Procitaj pazhljivije shto sam napisao.
Printable View
Rekao bi covjek da je g. Montero opisao Cetinje i Obod u najmanju ruku. :D
Andrijevica ima nesto preko 1000 ljudi. Uglavnom su penzioneri koji su radili od primorja do Berana pa i po Srbiji, i sada zive u svom rodnom mjestu, u svojim kucama, na svojim imanjima i povrh penzije bave se stocarstvom i zemljoradnjom.
Andrijevica je jedna ulica..varosh okruzena plodnom zemljom i selima, a Berane na 'kapiji'... Tamo je jako jeftino, i pijaca i malobrojne radnje. U pristojnom kaficu - samo da uporedite - 3 kafe 2 soka = 1.30e. Hotel skroman ali izuzetna bashta.
Voca na sve strane. :D
E sad ukoliko osnovna shkola u maloj Andrijevici broji preko 500 djece, a gimnazija 220... Ne bi se reklo da Andrijevica nema buducnost, a ni da je tolika zabrinutost pa se Hvala Bogu potrudili da djece ima sto vise. :)
Tek opozicija nije mogla da uradi bash nista, a toliko je imala mogucnosti...
Opametili se Andrijevicani -i to je teze prihvatit... ;)
Hvala Lepo
Aj Peko odmori se od mene. Evo od ovog posta ja tebe napuštam, a ti nastavi sa besplatnim postovanjem
Again and again: U Andrijevici nije izgubila srpska i pobijedila crnogorska opcija, zato što to nije bio fokus kampanje u Andrijevici.
Pobijedila je finansijski moćnija strana koja lomi Andrijevicu već godinama.
Slom Andrijevice kad zatvorili Soko Štark koji zaposljava sto ljudi :D Nijesi ti tamo nikad bio nego pricas napamet. Nije ih naćerala kriza nego prestali slusati kako naprduju oni silni penzioneri od Podgorice do Beograda sto tamo bistre politiku. Nije Andrijevica ni siromasnija ni bogatija od ostalih opstina na śeveru, ali narod stedljiv i vrijedan i svak ima nesto zemlje i pomalo zivoga i zivi bolje nego oni gradjani na dvije pastete, a toboze zive u velegradu. Sramotno je sad da ih optuzuju oni koji su ih dosad iljadu puta slagali, a toboze posteni.
Sa druge strane imas situaciju iz Budve, koja je zbog skoka cijena nekretnina, postala prijestonica milionera, ali je ipak DPS-u uspjelo da smakne nekh 20% 'prosrpskih' glasova u postreferendumskom periodu.
DPS mashina izgleda radi dobro i kad se ima i kad se nema.
Ili je mozda do opozicije?
Evo me napade za nesto sto nijesam reka. Dje vidis u moj post da pominjem crnogorsku i srpsku stranu? Pita sam te zasto je tesko povjeravat da Andrijevicani ne bi glasali DPS i da je ekonomska situacija bolja? Mozda bi DPS uspio i tada da ih ubijedi da ih glasaju.
A ovo sto me napadas moze se objasnit samo nervozom poslije lokalnih izbora. No, ko gubi ima pravo da se ljuti.
Ja se izvinjavam za velika slova u prethodnom postu. Ako pocnem (kao g. MonterO) ubjedjivati ljude kako razmishljaju njihovi "ukucani" a da veze nemam ni sa kucom ni sa njima... Onda znajte da sam preshla na stranu extremne desnice...:|
Hvala Lepo
p.s. Ne mogu ja oprostiti ni taj 1 mandat u Andrijevici, ni onaj sto nedostaje u PG, ali ...ne "vicem" na ljude. :)
DNEVNIK, 25. Maj 2010. godine
http://slavkoperovic.files.wordpress...pg?w=150&h=113Upravo su završeni još jedni od mase “izbora” održanih u i po Crnoj Gori. Mafija slavi, ponovo je “pobijedila”, a “opozicija” nemušto prebira, kao ulični svirač, po svojim odavno istrošenim i oštećenim harmonikaškim tipkama.
