u oblast kako psihoaktivne supstance tokom dužeg perioda konzumiranja negativno utiču na mentalno zdravlje čovjeka.

Ja lično (izgleda) imam tu neku osjetljivost tijela koja mi ne dozvoljava da ništa što je štetno uzimam dugo, jer davno prije nego što sam batalio cigare dobio sam bio nekakav bronhitis pušački i bukvalno sam se s vremena na vrijeme gušio, i zbog toga sam morao to da prestanem da pušim cigare. Onda kafu sam skoro isto morao da batalim jer je počela da mi negativno utiče na san, nisam imao dubinu sna, nego se ujutro probudim i osjećam se umorno, i od kako sam je batalio san mi je ponovo dubok. Onda sjećam se kao djeca smo pušili bili marihuanu, ono je čista paranoja i psihoza. Ja sam vjerovanja da sve te psihoaktivne supstance, bilo da se radi o stimulansima kao što je kofien, ili depresantima kao što je alkohol (da ne pominjem halucinogene i opoide :D) ako se dugoročno koriste u količinama koje nisu male moraju ostaviti negativan trag na čovjekovo psiho-fizičko zdravlje.

Takođe ne treba sve ovo posmatrati čisto iz neke duhovne perspektive u smislu sve su to neki duhovi, neke negativne energije, već su to fizičke tj. neurološke promjene, jer određena istraživanja su pokazala da kod hroničnih alkohočira određeni centri (tačnije eng. "mammillary bodies") u mozgu dožive degeneraciju, takođe kod kokaina frontalni režanj može da dobije određene ožiljke, što se onda automatski negativno odrazi na ponašanje te osobe itd.

Slazem se, psihicki poremecaji/problemi/bolesti…mozda je tema dobila malo grub naziv ali naravno da postoji razlika izmedju urodjenje sizofrenije i psihoze izazvane samovoljno konzumiranjem supstanci.

A dobro ođe je to bukvalno dio tradicije.Sahrane,svadbe,slavlja s povodom bez povoda dosta se pije.
Ako evolucija nekih organizama ide u smjeru odbrane od toksikacije nečega čime je izložena ko zna kakve gene ima homo balkanikus alcohol-phylus.

Nije dobro,nije prećerivati slažem se a baš sam nedavno gledala kako je jedan astronaut straglovao nakon mislije i bacio se u alkohol.Ka nešto da izbriše iz sistema jer ne može da se izbori to je već druga strana medalje.

A sigurno ima i toga, da su generacija nekih naroda zbog običaja i tradicije postali genetski tolerantniji na alkohol. Sjetih se jedne emisije gdje neki čovjek je dugo godina u sebe ubrizgavao dosta male količine zmijskog otrova, i vremenom povećavao dozu, i tijelo mu se adaptiralo, stvorilo toleranciju, i sad bukvalno može kobra da ga ujede, on je totalno lagan :D, ali valjda je uz sav taj proces stekao i neku vrstu zavisnosti od tog otrova...

Ma da,ima toga.Recimo mlijeko i enzimi sa mlijeko prirodno se gase nakon neke sedme godine ali čovjek i dalje fura mlijeko što nije u prirodi homo sapiensa,kad bi presta da ga fura nekolike godine od mlijeka bi mu bilo zlo.
Znam da je glupa komparacija sa nečim što je veći level ka alkohol ali evo i slatkiši.Složeni ugljeni hidrati uopšte nisu prirodno stanje čovjeka naročito ovi industrijski i to je neka vrsta zavisnosti.

Ono što gore navedoh za ovog astronauta on nikad nije bio sklon alkoholu no je dobro utonuo u isti nakon misije vrv je doživio osjećaj s kojim nije mogao da se izbori.Ima ona sjajna knjiga Mali Princ kad je mali princ bio na planeti đe bio alkoholičar pa ga pita što piješ.Veli da zaboravim.Da zaboraviš šta.Da se stidim.A čega se stidiš.Stidim se što pijem.Parafraziram ali simple ez det.
Neki ljudi nikako da izađu iz tog začaranog kruga.

Quote:

---

Originally Posted by Zhuangzi

Slazem se, psihicki poremecaji/problemi/bolesti…mozda je tema dobila malo grub naziv ali naravno da postoji razlika izmedju urodjenje sizofrenije i psihoze izazvane samovoljno konzumiranjem supstanci.

---

Sve ide svojim tokom pa i alkohol na temi. Ljudi su spremniji da pričaju o alkoholu i drogama nego o depresiji jer ako su depresivni onda su ludi sto posto.

Quote:

---

Originally Posted by Solid

A sigurno ima i toga, da su generacija nekih naroda zbog običaja i tradicije postali genetski tolerantniji na alkohol. Sjetih se jedne emisije gdje neki čovjek je dugo godina u sebe ubrizgavao dosta male količine zmijskog otrova, i vremenom povećavao dozu, i tijelo mu se adaptiralo, stvorilo toleranciju, i sad bukvalno može kobra da ga ujede, on je totalno lagan :D, ali valjda je uz sav taj proces stekao i neku vrstu zavisnosti od tog otrova...

