Ada ni za Jugoslavije se nije tako zva, a mi smo se nashli pametni u Crnu Goru da prichamo jugoslovenskim pf...
Printable View
Ada ni za Jugoslavije se nije tako zva, a mi smo se nashli pametni u Crnu Goru da prichamo jugoslovenskim pf...
opet Nikoline 'mega' ideje:D
U pamet se Crnogorci! <--- al kako ovu ne poslushashe...
:(
Quote:
Originally Posted by ?ipur
Cipure Izvor?
To je izuzetno poznato svim istoričarima.Quote:
Originally Posted by Ego_and_his_own
Konkretno, meni je izvor bio feljton-tekst ruskog istoričara Jurija Bičkova, bivšeg ruskog konzula u Podgorici, uskoro ću postaviti na net cijeli feljton.
Dakle izvor je sam po sebi Tolstoj, za te njegove riječi znaju SVI istoričari.
Naravno, od šire javnosti se takve stvari bižno kriju, da se ne bi štetile svetosavske bajke. :?
A zahtijevaju od nas to pomirenje kao uslov za dalje integracije (u Savjet Evrope, kaoosnov svega..)...A MORAMO TAKO, JADAN!Quote:
Originally Posted by Nikollaki
Pozdrav,
Nemam ja nishta protiv pomirenja, ali mi pomalo "pomiritelji" idu na zhivce...
Naziv jezika je čisto političko pitanje, bilo da se radi o potvrđivanju samostalnosti bilo o potvrđivanju jedinstva zemlje. Zamislite Kinu sa preko 250 jezika, kod njih zapravo i ne postoji kineski jezik. Kod njih je milenijumima u upotrijebi kinesko pismo. Njihovo pismo se sastoji od evoluiranih piktograma koji na svakom jeziku koji se govori u Kini ima isto značenje ali se različito čita. Zvanični jezik koji se koristi je neki mandžurijanski dijalekat kojim kao materinjim govori nekoliko miliona ljudi (ne znam ima li ih i 10%). Srbi se upinju svim silama da Crnogorcima nametnu svoj naziv jezika kako bi obezbijedili svoj uticaj na Crnogorce i zadržali ih u polukolonijalnom stanju, iako se zapravo i njihov jezik prije treba zvati crnogorski nego srpski. Ajdemo malo da se poigramo pa da vidimo šta koje riječi znače. Na primjer UMETNIK na srpskom može značiti i UMJETNIK i UMETNIK na crnogorskom što su dvije različite riječi. Ili na primjer PREKO na srpskom može značiti PREKO i PRIJEKO na crnogorskom što su dvije različite riječi. I takvih primjera možeš naći po volji mnogo puta. I nije tačno da su Srbi ovim jezikom kojim danas govore, govorili oduvijek. Oni zapravo nikad nijesu govorili tim jezikom. Njime su govorili Crnogorci koji su se naselili u Srbiji, a sami Srbi su o njemu govorili sa neskrivenim prijezirom.:dring:
potpisujem ovo!!! milije mi je sto smo ih otkacili no neko sad 1000 eura da mi dane pa nek sad prde u prazno koliko im zelja!!Quote:
Originally Posted by FORMICA
Srpska istoriografija nastala je sa isključivim ciljem da bi od bajki pravila istoriju, da bi varala, a ne da bi se bavila istinom, i istorijom kao naukom.
Srpska istoiografska škola iznikla je iz ove rečenice Ilije Garašanina, iz njegovog "Načertanija", programa za stvaranje Velike Srbije.
------
"...Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg"...
Ilija Garašanin, Načertanije (1844. g.)
------
Dakle, istorija treba biti pronicljiva i sposobna, ne istinita!
Ogromna većina i crnogorskih ubogih istoričara je iznikla iz ove srpske škole, naši nesrećnici ubijeni su svetosavskom macom, teško mogu da se otrgnu iz okova Ilije Garašanina, jednostavno tako su učeni u najprevarantkijoj istoriografskoj školi - srpskoj.
Ovo je ogromna exluziva, prvi put na net-u, ovo je putopis Rusa Bronevskog nastao oko 1810, dakle prije nego je Vuk Karadžić uspio da izmisli Srbe ijekavce, prije nego što su Vuk, Sima Milutinović, Garašanin i ostali Velikosrbi napravili uticaj na Njegoša, koji je pod njihovim uticajem počeo da izmišlja Srbe po Crnoj Gori.
Iz knjige
Rus Bronevski o narodnosti (etnicitetu) Crnogoraca, o jeziku kod Crnogoraca i ko vlada kod Crnogoraca!!!
http://img61.imageshack.us/img61/4732/bronevski2pf6.jpg
http://img512.imageshack.us/img512/8...nevski3rh9.jpg
Rus je jasan, te 1810., on kaže:
"Njihov izgovor je mekši i prijatniji nego kod Srba, Hrvata i Dalmatinaca"
Nijedan jedini Crnogorac, mu te 1810., nije rekao ništa o srpskom porijeklu Crnogoraca ...
Kažu nam da su Vladike vladale Crnom Gorom, poslije Crnojevića?!!
ha ha ha
A ko je smijenio Vladiku Savu i doveo na vlast Šćepana Malog?
Eeee, kad bi priznali da smo imali zbor, skupštinu, vjekovima, uuuuuuuuuu, pa mi bi odmah stali u red najstarijih naroda Evrope, naroda sa najvećom tradicijom i kulturom.
To se nikako nije smjelo priznati, pa je u udžbenike i dan danas šaljiva konstatacija da su popovi vladali Crnogorcima!
lJudji moji cudnoga mi cuda ,zar moramo kako ko novi naleti iz susjedne ni drzave ponovo crtat u slicicama sve od pocetka a ??? Zar ovo novi nemogu samo malacko procumat po forumu/ima Crnogorskijema pa se edukovat no mi ka da smo placeni drzat im edukacije ???????????? Ako koga interesuju istorijske cinjenice neka ide malacko po arhiva Crnogorskije foruma i ja mnim e imaju zanago do sledece nove godine sto citat !
29. 01. 2007. AGORA
Jezik i identitet
Dragan Radulović: Crnogorski jezik uz dva ravnopravna pisma
Racionalno i logično rješenje jeste ovo koje se nalazi u prijedlogu Ustava ekspertske grupe: crnogorski jezik uz dva ravnopravna pisma, sa potpunom zaštitom jezičkih interesa manjinskih naroda
Govoriti o imenovanju službenog jezika u Crnoj Gori, zalagati se da on napokon ponese ime naroda i države, i da kao takav – crnogorski, bude naveden u republičkom Ustavu, znači u prvom redu razmišljati o jeziku, njegovoj simboličkoj dimenziji, kolektivnom identitetu malog naroda, i politici, ili tačnije: politici, na način kako se ona shvata(la) u Crnoj Gori. Čini mi se da su ta tri pojma ključna, i neodvojiva za razumijevanje samog problema, a potom i za promišljanje mogućih puteva prevladavanja krize koja potresa, ili će tek bitnije potresati u vremenu koje se otvara pred nama, političku scenu u domovini. Kada se ovako postave teme za refleksiju, čovjek shvata koliko je komplikovana stvar koju namjerava tematizovati, i neminovno dolazi u priliku da zamoli prisutne stručnjake za oprost što se bez lingvističkih kompetencija usuđuje govoriti o jeziku. Jedino što može navesti u odbranu jeste činjenica da je govor o tome ipak stvar koja se tiče svih nas.