U čemu su “opozicija” i Mafija slični? Oba faktora “sviraju” po napaćenosti crnogorskog naroda, a crnogorski im narod ne samo pomaže nego i daje podršku u tome krvničkom “sviranju” iza kojega stoji samo jedna noseća ideja koja se zove: beskrupulozna pljačka naroda. Poslije ovih “izbora” treba postaviti samo jedno i to najvažnije pitanje: ko je taj ko ima obraza i srca da može “glasati” za očiglednu Mafiju, je li on gori od Mafije? Moj odgovor je kratak: jeste, gori je, svak onaj ko “glasa” za mafijašku ološ, gori je od nje i osnovni je temelj za opstanak na vlasti ološi. Što je Crna Gora u posljednjih dvadeset godina? Mafijaško guvno po kojem trče mafijaški električni konji. Ko je izmoreni, izanđali, isprebijani i polugladni konj u Crnoj Gori? Odgovr je jedan jedini: narod, pa se zvao kako gođ hoće. Što je Mafiji u glavu? Odgovor je: pljačka, ubistva, “trgovina”, “berza” državni i “nezavisni” mediji i isto takvi “novinari” i još nešto, a to je potpuno savijena kičma i spremna zadnjica za “saradnju” sa onima koji su naredbodavci, a nalaze se izvan Crne Gore? Na koga Crna Gora liči? Na čitavi mafijaški region i pored toga što je najgora. Ko je Milo Đukanović? Čisto uzvitopereno zlo, prozvod izvitoperene i pokvarene “svijesti” “samoupravnog socijalizma” miksovanog sa obavještajnim “službama” proizašlim iz raspada bivšeg jugoslovenskog zla, bivše jugoslovenske udbe i obavještajnih i kontraobavještajnih vojnih struktura. Kakva je organizacija zla? Ista je kao on, njegov šef. Što ih održava zajedno? Samo pljačka i sve ono redom navedeno. Što je Crna Gora u njihovim rukama? Golo njihovo “vlasništvo” i predmet mafijaške “vlasti”. A što je “opozicija”? Od samih početaka kupljena tirada sa kojom se “kiti” takozvana “demokratija” u Crnoj Gori, a zapravo otvorena diktatura jedne u svemu nedorasle, opasne i totalno amoralne osobe koja se zove Milo Đukanović. A ko je Milo Đukanović? Onaj koji je na svakoj zadnjici svakog crnogorskog homo sapiensa, ali i svih životinja, prirodnih dobara i nacinalnih bogatstava, preko mafije utisnuo vreli pečat “vlasništva” na kojem piše “M.Đ.”, da, tačno tako kao u nekadašnjim propagandnim i trulim američkim vesternima.
Još sam devedesete rekao i godinama stalno govorio i ponavljao u crnogorskom parlamentu da je Crna Gora feud Mila Đukanovića, feud koji se kreće i gura u zonu robovlasništva. Što je danas Milo Đukonavić? Vlasnik robovlasniškog posjeda zvanog Crna Gora čiji je on “vlasnik”. Kako je postao “vlasnik”? Odgovor je lak, istinit, jednostavan: najbezočnijom otvorenom pljačkom koja je ikad napravljena u Crnoj Gori. Što su danas crnogorski “građani”? Odgovr je isto onakav, oni su dobrovoljni robovi oduševljeni takvim statusom. Što je “opozicija”? Kocka za uveseljavanje i igranje u rukama šefa crnogorske Mafije. Što je trebala “opozicija” da uradi kad bi bila stvarna opozicija? Odgovor je samo jedan i jedini: trebala je da totalno bojkotuje mafijaški režim, svaku mafijašku instituciju i da napušti za vazda parlament, i da nikad ne izađe na “izbore” koje organizuje Mafija. Što je “opozicija” uradila? Sve suprotno. A zašto? Zato što nema veze ni odira sa svetim pojmom opozicije niti njenim značajem. Što je još opozicija “radila”? Željela je da pokrade i prisvoji sveto i ogromno nasljeđe LSCG. Da li joj je pošlo za rukom? Nije i nikad neće! Ko je bio najglasniji u ovom pokušaju? Oni koji su bili i ostali među najvećim izdajnicima LSCG. Što o njima mislim? Sve najgore kao i o njihovom šefu Đukanoviću.
