Desavalo se svjesno da upadnem u san. Makar mislim da je san, jer je disanje od odredjenog trenutka postajalo automatsko a ja sam bio bukvalno samo posmatrac. Bez osjecaja za tijelo
Printable View
Desavalo se svjesno da upadnem u san. Makar mislim da je san, jer je disanje od odredjenog trenutka postajalo automatsko a ja sam bio bukvalno samo posmatrac. Bez osjecaja za tijelo
Svakoga "radi" nešto drugo i to je skroz okej. Svaki brain state nudi "nešto" da li nam to šteti ili koristi, koliko smo voljni da idemo dalje, da saznajemo, istražujemo, upoređujemo, šta nam je uporedna tačka.
Što bi rekli fizičari - kad se otelotvorimo (tijelo od krvi i mesa) mi smo poput elektrona u stanju čestice, dok smo u nevidljivom svijetu poput elektrona u stanju talasa. To sticanje svijesti u stanju talasa je mogućnost, da se iskusi nematerijalna priroda čiji smo dio, a da ne umremo istovremeno, iskustvo duha.
Žao mi je što nisam bila u prilici da ispratim stanje mozga prije 20 godina i radim bar 5-togodišnja poređenja tj vidim efekat iskustava koja sam imala. Sad je kasno za to, jer sve što je bilo, preraslo se.
Interesantno mi je samo sa aspekta "na suvo" (medikamenata bez, mada i šećer je droga, brašno je droga, alkohol nije šala), ali smatram da da je bilo prilike da se ima uvid, prerastanje bi išlo kudikamo brže i sa preciznijim fokusom.
Da li je prerastanje na suvo datost ili mazohizam ili su neophodni minimalni uslovi u početnim godinama odrastanja koji utiču na formiranje karaktera (koji su to uslovi)?
Ima tu svega.
Meni je bilo interesantno da je meditacija ujutru bolja od popodnevne. Ali ako sam u toku dana bio meditativan onda je to druga prica. Meditacija jeste bitna ali je bitniji onaj dio izmedju meditacija. Biti meditativan. A to znaci ne buljiti u telefon i ne pricati puno i nepotrebno. Uglavnom stvari koje sami sebi cinimo.
A sto se tice efekata. Ne sudim i ne mjerim kao nekada. Neko kaze indiferentan, a ja vise volim rijec nepristrastan. Velika stvar na prvi pogled reklo bi se ali odatle do dna je samo korak. To ne treba zaboraviti. Nikada.
Sent आत्मन:
Znati da je um lud i da smo ranjivi. No ne treba na to staviti fokus.
Izazovno je u svakodnevnom životu, posebno ko igra kroz sijaset uloga, a zatim neke igra i na pogrešnim mjestima :D da bude meditativan, ali nije nemoguće.
Jutarnja meditacija je svojevrstan vid "podešavanja" odnosno pripreme za dan koji predstoji na mnogo nivoa. Ne treba zaboraviti da je nama i želudac drugi mozak i da kroz taj aspekat itekako utičemo i na ono šta i kako mislimo, kako se osećamo i šta činimo zbog svega toga zajedno u toku dana.
Praksa nedjelovanja, neangažovanja, svijest da nekad od nečega moramo odustati da bi krenuli naprijed. Ljudi se zapravo jako teško odruču svojih krutih stavova nesvjesni da njima najviše štete prave. A upravo tu je prilika.
U praksi, ustanovio sam da je nedjelovanje moguće uvijek. Svaki posao koliko god težak i zahtjevan nije prepreka. Ne postoji ni izgovor nedostatka vremena. Dešavalo mi se često da na poslu imam prepirki i sukoba kao i svima. Ali sam primjetio da u nekim slučajevima uronim u meditaciju ko u hladnu vodu, a u drugim ko u ključalu. Ako se u svaki okršaj upustimo sa ciljem učenja, otkrivanja istine i nalaženja najboljeg rješenja to se zove nedjelovanje/dijalektika. Ako uletimo sa ciljem ko je u pravu i insistiranjem na takvoj prepirci onda je to djelovanje. Ako nemamo lični interes vec nam je interes istina onda je to nedjelovanje, a u suprotnom djelovanje/debata. Dakle i dan pun sučeljavanja i sukoba na poslu može se zvati meditativnim. Da li ja ovo baš uvijek primjenjujem? Pa baš i ne :) Moram malo i da se zabavljam a i zaboravim se kao i svi. “Zaboravim se(be)” je dobar izraz.
