Printable View
Želiš li se izliječiti od ljubavi, prije svega izbjegavaj besposlicu. Ona te nagoni na ljubav; ona čuva ono što je učinila; ona je uzrok i hrana tom zabavnom zlu… Ti koji tražiš kraj ljubavi (ljubav se pred poslom povlači), posla se lati, i bit ćeš siguran.
Ovidije
Poenta Zhizhicluka (javashlika?) je sljedeca:
Ono shto nije dobro u nekoj familiji, mi preuzimamo (mushki dio familije) i vatrom (prezimenom) prochishcavamo do it's finest - djecom. Kome trebaju dorade, dalje se razmnozhavaju. Zhene nam se shalju (udaju) tamo gdje je neophodno njih prochistiti.
Koja je onda politika sa najmladjima u familiji i zashto pravim razliku izmedju Danke (najmladja je kao mi i majka, koja, ochigledno uzhiva moje puno poshtovanje prema onome koju je ulogu odigrala u familiji) i Zhivane?
Zhivana je nesvjesna dovedena na produkciju djece. Dakle, nikakav potencijal sama nije imala osim shto se zaljubila u lidera, kome, samim tim nije ni bila potrebna (prvorodjeni je zaokruzhena lichnost ako dodje do vrha, bez obzira - mushko ili zhensko, pa se zhene prvorodjene slabo udaju, od Zhizhica posebno, jer su prochishcene stigle do vrha, pa ni dalja oplodnja nije moguca, zovite nas mushkobanjastim damama), osim za ulogu u formiranju Crne Gore.
Danka je od Djukica (Vojvotkinja, liderka, iako najmladja) bila neophodna najmladjem Goranu s kojim ce, nakon babine smrti, zajedno uspjeti biti na vrhu. Vuk je isti Goran, Urosh isti Danka. Zaokruzheni, Savrsheni.
Ni Dragan nije loshe proshao, buduci da mi strina Stanka (od Glomazica, pauza) je izjavila da ne voli zhensku djecu (i da je ona ta koja vuche), pa da umjesto jednoga, ima tri sina. Milan i Nikola su sa njima dvoma zaokruzhena cjelina.
Danijela je svojim fizichkim predizpozicijama i od majke Zhivane a na Gorana lichi, imala predizpozicije da postane elektra u odnosu na Gorana. Dankinom udajom za njega, elektrizam se seli na PG, odnosno na CG.
I jesam uvijek govorila da jednu strinu imam. Tako smo se cjija i ja dogovorile, precutno. Danka je izvukla CG u mom master planu protiv babe SRPkinje. Ubijati svoju djecu, qravo Krstajiceva, necesh. Niko ti nije bio kriv shto nisi imala mooda koja CGorke imaju.
Ostaje mi problem Zharka, kao treceg (prvo dijete im je bilo mushko i mrtvorodjeno). Iako bez plana o udaji, njega cemo morati zheniti, sve su prilike. On je povukao na Dragana. Ali tu ce uskochiti mali Milan, kad bude blizu Vrha Piramide (ochigledno je da samo ja taj tajming mogu procijeniti, jer sam, smedjokosa, kao i Milan, kao i Ranko, a za razliku od prethodne, crnokose - Milove, generacije, i jer sam doshla do vrha i sama), pa cemo i taj, Tata, problem rijeshiti. Pod uslovom da dobijem onaj kofer u neko dogledno vrijeme. Puna vam je familija ekonomista i inzhenjera, pa isproducirajte taj dio bez mog uplitanja. Opravdajte poziciju, second best generacijo. I ne, nije vashe da razmishljate zashto neshto trazhim. Nije vam se ni do sad obilo o glavu, pa da 'ko se ne zaebete ni ovaj put.
Hvala Lepo.
p.s. Ili cemo jedan munjeviti rat izmedju Srba i CGoraca da opalimo? Nije da nam, Nikshicanima, fali oruzhja ni manjka pameti, pa potrebe za smedjokosim liderima?