Jezik, kao što su to naučnici odavno primijetili, (pored mnoštva drugih!) ima dva značajna aspekta: komunikacioni i simbolički, i shodno tome određuje dva prostora, ili dvije dimenzije, ne identične, ali međusobno zavisne i veoma bliske. Komunikacioni prostor je sfera unutar koje se jezik koristi za prenošenje informacija o svijetu jezičkih i izvanjezičkih fenomena, on determiniše jezički saobraćaj među ljudima, pod uslovom, dakako, da oni taj jezik potpuno razumiju, da međusobno dijele razumijevanje jezičke artikulacije onoga što je sada, ali i onoga iz prošlosti, ukoliko to iz prošlosti, kao poruka, još uvijek ima nekakvoga smisla za njih danas. I u onoj mjeri koliko im je potrebno da bi međusobno saobraćali kao ljudi. Budući da je jezik kojim se govori i piše u Crnoj Gori – izuzev albanskog i romskog – u stvari jedan, i pored malih razlika, još uvijek onaj koji se ranije nazivao srpskohrvatskim, ta komunikaciona dimenzija nije ni u kom pogledu ugrožena. Mi, srećom, nemamo posla sa jezicima koji zahtijevaju tumače, naše su jezičke razlike drugačije prirode, i valja ih prepoznavati na drugom polju. U prvom redu – simboličkom.
Simbolički prostor jezika, kako nam teorija sugeriše, treba dijeliti na sinhronijski: njemu pripadaju svi članovi društva koji taj jezik doživljavaju kao prepoznatljiv simbol njihovog sadašnjeg zajedništva;i dijahronijski: njemu pripadaju prošli periodi na koje se to jezičko zajedništvo projektuje, a u bliskoj je vezi sa nasljeđem oličenim u onim sadržajima usmenosti/pismenosti koje ta zajednica baštini i prepoznaje kao svoju tradiciju. Ali, upućen je i na vrijeme koje dolazi, on jednim dijelom određuje i način samorazumijevanja političke zajednice u budućnosti.
Simbolički prostor nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika sve se više urušava i nestaje, (iako je urušavanje simboličke ravni i kulturnog kapitala tog jezika nešto dugotrajniji proces od političkog urušavanja bivše države, on je u svojim posljednjim konsekvencama sasvim izvjestan i uočljiv), a na njegovo mjesto stupa niz novih simboličkih prostora koje uobličavaju, jasno politički imenovani, standardizovani, lingvistički normirani, i time bitno odijeljeni jezici: hrvatski, srpski i bosanski... U svakom slučaju, vjerovatno je da budući odnosi među tim kulturama i jezicima neće biti građeni na principima imperijalne dominacije, već u skladu sa savremenim civilizacijskim dostignućima u formi partnerstva: u kulturi, ekonomiji, politici... Shodno tome ključno pitanje jeste: kakva je u pomenutim okolnostima budućnost crnogorskog jezika? Zapravo, da li je politička zajednica Crne Gore kadra da jezik kojim govori i piše nazove svojim imenom, ili će i na tom polju nastaviti da demonstrira žalosnu tradiciju kolonizovane svijesti?
O čemu se radi? U doba romantizma zaseban jezik je ’proizvodio’ naciju, kao što je i nacija ’proizvodila’ zaseban jezik, i taj dijalektički mehanizam dvostrukog proizvođenja navedenih entiteta djelovao je istovremeno u oba smjera, pod pokroviteljstvom države. Slučaj sa jezicima na prostoru bivše Jugoslavije ukazuje na drugačiji put: jasnoj konstrukciji nacionalnog jezika prethodi nacija, zatim i država, koja nakon vlastitog utemeljenja zahtijeva i nedvosmisleno imenovan i definisan jezik, kao jednu od potvrda sopstvenog identiteta. A slučaj sa Crnom Gorom je za nijansu komplikovaniji, jer za razliku od drugih, susjednih nam naroda i država, dominantni ideološki narativi u posljednjih vijek i po nijesu bili nimalo crnogorski, ako već nijesu bili značajno suprotstavljeni svemu što je crnogorsko. U rasponu od Nikolinog velikosrpstva, dok se nadao da će dinastija Petrović-Njegoš zavladati umjesto Obrenovića, zbog čega je vlastiti narod ideološki pripremao za ulogu srpskog Pijemonta, preko propasti države Crne Gore poslije Prvog svjetskog rata i njenog utapanja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, docnije Kraljevinu Jugoslaviju, u kojoj su Crnogorci prošli kako su prošli, jer bože moj „što će im ministri u vladi, kada imaju svog kralja“, kako im je to jednom prilikom, kada su se požalili na vlastitu političku neravnopravnost, Aleksandar cinično odgovorio; zatim Brozovu Jugoslaviju, u kojoj je Crna Gora, istina povratila dio izgubljene državnosti, ali i bila dio njene totalitarne ideologije; pa sve do sumraka devedesetih godina kada je, sa pozicija asistenta Miloševićevom projektu, Crna Gora značajno učestvovala u razaranju zajedničke države, u početku kao onaj znameniti glas viška u međurepubličkom preglasavanju, a potom i vojno, što je na kraju rezultiralo kako porazom te sumanute zamisli, tako i otrežnjenjem crnogorske političke elite i naroda, i konačnim obnavljanjem crnogorske države u maju 2006. godine. Sve nabrojane državne konstrukte pratilo je različito imenovanje jezika kojim govore Crnogorci, i sasvim prirodno, niti jedan od njih nije bio njihovog nacionalnog imena: srpski, srpskohrvatskoslovenački, srpskohrvatski, a devedesetih, tačnije 1992. godine, na djelu je bilo ubrzano vraćanje u XIX vijek, i ponovo srpski jezik kao službeni u Crnoj Gori. Da se razumijemo, bez vidljivog pritiska Sloba Miloševića i Srbije, nego skoro samoinicijativno, crnogorska politička elita je u Ustavu Republike – koji je za našu bruku donijet nekoliko mjeseci poslije Ustava Savezne Republike Jugoslavije, kao da je državnost Crne Gore proizašla iz te tvorevine – proglasila srpski jezik službenim. Očigledno je da su tada htjeli biti pravovjerniji katolici i od pape, jer je u Ustavu Republike Srbije toga vremena jasno pisalo da je službeni jezik – srpskohrvatski! No dobro, bili su „mladi, lijepi i pametni“, bez ikakve svijesti o onome što rade. A o političkoj strategiji da i ne govorimo. Ko u to ne vjeruje neka pogleda ustavna pravila koja se odnose na promjenu državnog statusa, koja su se docnije toj istoj vlasti nebrojeno puta obila o glavu, a gle ironije: tada su bila donijeta protiv države Crne Gore, e da se ne bi sirotica ikada uspravila na svoje noge! Ono što je u svemu tome dobro jeste sljedeće: „mladi, lijepi i pametni“ u međuvremenu su postali stariji, i ne toliko lijepi, a u odnosu na svoju nekadašnju „pamet“ – neuporedivo promišljeniji.
