:)Quote:
Originally Posted by LjukaTheMantidis
Pa... Čime? Koliko i zašto? Priznajete li sebi da vas nešto kontroliše ili vi kontrolišete to nešto? ;D
Printable View
:)Quote:
Originally Posted by LjukaTheMantidis
Pa... Čime? Koliko i zašto? Priznajete li sebi da vas nešto kontroliše ili vi kontrolišete to nešto? ;D
Sad vapingom,hvala Bogu,inache smrdljivim cigaretama do prije 8g,
Kafom ujutru,samo ta jedna velika dnevno i tu se zavrshava...
Treningom svaki drugi dan,odlazem sve da bih to odradio,jednostavno moram tako tj, prija mi i to je to shto moram da odradim.
Da sam ovo pisao prije 30 i kusur godina,spisak bi bio duuugachak.
Zavisnost od učenja se računa. Svakoga dana nešto novo, pa primjena u praksi.
Ako ga svako malo dimimo i kafimo, dosta i zabrljavimo.
A tek kad grlo isperemo limenkom ili plastikom...gori mozak od nespavanja...
Samo alkohol ali blago.
Recimo mogu da popijem pivo tj. dva piva dnevno i nema problema, sve je super. Ne kockam, ne pusim, nemam drugih poroka.
Moze se i bez alkohola ali nista onda nema smisla kad je covjek toliko "cist" - jer je svijet prljav. Nekako mi je ljepse da pijem pivo nego da imam zelju da se svadjam sa svakom trecom osobom. :(
Svašta nešto no moram napisati nešto zanimljivo pa i konstruktivno u prirodi baš ali baš nemam potrebu ni za čim kao u svakodnevnici i ono tek "zaprepašćujuće" jer gotovo da ne mogu bez muzike tamo je nikad ne bih pustila sem na radiju u autu do destinacije.O tome koliko manje zapalim duvan da ne pričam ali to bude ali baš sa merakom a ne iz potrebe.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
O.T.:
Okupljam talente oko sebe, kao da je sudnji dan.
K'o da ću producirat neki film, nešto... daj Boginjo.
Ne pušim, ne pijem, jurim momke.
Ranije kafa, mada i to bi jedna dnevno, i slatko, a sad slatko skoro da ni ne jedem tkd nikakvih zavisnosti više nemam
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Zavistan sam od prejedanja, slatkiša. Cijelog života sam jeo sve dok mi ne bude loše. U zadnjih 3 godine je malo drugačije, ali opet mogu ja smršat i uvesti dijetu, ali s druge strane uvijek ću biti svinja koja može da se prežderava u neograničenim količinama slatkog i ostalih gluposti
Zavisnost je ništa drugo, do jak uticaj proizvoda velikih i malih korporacija.
Odupri se ludilu.
Ne samo to, već i slabost karaktera. Kapiram da svakome treba povremeno neki odušak, ali kada je to učestalo tad više nije odušak nego navika i robovanje nečemu što u principu nije korisno.
Lično me odbija taj momenat da mi želja ka nečemu ili sama navika bude jača od mene same.
U zavisnosti bih možda dodala telefon, primijetih da ga mahinalno uzimam i kad treba i kad ne treba, mada mislim da je to pošast modernog doba, zalijepljeni smo za telefone, dođu taman kao produžena ruka. Tkd eto to nastojim da mijenjam sad [emoji1787]
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Ka-ra-kter! :) Navike mijenjamo, karakter teško :)
Meni je recimo twiter bio najgori no moćni su ti alati manipulacije stoji tu masu i novca i psihologa i šta sve ne da se nešo proda.Nije to uopšte naivno.
Jest, kažu karakter je sudbina.
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Roditelji, roditelji.
Razvijeni ili nerazvijeni :)
P.S. Mada opet, naša ih duša sama bira :P
Addiction isn't the problem. It's the attempted solution.
It's not a choice or moral failure.
It's an attempt to escape unbearable pain.
The substance or behavior is just the painkiller. The pain came first.
1. Opens P*rnhub.
2. Locks the door.
3. Searches his preference.
4. Scans the site for hours.
5. Keeps going until finds the best video.
6. Jerks to pixels on a screen.
7. Drains his power and essence.
8. Cleans up.
9. Regret.
Wonders why he's depressed.
Sad sam čitao knjigu đe jedan slikar u ludnici ne može da se suzdrži i svaku noć se "dira između nogu" kako je to njegov doktor, psihijatar nazivao. Doktor mu je rekao da nikad neće moći da postane slikar ako nastavi sa time. To je bilo sredinom 19.og vijeka. Dva najpoznatija umjetnika iz Stavangera, Norveška, slikar Lars (Laš) Hertervig i pjesnik/pisac Sigbjřrn Obstfelder bili su neizlječivo ludi za to vrijeme, međutim niko od njihovih sugrađana savremenika, funkcionalnih ljudi, nije zapamćen.