U depeesovskoj Pobjedi “novinar” Srđan Kusovac je “emitovao” feljton o Miodragu Peroviću “Monitoru”, “Vijestima”, “berzi” i tako dalje. Ko je Srđan Kusovac? Nekad se, poput njegovog istovjetnog rođenog brata Zorana prodavao za “slobodnog” novinara, a naravno da to nikad nije bio. Vazda je bio, kao i njegov brat, puko oruđe i oružje u rukama svojih nalogodavaca. Dugo je radio u američkom radiju Slobodna Evropa koji finasira CIA, a tamo je bio “urednik” za bivšu Jugoslaviju, onog njenog dijela koji govori isti jezik koji danas nosi tri imena. Naravno, bez kontrole i saglasnosti finasijera ovog radija, nema šanse da možete doći na takvo mjesto u ovoj, koliko čudnoj toliko i smiješnoj i opasnoj radio stanici. Naravno, kad se to tiče Crne Gore, Srđan Kusovac je u ovom radiju bio ogromni, otvoreni i podli neprijatelj i mrzitelj LSCG sve na čelu sa crnogorskim “novinarima” tipa Draška Đuranovića i drugih. Istu poziciju imao je i Kusovčev brat, ali u štampanom stranom mediju i van njega. Jednom sam imao, u Pragu, đe je sjedište ovog radija, veliki i dugački intervju sa ološem od Srđana Kusovca. Bio je to jedan od najsramnijih intervjua održanih sa mnom, u njemu je isplivala na površinu Kusovčeva ona bolesna duboka podlost i stvarne namjere što je otvoreno prezentirano i na Montenegro kafeu koji je, navodno i samo za budale, osnovao Savić Rašović zvani Pirun, a kafe je bio udbaška zahvalna medijska antiliberalna igračka. Tamo su braća Kusovac, zajedno sa Pirunom i čitavom udbaškom ekipom čerečili svim mogućim lažima LSCG, a navijali i podržavali svim silama Mila Đukanovića, tako je to bilo. Nikovi braće kusovac bili su Serdar i Jeronim. Sa takvog mjesta u “evropskom” radiju, Kusovac je došao za “savjetnika” Mila Đukanovića, a onda za urednika mafijaške “Pobjede”. Ovo je kratki i istiniti portret ološi Srđana Kusovca.
Sve ono što je protiv LSCG krvnički, špijunski i udbaški radio Srđan Kusovac na “evropskom” radiju, činio je u svojem Monitoru i van njega politička, novinarska i ljudska spodoba, homosapiensovski zglavkar Miodrag Perović čija je duboka podlost takođe bolesna. Ovaj samoproglašeni crnogorski Euklid, Arhimed, Ajnštajn i ko zna što još, poput Mila Đukanovića je patološki lažov i pljačkaš. Preko svoje sestre Milke, finansijskim najvišim službenikom crnogorske Mafije, skoro je odmah stupio u vezu i relaciju sa Mafijom i ostao joj vjeran sve do danas. On se nalazi u lažnoj ulozi nosioca i tvorca lažnog opozicionarstva u Crnoj Gori, onog koji pokriva Mafiju koliko gođ može i onog koji radi, kao i vazda, na razbijanju svake pa i najmanje mogućnosti opozicione saradnje.
Monitor od samog osnivanja nije bio ništa drugo nego krvničko antiliberalno oružje u rukama Mila Đukanovića, ali i list koji stalno muti i međusobno zavađa opoziciju. Svoje prljavo, ružno, ogavno i zločinačko lice Midrag Perović će pokazati svojim mračno negativnim stavom prema Narodnoj slozi. Naravno, ovaj krvnički antiliberal tako je djelovao u Crnoj Gori, a vani se predstavljao kao “liberal” jer mu je to spoljno laskanje liberalima omogućavalo brži i jednostavniji put do para što ga jedino u životu interesuje. Njegov put je jasan: da prođe istim putem kao i Milo, opljačka što je moguće više, ali sve to uradi “demokratski”! Naravno, pun je, pored nesretne matematike, i priče o medijima, pa je nesretnom, zakržljalom i sramotnom Monitoru odavno izgradio spomenik zaboravljajući da će, jednog dana, svaka, malo ozbiljnija analiza, pokazati da je Monitor, baš kao i Kusovčeva Pobjeda, bio i ostao krupni lažov. Ista će sudbina zadesiti i Perovićeve Vijesti, list koji je osnovao lično Milo Đukanović, a Miodrag Perović, Ljubiša Mitrović, Slavoljub Šćekić i ini prezentriali se samo kao njegove gole sluge sa ogromnom i sramotnom antiliberalnom osnovom. Bio sam prvi čovjek devedesetih u Crnoj Gori koji je raskrinkao Miodraga Perovića. Ja sam ga nazvao slugom Mafije, Prvim antiratnim profiterom, Drugom mafijaškom familijom i tako dalje.