Sve navedeno ostavilo je različite tragove, a često i bolne lezije, u individualnom i kolektivnom identitetu Crnogoraca. No srećom po nas – identitet nije fiksiran i statičan, već se potvrđuje u procesu prevladavanja svakovrsnih rana. Identitet je, ipak, iznalaženje svijesti o sebi. A to iznalaženje je sve drugo osim jednosmjeran proces, jer uvijek su u igri ja i ti, u slučaju individualiteta, ili mi i oni u slučaju kolektiva. (Najzad, i kada svako pojedinačno kaže ja uvijek pretpostavlja izvjesno mi!)
Veoma je bitno kako jedan identitet razumijeva sebe i kojim se načinom ispoljava prema drugome identitetu, jer se na određeni način – ako to već nije postalo opšte mjesto humanističke teorije – identitet i konstruiše u interaktivnom djelovanju onoga što mislimo o sebi i onoga kako nas drugi vide. Imenovanje jezika crnogorskim, i donošenje Ustava u kojemu će to biti jasno navedeno, kao i proglašenje samog Ustava koji treba simbolički da označi raskid političke zajednice sa prethodnim državnim uređenjima – jeste poruka i nama i drugima. Ali, ništa manje i poruka za budućnost. Dakle, nešto veoma značajno za uobličenje kolektivnog identiteta jednog malog naroda koji se nalazi pred značajnim izazovima, od kojih će mnogi zadirati i u pitanje njegovog identiteta. I biće nam veoma teško odgovoriti tim izazovima bez jasno definisanih uporišta, a ustavno imenovanje jezika je sasvim sigurno jedno od njih.
Zbog toga je opasno igrati se sa imenovanjem jezika, jer tu je najmanje prostora za kompromis, pogotovo sa onim političkim subjektima koji bi bili najsrećniji da Crne Gore i Crnogoraca nema, a njihovog jezika još i manje. Ako se u novom Ustavu zadrži rješenje srpski jezik, pokazaćemo i sebi i drugima da nijesmo puno odmakli od devedesetih godina, i da nemamo dovoljno snage da prekinemo sa posljedicama kolonizovane svijesti koja nas je predugo određivala. Ako se jezik službeno nazove „južnoslovenski“ ili „srpskocrnogorski“ – što god da to znači, a ne znači ništa! – kao zajednica pokazaćemo da su nam ozbiljne stvari povod za sprdnju, shodno čemu ni mi kao ljudi i narod bolji tretman ne zaslužujemo.
Sve u svemu, racionalno i logično rješenje jeste ovo koje se nalazi u prijedlogu Ustava ekspertske grupe, o kojemu danas razgovaramo, dakle: crnogorski jezik uz dva ravnopravna pisma, sa potpunom zaštitom jezičkih interesa manjinskih naroda. No, kako je po pravilu mnogo toga što je racionalno i logično u Crnoj Gori neizvjesne političke budućnosti – ostaje nam da se i dalje zalažemo za crnogorski jezik. Koliko nam je potreban, možda, kao „imaginarna zajednica“ u cjelini ne uviđamo sada, ali uvjeren sam – hoćemo veoma brzo.
Međutim, kako je Ustav države ipak predmet političkog kompromisa, u prvom redu kompromisa političkih stranaka, a kako nam je opet dobro poznata „solomonska mudrost“ naših stranačkih glavara, tako možemo očekivati najrazličitija rješenja u oblasti ustavnog imenovanja jezika, od kojih je najvjerovatnije upravo ono koje će u prvi plan staviti komunikacionu dimenziju, a simboličku definitivno potisnuti.
U tom smislu, slijedi citat budućeg člana Ustava, koji će nastati poslije partijskog usaglašavanja: „Građani Republike Crne Gore govore svojim maternjim jezicima: crnogorskim, srpskim, bosanskim, hrvatskim, albanskim i romskim. Službeni jezički saobraćaj obavlja se na komunikacijskom jeziku Crnogoraca, Srba, Muslimana/Bošnjaka i Hrvata, a u slučaju Albanaca i Roma na njihovim nacionalnim jezicima, kako je predviđeno Zakonom o upotrebi jezika i pisma.“ Vuci siti, ovčice na broju: u Ustavu nedvosmisleno imenovanog jezika nema, kao ni jasnog identitetskog uporišta za Crnogorce, jer će njihova jedina domovina Crna Gora još jednom ubjedljivo demonstrirati bježanje od sebe.
Andrej NIKOLAIDIS: AKO VAS POROBE U JEZIKU, VASE JE ROPSTVO POTPUNO
Pripadnost Evropi, koju danas tako radu kao svoj prioritet isticu sve crnogorske stranke, prije svega (prije religijske ili teritorijalne pripadnosti) podrazumijeva ucesce u civilizacijskom krugu koji presudno odredjuje odnos prema – racionalnom. Otud je svo nase kliktanje Evropi komicno: stoga sto mi, vise od svega, i dalje drzimo do - vlastite iracionalnosti. Iracionalnost se ovdje najcesce poistovjecuje sa patriotizmom, herojstvom i cascu. A u iracionalnosti nema niceg od toga: ona je tek, kako nam i rjecnici sugerisu, odsustvo racionalnog.
Kada je jedan prostor, poput Crne Gore, temeljno ispraznjen od razuma, desavaju se stvari i situacije kakva je ona sa crnogorskim jezikom i popisom na kojem se gradjani (doduse pod stavkom “ostalo”) trebaju izjasniti o tome kojim jezikom govore. Na stranu sto je samo pitanje prilicno bezumno: jer ako neko pocetkom treceg milenija nije siguran kojim jezikom govori, kako moze biti siguran u bilo sto sto iz jezika izvire: a iz jezika, kao sto znamo, radja se – sve. Biti nesiguran u jeziku znaci biti izgubljen u svijetu. Kada tako gledamo na stvari, postaje jasno zasto je Crna Gora u svakoj politickoj borbi – gubitnik. Malo je koje drustvo tako slabasno, izdijeljeno i duboko strasljivo kao crnogorsko. Malo se gdje uzvisenijim rijecima pravdaju nesojskiji postupci.
Otud ne cudi sto se iz sredista iracionalnog nastoje iz ovoga drustva u uzasnoj reverziji ovog termina, egzorcirati svi tragovi racionalnog. Svaki upad razuma u ovaj prostor crnogorske horde odane iracionalnom dozivljavaju kao smrtnu opasnost. U tom svjetlu treba posmatrati medijsku hajku koju “Dan” periodicno dize protiv Kace Brkovic, nastavnice knjizevnost i jezika u jednoj podgorickoj osnovnoj skoli. Sto je grijeh Kace Brkovic: u biti to sto se koristi zdravom logikom. Koja kaze da ako se neka drzava zove Crna Gora, i u njoj zivi izvjesni narod koji sebe naziva Crnogorci: pa bice, cini se, da ti ljudi govore jezikom koji se zove crnogorski. Otud je ta zena u dnevnik zapisala da predaje crnogorski jezik. Izlozite problem cobanu iz Ugande ili gradjevinskom preduzimacu iz Manile: redosljed osnovnih logickih operacija je isti, i vodi samo jednom, istom rezultatu. U Ugandi da: ali ne i u Crnoj Gori. Ovdje logicki slijed glasi ovako: drzava je Crna Gora; ljudi su Crnogorci; dakle: jezik mora biti srpski.