---

Kao kod grofa Monte Krista kad s osvetom na umu upućuje madam Vilfor u tajne otrova. Dok za Mitridatu nije dokazano da se trovao malim količinama, eksperimenti na glodarima dokazali su da se stvara fiziološka tolerancija.

Quote:

---

Originally Posted by Raulio

Sve ide svojim tokom pa i alkohol na temi. Ljudi su spremniji da pričaju o alkoholu i drogama nego o depresiji jer ako su depresivni onda su ludi sto posto.

---

Hmm, ako je depresija nesto sto te muci - izaziva nezadovoljstvo losim uslovima u zivotu, losim stanjem u drzavi, nemogucnoscu promjene na bolje, los posao…mislim da ‘lijecenje’ ljekovima nije dobro.

ne mogu svi u drustvu biti zadovoljni i srecni a doktori ‘lekicima’ da popravljaju raspolozenje, snizavaju IQ i ostalo. To nije normalno, nije normalno osjecati nezadovoljstvo, smjeskati se…dok ti neko radi nesto sto ne treba. Koliko sam shvatio, to je depresija & anksioznost - kad si nezadovoljan i sad je pitanje da li si opravdano nezadovoljan necim ili iznaodis.

Ṣ̌iroko drustvo lijek za sve psihicke bolesti....

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

Quote:

---

Originally Posted by Solid

A sigurno ima i toga, da su generacija nekih naroda zbog običaja i tradicije postali genetski tolerantniji na alkohol. Sjetih se jedne emisije gdje neki čovjek je dugo godina u sebe ubrizgavao dosta male količine zmijskog otrova, i vremenom povećavao dozu, i tijelo mu se adaptiralo, stvorilo toleranciju, i sad bukvalno može kobra da ga ujede, on je totalno lagan :D, ali valjda je uz sav taj proces stekao i neku vrstu zavisnosti od tog otrova...

---

Bila je emisija o logorasima tokom drugog svjetskog rata dje je lik odavde pricao da su njemci na njima testirali otrove pauka i zmije, manje kolicine otrova pa do vecih, bio je jedan od rijetkih prezivjelih. Dobra je emisija bila, intervju.

Depresija je zaebata stvar al nisam to probao do sad. Al anksioznost mi se dopada. Desilo mi se prije neku godinu. Trajalo nekoliko mjeseci. Nekakav strah, oklijevanje da se ode na posao, da se vratim kuci... Bilo mi smiješno u nekim momentima. Nisam ustanovio od čega je to bilo. Svima sam to rekao, na sva zvona. Mislim da je to jako bitno. Izgovoriti, reći što češće...Bilo mi baš teško da se pokrenem ali nisam odstupao od uobičajenih aktivnosti, treninzi, čitanje , meditacija...Prošlo samo od sebe. Nisam siguran više ni da je bilo nešto kad se osvrnem na to , samo se sjećam tog osjećaja straha nekog. Smješno mi sad sve to.

U mojoj famelji svi piju ko smukovi. Ja ne. Mogu al taj osjećaj euforije usled opijenosti mi je baš lame. I jedna čašica alkohola mijenja svijest. Čak i dok pijem to osjećam tako da sad se pije baš kad "moram". Težina je bit na slavlju a bit trijezan. I ljeti se zalomi nekad al sve rijeđe. Ne bježim od toga al između izbora ostat doma i čitati (što je vazda izbor) i otići u kafanu.... Nekako kako sam stariji više sam pristalica ekstaze koja vodi ka opijenosti nego opijenosti koja vodi ka ekstazi.

Quote:

---

Originally Posted by Zhuangzi

Hmm, ako je depresija nesto sto te muci - izaziva nezadovoljstvo losim uslovima u zivotu, losim stanjem u drzavi, nemogucnoscu promjene na bolje, los posao…mislim da ‘lijecenje’ ljekovima nije dobro.

ne mogu svi u drustvu biti zadovoljni i srecni a doktori ‘lekicima’ da popravljaju raspolozenje, snizavaju IQ i ostalo. To nije normalno, nije normalno osjecati nezadovoljstvo, smjeskati se…dok ti neko radi nesto sto ne treba. Koliko sam shvatio, to je depresija & anksioznost - kad si nezadovoljan i sad je pitanje da li si opravdano nezadovoljan necim ili iznaodis.