Nemiri su se uselili u stan do nje i stalno zvonili na vrata.
Srce je imala što se ne da nikom, a ljubav koju je davno zakopala pod trnjine u obližnjem šumarku. Sva jedra duše bila su svezana.
I sve bi bilo potaman da nije bilo onih dosadnih nemira.
Zrna makova, govorila je sebi: To su samo zrna makova.
Nasula bi sebi crno vino u kristalnu čašu, natočila vodu u kadu i nakon što bi sklopila oči prekrivena pjenom, začula bi lupu na vratima, a potom nesnosni ton zvona. U početku je mislila da to bije srce njeno, da u ušima „zvoni“ od visokog pritiska, jer kad bi otvorila vrata nikoga nije bilo. Išla je i doktoru. Svi nalazi su bili u redu.
"Ni jedna druga vrsta intimnosti ne može se uporediti s dva pogleda koja se susreću s istom sigurnošću i odlučnošću i jednostavno odbijaju da se puste"...
Nocas ti necu telefonirati, pronaci cu bolji nacin kako da povrijedim svoj ponos.
Ne umijem u ovom novembru napraviti juni.
"Ma koliko bila okorela nečija ćud, rastopiće se na vatri ljubavi. Ako se pak ne promeni, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka."
Mahatma Ghandi
"Ljubav nikad ništa ne zahteva, već samo daje. Ljubav samo pati, nikada se ne kaje i nikada se ne sveti."
Mahatma Ghandi
"Zaljubljeni uvek moraju imati prefinjenost mudrih, prilagodljivost dece, osećajnost umetnika i razum filozofa."
Leo Buscaglia
"Ljubav je uvek otvorenih ruku. Otvorenih ruku dopuštate ljubavi da dolazi i odlazi kako želi, slobodno, jer bi ona to ionako činila. Ako pokušate zarobiti ljubav, shvatićete da držite samo sebe."
Leo Buscaglia
"Oduvek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka."
Kahlil Gibran
"Ljubav je prolećna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prijanja."
Gustave Flaubert
"Nema sunca bez svetlosti, ni čoveka bez ljubavi."
Johann Wolfgang Von Goethe
"Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš ljubljen."
Johann Wolfgang Von Goethe
"Ljubav je jedina igra koja se igra udvoje u kojoj oboje pobedjuju."
Eva Gabor
"Ništa nije teško ako se voli."
Ciceron
"Ljubav je kao voda. Ako je nešto ne uzburka, ona postane bara."
Arturo Graf
"Nikada se ne prestaj smejati, čak ni kada si tužan, jer nikada ne znaš kada će se neko zaljubiti u tvoj osmeh."
Gabriel Garciá Márquez
"Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati."
Gabriel Garciá Márquez
"Jedino u snovima i u ljubavi nema nemogućeg."
Janus Arony
"Jedino vasiona i ljubav nemaju granica."
Zelda Fitzgerald
"U matematici ljubavi jedan plus jedan je beskonačno, a dva manje jedan je nula."
Mignon McLaughlin
"Da bi ste osetili punu snagu radosti, morate imati nekoga s kim ćete je podeliti."
Mark Twain
"Srce koje voli uvek je mlado."
Grčka izreka
"Ljubav je uteha u tuzi, tišina u buci, odmor u iscrpljenosti, nada u očaju."
Marion C. Garretty
"Ceni iznad svega onu ljubav koju primaš. Ona će ostati uz tebe još dugo nakon što sve tvoje zlato i dobro zdravlje nestanu"
Og Mandino
"Poljubac je slatka obmana koju je priroda smislila da bi prekinula govor kad reči postanu suvišne."
Ingrid Bergman
"Samo je jedna sreća u životu, voleti i biti voljen."
George Sand
"Želim najpre voleti i tek onda, usput i živeti."