Borislav Pekic je jednom, u zelji da opise kako razmislja prosjecan Srbin, napisao, po sjecanju parafraziram, kako Englez, kada vidi zirafu, razmislja kako stvor izgleda kao zirafa, glasa se kao zirafa, te to, dakle, jeste zirafa; Srbin, pak, rezonuje: izgleda kao zirafa, glasa se kao zirafa – bogami, to je slon. Crnogorac je jos radikalniji u privrzenosti iracionalnom: ono mislim dakle postojim nije primjenjivo na njega. Ne razmisljam: dakle jesam – bila bi prigodnija parola.
Zakon, vele, tvrdi da se u Crnoj Gori govori srpskim jezikom. Iracionalnost je, dakle, i zakonski verifikovana. Pa ako je zakon suprotan razumu: utoliko gore za razum. Tada, necemo zakljuciti kako zakon valja mijenjati – ne, ucinicemo upravo suprotno: do krajnjih granica bezumnosti insistiracemo na njegovoj primjeni. Zakon mozemo zaobilaziti svakom prigodom, pa je tako u Crnoj Gori dozvoljeno sve: krasti, varati, za ponekoga cak i ubiti. Sve, osim da govorite crnogorskim jezikom. Svugdje se zakon moze zaobici, osim na polju jezika. A to vec nije iracionalno. Jer iz jezika, rekoh, izvire sve. Ako vas porobe u jeziku, vase je ropstvo potpuno. Otud, dakle, nije cudo sto oni tako grcevito brane srpski jezik. Ali jeste cudno sto “ovi nasi” tako olako tome pristupaju.
Ne znam je li ova abeceda već bila...
http://www.montenegro.org/pictures/abeceda.gif
Montenegrins speak and write Montenegrin. It is sociolinguistically, ethnically, and culturally a separate language. For example, the Montenegrin language has 33 letters while Serbian and Croatian each have 30.
Prvo, tebi se tesko moze pomoci jer si iz Niksica :confused:Quote:
Originally Posted by JF-NK
Drugo,ti Kvebechani,Austrijanci, Meksikanci itd. koje si naveo nijesu pocinjali 4 rata za 15 godina nikad od kad je covjek majmun bio do danas. Za razliku od komsija nasih sa sjevera. Prema tome, vrlo rado cu, pa makar samo zbog tih ratova, klanja i cuda, svoj jezik nazivati crnogorskim pa sve i da nikad nije postojao(a jeste) tacka
cemu sva ova prica kad cemo jednog dana svi pricat ruski :D
Ne vidim kako neko moze da uporedjuje bivse kolonije sa Crnom Gorom. Da nijesmo mi bivsa srpska kolonija? Mozda i jesmo, ko zna. ne bi me cudilo da dodju sa 'senzacionalnim istorijskim otkricem' da je Crnu Goru otkrio neki srpski Kolumbo.
neka rade sta hoce,samo neka mi familiju ne diraju.
ko prica crnogorski,nek mu je sa srecom..ko prica srpski,takodje.SAMO NEKA ME PUSHTE DA ZIVIM!!!! a ne da cjepaju ovom napacenom narodu glavu evo vjekovima...
.... ima i u ovome istine.Quote:
Originally Posted by SpellStealer
Crnogorski jezik, zasto ne.
Definitivno nije srpski....ili je hrvatski, ili bosanski ili crnogorski ali nemoze biti srpski koji se najvise razlikuje od svijah eks ju jezika.
Ja ga zovem bosanskim dok ne bude oficijelno crnogorski a ponekad ga i sad zovnem crnogorski.
Problem je sto se vecina posrba sad zovu srbi u CG, da li je to zbog ispiranja mozga ili neznam pa oni jos uvijek budu upotrebljavani od BG za ekspanzionisticku politiku. Srbi u CG su crnogorci svi znamo to jer su se vecina njih 1991 izjasnjavali kao crnogorci, kako to sad srbi? Ali to je svoja personalna volja.
PS. U BiH do jedno prije 100 godina nije bilo srba nego bosnaski pravoslavci pa je onda BG poceo sa propagandom i sad imamo srbe u BiH, to ti je slicno sad u CG poslije 1991...ali nema veze samo reko da se zna.
Dan, 21. 02. 2007.
DANAS JE MEĐUNARODNI DAN MATERNJEG JEZIKA
Svake druge nedjelje jezik manje
Međunarodni dan maternjeg jezika Ujedinjene nacije svake godine obilježavaju 21. februara. Ove godine posvećen je povezivanju maternjih jezika i višejezičnosti, navodi se na zvaničnom UNESCO-vom sajtu, zato što jezici igraju značajnu ulogu u integracijskim procesima u svim aspektima društvenog života, a posebno kada je u pitanju edukacija.
Jezik nije samo prosto oruđe komunikacije, već i refleksija pogleda na svijet. Jezik je način da se izrazi vrijednosni sistem, kultura, a ujedno on je i determinirajući konstitutivni faktor identiteta neke grupe ili pojedinca. Kako se navodi, stotine od 6.000 svjetskih (poznatih) jezika "apstiniraju" sa javne scene, a čak 50 odsto je dovedeno u opasnost da izumre. Prema podacima UNESCO-a 96 odsto od svih svjetskih jezika govori svega četiri odsto ljudi na svijetu. Čak 90 odsto svjetskih jezika nije zastupljeno na Internetu, a 80 odsto afričkih jezika još nema svoje pismo. Svake druge nedjelje nestane jedan jezik! Upravo stoga UNESCO se osjeća dužnim da kroz različite akcije ukaže na ovaj problem i značaj multilingvalnosti kao esencijalnog dijela živog naslijeđa ljudskog roda.
Ove godine akcije se odvijaju kroz tri prioritetna programa: upozoravanje na narastajuću ugroženost i potrebu očuvanja jezičke raznolikosti; izgrađivanje svijesti o značaju ovog pitanja na lokalnim resursima i pokretanje internacionalne saradnje.
U poruci koju je ove godine povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika uputio Koičiro Macura, generalni direktor UNESCO, navodi se da je "maternji jezik drag svakome od nas. Svi mi na svom jeziku progovaramo naše prve riječi i najbolje izražavamo naša najtananija osjećanja."
- Maternji jezik je "fondacija" iz koje svi ljudi na svijetu crpe svoju ličnost, od momenta kada prvi put udahnu vazduh, a koja ih prati kroz cijeli život. Kroz njega se uči samopoštovanju, ličnoj istoriji, kulturi, ali povrh svega uči se i poštovanju drugoga i onoga što ih čini različitima od nas - kaže se u poruci Macure. Takođe, ističe se da se u svijetu kakav je danas, globalno i lokalno moraju harmonično prožimati.