---

Iz mog iskustva depresija nema veze sa finansijama, stanjem u državi ili lošim poslom. Znam da životni događaji i uslovi utiču na pojavu depresije ali nije to to, čak smatram da je moja neurotična ličnost (tip ličnosti) među glavnim faktorima. Vrlo neznaveno je tumačenje depresije kao - ne mogu svi u drustvu biti zadovoljni i srecni i kad si nezadovoljan i sad je pitanje da li si opravdano nezadovoljan necim ili iznaodis. Postoji nešto što se zove distimija i to je kao lakši oblik depresije (s druge strane su teške depresijske epizode), Apsolutna nezainteresovanost za bilo što, neraspoloženost, izbjegavanje razgovora, nulta kreativnost, napetost, loš apetit, nesanica, umor, izlazak iz kuće predstavlja samo izvor anksioznosti pa se shedi kući i čita ili gleda televizija. Ovo ostalo što se nabraja na internetu: samopotcjenjivanje, beznadežnost, samokritičnost, preokupiranost događajima iz prošlosti, razočarenjima ili ličnim neuspesima, kod mene se ne manifestuje, neke stvari sa godinama sam počeo filozofski da posmatram i objašnjavam samome sebi, recimo samopotcjenjivanje kod mene ne ide bez potcjenjivanja drugih tj. svih ostalih, beznadežnost je dio opšteg nihilističkog pogleda na svijet, o sebi mislim sve najbolje, lični neuspjeh za mene je isto što i uspjeh, ništa me nije razočaralo pa ni ljubav. :) Da li je depresija uopšte bolest ili samo mentalni poremećaj? Bolest je patološki proces, abnormalnost u funkciji i/ili strukturi tjelesnih organa i sistema. Postoje različita mišljenja, ja bih je nazvao bolešću. mada se može prije smatrati kao stanje mentalnog zdravlja, poremećaj raspoloženja, nezdravo stanje uma koje ima početak i kraj. Evo jedan kratki video đe Dejvid Linč objašnjava korelaciju depresije i stvaralaštva, preporučio bih svakome da ga pogleda.
https://www.youtube.com/watch?v=4ur3...l=KaipitainKai

Quote:

---

Originally Posted by NetworkMaster

Ṣ̌iroko drustvo lijek za sve psihicke bolesti....

Sent from my SM-A546B using Tapatalk

---

Isto kao što se osoba u depresiji izoluje od društva tako i društvo postepeno odbacuje člana koji je stalno neraspoložen, nedruželjubiv, ćutljiv. Široko društvo zahtijeva integraciju ličnosti a to nije za svakoga.

Quote:

---

Originally Posted by Raulio

Iz mog iskustva depresija nema veze sa finansijama, stanjem u državi ili lošim poslom. Znam da životni događaji i uslovi utiču na pojavu depresije ali nije to to, čak smatram da je moja neurotična ličnost (tip ličnosti) među glavnim faktorima. Vrlo neznaveno je tumačenje depresije kao - ne mogu svi u drustvu biti zadovoljni i srecni i kad si nezadovoljan i sad je pitanje da li si opravdano nezadovoljan necim ili iznaodis. Postoji nešto što se zove distimija i to je kao lakši oblik depresije (s druge strane su teške depresijske epizode), Apsolutna nezainteresovanost za bilo što, neraspoloženost, izbjegavanje razgovora, nulta kreativnost, napetost, loš apetit, nesanica, umor, izlazak iz kuće predstavlja samo izvor anksioznosti pa se shedi kući i čita ili gleda televizija.

---

Razumijem ja sta ti pricas i siguran sam da ima ljudi koji kazu sebi i okolini: depresivan i anksiozan sam i ne mogu da izlazim i da pricam, pustite me.

ali ja recimo zelim da znam i moguce da sam to i uradio, postavio pitanje sebi zasto se ja osjecam tako, sta to mene pritiska…zasto sam ja neraspolozen, nezadovoljan, zasto me nesto muci…sta me tacno muci, sta bih ja uradio (promijenio) zasto bih to nesto uradio, zasto je to nesto bolje od trenutnog…i mislim da je proslo.

mozda je proslo samo od sebe, mozda sam se islijecio razmisljanjem? Nije ni bitno ali ne bih volio da dozvolim sebi da se osjecam lose ili pogresno, pogotovo da ne znam kako, zasto…i nikad se bih pomirio sa tim stvarima i glumio zrtvu.

ako imam problem hocu dijagnostiku, analizu, resenje.

Da odradim mali tiwst of vezano recimo za jednu globalnu izolaciju koja se nije desila tako davno i mislim da tek treba biti polje izučavanja.Tiče se kovid pandemije.

Quote:

