Navukla sam sebe na oslić. Nervira me, jer će mi, na kraju, dosaditi. Kao avokado, kao sve što ide na repeat.
Printable View
Navukla sam sebe na oslić. Nervira me, jer će mi, na kraju, dosaditi. Kao avokado, kao sve što ide na repeat.
Teške istine.[emoji3]
Ima jače i od kašike, zdjela zelene salate u sudoperu. List se tako fino namjestio ispod mlaza s česme da su farmerke izgledale obilno upišano. [emoji38]
Kafa. Ne znam kako i zašto ali mora da se omakne onaj krug koliko god da pazim[emoji3]
Kafa je šampion. Sve što si obukao plus 3 metra kvadratna oko tebe plus zid i plafon, sve poliveno kafom, a nivo u šolji se smanjio tek 2 milimetra
Fizika [emoji846]
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Familija i rodbina jezivo mi idu na nerve kakve sve tu bagre ima i nervira me što moja majka toliko toga im toleriše.Još kad mi veli to ti je rodbina mislim se nek se nose u QK.
Rodbinu ne možeš da biraš, al možeš da je brukaš....
Glasni ljudi. Bilo da se smiju ili viču.
Fast food-ovi i restorani koji uzimaju smrznutu piletinu 1kg u Lakovic 3,00€ ili u veleprodajama za 3,49 a ne stave u sendvic ni 100g no moram hleb da jedem. Pa za tu cijenu koliko je nabavljaju treba 300g da stavi u sendvic, da ne zali
I zene koje odrasle momke i djevojke zovu "sine", ali ono umiljato, zlo od zena u 99% slucajeva. A u 100% je ako uz to i ne radi nista cijeli zivot, no je "domacica"
Sent from my SM-A556E using Tapatalk
Kad ljudi upotrebljavaju i gdje treba i gdje ne treba onu frazu 'nije moja šoljica čaja' odnosno not my cup of tea
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Low hanging fruit veli.
Sent from my SM-A566B using Tapatalk
Baš ne znam đe bih ovo stavila, pa neka ide na nerviranje, a ozbiljnije je od toga.
Prije uru vremena.
Mi u malom.
Dječija muzička priredba.
Scena 1: Đeca pjevaju himnu, publika ustaje.
Scena 2: Ispred mene dopire glas od žene koja komentariše: Bole ga noge, bole ga noge (ne kontam priču, fokus na đecu).
Scena 3: Žena ispred mene pjeva himnu uporedo s đecom (u sebi se mislim, nismo tebe došli da slušamo kako pjevaš kravo).
Scena 4: Završava se himna, sjedamo, žena ispred mene govori liku ispred nje (koji je, tek sam zbog nje skapirala, sjedio dok su đeca pjevala himnu): Kada budete krenuli da idete, ja ću vam pomoći da hodate, vidim da ste slabi. Treba pomoći slabima, posebno invalidima.
Čovjek odgovara: Ok. Lijepo pjevate...
Žena odgovara: Znam, od srca je.
Ubacuje se u priču druga žena: I ja ću vam pomoći da pomognete čovjeku da izađe.
.
.
.
Đeca su nam super kakvi su im roditelji. Tragedija kakvi smo ljudi. Tragedija kakvih žena ima, koje su pritom i majke. Tragedija kroz kakve nišane jedni druge gledamo. Tragedija je budućnost naše đece.
.
.
.
Namjesti mi se OVO sa citatom iz knjige Vladete Jerotića "Ako ne postanemo bolji, postaćemo gori", parafraziram:
Da li smo tako slabi Ljudi pa nas ugrožavaju drugačiji Ljudi?
Svi narodi svijeta, ne samo Mi, koji nisu stekli kroz vjekove svoje diskontinuirane istorije dovoljno identiteta, osjećaju se ugroženim od bilo koje vjerske ili političke sile.
Sprdnja.
Bolest. Eto.
Ti to radiš svaki dan pa te ne prozivamo :P
@NHM da te ubacim u roditeljske grupe žemo? [emoji1787]
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk