Vještina mogućeg
Divlji i pitomi
PiŠe: mr Dragan ROSANDIĆ
Prije neki dan nenadano se nađoh u jednom širem društvu koje je žučno raspravljalo o najnovijim događajima u našem malom napaćenom Montenegru - o prebijanju direktora "Vijesti", o najnovijem intervjuu šefa režima i o žustroj polemici između šefa režima i neovisnih montenegrinskih intelektualaca koja se razvila povodom prebijanja direktora "Vijesti". Uglavnom, većina divljih i nas nekolicina polupitomih. Ovi divlji opravdavaju napad na direktora "Vijesti" i oduševljavaju se mislima šefa režima, a mi polupitomi zgražavamo se i nad jednim i nad drugim. Kako je ubrzo postalo jasno da neće doći do šireg društvenog konsenzusa (kao i oko ustava), jer su divlji istrajavali u svojoj divljini, mi polupitomi odosmo, a divlji ostadoše u divljoj raspravi.
Svako oglašavanje šefa režima u javnosti i njegovi pogledi na svijet, predstavljaju pravi praznik! Tu čovjek može svašta da nauči! Mislim, naopako. Ali, on je potpuno u pravu! Dok god ovdje preovladavaju divlji i dok se njegove velike misli primaju kod divljih, ovo će potrajati.
Obavezno je tu i novo čitanje istorije (čitaj: malterisanje istorije), naravno poslije želje da se zaradi puno para! U najnovijoj odbrani tekovina referenduma, ovaj malteraš istorije poručio je da je teško postići konsenzus oko ustava sa onima koji i dalje tvrde "da je Njegoš srpski pjesnik, a Lubarda srpski slikar"?! Jedini problem ovog švercera istorije je u tome što su ova dvojica velikana napismeno ostavila da su - Srbi. Đe se, baš, ufati za Lubardu? Ajde, da se ufatio za nekog drugog koji to nije napismeno ostavljao, smatrajući to suvišnim. Ali, Lubarda! Petar Lubarda je 1972. godine napismeno zavještao Srpskoj akademiji nauka da je nacionalni Srbin, i to u vrijeme kada su hrvatski, vatikanski i crnogorski komunisti rušili Njegoševu kapelu na Lovćenu, dakle u vrijeme najtvrđeg komunizma. Lubarda se rodio u selu Ljubotinj, u Riječkoj nahiji, nedaleko od Rijeke Crnojevića i Cetinja. Kada su poslije Kosovskog boja 1389. godine i nadiranja Turaka tamošnji Srbi krenuli u selidbu, stigli su na taj lokalitet poviše Rijeke Crnojevića. Razmišljajući kako da daju ime novom naselju, neko je predložio da to bude po onome što su posljednje vidjeli kad su napuštali svoju rodnu grudu. A to je bio Ljuboten, najistočniji vrh na Šar planini (2.490 m) koji suvereno stražari nad kosovsko-metohijsko-skopskom dolinom. Naravno, suvišno je da vam objašnjavam da sam se peo i na Ljuboten. Tako, potrebno je i ponešto znati, a ne samo "planirati da se zaradi mnogo para"! Što će ti pare, kad ne znaš ništa!
I Tesla je napismeno ostavio da je Srbin, inače bi i njega Mesić odmah ukrao. I Meša Selimović je zavještao da pripada srpskoj nacionalnoj književnosti, inače bi i njega Alija oteo. I Emir Kusturica je izjavio da pripada srpskoj filmskoj umjetnosti. I Ivo Andrić isto. I ja sam morao, prije nekoliko godina, da zavještam slovo za budućnost. Da me jednog dana, kada ne budem tu, dukljani ne otmu. Sa ovim švercerima moraš samo napismeno.
Rodonačelnik ove druge skupine je Sekule Drljević. Baš su mu nedavno usvojili jednu njegovu pjesmicu za himnu neovisnog Montenegra. Tu su još Savić Marković Štedimlija, Veljko Milatović, Jevrem Brković, Novak Kilibarda, Milo, Sveto, Filip, Ranko... Interesantno, sve bivši ljuti Srbi! Ali, inat je čudo! Znam da vam je teško da se opredijelite hoćete li sa ovima prvima ili sa ovima sa Sekuline liste! Ali, izbor je na vama.
U Americi kad neko ne zna šta je i ko je, ili ne poznaje sopstvenog oca i majku, kaže da je Amerikanac. Po mjestu rođenja. Ostali znaju da su Irci, Škoti, Rusi, Kinezi, Italijani, Srbi, latinoamerikanci, afroamerikanci... Tako Tobi zna da je Kunta Kinte. A po državljanstvu su Amerikanci. A kod nas - jok! Znači li to kad se neko rodi u avionu da je po nacionalnosti pilot ili stjuardesa!
Baš ovih dana smo svjedoci žustre javne polemike između šefa režima i vodećeg intelektualca iz ove skupine, prof. dr Miodraga Perovića. On veli da je godinama govorio kako Đukanović ima priliku da bude značajna istorijska ličnost, jer je pod njegovim vođstvom, kao i pod vođstvom Petra I, obnovljena crnogorska država, kao i da se izbori da u postkomunističkoj (?!) i postkolonijalnoj (?!) Crnoj Gori preovladaju evropske vrijednosti, a nije se nadao batinama! Stvarno, svašta! Da njega upoređuje sa Svetim Petrom Cetinjskim! Zato smo i u ropstvu toliko godina.
Iskreno VaŠ