---

Originally Posted by Raulio

Iz mog iskustva depresija nema veze sa finansijama, stanjem u državi ili lošim poslom. Znam da životni događaji i uslovi utiču na pojavu depresije ali nije to to, čak smatram da je moja neurotična ličnost (tip ličnosti) među glavnim faktorima. Vrlo neznaveno je tumačenje depresije kao - ne mogu svi u drustvu biti zadovoljni i srecni i kad si nezadovoljan i sad je pitanje da li si opravdano nezadovoljan necim ili iznaodis. Postoji nešto što se zove distimija i to je kao lakši oblik depresije (s druge strane su teške depresijske epizode), Apsolutna nezainteresovanost za bilo što, neraspoloženost, izbjegavanje razgovora, nulta kreativnost, napetost, loš apetit, nesanica, umor, izlazak iz kuće predstavlja samo izvor anksioznosti pa se shedi kući i čita ili gleda televizija. Ovo ostalo što se nabraja na internetu: samopotcjenjivanje, beznadežnost, samokritičnost, preokupiranost događajima iz prošlosti, razočarenjima ili ličnim neuspesima, kod mene se ne manifestuje, neke stvari sa godinama sam počeo filozofski da posmatram i objašnjavam samome sebi, recimo samopotcjenjivanje kod mene ne ide bez potcjenjivanja drugih tj. svih ostalih, beznadežnost je dio opšteg nihilističkog pogleda na svijet, o sebi mislim sve najbolje, lični neuspjeh za mene je isto što i uspjeh, ništa me nije razočaralo pa ni ljubav. :) Da li je depresija uopšte bolest ili samo mentalni poremećaj? Bolest je patološki proces, abnormalnost u funkciji i/ili strukturi tjelesnih organa i sistema. Postoje različita mišljenja, ja bih je nazvao bolešću. mada se može prije smatrati kao stanje mentalnog zdravlja, poremećaj raspoloženja, nezdravo stanje uma koje ima početak i kraj. Evo jedan kratki video đe Dejvid Linč objašnjava korelaciju depresije i stvaralaštva, preporučio bih svakome da ga pogleda.
https://www.youtube.com/watch?v=4ur3...l=KaipitainKai

---

Posljedice ćemo globalno tek da gledamo.Drugo su pojedinačni slučajevi,problem je kad to postane globalni problem.Neđe nakon otvaranja vrata zgrada,kuća,socijalizacije bilo je sjajnih dokumentaraca ljudi kojima je posao takav da su u najvećoj izolaciji.To sam pisala na drugu temu,zaista je korisno odslušati astronaute kako stragluju sa kompletnom izolacijom.Odavno ja slušam no vezano za temu.Meni inače smeta i gužva,i buka,prija mi mir i tišina ali nisu svi isti neki ljudi jednostavno žive od interakcije sa drugima kao vazduh koji dišu.E sad ova depresija o kojoj govoriš se odnosi na ljude kojima (moje mišljenje) je interakcija potrebna u većoj mjeri ali ih nešto blokira.Kao ova priča o Kovidu na drugom planu.

Ja koliko znam, a neka me neko ispravi ako griješim, ali sa medicinske tačke gledišta depresija je ustvari poremećena količina određenih hormona, tj. disbalans nekog hormona.
Pretpostavljam da se nekim ljudima ti hormoni poremete iz raznih razloga, neki su genetski skloni nekim poremećajima, nekima dugoročni stres izaziva prekomjerno lučenje kortizola, neki ljudi zbog konzumiranja psihoaktivnih supstanci se osjećaju stalno srećno, i posle kad prestanu više nema dopamina u istoj mjeri kao prije, pa je logično da se čovjek počne osjećati tužno. A postoji žlijezda u mozgu koja se zove hipofiza koja reguliše sve hormone u organizmu, zbog toga recimo ja kad se nešto osjećam tužno itd. ja odem da treniram, opalim jaki trening, i onda mi bude tako neka banja u glavu, pretpostavljam (osim što se luči hormon rasta) da ta hipofiza počne da luči neke hormone sreće i reguliše sve to i onda se osjeća čovjek masu ljepše.

Evo ukucah u ChatGPT4 Prompt "what are the hormones that regulate mental health", i izbači mi ovaj rezultat:

Quote:

---

Several hormones play crucial roles in regulating mental health by affecting mood, stress responses, and overall brain function. Here are some key hormones involved in these processes:


Cortisol - Often referred to as the "stress hormone," cortisol is produced by the adrenal glands in response to stress. It helps regulate mood, motivation, and fear, but chronic elevated levels can lead to anxiety, depression, and problems with sleep and digestion.


Serotonin - This neurotransmitter and hormone affects mood, emotion, and sleep. Imbalances in serotonin levels are commonly linked with depression, anxiety disorders, and other mood disorders.


Dopamine - Known as the "feel-good hormone," dopamine plays a key role in reward and pleasure systems of the brain. It affects mood, attention, and motivation. Dopamine dysregulation is associated with disorders such as depression and schizophrenia, and is also a key player in the pathology of addiction.


Norepinephrine - This hormone and neurotransmitter is involved in the body’s stress response and helps regulate mood, arousal, and alertness. It is also linked with anxiety and depression.


Estrogen - This sex hormone plays an important role in regulating mood and emotional well-being. Fluctuations in estrogen levels can affect the brain's regulation of mood and emotion, which is why changes in estrogen levels can contribute to mood swings or conditions like premenstrual syndrome, postpartum depression, and perimenopausal depression.


Progesterone - Another sex hormone that has a calming effect on the brain. It helps promote sleep and is thought to have a protective effect against anxiety and mood swings.


Testosterone - While often considered primarily a male hormone, testosterone plays significant roles in mental health in both men and women. Low levels can contribute to fatigue, depression, and irritability.