- Termini "maternji jezik" i "višejezičnost" postali su strukturalno komplementarni. Jezik treba posmatrati kao maternji, nacionalni i kao sredstvo komunikacije - navodi Macura
Višejezičnost danas izgleda više kao ideal nego realnost - ističe Macura između ostalog, posebno naglašavajući potrebu za stvaranjem šireg i harmoničnijeg prostora za promovisanje svih živih svjetskih jezika. On je izrazio žaljenje što mnoga djeca ne pohađaju nastavu na svojim jezicima.
Međunarodni dan maternjeg jezika obilježava se od 2000. godine, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja maternjeg jezika, te njegovanja jezičke i kulturne različitosti i viљejezičnosti.
Dokument UNESCO-a 16-C iz 1970. godine kaže:
"Maternji jezik označava put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti."
Ž.J.
Svaka prica se svodi NA KODIFIKACIJU JEZIKA!!! Ponovo i ponovo to naglasavam:jezika nema dok nije kodifikovan!
Ja bas danas putem telefona budem zamoljen da posaljem neki sluzbeni mejl u Cetinje i kazu mi da je mejl jednostavan: [email protected]
Ja tako mejl i posaljm, ali ne stigne....
Ponovo zovem i kazu mi da nije kako je bilo poslato I KAKO MI JE I REKLA,no *[email protected]*.
A mogla je bit i prijestolnica , jer sam cujao "prijestolni grad"...ovo se desilo danas, a takvih primjera ima unedogled.
Sada se posravlja pitanje:
KOLIKO CRNOGORSKI TREBA DA BUDE ARHAIZOVAN?
Ja bih volio da SVAKI Crnogorac moze da razumije Njegosa, alli mozda je to ipak "passe"...?Ne znam!
Treba ODMAH pocet sa tim!
Ovaj se upetljao toliko da teško može da se ispetlja smisao. Kad bih ipak krenuo sad ovo da razlažem i tumačim, svašta bih našao i napisao. Ali to bi bila uludo potrošena energija. Meni je sve ovo žalosno.Quote:
Originally Posted by Ćipur
Opisom nastanka i razvoja nasega jezika u vremenu i prostoru bavi se istorijska lingvistika(=nauka o jeziku). U redosljiedu istrazivanja svakoga jezika,pa i Crnogorskoga,pisanje njegove istorije predstavlja najprioritetniji zadatak. A ona se izlaze posredstvom periodizacije, sro prati izmjene u njegovoj unutrasnjoj i vanjskoj povjesnici po uzijem vremenskijem odsecima. istorija Crnogorskoga jezika s obzirom na periodizacijuizgleda ovako : Predistorijsko razdoblje (od artikulacije govora pra ljudido sredine IX vijeka).
1 ) Doslovenski period ( Na balkanu zakljucno do VII stoljeca) : a) Ilirska etapa (do 167. pr.nov.ere) i
b) Rimsko- vizantijska etapa (od 167.god st.ere do pocetka VII vijeka).
2) Slovenski period (do kraja seobe starijeh Slovena iz Polablja - pomorja) :
a) Praslovenska etapa
b) Juznoslovenska etapa ( na balkanskom poluostrvu od pocetka VII do sredine IX stoljeca)
Istorijsko razdoblje ( od sredine IX vijeka do danas):
a) Dukljanski period ( od sredine IX stoljeca do danas)
b) Zetcki period ( 1183 . do 1360)
c) Pravukovski period ( 1360.do 1830)
1 ) Etapa pisanoga jezika ( od 1360. do sredine XVIIIvijeka)
2 ) Etapa nekodifikovanoga standardnoga jezika od sredine
d ) prijelazni period 8 od oko 1830. god do kraja XIX vijeka)
e ) vukovski period (od pocetka XX stoljeca do sada )
1 ) Belicevska etapa (izmedju dva svjecka rata)
2 ) savremena etapa (od 1944 godista do danas ).
U tecaju povjesnice ,drzava i s njom uskladjena crkva prvorazredno su djelovale na sjedinjavanje Crnogorskoga jezika. U dukljanskom periodu knjizevni jezik se uobicava prirodno i spontano: na podlozi govornoga jezika. Jos tada na njemu nastaju dva vec recena glasovita djela Crnogorske knjizevnosti. oba su pisana latinicom (abecedom) .Medjutim posto je raska ratom pokorila Zetu,za vlade nemanjica u njoj se prekida do tada prirodni razvojni tok : mjesto narodnoga (jezik Dukljanskijeh Slovena) i latinice upotrebljavao se staroslovenski ( Makedonskijeh Slovena) ,knjizevni jezik zetcke redakcije ,glagoljica i cirilica. Na njemu cirilicom glavni zetcki pisar Varsameleon u nemanjickoj dvorskoj kancelariji u Kotoru (1186-1190 ) prepisao je gotovo u cjelini MIROSAVLJEVO JEVANDJELJE. po oslobodjenju Zete ispod serbske vrhovne vlasti 1360 sve do polovine XVIII v. se govorni ponovo upotrebljava kao pisani jezik . A od tada u primorskom i kontinetalnom ( slobodnom ) dijelu CGu veoma razvijenoj Crnogorskoj usmenoj i pisanoj literaturi, upravi i administracijiu jedinstvu s njim, vec se spontalno oblikuje nekodifikovani Crnogorski standarni jezik,ponajvise u djelima Petra I i Petra II Petrovica Njegosa. No. jos oko tridesetih godina XIX v.i navlastivo od sredine sezdesetijeh godista istoga stoljeca, Vukopva reforma jezika i pravopisa ,u osnovi utemeljena na Crnogorskoj pred njegosevoj knjizevnojezickoj tradiciji, dovela do upotrebe prijelaznogatipa standardnoga jezika- mjesavina tradicionalnoga Crnogorskoga jezika i "novoga serbskoga jezika". U medjusobnoj utakmici od pocetka XXv, pobjedu je izvojevao Karadzicevserbski knjizevni jezik .Njegov vjestacki model, oslobadjajuci ga u jos vecoj mjeri Crnogorskijeh jezickijeh sadrzaja, izmedju dva svjetcka rata inovirao je A Belic "serbkoHrvackijem " kodifikacijom (= obavezna norma)Pravopisa serbskohrvackoga Knjizevnoga jezika.I u savremenoj etapi Crnogorski jezik se obezlicava,denacionalizuje i asimiluje primjenom nanaucnijeh Karadzic- Belicevicevijeh etnickijeh i jjezikoslovnijeh postavki o navodno gotovo svijem stokavskijem Juznijem Slovenima kao Serbima - Serbohrvatima ....
STRUKTURA CRNOGORSOGA JEZIKA !!!
Crnogorski jezik vodi podrijeklo od nejedinstvenoga stokavskoga dijalektskoga sistema kao sastavnoga dijela takodjer nejedinstvenogapravoslavnoga jezika. Njegov prauzor je u XVIIIst.izumrli polapski jezik. Danasnja struktura Crnogorskoga jezika uzrokovana je djelovanjem njegovijeh sjedinjavajucijeh i razjedinjavajucijeh cinilaca.Buduci da su ujedinjavajuci cinioci imali premoc u njihovijem medjusobnomedjelovanju , oni su doprinijeli veljoj homogenizaciji istoga jezika.Toga radi on prestavlja opsti naddijalekatski tip jezika u kojem preovladavaju zajednicke osobine u mozaicki povezanom organizmu samo donekle obiljezenijeh Crnogorskijeh mjesnih govora. U stvari , na svijem lingvistickim nivoima organizam o kojemu je rijec posjeduje tri osnovna sloja jezickijeh elemenata.
