Da, imali su, sin mu se devedesetih provodio u Budvi, crveni Mitsubishi Eclipse vozio, ... tipičan bahati primjetak, e, sad, da li su što sačuvali ili je sve otišlo to ne bih znao.
Sent from my Motorola 8400
Printable View
Karadzici su bili bogati i prije rata, ne znaci da nije sa strane nesto i tokom rata uzeo al to je manjinski.
Zborim samo kako jeste, nidje nisam pomenuo kako je i zbog cega ratovao ne znam odakle si to izvukao :lol:
Bitno je da nadje pouka iz tih ratnih prica ... ali ovo je prostor bogom dan za jahanje ...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Stvarno mi ne treba twitter pored sopstvenih ociju, vise njima vjerujem. Tako da znam sta pricam.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Znaci ono sto sam ja licno gledao to nije istina, nego tebi da vjerujem. Evo izvini sto ti diram Karadzice, sad tebi vjerujem sve. Cuvaj heroja.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne znaci, eto vidis, svojim ocima procitas sta sam ja napisao a u glavi dodjes do skroz drugacijeg zakljucka i to evo 3. put radis. :)
Sve sto zelim reci je da to sto ti ili ja vidimo svojim ocima je nasa percepcija, sto ne mora ujedno biti i istina. Ti znas jedan djelic situacije, ja znam neki drugi djelic situacije sto ne znaci da su ti djelici citava istina :)
Ne moras vjerovati meni, samo ne uzimaj stvari zdravo za gotovo nego imaj u vidu da nekad nisi u pravu, a ti meni diraj Karadzice kolko god oces, nisam im ja branitelj, ne dodju mi nista
Da ne bih spamovao temu koja nije prikladna za ovo o cemu se pise odg cu ovdje.
Lisica je tada bio u penziji u Beogradu. :)
Cak i da je bio tamo to sto prica su obicne gluposti, prije bih rekao da mu je krivo sto je prijevremeno penzionisan nego sto stvarno zna sta prica.
Vec 7. oktobra arBiH je nazad kod Kljuca (Velecevo) - dobrih 65km od Banja Luke. A ta prica kako je njima NATO rekao da ne idu dalje je najobicnija glupost i prosto mi je nerealno da iko u to vjeruje, cak sta vise NATO im je i dao zeleno svijetlo za tu akciju.
https://www.youtube.com/watch?v=sYDa7BSF5hk
Nazalost moram podijeliti video snimak gadluka zvanog Arkan al tu je kao dokaz, a u deskripciji je datum netacan jer je snimak nastao par dana kasnije. (6.10)
Pored toga, imam i video zapis Fadila Hukanovica - komandanta Crnih Kojota (isto 17. krajiska) koji prica o istom dogadjaju.
Jedan komentar ispod video-a:
Srbin sam, al nadam se da su ovi zarobljenici, danas živi i zdravi .Ne dao Bog rata nikome i nigdje više.
I dalje se svađaju oko gusala...junačkih pjesama..ništa nisu naučili.
https://youtu.be/meKknteUI34?si=ogBHuLIvDPPITpoF
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Koliko je ovo podneblje u stvari..tako nekako..prokleto.
https://www.youtube.com/watch?v=eCaRhsajXbs
Istorija se ponavlja .... na Velici 28 jul 1944 cetnici bosnjaci (muslimani) i SS divizije ... 70 godina kasnije njihovi potomci opet u vladu crne gore forever together...
Danas bosna 23% kontrole teritorije bosnjacima... zale se nisu bosnjaci zastupljeni u institucije...
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
O kojim cetnicima u Velici ti pricas?
Bojim se networkmaster da vi muškarci imate neki žešči problem sa tim.Izvini molim,više mi je dosta vaših sranja i proseravanja treba vas na neku planetu sve skupa pa se tamo obračunavajte.
U stanju niste da vidite što je jebeni rat.
U prevodu obojica ajde lijepo u podforum istorije manite se ove teme.
https://www.youtube.com/watch?v=oyYmnOgGa4M
Bolje malo to jos prouci :lol:
GRADONAČELNIK KOTORA, VELIČANIN JOKIĆ - O ULOZI ČETNIKA U MASAKRU VELIČANA
Vladimir Jokić, gradonačelnik Kotora, član Demokrata i Veličanin, je 28. jula 2021. godine na svom Facebook profilu objavio priču o masakru u Velici, koji se dogodio 28. jula 1944. godine. Napisao je da su u tom masakru učestvovali i četnici:
“Na današnji dan ponoviću priču koju sam pisao godinama unazad.