Nekad je samo dovoljno ostaviti stvari za kasnije. Kasnije razmišljati o tome, kasnije uraditi - i nekim čudom, to se zna riješiti samo. Dal ti se dešavalo?
Praksa zvana mańana (sutra).
@tigrovo ovo za fizicare je upravo stanje superpozicije. Misljenja sam da um treba da bude u tom stanju.
Izbjegavanjem ovih medikamenata i namirnica, ko je zdrav, postize super efekat. Jos ako se doda danas popularna autofagija, zadovoljstvo je jos vece. Generalno hrana koja nije teska podstice budnost tj svjesnost. Mislim da nije mazohizam vec postepen razvoj to sto navodis. Kad se covjek posveti 100% i ima plemenit cilj, moze da se ne prepozna za par mjeseci.
Volim da cujem druga misljenja i iskustva, pogotovo ako su iz razlicitih vjerskih praksi. Jer iz pojedinacnih ih ima dovoljno
Ćao ljudi,
jedno tehničko pitanje.
Ima li neđe kod nas da se kupi jastuk za meditaciju sa ispunom od heljdinih ljuspica ili kapoka? ili samo ispuna, jer imam jastuk
Bilo bi dobro sagledat realnost. S obzirom na neku ozbiljnu 30+ starosnu dob..... đe TO sve vodi? Treba bit ozbiljan autoritet đeci. U čemu će se pronać? Neophodno im je da iz kuće steknu te prve korake, korake trezvenog i razumnog razmišljanja. Tj. gledanja na svijet sa što realnijom slikom. Ako im vi to ne date.... ko! će?
Kada bi ovo djeci uspjeli da usadimo bili bi mnogo srećnija a samim tim i prosperitetnija nacija.
Banalini primjer
Tesla je pošao u Ameriku i promijenio svijet.
Da je ostao kod nas u Lici nazvali bi ga Ludi Nikola što priča sa munjama i golubovima.
To je razlika bila prije 100 godina između našeg metoda razmišljanja i zapadnog. Sada je još veća.
Poslato sa Ultra Fold5 pisaće mašine
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Svi mi imamo potrebu i da rastemo (širimo se - nekome je bitno materijalno, nekoh mentalno, nekom duhovno,nekome sve to ali kako kad) i da pustimo korijenje (porodica ili neka ideja, strast šta već koga "zove").
Ko je svjestan svojih uloga i umije da se od njih odvoji kada mu je potrebno vrijeme za njega samoga - vodi ka tome da se nakon toga vratimo Bolji, svojoj djeci prije svega, pa ostalima s kim smo u toj trenutnoj realnosti.
Vodi ka tome da ne projektujemo, da ih ne tučemo, da im ne srozavamo samopouzdanje, da su svjesni koje su moje vrijednosti jer ih slobodno govorim i živim ali da su istovremeno slobodni da istraže da li su te ili neke druge njihove vrijednosti. Brusimo maltene kamen grubi dijamant koji će sjutra da zasija. To što će na njega istovremeno da se zalijepe raznorazne etikete, funkcije, uloge ne umanjuje tu činjenicu.
Praksa npr. Današnja djeca se slabo kreću, kg plus, u školi nemaju fizičko - sve to utiče na njihov pravilan rast i razvoj, zato mi kao roditelji treba da kad uvidimo da je dijete stabilno, a to je sa neke 2 godine izbacimo kolica da dijete što više šeta, trči da mu se razvijaju sinapse, a ne da sjedi u kolicima, vezan ili sa pojasom ili telefonom jer roditelji moraju ispit kafu i tračarit.
To su vrijednosti, to je briga, to je razmišljanje o zdravoj budućnosti djeteta koje će da bude budno i vizuelno, i auditivno i kinestetički sjutra kad mene ne bude.
A šta će da bude u životu? To mi je manje važno.
Ali isto tako, ono u čemu će se pronaći je pitanje koje svako od nas treba danas da postavi i da mu zvoni i tutnji u glavi od "realnosti" koju smo im kreirali u poslednjih 50 godina. Roditelji da imaju zeru obraza danas ne bi pošli na posao, i ne samo danas nego mjesec dana i poslali bi poruku mnogima da je dosta bilo sisanja vesli. Ali pusti snovi, danas dosta toga nisu moje vrijednosti ni lično a ni neke generalno.