Zelda Fitzgerald
"Ljubav gorke stvari čini slatkima; ona običan bakar pretvara u zlato. Ljubavlju se ono što je bezvredno pročišćuje; kroz ljubav bol isceljuje. Ljubav mrtve u život dovodi; ljubavlju kralj robom postaje."
Jalal Al-Din Rumi
"Ljubav će te malokad pronaći u razmetljivim postupcima. Ona se najčešće razotkriva u tihoj reči ili nežnom osmehu."
Stuart i Linda MacFarlane
"Ljubav je ono stanje u kojem je sreća one druge osobe ključna za našu vlastitu sreću."
Robert Heinlein
"Ljubav je ono divno čudo što nas štiti od zla, donosi nam sreću, a ovaj svet pretvara u rajski vrt."
Robert Louis Stevenson
"Ljubav pobeđuje vreme. Ljubavnicima trenutak može biti večnost, večnost tek otkucaj sata."
Mary Parrish
"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju delimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
Pam Brown
"Ljubav je kad ostajete stisnuti pod kišobranom još dugo nakon što je kiša prestala."
Stuart i Linda MacFarlane
"U našem životu, kao na slikarevoj paleti, postoji samo jedna boja, koja životu i umetnosti daje smisao. To je boja ljubavi."
Marc Chagall
"Ljubav je kratka reč, ali u sebi sadrži sve: ona znači telo, dušu, život, celo biće."
Guy de Maupassant
"Prava ljubav je kad se voli tako strastveno kao da će svakog trenutka ona nestati!"
Arapska poslovica
"Dve stvari se ne mogu sakriti: ljubav i planina!"
Arapska poslovica
"Oni koji vole očekujući nešto zauzvrat, ustvari samo misle da vole."
Paulo Coelho
"Cvet na suncu cveta, a čovek u ljubavi postaje čovek."
Phil Bosmans
"Ljubav oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; pali strasti, gasi razum; jednom riječju, preokreće sve naopako."
Marguerite de Valois
"Prava ljubav lako prašta i zaboravlja."
Ivo Andrić
"Šta je poljubac? Zar to nije žarka želja da se udahne delić voljene osobe?!"
Giacomo Casanova
"Volim te, jer si mi dala ljubav, volim ljubav, jer si mi je ti dala."
Charles Boudelaire
"Susret muškarca i žene nalik je na dodir dveju hemijskih jedinjenja: dođe li do reakcije, obe se preoblikuju."
C.G.Jung
"Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno, ali kad ga počnemo voleti i zbog njegovih mana, onda je to LJUBAV!"
Sacha Guitry
"Na početku ljubavi, ljubavnici govore o budućnosti, a kad je ona na izmaku, govore o prošlosti."
André Maurois
:love_heart:
Bila je to velika ljubav, dakako. Kao i sve ostale ljubavi na vreme prekinute.
Nekad, mrak i ja, pricamo do svitanja...
"Znaš li da mi je sve osmijeh tvoj i tvoje malo oko..." :sentimental:
Te Noći, pred Njegovu smrt, i kasnije, na sahrani... Mi Smo Se Vjenčali.
U pitanju je bio period moje srednje škole.
„Nemojte ostajati u vezi u kojoj nećete moći biti ono što jeste“ – Oprah Winfrey
"Kad se otvaramo, ti meni a ja tebi sebe... Kad se utapamo, u mene ti a u tebe ja... Kad nestajemo, ti u mene, a ja u tebe... Tek onda si ti ti, a ja sam ja." - Nepoznato
"Dakle, neće biti lako. Biće jako teško. Moraćemo raditi na nama svaki dan, ali želim raditi, jer želim tebe. Želim te cijelu, zauvijek, ti i ja, svaki dan…“ – Ryan Gosling, „The Notebook“
"Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru u našim srcima, a umu pruži mir. To je ono što si ti meni dala, a nadam da ću to i ja tebi moći pružiti, zauvijek ..." – Ryan Gosling, „The Notebook“
:love-struck:
"... Ja ne znam kada ću te vidjeti...
ni kakav će svijet biti tada,kada se sretnemo...