Dvadesetosmog jula 1944. godine jedinice 7. SS dobrovoljačke divizije Princ Eugen mahom sastavljene od Njemaca i folksdojčera, 21. SS divizije Skenderbeg, sastavljene od Albanaca sa prostora Plava, Gusinja i Peći, potpomognute balističkim i vulnetarskim grupama, uz koje je odstupala odmetnuta četnička jedinica pod komandom izvjesnog Labana, ostavljene poražene na brisanom prostoru nakon lokalnom stanovništvu nenajavljenog prelaska „Pekovih divizija“ prema Srbiji, traže i nalaze osvetu za svoje poraze. U krvavom neljudskom piru, za nešto preko dva sata zvjerski je umoreno preko 450 žena, djece i staraca. Sam događaj kao i to ko je učestvovao u njemu i sa jedne i sa druge strane je neosporan. Pokušaji da se cijela odgovornost za ovaj pokolj pripiše njemačkoj komandi i Augustu Šmithuberu su onoliko besmisleni koliko i pokušaji da se krivica pripiše cijelokupnom albanskom i muslimanskom stanovništvu gornjeg Polimlja. Svim zainteresovanim preporučujem knjigu „Pokolj u Velici“ Branka Jokića, kao utemeljeni i objektivni zbir dokumenata i svjedočenja koje oslikavaju ovaj događaj..."
RADOJKO ĐURIČANIN, VELIČANIN I NEKADAŠNJI SUDIJA USTAVNOG SUDA - ISKAZ O UČEŠĆU ČETNIKA U MASAKRU VELIČANA
Pomenuti Veličanin Radojko Đuričanin imao je 9 godina u julu 1944. i bio je u na licu mjesta kad se desio masakr u Velici, jedva je uspio, uz ogromnu dozu sreće, da pobjegne od dželata i da se spase. Znači, imamo, ni manje ni više iskaz očevidca strahovitog zločina, iskaz je 2020. dao za Pobjedu i za Aktuelno. Evo što je između ostaloga naveo u autorskom tekstu, u avgustu 2020. god:
"Osim Njemaca, Velici je prijetila opasnost i od propagande i represalija četnika koji su se iz Polimlja povlačili zajedno sa Njemcima. O toj opasnosti pisao je i Branko Jokić u knjizi „Pokolj u Velici“, od 2014. god. Iz nje se jasno vidi uloga četnika u ovom pokolju. Name, u njoj je navedeno (str. 199 i 200), uz poziv na Arhiv Jugoslavije, F 5251, pod naslovom „Četnička izvidnica“ da autor smatra da su četnici, napuštajući sa Njemcima dolinu Lima, prema partizanskim ratnim dokumentima, bili nemilosrdni u represalijama nad „partizanski orijentisanim stanovništvom“ u Polimlju i Velici, a prema njemačkim bili su Njemcima vodiči odnosno „pomogli im u lakšem snalaženju na terenu“. Dalje se navodi da su četnici Radonje Labovića u ulozi prethodnice koja je izviđala teren za njemačke trupe po Polimlju i u pravcu Čakora… ubjeđivali stanovništvo “da mu se neće ništa dogoditi“ od njemačke vojske kao i pozivali muškarce „da poprave put“ prema Čakoru i Bjeluhi. Osim toga, navedeno je da su Veličani koji su se bili sakupili u Velici i bili pohapšeni, na Čakoru, gdje su sprovedeni, među Njemcima i balistima prepoznali Labovića „oko koga je bila veća grupa četnika“.
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Jel ti to ođe JBT prizivaš novi rat na kartu devedesetih?Ovo je užas što činiš.
Makse od teme sa ovim idiotlucima.
https://www.youtube.com/watch?v=zbXgYWUKAXM
Ne priziva nego objašnjava.
Potrudi se da isčitaš šta piše.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Malo je to kompleksnije.
Nijedna tema ovđe na Balkanu nije toliko sužena da se nešto jedno ne dotiče nečega drugoga. Ratovi devedesetih su počeli prije 300 godina. Zato je svako otkrivanje istine korisno, bilo kad i bilo gđe. I jedino spoznajom će se stvari išćerat na čistac - prećutkivanje i poricanje, a pogotovo nagonjenje na praštanje koje je izborni slogan ovih godina, vode haosu.