Da, treba biti primjer svojoj djeci, autoritet, ali prvo treba roditelj da odraste, a zašto autoriteta danas ima sve manje i u kućama, i u školi i na poslu - zato što su nas djeca pročitala, gledaju nas konstantno. Žive naše današnje realne društveno prihvatljive vrijednosti i pokazuju nam ih. Danas je postalo prihvatljivo da nas vode šetajući narcisoidni poremećaji koje je neko naučio da je to danas trend ili su prosto ono što zaista jesu u skladu sa svojim vrijednostima.
S druge strane smatram da postoji sijaset realnosti i da ukoliko sam dovoljno hrabra i sigurna u ono šta sam odabrala mogu da kreiram ipak neki drugačiji svijet, makar doma. Prisutnost, posvećenost, sopstvenu evoluciju.
Da budem iskren....... vjerovaću(pa makar na silu) da je to sve tako kako si rekla. Kažem "vjerovat" jer ja nisam u stanju sve to da razumijem pa vjerujem :D da bar ti razumiješ.
Ali mi se nešto(a ne vjerujem sebi) čini da su u prednosti čakkkk i đeca roditelja koji žive boemski život, od đece čiji roditelji nisu baššš sigurni da li je realnost san ili java, ili čakkkk nešto između.
Pitaš neko dijete na ulicu đe ti je otac.....odgovor tipa: ada đe i VAZDA ne miče se iz kafane... je tuitamo simpatično loš :D
Ali odgovor: eto mu tijelo leži na parket a duh mu je odluta neđe tražeći nekog boljeg i idealnijeg sebe..... O-o!!! ?????
Sami donesite zaključak.
Svašta je nešto društveno prihvatljivo to vidimo. Sad da li će neko da banalizuje, osuđuje, sprda se jer nešto ne zna ili ne razumije... vodi računa jer si ti x puta ovuda pisao na fonu "samo odabrani" i tako to, budi dobar :D
Nešto me žulja ova riječ "sprda!?" Ako nešto ne volim da vidim kod ljudi onda je to cinizam! Prije bih pljunuo na samoga sebe nego bio isti. Ođe se radi o forumašima koji su dokazani intelektualci i ni na kraj pameti mi nije bila sprdnja NIKAD! u opticaju. Sprdat se na račun nekog ko je čak u mnogo čemu superiorniji od mene je = samoubistvu!
Ođe se radi o međusobnoj razmjeni mišljenja.
I opet bih napisa isto. Osjećam to kao neku vrstu dužnosti :) i obaveze.
Slažem se da je sprdnja usmjerena ka bilo kome samo nedostatak duha, odnosno manifestacija slomljenog duha. Nema potrebe da se pljuje ili samoubija bilo ko takav, ima tome lijeka.
Evo, evo, mada rasplinuli smo temu i otišli predaleko - šta ti znači to boem? Za moj pojam boema oni danas ne postoje, postojali nekad.
Tata koji je pretežno u kafani, pije, prati tikete i igra tombulu za mene nije boem, već osoba koja je zavisna od toga i toga, a kako to utiče na njegov život i život njegove djece, zaključite sami, možda imate i sopstvenog iskustva ili znate nekog takvog.
I o kakvoj prednosti govoriš? Jer nisam pričala o takmičenju.
Pričali smo o kvalitetu života. Nešto ne vjerujem da je bilo ko sa teme izabrao život monaha, šamana il jogina, već praksu koja mu je, primjenom, uticala na život u nekim aspektima. Razmjenjujemo iskustva, da tema ne bi ostala samo u video klipovima i istraživanjima.
To ti na "naški" znači da mu je društvo na prvom mjestu. I da znatno veći dio vremena provodi sa društvom u kafane, prkoseći :D činjenici da zapostavlja porodicu. Kapiraš li? To su ti oni čuveni kafanski boemi koje u istim vremenskim intervalima možeš nać na isto mjesto(čak i sto i stolicu) svaki dan.
Što se tiče teee prednosti.... tu riječ "prednost" eto samo onako iskoristih da bih u stvari istaka neke mane na uticaj roditelja koji žive život u nekom imaginarnom svijetu a opeeeet na đecu. Ovo nisam napisa napamet, već slične stvari konstantno vidim i kod roditelja koji nemaju veze sa meditacijom, a opet žive u neki svoj nerealni svijet. Nije vaspitanje reći...."dobar dan" i "hvala"......