Ali ja ću na tebe misliti svaki put
kada mi bude potrebno da znam
da u svijetu postoje ljepota i dobro..."
Nedavno smo tvoja mama i ja pretraživali Google. Negdje na pola kucanja našeg pitanja, Google je ponudio listu najpopularnijih pretraga na svijetu. Na samom vrhu liste bilo je pitanje „Kako ga držati zainteresovanim?“.
To me je trglo. Pregledao sam bezbroj članaka o tome kako biti seksi i seksualan, kada ga voditi na sendvič a kada na pivo, i šta raditi da bi se on osjećao pametnije i superiornije.
I naljutio sam se.
Mala moja, nije, nije bio i nikada neće biti, tvoj posao da ga „držiš zainteresovanim“.
Mala moja, tvoj jedini zadatak je da znaš duboko u sebi – u tom nepoljuljanom mjestu koje nije zbunjeno odbijanjem, gubitkom i egom – da si ti vrijedna interesovanja. (Ako uvijek možeš da se sjetiš da je i svako drugi vrijedan interesovanja, bitka tvog života će biti najvećim dijelom osvojena. Ali o tome drugi put.)
Ako možeš da vjeruješ u sebe na ovaj način, bićeš privlačna u najvažnijem smislu te riječi: privućićeš pažnju dječaka koji je sposoban da sam sebe zainteresuje i koji će željeti da provede svoj život investirajući svoje interesovanje u tebe.
Mala moja, želim da ti pričam o dječaku kog nema potrebe držati zainteresovanim, jer on zna da si ti interesantna:
Nije mi važno ako stavlja laktove na sto dok jede – dok god svoje oči drži na tvom nosiću dok se smiješ. I ne može da prestane da te gleda.
Nije mi važno ako ne može da igra golf sa mnom – dok god može da se igra sa djecom koju mu budeš podarila i na sve divne i frustrirajuće načine otkrije da su ista kao ti.
Nije mi važno ako ne prati svoj novčanik – dok god prati svoje srce ono će ga voditi ka tebi.
Nije mi važno da li je jak – dok god ti daje prostora da pokazuješ jačinu koju imaš u tvom srcu.
Uopšte mi nije važno za koga glasa – dok god tebi svakodonevno ukazuje čast i poštovanje u kući i svom srcu.
Nije mi važno koje je boje kože – dok god platno vaših života boji bojama strpljenja, požrtvovanja, ranjivosti i nježnosti.
Nije mi važno ako je odgajan u ovoj ili onoj religiji ili ni u jednoj relgiji – dok god je odgajan da cijeni ono što je sveto i da zna da je takav svaki trenutak života i svaki trenutak života sa tobom.
I na kraju, mala moja, ako naiđeš na takvog muškarca i on i ja nemamo ništa drugo zajedničko, biće nam zajednička najvažnija stvar:
TI.
Jer, na kraju krajeva, mala moja, jedina stvar koja je potrebna da bi ga „držala zainteresovanim“ si ti.
Tvoj vječno zainteresovan muškarac,
Tata
''Jedne noći zamaglit će ti se pogled u nekoj zadimljenoj birtiji. Čvrsto ćeš stisnuti čašu, ispijati vino kao njene usne... Tražit ćeš pogledom sve one što na nju liče.