Prvo spoznaja, pa onda sve ostalo.
Ima sjajna emisija gdje gost Andrej Starović arheolog govori o organizovanom nasilju u praistoriji kao korjenu modernog ratovanja.Jes da treba jak želudac da se odsluša no onda se čovjek dobro zamisli na temu.Onako ljudski.
Zasto jak zeludac? Sta se promijenilo?
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
Nažalost,ništa.
Građanski dio WWII na ovim prostorima, 1942-1945, uzrokovan je nacionalnim i velikodržavnim pretenzijama dva najveća naroda Kraljevine, pretvorio se u klanicu nacionalne, vjerske, i ideološke prirode, a okončan je pobjedom federativnog koncepta državnosti, na kojem je politiku bazirala KPJ.
Ratovi devedesetih u Jugoslaviji, 1991-1995, i na Kosovu 1998-1999, uzrokovani su slomom tog istog federalnog koncepta, i dijametralno suprotstavljenim aspiracijama pojedinih federalnih jedinica, pretvorili su se u klanicu nacionalne i vjerske prirode, a okončani su porazom federativno-centrističke koncepcije.
Ono što su tragično imali zajedničko je (ista) klanica, a inače je riječ o dijametralno suprotnim procesima. Odnosno, ratovi devedesetih su u suštini bili reverzirani WWII - odvozili smo isti put, ali u rikverc, s kraja na početak.
I to je ta tragedija zbog koje ih je teško potpuno i razlikovat. I rizik za budućnost.
Meni negdje na tu temu knjiga Semper Idem od Lebovića je ozbiljna preporuka.O Zlu koje je Uvek Isto.
O ljudima u paklu,i paklu u ljudima.O čovjeku kako je prošao pakao kao dijete a knjigu je napisao kad je opet isti pakao prolazio iznova.
Zanimljiva perspektiva.
Međutim, nijesu ratovi devedesetih uzrokovani slomom federalnog koncepta, nego upravo tim aspiracijama suprotstavljenih nacionalizama.
Federalni koncept je bio smetnja za ostvarenje aspiracija, pa je zato i poljuljan, a na kraju i srušen, nacionalnim sukobima koji su prerasli u ratove.
Ali, sve to počinje mnogo dalje u prošlosti, kad još nije bilo ni ideje o južnoslovenstvu, ni o zajedničkoj državi.
Ko se borio za federalni koncept i zašto?
Evolucija ljudske vrste - u smislu humanosti - je propala, kaže Fridrih Hajek, jer se mehanizam koji suzbija naslijeđenu agresivnost nije razvio ni u jednoj formi.
Dakle, postali smo brži jači spretniji, oštroumniji, itd, ali smo i dalje najsvirepija zvijer u svemiru ikad.
Skoro sve se slažemo, i slično mislimo. Osim što je bio uzrok, i cilj.
A taj je vazda isti, od kako je svijeta i vijeka, od kako je ljudi i čovječanstva. Interes. I uz njega moć, to dvoje se ne odvaja, naravno.
I tu stvar bude vrlo jednostavna.
Federalna Jugoslavija je bila zemlja koja je kraj WWII dočekala kao druga vojna sila u Evropi (poslije Britanije, ne računajući SSSR). Dokaz ovome je, recimo, upad jedinica NOVJ-a u Austriju i Italiju 1945, naredba savezničke komande američkim trupama (gen. Aleksander) da ''vrate Titove partizane'' odakle su došli, tj. u predratne granice Kraljevine Jugoslavije, i odgovor tog istog generala da ''ne raspolaže ni blizu dovoljnim snagama za to'', i operativna zapovjed da svoje jedinice vrati tridesetak kilometara unazad i izbjegne eventualnu konfrontaciju).
U dvije decenije nakon rata, ta zemlja je bilježila ubjedljivo najbržu stopu rasta i razvoja u svijet. Dokaz tome ćete nać u bilo koji predmet ''Nacionalne ekonomije'', na bilo koji ekonomski, čak i u današnje vrijeme, kad je taj ''komunizam'' najomraženija stvar u svijet.
Konačno, drugu polovinu osamdesetih, ta zemlja je dočekala sa blizu 25mil stanovnika, izuzetno značajnom dijasporom u globalnim razmjerama, kao pridružena članica NATO pakta, na nivou standarda i razvoja solidno višem od Grčke, Portugala, R. Irske, i jednakom ili mrvu višem od Italije i Španije. Dokaz- analitika tadašnje EEZ (Evropska Ekonomska Zajednica), i to iz 1990/1991, kad se ta zemlja već preozbiljno drmala, nakon što je tadašnji federalni premijer Ante Marković pokrenuo proceduru za pristup, i dobio decidan rok od 18 mjeseci za punopravno članstvo.