Prvi sloj cine elementi juznoslovenskoga i praslovenskoga podrijekla,zajednicki Crnogorcima ,Serbima,Hrvatima, i Bosnjacima. Drugi sloj sacinjavaju elementi sto imaju preteznu i uopste Crnogorsku kolektivnu , interdijalektnu upotrebnu vrijednost. A treci sloj tvore elementi koji u naddijalekatskome tipu Crnogorskoga jezika predstavljaju dijalektizme i provincijalizme, sto su nastali kao produkt plemenske i trokonfesionalne izdjeljenosti Crnogorskoga naroda u novomu vijeku , pa i razlicitijeh prirodnijeh uslova .
Crnogorski jezik !!!
Crnogorci zbore i pisu Crnogorskijem jezikom. Oni su stvarali ti jezik u procesu vlastitoga nastanka i razvoja kao samobitan narod i nacija. Posto iskljucivo postoji po Crnogorcima, prema njima ga je i jedino moguce imentovati. U stvari, Crnogorski jezik predstavlja sredstvo za njihovo usmeno i pisano (pecatno) sporazumijevanje, ali i za samoformiranje. kao takav, obuhvata govorni i standardni (knjizevni) pojavni oblik.Govorni mu realizacijski tip sadrzi idiolekte(=jezicki sastav pojedinijeh govornika), mjesne govore, dijalekte i inter(nad)dijalekte kojima zbore Crnogorci u raznijem krajevimaCrne Gore i van nje. A njegov standardni lik nije nista drugo ndo knjizevni jezik sto ga upotrebljavaju u javnom zivotu. Naziv Crnogorski proizilazi iz iz prirodnoga prava svakoga naroda i nacije da jezik kojim zbore i pisu ,sto su ga sazidali, kojima se sluze i sto njima sluzi, nazovu sopstvenijem imenom Crnogorski Jezik .
Recnik se sove : PRI$ET NA RJECNIK SV. PETRA CETINJSKOGA
Pisan u Crnogorskoj Prijestonici citaj ( CETINJE) 1996 god.
Izdavac : Crnogorski Kulturni Krug -- Cetinje
Elementa Montehegrina-- Cetinje
Pisao Sreten Zekovic
Urednik Borislav Cimesa
Dizajn i komp.obrada
Vukan Lompar
Knjigopecatnja
Cicero-- Cetinje
Avizati...... shvatiti,utuviti,opametiti
Agarjanin... Turcin u opste
A (dj)ent.... agent
Ajter....korist,cef
Ama...... isto kao
Anatema...... prokletstvo
Anatem........ proklet
Arestovati..... zaratiti, uhapsiti nekoga,pritvoriti
Asli..... dakako
Asesor.....pri($)ednik,porotnik (cinovnicka titula)
Atestat...... pismena potvrda, uvjerenje
..........B.........
Banda...... srana, krak, bok
Bataliti...... ostaviti, odbaciti, baciti,turiti
Beklariti...... prevariti, usiliti
Biti......... tuci nekoga,(kod Crnogoraca :"biti/sati/znaci ,bitku voditi,ubiti
Breme...... tovar
Brivati....... -i u smislu iznapadati nekoga rijecima sa$eci nagrditi rijecima
Buljuk...... Ceta (vojnika) copor, gomila
..........V........
Vazda....... uvijek (za) stalno
vazdan.... po cio dan
Vedenija...... vladavina, uprava
ve(dj)e.... vec
Vidjati....... gledati
Vidati.... lijeciti
Vojevati...... ratovati boriti se
..................... G.......
Gazeta.......novine,stampa
Graja ...vika,buka
Go(dj)... kako god
Grditi .....ruziti, jako koregovati nekoga
Gorest...... slabost
Grabez...... (silovito) prisvajati uzurpiranje, otimanje
Grdan.... ruzan
Grehota....grijeh
................ D......
Davijati..... Svadjati se
Dazd.... kisa ,nevrijeme
Dognati..... dovesti stoku
Dockan...... zakasnjelo, kasno
Durati....trajati
.......(DJ).........
(DJ)evojka..... djevojka
(DJ)ed..... Djed
(DJ)ego(dj) .... kad bilo
(DJ)eljati...... Teslati
(DJ)etic.... Mlad momak
(DJ)ekojom.....pokojom
.........E.....
Eda... zaista
Ema.... kao eda
...(Z)..
(Z)e(z)anje....paljenje
(Za(dj)esti... posvadjati nekoga
............. Z..............
Zataknuti...... zataci
Zboriti....... reci, kazati, govoriti
Znaven..... poznat, ucen
zgodan...... lijep, naocit, vidjen
.......... I..........
Ije...... jede, hrani se
Ijed........ ljutnja
Izgoniti.....iztjerati, odvesti stoku(na pasu)
Izbiti....... Pretuci ,prebiti
....... J.............
Jamac.... $edok, svjedok
Jerbo.... jer
Jektika... Tuberkuloza, susica
...........K..........
Kadar....Spreman,sposoban
Kami..... nista,zlo
Kano.... kao ,kako
Kiceljav.... mal-zajedljiv,osjetljiv
Konak..... Nocenje
komat..... dio(veci)
Kuditi... koriti
...........L......
Lovnica..... puskaza lov
Lupez....lopov, kradljivac
Lakomac... lakom cojek
.........LJ......
Ljubopitan.... dobrodusan
ljevse.... ljepse
...............M..........
Ma ..... ali
Manjkati..... nedostajati
Mater....... majka, mati
Megdan.... obracun
Mecati.... stavljati
Minuti.... proci
............. N..........
Navlastivo....... narocito, vlastito,osobito
Nadjesti.... Nazvati, nataci
Najediti..... naljutiti
Nakaniti.... namjeriti,naumiti
Nataknuti..... nabiti, posaditi
Necesov..... nekakav
.........O.......
Obid..... objed
Obidovati.....jesti
Obisti... probati,jesti
Onomad....prekjuce
Ofit.... kirija
........P.....
Panuti.....pasti
Pljenivati....oduzimati
Poganiti....kvariti
Pogan.... nevaljao
Pokoj... mir
Potlje- poslije
...... R......
Raguza..... Dubrovnik
Radjenje.... rad , rabota
Razmo.... osim
Rasta.... radi cega
Rukostavan..... saucesnicki
....... S........
Saotacstvenik...... zemljak
Satrti.... unistiti, izgubiti
Svadjer .... svagda,uvjek
Sirak ..... sam pust
simsija....lula
...........T.........
Tade(j)r........ tada
Tecanije.....sticanje
Tegota..... tegoba,teskoca
Ternica.....kuca od zemlje
Tiskanje..... stjesnjavanje, pecatnja
- Iz knjige koju je 1996. godine izdalo Momirovo ministarstvo kulture
http://img405.imageshack.us/img405/4...prepisids0.jpg
Ilovački prepis Zakonika Svetog Save (zapis iz knjige)
Ovaj zapis nastao je u manastiru Ilovica, koji se nalazio u Boki Kotorskoj. Zapis je iz prepisa knjige - 'Zakonik Svetog Save'.