Kad se Profiter “raspriča” o medijima nikad neće reći da je prvo crnogorsko slobodno glasilo u mafijaškoj Crnoj Gori, i to sve od pojave prvog broja 26-tog januara 1990-te, bio i ostao list LSCG Liberal. Neće ovaj lažov nikada navesti da je radio Antena M, novinsku agenciju Prevalis i televiziju Montena osnovao niko drugi nego ja lično, odnsono LSCG, a da je sve tri institucije preko braće lupeža Steva i Đura Vučinića koji su nam ih ukrali, preuzeo Miodrag Perović lično. Ova je osoba nanijela ogromno zlo Crnoj Gori, zemlji u kojoj su se rodila dva najveća zla iznjihana iz samoupravnog socijalizma, a porođena odmah 1989-te: jedno zlo je Milo Đukanović, a drugo zlo je Miodrag Perović čija je, da nije ničega drugog, kobna i lažna “novinarska” škola iznjihala čitavi niz cenzurisanih i autocenzurisanih “novinara”.
Za tragično stanje Crner Gore, ovo dvoje totalno amoralnih i pljačkaški orijentisanih osoba, Milo Đukanović i Miodrga Perović, glavni su krivci, i to treba da se zna i da se svaka njihova riječ i akcija posmatraju sa krajnjim oprezom i neizostavnim cinizmom!
Remark,iskreno mislim da nam ne trebaju ove gluposti.
Miodrag Perovic je Slavku najvece zlo Crne Gore. A da Miodrag nije podrza Mila 2001-e godine, danas ne bi imali Crnu Goru. I to je, po Slavku, Miodragov najveci grijeh. A ustvari je najveci nemesis Liberalnog Saveza upravo Slavko Perovic.
Do opozicije je u onom dijelu u kojem nema šta konkretno da ponudi. A kad kažem konkretno mislim da ponudu većini birača prema njihovim ličnim potrebama. To je ono što je DPS doveo do savršenstva.
Budva...
Budva jeste prijestonica milionera, ali nisu svi prodali svoja imanja. Statistika govori da se u Budvu poslednjih godina doseljavalo i broj stanovnika se između dva popisa uvećao za trećinu.
Ti ljudi koji su došli rade po državnim institucijama i firmama ili kod privatnika. Ko su jaki privatnici u Budvi?
Pritisak od strane DPS je takođe prisutan, a ulog je naravno posao.
Opozicija u Budvi, jednostavno nema šta da ponudi sem opšte priče o pravdi. To već odavno ne interesuje nikoga.
E sad, ispade da glasace ne interesuje pravda no samo pare (ili svoja guzica) i da zato DPS dobija. Mada ce tesko ko povjeravat u pricu o pravdi kad je prica chetnicki vojvoda i kad je pricaju stranke koje su do juce, a mozda i dan danas, podrzavale Ratka Mladica, Radovana Karadzica i Slobodana Milosevica.
Nisam baš siguran da prolazi - ako prolazi, prolazi dosta sporo. Kad će proći, to prije svega zavisi od unutrašnjih faktora, i ne vidim kakve veze bi sa tim imao ulazak Crne Gore u NATO. To će biti samo još jedna situacija u kojoj će aktuelne podjele još više doći do izražaja.
Sebi ne čini štetu, jer su na poltičkoj sceni ostali kao jedina partija koja od početka svog djelovanja nije mijenjala opredjeljenje i bila je uvijek na, da se neadekvatno izrazim, pro-crnogorskom kursu. Bilo bi vrlo nesmotreno od njih da tu činjenicu i taj svoj stav ne potenciraju kad god se za to ukaže prilika, naročito u predizbornim kampanjama. Upravo to je ono što ih izvdaja od svih ostalih partija u državi, daje im kredibilitet, i može se reći da ih čak i održava u životu.
Dugoročni interesi (a u ovom slučaju, radilo bi se o PRILIČNO dugoročnim interesima) nisu od prevelike važnosti ako partija ne doživi tu daleku budućnost u kojoj bi se drugačiji pristup isplatio.