Prevrnut ćeš svaki kutak svog sjećanja; davit ćeš se u sopstvenom negiranju i ćutati. Njen lik ćeš naslutiti na dnu, nestvaran i tako dalek. Osjetit ćeš njen dah na svom ramenu, prste u kosi i lagat ćeš da je zbog vina... Vino je krivo što sad ne možeš da je dodirneš. Riječi su bile lažljive i one su krive što ti sad tako prokleto nedostaje!! Sve žene koje su te ljubile, njeno su ime šaputale i one su krive. I jedna kiša koja je pala i probudila je. Krivo je nebo što je ćutalo, a znalo je... Kad jednom ode, ništa je više neće vratiti! Stavit ćeš ruke u džepove i prizvati neke davne kiše... Stajat ćeš mokar u jednoj ulici koju si nekad volio i gledati u njene prozore.Tišinom ćeš joj reći sve ono što se nikad usudio nisi; sve tajne ćeš odati, sve laži priznati!
I tek tada ćeš znati da nisi izgubio nju. Izgubio si sebe i sve ono što je ona u tebi probudila.''
"Voleo bih da si ovdje.
Ali nijesi, ti si tamo.
I to "tamo" nema pojma koliko je srećno."
"Ljuta si na sebe, jer ti nedostajem… Nedostajem i sebi otkad smo sazvežđe podijelili, pa svako gazduje svojom samoćom. Budalo jedna, nemaš pojma koliko te volim, ovako budalast. I drugi su blesavi, al’ ne umiju k’o ja da lijepo popričaju sa tobom kada te nema, ni da poskakuju trotoarom, u pokušaju da usklade korak sa tobom, nevidljivom. Žao mi što nijesi tu, da vidiš kako je lijepo sa tobom"...
"...Ti i ne znaš da vec danima sanjam istog leptira, samo svetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu. On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao sem malog ožiljka na lijevom krilu, a meni je i to dovoljno..."
Niti imam čime, niti želim da te kupim,
a trebaš mi do mog neba i do moje smrti.
Ne daj Bože da ikom ovoliko trebaš,
pa da se kolebaš između tuđeg i mog neba,
da se kolebaš između tuđeg i mog života,
jer strah me da bi te taj drugi koji te ovoliko voli
mogao laskanjem zavesti, potkupiti,
privoleti da ga zavoliš
i odvesti da te nikad više nemam.
Živ bih se pojeo od muke što nisam imao čime,
a ne bih te kupio i kad bih imao,
jer neću da merim koliko si me koštala,
već hoću da svakog trena dokazujem
nemerljivu vrednost jednog trena sa tobom
i da te čuvam od onog što bi te nekim slučajem
mogao ovoliko voleti, da te laskanjem ne zavede,
ne potkupi i ne slaže da će ti trajati duže od mene.
Moje slepljene slatkorečive usne
čekaju da ih svojim usnama otopiš
i oslobodiš reči kojima bih te mogao zavesti,
ali neću, jer neću da te kupim,
već hoću da budeš sigurna,
pre no što osetiš njihovu magičnu moć,
da ti ne treba neko ko bi te ovoliko voleo,
već da ti trebam ja koji te ovoliko volim.
Goran Tadić
Priča za sve one koji su u braku ili mu se bliže
Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena servirala večeru, primio sam je za ruku i rekao: Moram ti nešto reći. Sjela je i jela u tišini. Primijetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj dati do znanja što mislim. Želim razvod, rekao sam smireno. Nije izgledala iznervirano mojim riječima, nego me tiho upitala: Zašto? Izbjegavao sam njezino pitanje. To ju je razljutilo. Odbacila je pribor za jelo i počela vikati na mene, ti nisi čovjek! Te noći nismo više razgovarali. Plakala je. Znao sam da je htjela saznati što se dogodilo s našim brakom. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane. Nisam je više volio. Samo sam je žalio! S dubokim osjećajem krivnje, napravio sam sporazum za razvod koji je navodio da njoj pripadne naša kuća, naš auto i 30 % uloga u mojoj firmi. Pogledala ga je i onda poderala na komadiće. Žena koja je 10 godina svog života provela sa mnom za mene je postala stranac. Bilo mi je žao njenog uzaludno potrošenog vremena i energije ali nisam mogao povući što sam rekao jer sam jako volio Ivanu. Počela je jako plakati predamnom, što sam i očekivao. To njeno plakanje za mene je zapravo bilo pravo olakšanje. Ideja o razvodu, koja me opsjedala nekoliko tjedana, činila se sada čvrščom i jasnijom. Sljedeći dan, došao sam kući jako kasno i našao je za stolom kako nešto piše. Nisam večerao nego sam otišao direktno u krevet i odmah zaspao jer sam bio umoran od ispunjenog dana sa Ivanom. Kad sam se probudio, ona je još uvijek bila za stolom i pisala. Nije me bilo briga pa sam se okrenuo i nastavio spavati. Ujutro mi je prezentirala svoje uvjete za razvod: nije htjela ništa od mene, ali je trebala odgodu od mjesec dana do rastave. Zahtijevala je da se u tih mjesec dana oboje trudimo živjeti normalno koliko god je to moguće. Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin ima ispite u tih mjesec dana i nije htjela da ga opterećujemo našim propalim brakom. To je za mene bilo prihvatljivo. Ali imala je još jedan zahtjev, htjela je da se prisjetim kako sam je nosio u našu svadbenu sobu na dan našega vjenčanja. Zahtijevala je da je u tih mjesec dana, svako jutro nosim iz naše spavaće sobe do prednjih vrata. Mislio sam da je totalno poludjela. Ali da nam te zadnje zajedničke dane učinim podnošljivima, pristao sam na njene čudne zahtjeve. Rekao sam Ivani kakve uvjete mi je žena postavila za razvod… Glasno se smijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira na njene trikove, mora se suočiti sa razvodom, rekla je prezrivo. Moja žena i ja nismo imali nikakav fizički kontakt otkad sam ja izrazio svoju želju za razvodom. Dok sam je nosio prvi dan oboje smo djelovali nespretno. Naš sin je pljeskao iza nas: Tata drži mamu u naručju. Te riječi su me pogodile. Od spavaće do dnevne sobe pa do vrata, hodao sam preko 10 metara s njom u naručju. Zatvorila je oči i tiho rekla: nemoj našem sinu govoriti za razvod. Kimnuo sam glavom, pomalo uzrujan. Spustio sam je pred vratima. Otišla je čekati autobus za posao. A ja sam se odvezao sam do ureda. Drugi dan bilo nam je puno lakše. Oslonila se na moja prsa. Mogao sam osjetiti miris njezine bluze. Shvatio sam da nisam tu ženu pogledao pažljivo već dugo vremena. Shvatio sam da više nije tako mlada. Imala je nekoliko bora na licu i kosa joj je bila prosijeda. Naš brak je na njoj ostavio danak. Na minutu sam se upitao što sam joj to učinio. Četvrti dan kad sam je podigao, osjetio sam kako se osjećaj intimnosti vraća. To je bila žena koja je dala 10 godina svog života za mene. Peti i šesti dan osjetio sam kako osjećaj intimnosti opet raste. Ivani nisam rekao ništa o tome. Kako je tih mjesec dana odmicalo, postajalo je sve lakše nositi je. Možda me svakodnevna vježba učinila