Iz zapisa koji je nastao 1262. kojega su napravili pravoslavni monasi, očigledno pod ogromnim uticajem Svetog Save, vidimo da se zemlja u kojoj je napravljena knjiga i zapis zove - ZETA, a ne zove se Srbija i srpska zemlja!
Iako su u to doba Nemanjići vladali Zetom (Dukljom), zemlja se ipak ne naziva srpskom!
Takođe vidimo, iz ovog jasnog DOMAĆEG izvora, i pored svih svetosavskih bajki koje su trenutno u modi, jezik kojim se piše ova knjiga zove se SLOVENSKI, a ne srBski.
http://img442.imageshack.us/img442/4...roslovead8.jpg
http://img407.imageshack.us/img407/9...roslovebk0.jpg
http://img171.imageshack.us/img171/8...ijevod1wc1.jpg
http://img468.imageshack.us/img468/1...ijevod2iz0.jpg
Quote:
Originally Posted by Ćipur
PETAR I MARKU ZORZIJU
Pre[svije]tli i preu[zvi]šeni g-dne, g-dne,
Kako su mi predali dva sveštenika počtenjejše pismo ot vašega pres[vije]tloga i preu[zvi]šenoga gospodstva, tako, koliko sam moga iz onoga razumijeti, kazao sam glavarima ot Njegušah koji u prošastu nedjelju činili su zbor među sobom ot svega njihova plemena oli knežine. No, vidim iz njihova obštega otgovora da nijesu namislili ostavit bez suda glave, rane i štete koje su imali i što su izgubili. Noseći ove razloge da nijesu dužni plaćat pravi za krivoga, u vrijeme kada je moga platiti životom oni isti z družinom ot oružja principova, koji su kavgu začeli.
Ja s moje strane žudim sa svijem serdcem i nastojim sa svom jakosti da se zlo prekrati i da ljevše i bolje Njeguši mogu pismo vašega pre[svije]tloga i preu[zvi]šenoga gospodstva razumjeti. Što im ja nijesam moga rastulmačiti, budući potpuno svaku riječ u italijanskom jeziku postignuti ne mogu, to sam na našem jeziku činio prepisat i s mojijem osobitijem pismom na Njeguše poslat, od kojijeh čekam iznova ot[govor].
Međutijem i za vazda ostajem s punom stimom i visokopočtenijem na vaše zapovijedi pokorni ...
Na Stanjeviće, maja 10. 1795.
PE[TR] [PETROVIČ]
-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999 godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
ovaj 'ssin' parla li parla, ne fermaje, danu oce li ga ko utulit? profundao mu se taj bronzin od glave koliko razmislja. ako nezna sto zborim slobodnu mu na serpski prevedite.skuribanda ti se sprema od mene.
Nekate, botunar ve za vilice fishtio!
Hhahahah Bone nasmija me fino jutros hahahahahahah ! Svaka Cas !
Eh, čim ti se neko ne sviđa ti bi ga odmah utulila. :!: :mrgreen: Ne ide to tako u normalnom svetu. Naravno "preko veze" može se svašta pa i da utuliš nekog na forumu, ma ok ;).Quote:
Originally Posted by SUCCUBUS
Ne znam stvarno šta je skuribanda, zvuči kao italijanska reč, ili nešto dalmatinski? Šta si mi spremila :?: :-? Obožavam iznenađenja. :twist: Da dođem ja tamo kod tebe ili ćeš ti (vi? možda je skuribanda neka banda:mrgreen: ) da dođete ovde kod mene da mi to saopštite? :cool: Evo ja stižem tamo dole za koji mesec, slobodno spremi svoju skuribandu. :mrgreen:
Fenomenalan članak o jeziku koji se mora pročitati:
http://www.h-alter.org/index.php?pag...le&id=4537#hot
Takođe jako zanimljivo, i isplati se pročitati (posebno komentare na kraju stranice, iza članka):
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...racun,65355.jl
Hvala, vrlo zanimljivo štivo. Izdvojio bih ovo: "Novogovor je u direktnoj vezi s imigracijom i emigracijom, kao i priznavanjem prava hrvatskih Srba. Međutim, Srbi su ovdje samo simbol za mnogo širu skupinu, a u nju pripadaju svi koji ne žele sudjelovati u petoljetkama novogovora."
I rekao bih autoru članka sa kojim se inače sasvim slažem samo ovo: Srbi su samo Srbi, nisu "simbol", i ne označavaju niti će označavati nikakvu "širu skupinu". Ne treba se kriti iza leđa nekakvih Srba.
Što se tiče ovog članka u jutarnjim priznajem da mi nisu baš jasne ove jezičke igrarije međutim upao mi je u oči jedan od komentara na članak:
"Okolo čega se ovdje uobće ima sporiti ??!!! Štovana člankopiskinja Ivana Kalogjera-Brkić donaša zaključke "o sgroženosti stručne javnosti" na osnovi čega ?! "Recenzent" broj dva počini pogrješku pri ocjenjivanju (u trima od šestih točaka), koja su u proturječju s njegovima spoznajama o propustima. "Recenzent" broj jedan uglavnom ovlaš prelista zaključeno djelo s već unapried utvrđenom ocjenom. Oba recenzenta su u zabludi. Prof. Silić (supodpisnik Pranjkovićevoga djela) ima jasne stavove o jeziku. Smatra da su hrvatski i srbski JEDAN JEDINSVEN JEZIK u dvama narječnima odrazima".
Ovo gore sigurno već sada nije srpski jezik, mada priznajem da i dalje razumem sve. Za desetak godina ne verujem da ću sve razumeti.
Korienski će biti uveden u Hrvatsku zajedno sa masom arhaizama i novih izmišljenih reči, č i ć će postati samo "č". Menja se gramatika, pravopis i rečnik, a kajkavski i čakavski će dobiti svoje mesto što je po meni sve ok.
Međutim, sigurno da neki među Hrvatima neće to prihvatiti ali ostaće u manjini, zajedno sa hrvatskim Srbima. Naravno svaka akcija ima svoju cenu, u ovom slučaju odustajanje od jezičkog nasleđa poslednjih 150 godina. Takođe i od prava da se izjednačavaju srpski i hrvatski ako to opet bude iz političkih razloga poželjno. Iskreno, počeo sam da uživam u tim nacionalističkim jezičkim koprcanjima. Evo vidim i Branimir Johnny Štulić pre par meseci reče da piše i govori srpski, sigurno "oduševljen" onim što vidi.