Kad već PH izaziva takvu krivicu i kajanje i žaljenje i depresiju, što tek Onli Fans čini od muškaraca, kakvi jezivi primjerci šetaju među nama.
Đe pomenu ove "treće osobe"... :)Quote:
Originally Posted by Zhuangzi
Što se svi pravdate za ove cigare i koju čašicu, a što je ovo...
Kad je TV došao u moju kuću prestao sam čitati knjige.
Kad sam uzeo mobilni u ruke, zaboravio sam pravopis.
Kad je klima došla u moju kuću, zaboravio sam na prirodu.
Baveći se bankama i karticama, zaboravio sam na vrednost novca.
Zaboravio sam da se zaustavim.
Kad umremo, naš novac ostaje u banci, ali dok smo živi stalno nam nedostaje. Onda kada nas više ne bude ostaće još mnogo nepotrošenih para.
Udovica tajkuna udala se za njegovog šofera. Šofer je rekao: "Celo vreme sam mislio da radim za svog šefa, sada znam da je moj šef celo vreme radio za mene."
Upamti:
Nebitno je ko za koga radi.
Važnije je živeti duže nego imati veće bogatstvo.
Znaš li da:
U pametnom telefonu 70% funkcija je beskorisno!
U luksuznoj vili 70% prostora nije iskorišćeno.
U tvojim ormarima 70% odeće nije nošeno.
70% tvog života i zarade bilo je za druge ljude.
Zaštiti svojih 30%.
Opusti se čak i kad si suočen s ozbiljnim problemima.
Popusti, čak i kad si u pravu.
Ostani skroman, čak i kad si vrlo bogat i moćan.
Nauči biti zadovoljan, čak i ako nisi bogat.
Odvoji vreme za ljude do kojih ti je stalo.
Prosledi ovo svakome do koga ti je stalo.
JA UPRAVO JESAM!
Vjerovatno ima adekvatnija tema, ali da ne pisemo na muzicku :D
Shvatam sto zelis reci i zamislilo me. Stid iz tvog posta sam dozivio vise kao stid mladjih koji se zacrvene i neprijatno im je, kao reakcija lijepog vaspitanja i slicno. Ali vidim i sram si pomenula, mozda je to pogodnije. Dodao bih da je loop bilo koja trauma. Koja sto je vise pominjes dobija na snazi. Porok je bjekstvo, pokusaj zaborava, dje nema direktnog suocavanja. Takav odnos samo hrani jos vise podsvijest koja sve jace izbija na povrsinu. Savjest trazi pravu reakciju, a izbjegavanje je gusi, sto pojacava osjecaj srama, nemoci ili razocaranja i novi zacarani ciklus. Pisem 'naglas' :joy:Quote:
Suštinski, stid i je loop zbog kojeg se, kad pričamo o alkoholizmu, osoba ponovo vraća piću i opija. Tako da on je mač sa dvije oštrice, ali ako ga uspiješ savladati, bude onda taman probuđena savjest
Valjda savjest posmatram kao neku iskru koja se pali kad se prelazi granica
Traume traume traume, uh kako mi je to postalo passé... samo iskaču što na dm što na yt što među narod. Imam osjećaj da sam stara ko Grčka jer kad sam se oko toga sa sobom akala niko oko mene nije. Uživali ljudi u neznanju. Sad sam obrnuta igricu, sve sam zaboravila, pa me boli patka :joy:
Ali me jes malo stid i sram šta sam sve izlupetala prethodnih dana, svjesna sam da sam pretErala, i malo ću ukočit da me ne grize savjest :joy:
Pa se vrnem, i sve tako neki loop, bloop, gloop :joy:
Aj me nauči tome...tigrice :)Quote:
Originally Posted by tigrovo_oko
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
Meni recimo treba da baš anesteziram mozak od Čovječanstva.Nuije to ni zavisnost koliko jebena anestezija ono lakše ih je poidnijeti.žJa odista nemam recept kako drugačije da podnesem sav gadluk ljudskog roda.Quote:
Originally Posted by nicky
Lako je tebi :DQuote:
Originally Posted by tigrovo_oko
Dosadio je izraz ali je opste prihvacen, i teorija iza njega stoji. Blazeno je to kad zaboravis. Ali tek kad obrnes igricu :D
Ps samo ti pisi
Kome ne treba aneatezija.. samo se trazi najbolji brend :joy:Quote:
Originally Posted by Bluemoon
Lagan sam sa gadlukom iz neznanja, uskogrudosti i slicno. Ono sto me puci je ona otvorena namjerna zlonamjernost i bestidnost. Ali onda se javi prezir a ni to ne valja.