Već treba đecu naučit da UMIJU da gledaju i da NAZIVAJU stvari onakvim kakve jesu. Iz ovoga sam po sebi proizilazi i karakter i zdrava potsvijest.
Uglavnom... to su neke stvari koje prave razliku u odnosu na BOLESNO društvo đe se zaraza širi galopom :D
Ne znam o kakvom imaginarnom svijetu govoriš.
Ako je tebi nešto apstraktno, što je potpuno u redu i meni je bilo, ili nemaš potrebu da probaš jer imaš svoj put koji si odabrao, ili bi probao ali si u konfliktu - zašto imaš potrebu da nešto karikiraš?
Donekle, u nekom imaginarnom svijetu, živi i taj boem sa društvom u kafani. Kako reče, trebalo bi da osjeća neku odgovornost i dužnost, ako je nešto već odabrao. Ne osuđujem, samo konstatujem da to svakako utiče na formiranje karaktera i (ne)zdrave podsvijesti djeteta.
Molila bih te da daš lični doprinos temi i primjer/e - na šta si tačno mislio kada kažeš "treba đecu naučit da UMIJU da gledaju i da NAZIVAJU stvari onakvim kakve jesu".
Mislio sam na sve ovo što sam već prostoprošireno :) i napisa.
Izmišlja se(i to vrlo dovitljivo) raznorazna terminologija koja uljepšava mnoge loše stvari za koje opravdanja ni ne postoje i niti su zdravorazumski moguća. Na taj način nešto što je loše se ne podrazumijeva da je baš toliko loše, već dobija neki simpstičan INTELEKTUALNI ton koji nam onako fonetički šapuće na uvce razumu da mi nismo u stanju da vidimo toliko jasno koliko to mogu oni koji su kompetentniji i pametniji od nas.
Prosto je prosto :D
Nema jače meditacije od one kad si pijan, pa onda dođeš do spoznaje da je esencija života, potpomognuta brufenima i kiseonikom jedina opcija jer śutra, kako god - mora da se radi! #hangover #anti-inflammation
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ništa konkretno nisi rekao da bih znala na šta misliš, ostao si apstraktan, meni bar.
Neko iskustvo vaspitanja djece iz tvog ugla, kakav odnos imaš sa djetetom, kakav sa svojim roditeljima (ili si imao), tvojih 10 vrijednosti i 3 bez kojih ne bi mogao da živiš, imaš li nekih zdravstvenih izazova i tako to, svačega ljudi mogu da se dotaknu ako to žele.
Razmjena mišljenja mi je ok ukoliko je osoba preko puta voljna da mi do tančina objasni svoju perspektivu jer je ne mogu znati, ništa ne znam o njemu/njoj, čak i onima koje poznajem, sa kojima sjedim, i družim se i razgovaram, zapravo vrlo malo znam. Zato pitam. Teška sam, priznajem, jer znam da ne znam i ne donosim zaključke lako.
S druge strane karikiranje, sprdnja, zavist iza koje se ljudi kriju ne dozvoljavaju da im sagovornik priđe ni koraka bliže. Šteta.
Hvala u svakom slučaju na mišljenju, vjerovaću i ja tebi da ovo što radiš na ovoj temi donosi ti neko zadovoljstvo i satisfakciju, mada nemoj na sebe da uzimaš zadatak šerloka, pusti ljude da otkriju sami da nema ništa bolje od odgovornosti.
@tigrovo_oko, izvini, ali dotična osoba je primjer individue koja se služi apstraktnim i prizemnim alegorijama koje su nerazumne i gramatički netačne, ne samo u stolnim figurama već i u samoj strukturi rečenica. Lik je nedovoljno pismen i nažalost pokušava omalovažavati samog sebe, nastojeći izgledati kao neko ko iznosi "smislene" izjave i dovoljno je “smislen” da čak i sebe degradira! Dok je istina sasvim suporotna! Radi se o potpunom idiotu i budali koji ne razumije osnove lingvistike i logike; jednostavno, riječ je neukom čovjeku limitiranih psiho-fizićkih sposobnosti!
