http://data2.whicdn.com/images/10370837/large.jpg
Printable View
No hidden catch
No strings attached...
Kako mi je dobro pala jutros, na sred srcaaaaa...
Par ima 9 mjeseci da razmisli o lijepom imenu i dijete na kraju završi sa Drmalj, Staljinka, Kitica, Vinetu...
https://pbs.twimg.com/media/BgGeu2vCQAAQaNd.jpg
BORIMO SE ZA PRAVU STVAR SVI NA ULICE
USTAJANJE, skoro je 14:00 sati, prosječan Šveđanin je do sada zaradio 250 evara.
Znaci, osmjeh.
Dovidjenja.
..eto malo tema na ove kisne dane.
Do viđenja.
Probada me nesto sa lijeve strane. Mozda mi je kucnuo sudnji cas.
ao smorih se svega mi sad, meni za ljubav javi mi se u pm, sms stop! :lol:
Sjutra faks počinje, jeee... :(
Srećem mnogo ljudi - i svi traže TO nešto, a rijetko da ko zna što TO zapravo jeste.
- Znaću kad nađem...
A ako ne nađeš? Ili ako ti je bilo u rukama a ti mislio da nije to TO jer ne šljašti, ne galami i ne stavlja sebe u prvi plan. Što ako te je TO što tražiš toliko puta očešalo ramenom u prolazu pokušavajući da ti stavi do znanja da je tu, a ti TO nisi primjećivao jer si bio prezauzet traženjem nečega spektakularnog, razmišljajući ili previše ili premalo o svemu?!
I onda se desi da si imao TO nešto, i ne znajući ispustio ga zarad nečega površnijeg, upadljivog, izreklamiranog, i to samo jer nisi dovoljno obratio pažnju, ili si previše slušao druge, a premalo sebe. A zapravo nije teško vidjeti TO što tražiš, pod uslovom da držiš oči otvorene.
A onda kada si TO ispustio ono se više nikad neće vratiti kod tebe, a tebi ostaje da tumaraš i lutaš zamišljenog pogleda, prevrćeš kamenje i daske i ulaziš u napuštene sobe nekih kuća na promaji u nadi da ćeš naći TO što si izgubio.
Ali nećeš. Jer nisi gledao gdje je trebalo i kad je trebalo, a ona je možda i dalje sama, jer promaja koju osjećaš možda nikada neće prestati da duva, jer je upravo ta promaja ono što od tebe uporno tjera To nešto!
Bljuc
Sent from my HTC Desire 500 using Tapatalk
Opet nocna... Neka sto je nocna, no kad se co'ek sa odmora vrati pa opet treba da radi. Ima li ko kakvih tableta???
Obzirom da sam u istom proveo koji minut manje od vascijelog dana, u Starše sam neki dan doputovao sa lajt prtljagom - standardni kit. Međutim, opet sam previdio činjenicu da će ovdašnja i dragovoljno iseljena tazbina da me natovari kao alfa kamilu u karavanu nekog arapskog trgovca.
Ali simpatično je. Na svako moje Ne treba nam, tašta natrpa još malo, tast doda još koju flašu nekog meraklijskog pića, i sve tako u krug. Ja se smijem jer mi je drago što ih imam, oni jer im je drago što imaju kome da pakuju, i onda se pozdravimo, ja na bus, tast na pecanje, tašta da gleda seriju.
I dok teglim tako torbe do stanice, shvatam koliko sam zapravo srećan jedan čovječuljak, kome je puno srce. I ruke, pune su mi i ruke.