Ne slažem se ni da djelovanje SDP-a čini štetu Crnoj Gori. Ako pri tome misliš na fokusiranje na identitetska pitanja - a u suštini se radi o pitanjima identiteta države i državnog interesa, ne nacionalnog, to djelovanje nije štetno, naprotiv.
Takodje, primjećujem da stalno potenciraš kako je od referenduma prošlo "već" 4 godine, dok je po meni prošlo samo 4 godine - što je samo trenutak, sitnica u odnosu na pitanja i probleme sa kojima se suočava u suštini nova država. Da bi smo došli u neko stanje normale i zaista stavili ovo pitanje iza sebe, potrebno je prije svega vrijeme, i tu ne mislim na 4 ili 5 godina, nego na vrijeme dovoljno da dodje do par smjena generacija (prije svega u politici i javnom životu). Tek će te nove generacije na referendum moći da gledaju kao na istorijsku činjenicu koja više nema uticaja na svakodnveni život. Niti SDP može da svojim djelovanjem ubrza taj put koji se mora preći, niti je u ovom trenutku to uopšte najbolji izbor, ni za njih ni za Crnu Goru. Stvari moraju da idu svojim prirodnim tokom, a mi smo još uvijek (vremenski) daleko od idilične male države u kojoj će političari raditi na rješavanju socijalnih pitanja i podizanju životnog standarda
To što te težnje mogu izazvati tenzije i što su to, generalno uzevši, "nelagodna" pitanja koja bi rado gurnuli pod tepih ne znači da to i treba biti učinjeno. Niti je dovoljno dobar razlog da se pokretanje tih pitanja okarakteriše kao nacionalistički pristup. To su sve pitanja koja MORAJU biti riješena, i pitanja koja će kucati na vrata dok god ne budu riješena i ometati sve ostalo. To je, potencijalno, mnogo ozbiljnija dugoročna posljedica nego malo nervoze koje bi izazvalo konačno rješavanje tih pitanja (nebitno sa kakvim ishodom).
Ja bih, sa druge strane, rekao da je naš nastup prema Srbiji bio prilično blag ove 4 godine - doduše, nisam ni očekivao bolje od aktuelne vlasti koja mora da balansira izmedju 15 strana - ali dovoljno je reći da se više ni ne sjećam imamo li ambasadora tamo, jer su protjerivani ili odbijani više puta. Svi dobri odnosi počivaju na obostranoj želji i interesu. Ukoliko Srbija ne vidi i ne pokazuje interes da sa Crnom Gorom razvija i održava dobre odnose, džabe je sav interes koji mi tu imamo - bar ako hoćemo da ti odnosi budu ravnopravni i dvosmjerni, a neka drugačija vrsta odnosa svakako ne bi smjela dolaziti u obzir.
Ono što ja ne želim da Crna Gora radi je da napravi makar i jedan korak dalje nego što to uradi Srbija, jer time sami sebe dovodimo u podredjeni položaj u odnosu na državu sa kojom imamo najkomplikovaniji odnos u regionu, što loše utiče na našu političku scenu i stvara nam probleme na unutrašnjem planu. Odnosi moraju biti recipročni i proračunati.
Glasovi koje smatraš da je Krivokapić pokupio tim nastupom su glasovi koje bi, vrlo vjerovatno, SDP dobio u svakom slučaju. Mnogo bolja opcija bi bila da se posjeta Beogradu zaista desila, pri čemu bi Krivokapić i SDP pokupili poene kod umjerenijih birača jer bi se predstavili kao faktor spreman za saradnju i dobre i fer odnose, i pored čvrstog pro-crnogorskog opredjeljenja.
Krivokapićeva reakcija jeste bila i ishitrena i neproračunata, i svakako je nanijela više štete nego koristi na lokalnim izborima jer je zasijenila profil SDP-a kao gradjanske partije i, recimo, dovela do toga da se ovdje (i ne samo ovdje) o njima priča kao o nekim ultranacionalistima, što se nikad nije moglo povezati sa SDP-om.
Nisam mislio na tebe, nego na većinu ostalih - prije svega na glasače opozicije. Ima onih koji bi prihvatili SDP sve i kad bi bila deklarisana ultranacionalistička partija sa fašističkim tendencijama, samo kad bi se smilovali da ostave DPS i udju u koaliciju sa ostatkom opozicije.
Jedno je analiza političke scene, a sasvim drugo su moji lični stavovi (koji, za razliku od političkih, jesu principijelni). :)
Po meni, priča o tome nije pogrešna, jer su upravo ti isti ljudi protiv-kandidati na izborima. Šta očekuješ da čelnici DPS-a kažu u predizbornoj kampanji - "Mi smo doveli zemlju na rub siromaštva, prodali sve što se mogli prodati i potpomažemo organizovani kriminal, ali se ipak nadamo da ćete nam, u zamjenu za skromnu nadoknadu, na idućim izborima dati svoj glas"? :)
Naravno da je najnormalniji mogući potez diskreditovati protivkandidate - ili, kao u crnogorskom slučaju, uputiti na dogadaje u kojima su kandidati sami sebe nepovratno diskreditovali. Na kraju priče, DPS se može svrstati u kategoriju partija koje su sačinjavale katastrofalnu i korumpiranu - ali legitimnu - vlast u Crnoj Gori. Većina opozicionih partija se svrstava u kategoriju onih koji ne zadovoljavaju ni kvalifikacione uslove da se bave politikom u ovoj zemlji, čije političko djelovanje je toliko kontradiktorno i nelogično da se graniči sa apsurdom. Ni u teoriji ne postoji dovoljno loša vlast pored koje bi oni imali izgleda.
Znaci nikad, ali nikad kad nabrajas beogradske sluge i lizisahane nemoj da izostavis DPS. I kad se Milosevic birao za predsjednika savezne republike takozvane, a to je bilo kasnih devedesetih oni su ga glasali. Neposredno poslije toga su pretrcali pod suknju Medlin Olbrajt.
Ima nas odje koji nijesmo oboljeli od kolektivne amnezije, Bogu fala imamo dobro pamcenje iako smo zlopamtila. Pamtimo ih jos dugo prije ove evropske epizode.
Znači ti si pun razumijevanja za andrijevičane? Možda si na isti način pun razumijevanja i za dio Kuča koji je Njegoš kumio da ne idu kod skadarskog paše po žito, ljube mu skute i obećavaju vječnu pokornost sultanu? Možda si pun razumijevanja i za 400 hiljada Rusa koji su obukli njemačke uniforme i pod imenom ROA pobili par miliona svojih zemljaka jer je to bilo politički oportuno u tom trenutku obzirom da je Hitler ionako već bio stigao do predgrađa Moskve?
A da možda ipak neće biti da su ti u Andrijevici zapravo svo vrijeme bili Crnogorci a ne Srbi? Mislim, nameće se kao pitanje zar ne?...
Brano Mandić: Zla sudbina Mugi kapetana
Veličino i diko sred ljudi,
Miomire, izdade te sreća,
Što pristaje vazda kuražniku,
Dovijeka k'o izbornog dana!
Kupo čojstva i hećimske struke,
Dabogda ti vazda masla bilo,
U magazi i debelom mesu,
Pokaz'o si nesoju đe spada -
al' te izda pučina ilava!
Domoljube mimo svake grede,
Iredento crnogorske borbe,
Spartakuse među jednakima,
Gajio si guju u njedarcu,
Ljutu guju svilenoga glasa,
Uroti se kuso sa repatim,
Da ti žezlo željezno preotmu,
Malo im je naopako bilo,
da se kradu uz šimšire gojne,
U noć mrklu kad i Vlada spava,
A Titograd ni na šta ne liči;
Nek' ti jopet krenu po obrazu,
Sad ćeš bolje džeferdar poteći,
Jer se branit' još silnije moraš
od mileta paśeg i fukare!
Miomire, čovječe bez premca,
odvažniče demokratskog tipa,
Sastavnice od naših mostovah,
Državniče - malisorska majko:
Silan bješe među bimbašama
Baš o kojim Davorin pojaše,
Kolega ti sa početka rata,
Kojega smo davno otpratili,
Da bi bolji čojci nastupili -
Među njima najsjajnija zvijezdo!
Nemoj da ti otanča nargila,
Ne bijaše jače do Stambola,
Sa njom ti si i hate veziv'o
U džeferdar olovo nabij'o,
Bio kadar Raguzu pokorit',
A nekmoli izbore seoske,
đe svatovi gajtan ti namiču,
crni svati u košulje bijele,
- tragovi im srmde nečovještvom!