Odnosno, ta zemlja je bila faktor sa krajnje ozbiljnim uticajem, koji je daleko prevazilazio naše usko unutrašnje sfere.
Toliko, da sasvim lagano možemo hipotetisat da bi, da je Ante ostvario što je namjerio, i sačuvala se ta zemlja, danas bila gornji dio uticaja unutar EU. I to hipotetisat na bazi poznatih činjenica.
A, konkretan uzrok raspada (da, raspada države, jer se zapravo o tome radilo, ratovi su tu samo tragična posljedica), su bili izrazito suprotstavljeni interesi pojedinih federalnih jedinica, dominanto Srbije i Hrvatske, od kojih je prvoj izrazito odgovarao centrizam, a druga je gurala u konfederalizam.
Drugi, ništa manje važni dio uzroka, jeste što je i pojedinim spoljnim faktorima uticaja, koji su se pokazali kao dominantni, odgovaralo ovo drugo. Tj., jaka federalna Jugoslavija je bio faktor koji je smetao dosta planova.
Konačno, nacionalizmi, i sve posljedice koje su izazvali, su tu bili samo najidealnije moguće gorivo, totalno prilagođeno našem nivou razvoja i svijesti, i bili su sredstvo, i poluga. Nikako ni uzrok, ni cilj. Samo idealno sredstvo.
Dokaz ovome je kako je počeo konkretni raspad SFRJ.
Nije ni memorandumom SANU, niti Tuđmanovim i Janovšekovim pričama. Svi su oni u to doba grajali, ali niko potpunu dezintegraciju države od njih protežirao nije. Nije im ni padala na pamet, prvi su gurali (neprirodno) jačanje pozicije SR Srbije unutar federacije, drugi čisti oblik konfederalističkog uređenja, u mnogome prekopiran USA. Ponajveći dokaz da, recimo, SR Hrvatska, nije imala dugoročni strateški plan otcjepljenja, jeste koliko je slabo i nejako bila naoružana i za rat pripremljena 1991, kad je rat otpočeo. Svakom trezvenom je i tad bilo jasno da se oni za njega nisu primarno spremali.
A konkretan čin raspada SFRJ se odigrao, ako se dobro sjećam vremena, u novembru 1990, kada je SR Srbija, u totalnoj tajnosti- na vanrednoj sjednici republičke skupštine, za koju su do samog održavanja znali samo Slobodan Milošević i vrh republičke SDB (koji je čak i poslao poslanicima pozive), ulećela klizeći u federalni budžet, potpuno separatno izglasala primarnu emisiju u visini od nekih 18mlrd dolara za svoj budžet, što je inače bilo neđe blizu iznosa ukupnog federalnog budžeta svih republika za tu godinu, i u momentu srušila monetarni sistem SFRJ, za svoje potrebe. A te potrebe su bile naoružavanje MUP-a Srbije, koji će zahvaljujući tim parama sredinom devedesetih važiti za drugu oružanu silu na Balkanu (izvještaj NATO-a), i srpskog stanovništva u pokrajinama i drugim republikama.
Još jednom. Tu se slomilo. Tu su i uzrok, i cilj. Nacionalizmi su tu bili samo savršeno sredstvo za rad, koje kod nas nije moglo promašit. Ali ne i odlučujući faktor nastanka, samo savršeno pomoćno sredstvo.
I, na kraju, ono što je tragedija danas.
Ovo gore su sve tvrdi fakti, krajnje poznati, jasni, i prelako dokazivi.
A uzmi za primjer, recimo, ovaj forum. I ovu njegovu mladež, onaj dio koji iskazuje jaku zainteresovanost ovim stvarima, i konstantno ulazi u duboke (i naučene) analize istih. A oni su možda i mnogo više znaveni od prosjeka.
I oni o ovome POJMA NIKAKVOGA NEMAJU. Koliko ni da ga nije bilo. Iako im pred nos stoji, samo kad bi htjeli gledat. Toliko je lako.
Tu je rizik. I to strahovit. Tu je značaj ove teme. Ne za istoriju, no za budućnost.
Ako nije niko sto im je onda nakacen taj sistem?