Oxytocin - Sometimes called the "love hormone," oxytocin is associated with feelings of bonding and increased trust. It is released in large amounts during childbirth and breastfeeding, but also during other forms of social bonding and with physical touch. It can influence social behavior and emotional responses.


Thyroid Hormones (T3 and T4) - These hormones, produced by the thyroid gland, are crucial for overall brain health and function. Imbalances can cause symptoms of depression, anxiety, and mood instability.


These hormones interact with each other and with different parts of the brain, making their precise management crucial for maintaining mental health and treating mental health disorders.

---

Ovo isto potvrđuje da osim naših ličnih genetskih karakteristika, ono što nam se svakodnevno dešava u našem okruženju utiče na svijest i mentalno zdravlje. Ako si neđe u nekom ratnom području đe ti svako malo padaju bombe, ili ako si pod velikim nekim bankovnim kreditom, ili radiš neki drugi veoma stresan posao, pod velikim si stresom i luči ti se mnogo kortizola a to mora da ima efekat na tvoje mentalno zdravlje. Onda ljudi koji se drogiraju previše im se luči tog serotonina i dopamina i oni pregore, jer u običnim životnim okolnostima ti veliku sreću osjećaš rijetko, kad ti se npr. rodi dijete ili dobiješ odličan neki posao itd. a kad si non stop srećan zbog supstance, nije teško zaključiti da je to loše. Onda muškarci koji ne rade ništa fizički, sjede samo u mjesto i ne izlaze iz komforne zone sigurno imaju manjak testosterona itd. Sve je to povezano.

Da, mada je dovoljno da pusis cigare jedan period (koji su legalni i siroko dostupni) pa kad ih ostavis osim borbe sa zavisnoscu imas i depresiju & anksioznost.

Moje lično poimanje istinske sreće je "Pozitivan rezultat dugoročnog truda". A nema sumnje da je depresija odsustvo te sreće, tako da onaj koji samo pasivno prihvata svoju nesrećnu situaciju, i ne preduzima ništa povodom poboljšanja svog stanja kroz eliminaciju loših navika i sklonosti i adaptaciju dobrih navika (bilo da se radi o prstanku korištenja psihoaktivnih supstanci, druženju i komunikaciji, zdravoj ishrani, treningu, pozitivnom razmišljanju i ponašanju, činjenju dobrih djela), samim tim ne preduzima nikakve pozitivne akcije, ne ulaže nikakav trud u ništa, on u dobroj mjeri prihvata psihičke probleme koji mu prijete i priziva još veći kolaps duha.

Sjećaš se one tvoje vesele teme neuroscience a neurotransmiterima (hormonima) kad smo zborili ti i ja.Onaj Rus je odličan nisam mu odavno ulazila na kanal.

Quote:

---

Originally Posted by Solid

Ja koliko znam, a neka me neko ispravi ako griješim, ali sa medicinske tačke gledišta depresija je ustvari poremećena količina određenih hormona, tj. disbalans nekog hormona.
Pretpostavljam da se nekim ljudima ti hormoni poremete iz raznih razloga, neki su genetski skloni nekim poremećajima, nekima dugoročni stres izaziva prekomjerno lučenje kortizola, neki ljudi zbog konzumiranja psihoaktivnih supstanci se osjećaju stalno srećno, i posle kad prestanu više nema dopamina u istoj mjeri kao prije, pa je logično da se čovjek počne osjećati tužno. A postoji žlijezda u mozgu koja se zove hipofiza koja reguliše sve hormone u organizmu, zbog toga recimo ja kad se nešto osjećam tužno itd. ja odem da treniram, opalim jaki trening, i onda mi bude tako neka banja u glavu, pretpostavljam (osim što se luči hormon rasta) da ta hipofiza počne da luči neke hormone sreće i reguliše sve to i onda se osjeća čovjek masu ljepše.

Evo ukucah u ChatGPT4 Prompt "what are the hormones that regulate mental health", i izbači mi ovaj rezultat:




Ovo isto potvrđuje da osim naših ličnih genetskih karakteristika, ono što nam se svakodnevno dešava u našem okruženju utiče na svijest i mentalno zdravlje. Ako si neđe u nekom ratnom području đe ti svako malo padaju bombe, ili ako si pod velikim nekim bankovnim kreditom, ili radiš neki drugi veoma stresan posao, pod velikim si stresom i luči ti se mnogo kortizola a to mora da ima efekat na tvoje mentalno zdravlje. Onda ljudi koji se drogiraju previše im se luči tog serotonina i dopamina i oni pregore, jer u običnim životnim okolnostima ti veliku sreću osjećaš rijetko, kad ti se npr. rodi dijete ili dobiješ odličan neki posao itd. a kad si non stop srećan zbog supstance, nije teško zaključiti da je to loše. Onda muškarci koji ne rade ništa fizički, sjede samo u mjesto i ne izlaze iz komforne zone sigurno imaju manjak testosterona itd. Sve je to povezano.