Baš je prošla jedna godinica
Od kad na te podigoše hajku,
Dušmani se grdno namjerili,
šićardžije strane i krvnici,
predvođeni nekim Đorđevićem,
Đorđevićem novim Brankovićem,
i ostalom klikom peksimetnom:
Neće Mugi, kunem ti se čaprom,
skroman pjevac, ako smijem tako,
Mugi reći, Mugi prozboriti,
Mugošom se ravan učiniti,
Od milošte tebe nazivati,
Imenovat' lice koje sjaji,
sa nebesa k'o luna od mjedi,
preko koje prorok sjenu baca,
da naglasi čudesa svjetovna,
u dolini raskopanog grada,
sa fontanom - tim strašnim simvolom!
Miomire, stožeru sveg ljudskog,
Sramota je o tom i misliti,
Oni isti što si ih naijo,
Preko ljeba, Judin cjelov šalju.
Zaboravi raja ko je babo,
Kome toka bastašlukom sjaji,
Na prsima stojnim k'o Pameli,
Gojenici gospockoga soja,
Štono si je kitio kadivom,
Poturio sitne đakonije,
Da se mlada među ljude zori,
Đe je bila, su kim dangubila,
Nakrpala sitno američki.
Miomire, fresko pitatelna,
Duhovniče gradskog lavirinta,
Borhes-mašto, gradski kartografe,
Prisjeti se kako si crtao,
Sve ćuprije i hamame zlatne!
Tvoj je zabran kamo i trebuje,
put Mareze đe i Bog naredi;
Gospod nebom, ti si zemnim šarom,
zid'o kule po vlastitom ćeifu.
Voljela te raja kano takvog,
kako voli tako i dokuči,
Ovnujskoga mesa i zatopa,
Ledna vina i pune hambare,
Preko svega - poprište kulture,
Podgoricu, džanum, utješnicu,
Baš kasabu po mjeri insana!
Miomire, štovaše te ljudi,
Do ćesara aber pristizaše,
Kako jedan neimar odvaja,
U brdo je silom namjerio,
Vele ljudi, boćari ga kunu,
a pučina silna blagosilja:
povezat' Zagorič sa svijetom,
Dovesti ga k poznaniju prava,
To je ljudska dužnost najsvetija!
O najbolji od svija glavara,
Od narodne polze samo jedno,
Tebi vazda bliže srcu bilo,
Hipokrata starca zapovjesti,
Medikusu zakon ponajpreči,
Da bez tala ljekove pribavlja,
I mirisnu smirnu i balsame
I pomade blagočuvstvujuće;
Sve si ljude jedanak pomaz'o,
Samo sebe ostavi bez ćara,
Dobra dušo, pala među žive,
Lijepo ti zahvališe, diko!
Demokrate socijalnog kova,
Skrob ti oni juče posrkaše,
Ostaviše na ledini sama,
Da premećeš đe si sagriješio,
Kojeg skota ne iskara svojski!
Melem-dušo, stigla te je kletva,
da pogineš rukom goreg čojka,
Crni Đorđe gledi sa nebesa,
Historija jopet se ponavlja,
A gavrani kolo razvijaju,
Ponad kule u Varoši Staroj,
Sahat kule, štono mjeri vakte,
I ne pamti boljega zemana,
Nego tvoje krasne vladavine,
Neimaru magičeskih međa!
Ne poklekni sada pred pogani,
Darivaj ih kocem i gajtanom,
Uresi im grla k'o đevojci,
Pa nek uzmu divit i hartiju,
knjigu šilju do Strazbura tvrda,
zalud će im biti pisanija.
Dovati se perna buzdovana,
Ispravi se gorska haramijo,
Na doratu konju od mejdana,
Udri njime lale i vezire;
Koji ti se neoće priklonit',
Sastavi ga sa zemljicom crnom,
Kao što je Crna Gora tvoja,
Štono te je zornog porodila.
Hanumice neka jopet znadu,
Ko je dizdar od kapije grada,
Neka luda đeca iz bešike,
Prvo Mugog - onda tatu vabe!
Hvala Bože što nam život prođe,
Do takvoga vrlog harambaše,
Zaželjeće drumovi Mugoga,
Ali Mugog više biti neće!
hahahahah koliko je albanke potrebno za ovo :D :respect: