-
Vijesti, 27. 11. 2000.
Završen međunarodni naučni skup "Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika"
Polemični tonovi povodom Njegoša
Podgorica - "Knjiga svih knjiga u našem, crnogorskom slučaju jeste crnogorski bukvar. Sadašnja obrazovna situacija govori da su naša djeca prepuštena opasnom velikosrpskom trendu koji traje već sedamdeset godina", izjavio je predsjednik DANU, akademik Jevrem Brković tokom diskusije na međunarodnom naučnom skupu "Štokavski književni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika", koji je prekjuče okončan u restoranu "Ribnica".
Rasprava koja je uslijedila nakon čitanja saopštenja odsutnih lingvista obuhvatila je sva problematična mjesta crnogorskog jezičkog pitanja.
Akademik Vojislav P. Nikčević je konstatovao da je srpsko-hrvatski zbog ukidanja svih jezičkih razlika i posebnosti doživio istu sudbinu kao crkvenoslovenski i latinski jezik. "Prva tačka novosadskog dogovora - da su hrvatski i srpski jedan jezik, predstavljala je i najveću zabludu", nastavio je Nikčević, zaključujući "da se ne može narod izvoditi iz jezika", kao i da je "jezik tamo đe je narod". On se potom osvrnuo na svoj rad "Crnogorizmi u Gorskom vijencu", podsjećajući da "Srbi Njegoševo djelo nijesu mogli da prevedu na srpski", da su ga zbog toga "svojevremeno objavili u obliku pripovjetke", te da su "srpski i crnogorski jezički sistemi dva potpuno organski različita sistema".
U polemici koja je uslijedila nakon reakcije akademika Brkovića, "da Nikčevićeva teza o crnogorizmima u "Gorskom vijencu" implicira da je ta knjiga napisana nekim drugim jezikom, a ne crnogorskim", te da se "nikada neće pojaviti knjiga o srbizmima u djelu Dobrice Ćosića ili hrvatizmima u djelu Miroslava Krleže", učestvovali su skoro svi učesnici skupa.
Prof. Vuk Minić rekao je da teza o "crnogorizmima u crnogorskom jeziku zvuči neobično, kao i da takvim tvrdnjama sami sebi podvaljujemo".
Složivši se sa tim, akademik Danilo Radojević se osvrnuo na činjenicu da je i "Novi zavjet prvobitno preveden na čisti crnogorski jezik", te "da je prevođenje Biblije znak da je jedan jezik zrio"."Teza o crnogorizmima u "Gorskom vijencu" odražava perspektivu srpskih autora prema semantičkim osobenostima crnogorskog jezika", nastavio je Radojević, zaključujući "da srpska potreba za objašnjavanjem i prevođenjem, poput Mićićevog rječnika, govori sama za sebe, kao i da "možemo pisati o rusizmima, italijanizmima ili venecijanizmima, ali da crnogorski treba posmatrati iz njega samog kao cjeline".
Akademik Sreten Perović, rekao je da su Radojevićeve riječi o prevođenju Biblije na crnogorski tačne, kao i da su tom prilikom prvi put saopštene. "Biblija je", nastavio je Perović "na srpski prevedena tek prije nekoliko godina", podsjetivši, da se i u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj odnedavno isključivo služe knjigama na ekavici, dok su se ranije koristili i ijekavicom.
Akademik Nikčević je izjavio da su "izjave o Bibliji načelno tačne", s tim što "treba precizirati da je osnova Vukovog jezika crnogorski jezik, ali poopšteni crnogorski, iz koga je izlučen njegov identitet, to jest ono što", kako je rekao, "zovemo bosijanizmima, hrvatizmima, crnogorizmima". On je dodao da je već razgovarano o novom prevodu Biblije na crnogorski.
Akademik Brković se kritički osvrnuo na pojavu da su ljudi koji su posljednjih godina dolazili u Crnu Goru "uglavnom zbog toga što su tamo gdje su živjeli sprovodili velikosrpske ideje", to nastavili da rade i po dolasku, te da su mnogi među njima bili i direktori osnovnih i srednjih škola. "Posljednji je trenutak", zaključio je Brković "da se trgnemo i da sebi kažemo da nema države ukoliko nema temeljnih postulata".
Na kraju diskusije iskristalisalo se pitanje crnogorskog bukvara, kao i potrebe za jasnim statusom crnogorskog kao službenog jezika u novom Ustavu Crne Gore.
Iznošenjem radnih zaključaka - pitanja crnogorskog bukvara i ostalih udžbenika, opreznosti u vezi ustavne formulacije statusa crnogorskog jezika, potrebe da Crna Gora kao višejezična i multietnička sredina mora voditi računa o jezicima manjina skup je uz najavu narednog, za dvije godine, zatvorio akademik Radoslav Rotković.