---

Ono sto govorim od pocetka teme ali nikako jasno da kazem, na legalne supstance se ne gleda ozbiljno - samim tim jer su legalne i ljudi misle da nisu opasne. Kafa je toliko zastupljena i jeftina i svima bezazlena ali je to droga, cigare je bas tesko ostaviti kao i alkohol. Ljudi nikako da prihvate da su to cinjenice i posledice od bas tih legalnih ne droga​.

Quote:

---

Originally Posted by Solid

Moje lično poimanje istinske sreće je "Pozitivan rezultat dugoročnog truda". A nema sumnje da je depresija odsustvo te sreće, tako da onaj koji samo pasivno prihvata svoju nesrećnu situaciju, i ne preduzima ništa povodom poboljšanja svog stanja kroz eliminaciju loših navika i sklonosti i adaptaciju dobrih navika (bilo da se radi o prstanku korištenja psihoaktivnih supstanci, druženju i komunikaciji, zdravoj ishrani, treningu, pozitivnom razmišljanju i ponašanju, činjenju dobrih djela), samim tim ne preduzima nikakve pozitivne akcije, ne ulaže nikakav trud u ništa, on u dobroj mjeri prihvata psihičke probleme koji mu prijete i priziva još veći kolaps duha.

---

Stvarno ponekad zapanjim sebe kad ovako ispišem neku doktorsku disertaciju u vidu posta, posle kad pročitam što sam napisao ne mogu da vjerujem da sam ja autor haha :D

Quote:

---

Originally Posted by Solid

Stvarno ponekad zapanjim sebe kad ovako ispišem neku doktorsku disertaciju u vidu posta, posle kad pročitam što sam napisao ne mogu da vjerujem da sam ja autor haha :D

---

Tvoj alter ego ili gleda Narcis sebe u zrcalo?Zezam se baš volim tvoje postove vidi se kad nečemu posvetiš pažnju da si detaljan.Ja zapnem za astronaute i gotovo.

Nađoh koji je najviše straglovao bivši sovjetski jedan (Valentin Lebedev) napisao je i dnevnik ima na engleskom to moram obavezno da nabavim eto pozitivna strana foruma kad te nešto inspiriše na sljedeći korak ka ronioca da istražuje dubine oceana u ovom slučaju ljudske duše.

Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk

Tako da sudeći po ličnim iskustvima, biti pasivan (u svakom smislu te riječi), što se može svrstati u isti koš sa lijenošću, letargijom itd. samo po sebi može da se tumači kao neka vrsta preteče mentalne bolesti, a akcija kao njen suprotan koncept, je ta koja se sa tim problemom hvata u koštac i eventualno ga eliminiše, kad kažem akcija mislim na donošenje dobre odluke, a dobra odluka je ona odluka koje nam donosi dobrobit na duge staze. Možda za početak čovjek treba da teži ka tome da sastavi niz nekih malih dobrih svakodnevnih odluka (npr. da se kontroliše da ne psuje, da se ne svađa, da se više druži, da radi neki manji trening, da čini dobre stvari) ali kroz njihovu učestanost one postaju integralni dio naše svakodnevnice i pretvaraju se u dobre navike gdje mi počinjemo da te dobre stvari radimo nesvjesno, a dobre navike na duge staze moraju da urode plodom po pitanju psihofizičkog zdravlja, samo je pitanje vremena njihove manifestacije. A loše trenutno stanje, ako zanemarimo genetske predispozicije, je vjerovatno proizvod loših navika i odluka, samo čovjek treba da je analitičan i da non stop radi retrospektivu svojih odluka, ponašanja i grešaka kako bi ih validno identifikovao i efektno eliminisao...

Ono od sam svoj majstor,do sam svoj oficir.

Quote:

---

Originally Posted by Raulio

Da li smo (forumaši) dovoljno stasali da iznesemo svoje probleme (ako postoje) vezane za mentalno zdravlje.
Za početak, kao neko kome je psihijatrica s vrata prepisala antidepresiv (nekih šest godina ranije), uz nevjerovatne pohvale, bukvalno reklame, i kome isti ništa nisu uticali na stanje, istraživanje još iz 2008. (dr Irving Kirsch sa Fakulteta za psihologiju Univerziteta Hull) po kome su antidepresivi (SEROXAT, ZOLOFT, FLUNISAN, MAPROTILIN, CIPRALEX) uzaludni lijek tj. placebo..

---

Ljudi neće da prihvate da je bol neizbježan (da, bila sam u tom klubu :D)
Bol se osjeća, na koncu, i kada se nije ono što Je - a da bi bio prihvaćen od drugih; i kada Jesi ono što Je te zbog toga nisi prihvaćen.

Danas je situacija puno lakša pa se može preživjeti bez grupe lagano, samo je stvar afiniteta. A i individualizam ima toliko nijansi i velika je većina onih koji na ovaj ili onaj način (radi ličnog samoodržanja recimo) teži ka socijalizaciji po nekim svojim načelima.

