Originally Posted by
Dawud
Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, pa pita: ”Kada će Smak svijeta biti?” Kad se pogled od straha ukoči i Mjesec pomrači i Sunce i Mjesec spoje –tog dana čovjek će povikati: ”Kuda da se bježi?” Nikuda! Utočišta nema.Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti, sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi. Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?:hardrock: