Originally Posted by
Buva+gacce
Reče mi jedan pravnik da je, u skladu sa zakonom, u CG registrovano 4 različita pravna entiteta SPC ( 3 eparhije i mitropolija ), te isti imaju potrebna svojstva pravnih lica.
Dok SPC, njen Patrijarh, i Sveti Sinod, registrovani u skladu sa zakonom u Beogradu, u Crnoj Gori nemaju svojstva pravnog lica. Tj., ne mogu postojati u pravnom prometu, jer nemaju potrebna svojstva i legitimaciju.
Usled toga, isti nisu ni mogli zaključiti predmetni TU.
Usled toga, isti nikada nije ni počeo da proizvodi pravno dejstvo.
Za slučaj da se čarobnim štapićem ta svojstva konvaliduju, odnosno, volšebno priznaju, radi se o jasnom međunarodnom ugovoru.
Isti svojim sadržajem zahtijeva izmjenu određenih i usvajanje novih zakona CG ( npr. odredbe o nepreduzimanju bezbjedonosnih mjera bez obavještavanja nadležnog crkvenog organa, st.6,čl.7 TU, ili restituciji koja se mora urediiti posebnim zakonom uz obavezujući dogovor sa SPC, te uz formiranje mješovite komisije, čl.12 TU ).
Usled toga, isti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima CG nužno zahtijeva potvrđivanje u Skupštini CG, tj. donošenje posebnog Zakona o TU ( čl.14 i čl.15 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnog ugovora CG ).
Usled toga što to nije urađeno, isti ugovor (opet) nikada nije ni počeo da proizvodi pravno dejstvo.
Što se tiče Odluke Ustavnog suda, nešto što sam mislio da se nikad ne može reć: DPS je, u doba svog najžešćeg zemana, mnogo gospodskije umio da provlači pravno nonsensne a političke odluke kao sudske. Odnosno, ova je brutalno otvorena i bez rukavica.
Sama činjenica da TU predviđa usvajanje novog zakona o restituciji, uz obavezujuće saglašavanje sa (pravno nepostojećom u CG) SPC, i učešće iste u mješovitoj komisiji, što nije predviđeno za ostale vjerske zajednice, obara kompletno obrazloženje Odluke US iz momenta.
Jer ista počiva na obrazloženju da je predmetni TU identičan sa ostalima, odnosno dovoljno sličan da se može takvim tumačiti, i da SPC njime nije stavljena u povlašćen položaj u odnosu na ostale vjerske zajednice.
Što nije čak ni tužno, no bljutavo i tragično. I može se cijeniti na nadležnim međunarodnim sudskim instancama nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva našeg sudstva.
Što se tiče ove euforije oko Odluke ovuda, ja je posmatram kao simpatično pozitivnu. Jer, koga takav kalibar znavenosti i etike brani, taj daleko neće:)