Što se anksioznosti tiče samo treba zaplesati sa njom, dovesti se u situaciju gdje je ona neizdrživa i osjetiti kompletnu oluju, a koja će svakako proći. Tako se čeličiš za sledeću, i za neku narednu tebi nepoznatu, neotkrivenu, gradiš samopouzdanje, vraćaš intuiciju, upoznaješ se.
Što se depresije tiče, bar ove lakše ili malko ozbiljnije, po meni bi najpametnije bilo da postoji program na koji možeš da se prijaviš ili da te prijave, a koji obuhvata fizičku pomoć starima na terenu ili u bolnicama, domovima, mladim majkama (ne oko bebe, već oko drugih stvari), zemljoradnicima, stočarima, komunalnom, zelenilu i slično ovo mi prvo pade na pamet... gdje osoba ne bi bila statična već u pokretu, jer depresija ne voli pokret, a opet bi bila u situaciji da je sa drugima, nije sama a samim tim i manje vremena za prebiranje po prošlosti, samodestruktivnim mislima, dubiozama... Vjerujem da bi im to uticalo pozitivno na dosta hormona za početak, jer biti od pomoći/koristan je svojstveno od jako ranog uzrasta, djeca vole da pomognu jer vide šta rade odrasli oko njih i kada im se to uskraćuje ili ne pruža prilika (jer nema se vremena, majka/tata će to brže i bolje) definitivno je jedan od bug-ova u najavi.

Prema mom i više nego skromnom mišljenju, depresija jeste bolest. I to vrlo ozbiljna. Tačno je da ne izaziva fizičku bol, ali ni dijabetes ne boli ali od njega stradaju skoro sve vitalne funkcije organizma. Problem je vrlo komplikovan jer ima više vrsta depresije, evo sad je u cg medijima aktuelno samoubisvo čovjeka u nikšićkoj bolnici kome nije imao ko da ukaže psihijatrijsku pomoć. Ne znam da li je konkretno težak oblik depresije bio uzročnik tog čina ali sigurno jeste prethodio tome jer čovjek nije izgubio kontakt sa realnošću (što je karaktersitika težih psihijatrijskih slučajeva) već je tražio pomoć koju nije dobio. https://www.vijesti.me/vijesti/drust...ksicke-bolnice

Ja sam imao problem, imam ga još uvijek, sa Generalizovanim anksioznim poremćajem, što je samo ljepše ime za blaži oblik depresije. Za kolegu Raulia koji je pobrojao ljekove koji su navodno placebo, probao sam Zoloft. Naravno na recept i posle razgovora sa psihijatrom. Međutim, to je bilo kao da sam pio tic-tac bombonice - nikakvog efekta. Boraveći svojevremeno u Beogradu, otišao sam do jedne doktorke (na preporuku) i objasnio joj svoj slučaj. Ona je shvatila o čemu se radi, rekla da ima "lekić" (njen izraz, bio mi je simpatičan) za mene. I zaista, prepisala mi je lijek iz starije generacije antidepresiva koji mi je savršeno odgovarao, naravno uz opštepoznatu činjeniciu da je antidepresivima potrebno par nedelja da počnu da djeluju. U svoj toj mojoj sreći, desi se da u cg skinu taj lijek sa liste i nije ga bilo u apotekama dvije godine. Sad čujem da se opet izdaje, ali ja sam morao pretrpjeti krizu skidanja sa lijeka naprečac. Nije mi pretjerano teško palo, poslednju kutiju sam umjesto 2 tablete dnevno pio po jednu, onda poslednjih 7-8 tableta po pola i tako sam uz blagotvorno dejstvo piva i vina izašao iz te priče. Međutim, ne lezi vraže, posle izvjesnog vremena, javlja mi se problem nesanice. Spavam po 2-3 sata noću i čak i ako sam pospan i na granici da nastavim spavanje javlja mi se overthinking, što mi potpuno uništi san. Naravno, sjutradan sam bez energije i sav slomljen ali ne mogu sebi pomoći. Alkohol pomogne tokom dana. Ne opijam se ali jedna određena količina alkohola me "podigne". Problem je noć. Možda je nešto što bi stari Crnogorci nazvali sudbinom, ali prijatelj iz Londona koji je imao fantomske bolove u nogama (fibromialgija) kaže mi za lijek koji su mu posle dužeg vremena ispitivanja i neuspješnih terapija, prepisali engleski ljekari. Dakle, nije samo da se kod nas teško postavlja dijagnoza, ima toga i u razvijenim zemljama. Interesovalo me je nešto o tom lijeku i vidio sam u specifikaciji da je to lijek za neuropatske bolove, epilepsiju i za anksiozne poremećaje, zavisno od doze, naravno. Planiram da odem do ljekara ako mi odobri da koristim taj lijek jer nesanica me ubija, a i njene posledice. Namjerno nijesam pominjao imena ljekova da neko ne bi pomislio da reklamiram a ako moderacija dopusti, reći ću o kojim je ljekovima riječ i u prvom i u drugom slučaju.