Sent from my iPhone using Tapatalk
U pravu si za preko 90% :) Jedino je šteta što ne možeš biti siguran u to. Možeš da.... nazireš, pretpostavljaš, lupaš šakom o sto, vičeš, dereš se da je to tako ali IPAKKKK nikad nećeš bit siguran :D Evo ja ti najiskrenije kažem da si možda i nesvjesno, ali za minimum 90% onoga što napisa u pravu. Ali što ti to vrijedi kad će uvijek postojati opcija moje lažne skromnosti, ili čak cinizma....iliiiiii....da ne kažem sad još i pravu istinu :D u koju ti naravno nikad ne bi povjerova. Ali, naravno! Isto tako ne možeš ni povjerovat sa sigurnošću u te tvoje nebulozne zaključke, a koji možda!? i nisu nebulozni!?
A?
Informacija! @neustrašivo oko, informacija! I sve se vrti oko nje. Možda ja ličim na umišljenu neku osobu (i jesam :) ) ali neko treba i to(ovo) da napiše. I, imate je! ŽaO mi je što sam nedovoljno pismen i previše psiho-fizički ograničen da sve to plasiram onako kako bi intelektualna elita(poput njegove genijalnosti assassinate-a) mogla da primi K! znanju :)
Što se tiče konkretnosti mislim da sam bio i više nego jasan. Nije ovo nikakav marifet?!
Ljudi uzmite kakav dobar kratež od alkohola, navite kleptona i kakav cigarilos i uzivate u petku. I to je meditacija.
Sent आत्मन:
Pozdrav za intelektualnu elitu foruma, cheers
https://posip.hr/wp-content/uploads/...P6-615x915.jpg
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...bf890a3ad2.jpg
Veliki otpozdrav ja, klepton i ostali [emoji16]
Sent आत्मन:
https://scontent.ftgd2-1.fna.fbcdn.n...3Q&oe=6540BD2C
imate i od mene čestitke elito :)
Ovako ja to gledam, za sebe i u svoje ime. Potreban je napor za svijest o onome sto jeste, (tao, tathata, takvost, takvoca)bilo to neko od cula, bilo disanje.
Cula kao sto mogu da zavedu( zato kazu budi strazar nad kapijom cula) ,mogu i da budu vrata svijesti mantra/ culo sluha ,oko/ koncentracija na objekat ali kada mantra prestane na sta se fokusirati- na disanje. Zasto na disanje - zato sto je uvijek tu. Taj napor treba prosirivati i truditi se u svakom trenutku - od sumraka do svitanja.. Nebitno je vrijeme, mjesto, polozaj tijela... Da, prispava se ali to treba prevazici jer nije pospanost nego budnost, i kako postajemo sposobni duze da se koncentrisemo tj drzimo paznju, ( ne kaze se zaludu sabranost paznje na dah) svijest koju smo prosirili dobija i dubinu, prvo stanje bez misli, pa usporavanje disanja, do prestanka disanja. Stepeni zadbljenja? -Valjda , spekulisem..To je( opet vele oni mudri , ako im je vjerovati) kapija meditacije. Napor nije lak, naprotiv, i mora biti stalan( tj ne mora se nista) da bi postao nenaporan. Sve ostalo sto dodje ili ne dodje samo je plod tog napora, ne cinimo nesto da bi postigli nesto ali stvaramo uslove .. sto god se desi lijepo ili ruzno , treba napustiti, ne kaciti se jer to je samo prepreka, pogotovo lijepa iskustva..
"Sjedeci mirno ne cineci nista, proljece dolazi a trava raste sama po sebi.."
Realno kada bih imao djecu, tako bi ih ucio, sto god da se desi, da se oslone na disanje, na takvost, ako upadnu u kakvu zabludu, tezinu, kroz koje se mora proci da se trude da se ne kace.. itd.
Okultizam! Čist kao suza. Možete ga zavit u najfinije celofane, i nazivati svakakvim imenima. Ali to neće ništa promijenit.
Pecanje je, veliš li, najfiniji oblik meditacije...
“Meditation begins when you understand clearly that doing is an obstruction, and non-doing is the way to allow existence itself to possess you, to transform you, to bring a new life, a new joy, a new birth.”
Molitvom pokušavamo da pričamo Šnjim, a meditacijom da Ga čujemo. Neđe pročitah...
Tačno. Ali škim?!