Moj jezik je jezik Vuka Karadžića, Iva Andrića, Vaska Pope, Danila Kiša, Meše Selimovića, Miloša Crnjanskog, Davida Albaharija, Branka Ćopića i ne bih ga menjao za nešto drugo ni po koju cenu, nikada. :twist:
Gospodo Crnogorci, ja sam Hrvat i znam kako je to kad se velikosrpska mitomanija počne otimati kontroli i kad joj se dozvoli da pomoću svojih bajki, laži i poluistina počne uništavati ili asimilirati sve što nije srpsko. Moram priznati da nisam imao prilike pročitati mnogo tekstova na crnogorskom jeziku, međutim iz onog što sam uspio vidjeti, a što vi uostalom i sami vrlo dobro znate što je i najbitnije, očito je da je crnogorski zaseban jezik srodan sa drugim južnoslavenskim jezicima i nama dosta razumljiv što je prirodno. Želio bih reći da se na velikosrpske bajke koje se šire po netu i novinama iz beogradske tvornice laži ne treba obazirati jer činjenice uvijek pokazuju drugačije stanje stvari nego guslarski mitovi. Evo, i u prethodnom postu Srbin još uvijek želi hrvatski prikazati kao srpski i poziva na neku tradiciju od 150 godina Vukovog uništavanja hrvatskog jezika kao da onih 700 godina razvitka prije toga nama ne bi trebalo značiti ništa ( inače Srbine, na wikipediji postoji preslika dokumenta na kojem Andrić sam piše da mu je materinji jezik hrvatski a on da je Hrvat, srpski je naučio malo kasnije ). Oni znaju da zaboravljanjem svoje kulturne baštine i prihvaćanjem njihove "istine" mi svi zaista postajemo Srbi. Kao što namjerno zaboravljaju da su Vuka svojevremeno napadali da ih želi rasrbit jer im hoće uvest ijekavicu. Vi kao Crnogorci se morate pod svaku cijenu izboriti da crnogorski bude jedini službeni jezik države Crne Gore inače se nikada nećete osloboditi velikosrpstva. Jedva ste se riješili političkog ropstva a sada ako se želite konačno pred cijelim svijetom potvrditi kao zaseban narod i kultura morate se hitno riješiti srpskog jezika, njihove asimilatorske crkve i njihovih mitova koji još imaju pristalica na vašem sjeveru koji se na popisu iz 1991. izjasnio kao crnogorski koliko se ja sjećam. Ja vam kao Hrvat dajem punu podršku u vašim nastojanjima i borbi protiv svetosavske mitomanije kao što su vam je dali i Hrvati iz Boke Kotorske koji su glasali za obnovu crnogorske državnosti a time i oslobođenje Crnogorskog naroda od asimilacije, tj. uništenja. Jer, nadam se da vam je jasno da je referendum slučajno propao slijedila bi vam inkvizicija. Iako sam ja sto posto uvjeren da će se dio tih izgubljenih duša već na sljedećem popisu sjetiti da nisu Srbi samo zato jer su im to stalno tupili iz Beograda.
dobrodošao na crnogorski forum komšija :)
i hvala na podršci
Nije nerealno.... tako bar ja smatram (a ako se zeli da se jezik zove crnogorski, ponavljam, MORAMO GA ODMAH, ALI NAS ODMAH KODIFIKOVATI!...Hrvati su (Krleza i ekipa oko Lesikografskog zavoda) DECENIJAMA pripremali i definisali hrvatski jezik...pa im je bilo mnogo lakse:
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović u emisiji TV Crne Gore
Za crnogorsko-srpski jezik
PODGORICA – Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kazao je da bi lično volio da se u novom ustavu službeni jezik nazove crnogorskim, ali da ipak preferira kompromisno rješenje, odnosno da to bude crnogorsko-srpski.
- Moja je želja da se službeni jezik nazove po imenu države, ali je i moja procjena da to nije realno - kazao je on Televiziji Crne Gore.
Vujanović je istakao da, ukoliko se želi dvotrećinska većina u parlamentu za novi ustav, onda se moraju tražiti kompromisna rješenja.
- Osnovni prijedlog iz Nacrta ustava da se službeni jezik nazove samo crnogorskim nema dvotrećinsku većinu i, ako želimo kompromis, moramo se dogovarati i tražiti neko srednje rješenje - naveo je crnogorski predsjednik.
On je rekao da se radi o jedinstvenom jeziku, koji ima četiri naziva na prostoru bivše Jugoslavije.
- Države koje su proglašavale nezavisnost i jezik su označavale imenom svoje države. Srbi – srpskim, unutar Bosne i Hercegovine – bošnjački, srpski i hrvatski, a budući da je i Hrvatska svoj jezik nazvala imenom svoje države, onda bi bilo za očekivati da i Crna Gora službeni jezik nazove crnogorskim - kazao je Vujanović.
On je rekao da se na popisu stanovništva 2003. godine izjasnio da govori crnogorsko-srpskim jezikom, navodeći da je cijenio da to predstavlja kompromisno rješenje. On je istakao da je za kompromis, koji bi bio slijeđenje višedecenijskog kompromisa kakav smo imali za vrijeme bivše Jugoslavije. Predsjednik Crne Gore je naveo da su lingvisti, bez obzira na rezerve, upravo bili ti koji su dali zeleno svijetlo da se jezik zove srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski i da kao takav bude u službenoj upotrebi.
- Srpsko-hrvatski je dugo bio jezik koji se tako označavao i ne vidim zašto se sada na prostoru Crne Gore ne bi mogla upotrijebiti kompromisna formula crnogorsko-srpski. Zašto bi se oni, koji taj jezik u nazivu doživljavaju srpskim, osjećali povrijeđenim, ako nijesu tu povrijeđenost osjećali kada se on nazivao srpsko-hrvatski - upitao je on. Vujanović je rekao da je stvar dogovora da li će službeni jezik biti crnogorsko-srpski ili srpsko-crnogorski, ali da smatra da je logično da u nazivu prvo bude crnogorski „jer smo u Crnoj Gori kao državi“.
On je ocijenio da je pitanje službenog jezika prenaglašeno i da se preemotivno doživljava, i iznio uvjerenje da će u nekom budućem ustavu jezik nesumnjivo biti nazvan crnogorskim. (Mina)
Quote:
Originally Posted by Xellex
A ko je tebi srušio Sneška? Nigde nisam hrvatski prikazivao kao srpski - naprotiv, to su dva jezika koji će biti još različitiji u budućnosti. Ne znam zašto ti lično i dalje koristiš pravila Vukove reforme. To je strano telo koje treba ukloniti.
Ivo Andrić je Hrvat, i?:D
Vuk je naišao na najviše otpora u Srbiji, i? Ijekavica i rasrbljivanje, to veze s vezom nema. Ko menja jezik i zašto? Ja ga sigurno ne menjam niti planiram nešto slično tome. Ko hoće - sve mu najbolje želim.
Čekaj, ti ne voliš gusle? Zašto :confused: Ne valja ti posa.
:lolblue: :lolblue: :lolblue:Quote:
Originally Posted by Xellex
Gospodo Crnogorci evo vam primer klona, tip Xellex 2007, obraća se na čistom hrvatskom jeziku, pogon mu je hrvatski grah, malo graha troši a pritom razvija neverovatne efekte, vrlo ekonomično, pravi model za budućnost.
U tome i jeste tvoj problem sto na sve gledas politicki a ne strucno i objektivno.Quote:
Originally Posted by Petar Mrvaljevic
Na ovim prostorima je postojao i postojace srpsko-hrvatski jezik te podjele na regionalnom nivou su trenutne intepretacije pojedinih nacionalizama u koji itekako ubrajam i crnogorski !