Gledao sam film, snimljen po amerčkom bestseleru iz 1994. "Prozac nation" po istinitoj priči autorke, a film je iz 2001. godine sa Kristinom Riči u glavnoj ulozi. Evo trejlera za film, a najjače mjesto mi je kad citira junaka iz Hemingvejevog "Sunce se ponovo rađa", kad lika pitaju kako je bankrotirao. On kaže "prvo postepeno, pa odjednom". Baš tako hvata i depresija. Evo trejler za taj film:

https://www.youtube.com/watch?v=P1YaV01ON3I

Da li dobro shvatam, ali svi koji piju neke ljekove/lekiće uopšte ne idu uporedo na psihoterapiju? Vama je to ok?

Anksioznost ili depresija su manifestacija nečega, da li vas zanima čega? Kada je počelo, kada ste počeli da uviđate prve simptome a niste se obazirali? Emocije nemate? Čudno.

Quote:

---

Originally Posted by tigrovo_oko

Da li dobro shvatam, ali svi koji piju neke ljekove/lekiće uopšte ne idu uporedo na psihoterapiju? Vama je to ok?

Anksioznost ili depresija su manifestacija nečega, da li vas zanima čega? Kada je počelo, kada ste počeli da uviđate prve simptome a niste se obazirali? Emocije nemate? Čudno.

---

Po statistici muškarci čak 3-4 puta više izvršavaju samoubistva u odnosu na drugi pol u zavisnosti od zemlje do zemlje.Prosta statistika.
A razlog jedan od njih je može biti ovo što sam boldovala ne što muškarci emocije nemaju no ima dosta u odgoju macho man-a.

Do erupcije mora doći kad tad.

Kad smo kod insomnije, koja nekome dođe kao nus pojava ili možda i nije, zapitajte se
- Zašto imate potrebu da stalno budete u stanju povećane budnosti i da ste na oprezu?
- Da li vjerujete da ako zaspete - možete umrijeti ili
- Ako zaspete loše stvari će se desiti
Ili
- ako niste stalno budni nećete biti uspješni?
- takođe može imati veze i sa ocd-om, kao i sa naučenim ponašanjem zbog nekog događaja ili od neke osobe koja je značila

Na engleskom ima dobra fora kako može da se promijeni percepcija o spavanju, ko je u stanju da bude toliko senzitivan i proba, oni govore: I can't fall asleep (padanje u san - u bukvalnom prevodu). Nikome se ne dopada da neđe pada.
Sleep is coming upon me - je mnogo prihvatljivija floskula i lakše je prihvatiti, a samim tim i zaspati nakon što to kažete sebi.

Ne bi mjenjala jedan sat apsolutne tišine iza ponoći za 10 sati preko dana!Svjesno (?) birana insomnija.

Meni je najljepša tišina tamo oko 4/5h izjutra kad s terase namirišeš leb što dostavljaju a leb uopšte ne jedeš :D

Moram.

Quote:

---

Originally Posted by tigrovo_oko

Meni je najljepša tišina tamo oko 4/5h izjutra kad s terase namirišeš leb što dostavljaju a leb uopšte ne jedeš :D

---

To je tek period nirvane naročito na planini kada noć kapitulira pred postepenim osvajanjem sunčevih zraka koji se probijaju kroz krošnje,raspršuju po travi kao da je miluju.Imaš osjeća da cijela priroda treperi i ne da se budi nego da se raduje životu.To kad osjećaš svako biće u svom prisustvu i oko sebe.Neprocjenjivo.Koliko smo mi u gradovima uskraćeni za tako nešto no eto valja imati takva jutra nekoliko puta u godini.

Moram da priznam da ste me malo prosvijetlile, vas dvije. Ja često osjetim poslije ponoći oko 2-3 izjutra, miris jorgovana, kad mu je sezona, osjećaj svježine martovskih noći, takođe i svijetle majske zore...svašta nešto. Ali najveći utisak na mene ostavi cleavage kasirke kad mi, nagnuvši se nad korpom obračunava koliko sam dužan. Nekako to utiče na mene...i osjećam se lijepo, bez anksioznosti i depresije.:):):):):):):):)

Ako smo već kod ličnih utisaka.....

Quote:

---

Originally Posted by tigrovo_oko

Da li dobro shvatam, ali svi koji piju neke ljekove/lekiće uopšte ne idu uporedo na psihoterapiju? Vama je to ok?

Anksioznost ili depresija su manifestacija nečega, da li vas zanima čega? Kada je počelo, kada ste počeli da uviđate prve simptome a niste se obazirali? Emocije nemate? Čudno.

---

Prvo ide psihoterapija pa ljekovi. Samo kod nas je psihoterapija prepisivanje antidepresiva, pa pitanja, koja ću neđe drugo ispiisat, to je smiješno. pomenuo sam gore neđe.