jačim. Jedno jutro birala je što će obući. Isprobala je nekoliko haljina ali nijedna joj nije pristajala. Zatim je uzdahnula: sve su moje haljine postale prevelike. Odjednom sam shvatio koliko je smršala i da je to zapravo razlog što mi je postajalo sve lakše nositi je. Odjednom mi je sinulo… Nosila je toliko tuge i gorčine u srcu. Nesvjesno sam pružio ruku i pogladio je po glavi. Naš sin je došao u tom trenutku i rekao: Tata vrijeme je da nosiš mamu van. Gledajući svaki dan kako njegov otac nosi mamu u naručju, za njega je postalo bitan dio života. Moja žena ga je dozvala da se približi i čvrsto ga zagrlila. Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se bojao da bi se mogao predomisliti u zadnjoj minuti. Tada sam je primio u naručje, hodajući preko spavaće do dnevne sobe, pa u hodnik. Njezine ruke obgrlile su moj vrat tako prirodno i nježno. Držao sam je čvrsto, baš kao i na dan našega vjenčanja. No njezina sve lakša tjelesna težina me činila jako tužnim. Zadnji dan, kad sam je držao u naručju, jedva sam koraka mogao napraviti. Naš sin je otišao u školu. Držao sam je čvrsto i rekao: Nisam primjetio da je u našem životu nedostajalo intimnosti. Odvezao sam se do ureda… Istrčao iz auta bez zaključavanja vrata. Bojao sam se da bi me svaka odgoda natjerala da promijenim mišljenje. Hodao sam gore. Ivana je otvorila vrata a ja sam joj rekao: Žao mi je ali ja više ne želim razvod. Pogledala me zapanjeno, a zatim dotaknula moje čelo. Imaš li groznicu? Rekla je. Maknuo sam joj ruku s moje glave. Žao mi je, Ivana, rekao sam, neću se razvesti. Moj bračni život je bio dosadan vjerojatno zato što ni ona ni ja nismo cijenili pojedinosti u našim životima, a ne zato što više nismo voljeli jedan drugog. Sada shvaćam da od trenutka kada sam je nosio u naručju na dan našega vjenčanja, sam je trebao tako nositi dok nas smrt ne rastavi. Ivana kao da se odjednom probudila. Opalila mi je šamarčinu, zalupila vrata i briznula u plač. Otišao sam. U cvjećarnici na putu kući sam naručio buket cvijeća za moju ženu. Prodavačica me pitala što napisati na kartici. Nasmijao sam se i napisao: Nosiću te svako jutro dok nas smrt ne rastavi. Te noći sam stigao kući s cvijećem u ruci i osmijehom na licu. Trčao sam gore po stepenicama, da bih našao svoju ženu u krevetu – mrtvu. Borila se s rakom mjesecima a ja sam bio toliko obuzet Ivanom da nisam ništa primjetio. Znala je da će ubrzo umrijeti i htjela me spasiti od bilo kakve negativne reakcije našeg sina na razvod. Barem sam u očima našeg sina ispao brižan suprug…
Mali detalji u vašim životima su ono što je stvarno važno u vezi. To nije vikendica, auto, nekretnine, novac u banci. To samo stvara okruženje pogodno za sreću, ali ne može dati sreću u vama. Dakle, nađite vremena da budete prijatelji i napravite one male stvari jedno za drugo da izgradite intimnost. Da imate pravi sretan brak!
Često sam odlazio.. I okretao se, i kažu, tada poželiš da se nekad vratiš. I vraćao sam se.. Ništa nije bilo isto.. Ni pejzaži, ni ljudi, ni ja.. Shvatio sam.. Ne treba se vraćati.. Ono što je bilo lepo, neka zauvek ostane u snovima.. Večno ce trajati..
..."Deset puta se rastajali i opet ostajali ganuto oduševljeni sto je samo jedna takva ljubav na svijetu:naša."
M.Selimovic
Quote:
Originally Posted by ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
:oops:Quote:
Prišao sam ogradi, samo da se pozdravim, bili smo komšije, a otišao sam kad je sahat na kuli odbio ponoc.
Tijana, izgovarao sam poluglasno, zacudjen. Tijana. Niz cijelo kameno stepenište, sve do caršije. Tijana. I ništa više, samo to neobicno ime.
Našu ljubav ne trebaju savršeni, već nesavršeni.
Idealna žena je ona sa kojom mogu plakati.
“Biti s tobom, to je poput šetnje u kristalno jasno jutro – osećaj da neupitno pripadaš tu.” – E. B. White