http://www.montenegrina.net/pages/pa...avne_ideje.htm
A eo kako drugi ljudji opisuju narode u CG ;
http://www.montenegrina.net/pages/pa...ene_drzave.htm
Knjaz-kralj Nikola je “sa zadrskom” saznavao kakve su pretenzije Srbije, jos od Garasaninovog Nacertanija da se Crna Gora priljubi Srbiji. Neposredno pred anektiranje Crne Gore Srbiji i stvaranje prve juznoslovenske drzave pocinje da brani crnogorsku nezavisnost i ravnopravni ulazak Crne Gore u Jugoslaviju. U obracanju Jugoslovenima 7. oktobra 1918. godine jos kazuje da u Crnoj Gori od davnina zive najbolji Srbi i Jugosloveni. No, Crna Gora zeli da udje casno u jugoslovensku zajednicu, “da se slozimo i bratski uredimo jugosloensku konfederaciju, u kojoj ce svak ocuvati svoja prava, svoju vjeru, uredbu i obicaje, i u kojoj niko nece smjeti nametati prvijenstvo, vec da svi budemo jednaki u cednim njedrima majke Jugoslavije, te da svak bratski i slozno radi na njenu napretku i velicini u drustvu slobodnih i prosvijecenih naroda”. Kada je Odlukom Velike Narodne skupstine Srpskog naroda u Crnoj Gori detronizovana dinastija Petrovica, kralj Nikola iz izgnanstva, posto mu nije bilo dozvoljeno da se vrati u Crnu Goru, salje proglas Crnogorcima u kome opisuje koliko je Crna Gora ucinila zrtava za spas Srbije, i kako je zvanicna Srbija intrigama i klevetama za izdaju ocrnila Crnu Goru i njene predtavnike. Posto nije uspjela da diplomatski unisti Crnu Goru, sve je preduzela da pokaze svijetu “da unistenje i obescascenje Crne Gore zele sami Crnogorci”. Kada je silnim udarcima udruzenih saveznika neprijatelj slomljen i napustio Crnu Goru, okupirala ju je, u ime vlade Srbije njena vojska, “S namjerom da srusi najvece dobro svakog naroda i drzave – njen suverenitet, i da unisti njeno drzavno bice, koje je tekovina vjekovnih napora i krvavih borbi Crnogoraca”. Porice svaku valjanost odluka Podgoricke skupstine, koja je falsifikovala volju crnogorskog naroda, bila je protivustavna i nije bila nadlezna da rjesava o sudbini Crne Gore. Sve je tako uradjeno sto se od Crne Gore zele stvoriti jedan ili dva srbijanska okruga, kojima ce ona gospodariti, a ne ravnopravnog brata. Ponavlja sopstvenu spremnost i doprinos Crne Gore jugoslovenskom ujedinjenju, pa da bi potkrijepio svoje pravo, podsjeca da je Crna Gora prva razvila zastavu svoju sa Dusanovim bijelim orlom. Uprkos svemu “dovikuje” Crnogorcima iz Neija na Badnji dan 1918. godine:
“Crna Gora je Crnogoraca. To je bilo, to ce biti... Crna Gora ce biti uspostavljena, sa svim njenim pravima. To je svecano, u nekoliko puta do sada bilo proklamovano od strane mocnih saveznika nasih...” Kralj Nikola vjeruje da ce Crnogorci samo odluciti o buducnosti Crne Gore. “Sami Crnogorci i niko vise, odlucice slobodno, zakonskim putem, o buducnosti Crne Gore, koja ce uvjeren sam, biti dostojna svoje proslosti. Ja cu tu odluku prvi pozdraviti kakva god ona bila. Ni ja ni moja kuca nijesmo se popeli i drzali na prijestolu Crne Gore silom; necemo na njemu ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore silom; necemo na njemu ni ostati, ako to zahtijevaju interesi Crne Gore i jugoslovenskog naroda...” Nada se da ce pravo pobijediti silu, a istina laz, i da ce Crnogorci moci slobodno i dostojanstveno reci sto misle o buducnosti Crne Gore. Na kraju ih pozdravlja i zeli srecan Bozic i Novu godinu i “pocetak srecnije i zasluznije ere u drzavnom i nacionalnom zivotu nasem!” Crnogorci nijesu dobili priliku da se slobodno izjasne, niti je kralj Nikola docekao da se vrati u Crnu Goru.
Kad je imperator Leopold II bio primoran da donese odluku o dodjeljivanju ratnog materijala Crnoj Gori, zvanični organi u vladi su znali kakve efekte ta odluka može imati za tu nepokornu zemlju, pa je stoga bilo izuzetno važno kojoj od dvije vodeće crnogorske ličnosti ratni materijal treba da bude naznačen. Nađeno je najprikladnije rješenje. U ime vlade i imperatora - to je saopštio đeneral-major Henrici, istakavši da se sav kontingent naoružanja i municije šalje - „vladici, glavarima i narodu crnogorskom”.
U julu 1790. iz Beča je dopremljeno 31.725 litara baruta, 63.610 litara olova, 137.000 kremenja, 35 risova papira za pravljenje fišeka, dva topa sa lafetima i ostali ratni materijal. Za podmirenje troškova transporta određena je suma od 300 dukata.
http://www.montenegrina.net/pages/pa...pstvo_u_cg.htm
