:)
'A mene kad upitaju za tebe, ja te uzdahom opišem…'
Printable View
:)
'A mene kad upitaju za tebe, ja te uzdahom opišem…'
Pokušaću opisati, kroz razlomljena sjećanja, ono što mi činiš...
Zima je. Jaka.
Dijete sam, pet godina. Galama druge djece; vani smo, u snijegu. Igramo se, već duže vrijeme.
Postaje mi suviše hladno i želim kući. Ali, kuća mi je daleko... osjećam strah jer se bojim hladnoće.
Žurim kući... čujem svaki svoj duboki udisaj i svaki načinjeni korak.
Tresem se i, gotovo da naviru suze. Ali, i dalje žurim...
Kuća mi se oslikala u daljini a val smirenosti me preplavi.
Ulazim, mama skida odjeću sa mene i pita "Pa gdje si ti do sada?!" ne očekujući odgovor nego, eto, pita iz brige...
Ja samo posmatram svjetlost koja dopire iz susjedne prostorije. Svjetlost pripada kaminu i samo čekam da sjednem pored njega, da se zgrijem, jer on je sve ono što mi treba.
Presvučen sam i trčim prema kaminu u kojem plamen vatre otmjeno pleše, bez ikakvog ustručavanja.
Tog trena sve postaje nebitno. Osjećam se ugodno, toplo i sigurno. A dijete, kad je zadovoljno i sretno, ono to ne krije... osmijeh mi je na licu, pjevušim i igram se sa rukama praveći sjene. Pucketanje vatre daje tako lijepe zvuke. Svijet više i ne postoji... postojimo kamin, i ja, i toplota koja nas veže, i to je sasvim dovoljno da jedan klinac bude sretan.
Sada sam odrastao. Moji prohtjevi za sreću su postali mnogo veći, moje želje su veće. Imam planove, nadanja, maštanja... ko će sve to ispuniti?!
Taman sam se pomirio sa time da je sve to nemoguće doseći, i onda si se pojavila ti.
Eto, to mi činiš svakog trena kad te vidim. Možda nije romantično za reći ali, ti si moj "kamin".
"Sreo sam te i, od tada...
priznajem... da ponekad...
zamišljen...
još čekam na buđenje ali, isto tako...
priznajem...
da ne želim da dočekam."
"Konačno smo navukli prekrivač i preko glava. Pazili smo da rubovi budu savršeno zategnuti, a da ispod prekrivača ne dopire niti jedna zraka svjetlosti.
Oduvijek sam je "osjećao" preko tri stvari; pogleda, mirisa i dodira. Sve tri su se ispreplitale na način da se, izostavljanjem bilo koje, ruši kula od karata... barem je na mene to ostavljalo takav utisak. Međutim, željela je da me nauči da "živim" drugačije... da u nedostatku jedne stvari, iz druge dvije izvučem maksimum i popunim prazninu svojom maštom.
Ostali smo ona, ja i prekrivač. Nisam joj vidio ni obrise. Stavio sam svoju ruku njoj na lice i prelazio preko njega spuštajući se ka vratu. Čuo sam samo disanje. Ruka je pravila zaokret na dnu vrata penjući se do ramena. Osjetio sam kako se lagano stresla uz poznato "ssss" koje joj je prešlo preko usana. Nadlaktica je bila jedan dug put... ali, nisam želio da žurim. Gledao sam je dodirom. Vjerujte mi, to je isuviše težak poduhvat kada ste u apsolutnom mraku. Nakon dugog puta, došao sam do lakta što je značilo da na slici nje, koju sam usputno kreirao, dodajem blagi prevoj. Njen miris sam mogao, tek tada, da doživim na pravi način. Tako istančan i jak dopirao je do mene, a ja uživao sa svakim novim udisajem. I podlaktica je preživjela analizu te sam došao do kraja njene ruke. Shvatio sam da na ruci ima "manu"... to je bio razmak između prsta. Popunio sam to svojim prstima i tek tada ništa nije nedostajalo. Nasmiješila se..."
:)
'Nekim ljudima bih srusio ceo svet samo da zauvek ostanu deo mog.'
"Uvijek sam se pitao da li je znala... Da li je ikad pomislila, naslutila...
Da li joj je neko nekad rekao, nekim gestom dao do znanja, priznao...
Možda joj u pismu napisao, ili na neku ceduljicu koju bi joj, kada ona ne gleda, lagano i oprezno ostavio u njenom džepu opravdavajući se da je samo htio zgrijati ruku, ili provjeriti ima li njen džep dno...
Pitao sam se...
Ja sam joj to rekao, na neki način... Ne govorom, ali sam joj napisao na mjestu gdje se slova čitaju osjećajem... Napisao joj na leđima, prstom. Slutila je... svako slovo koje je pokušala da prepozna bilo je propraćeno njenim osmijehom. Slagala je slova u riječi, riječi u rečenice, ali nije mogla da odgonetne.
A ni ja se nisam suviše trudio... jednim dijelom sebe nisam želio da zna šta pišem. Mislio sam da, ako ona to sazna, da će čitav svijet odjednom to znati. A nisam to mogao podnijeti, bio sam suviše sebičan. Želio sam da tu spoznaju zadržim samo za sebe, da imam... da posjedujem... samo ja.
A pisao sam o njenom pogledu. O njenim očima.
Kako je moguće da jedan pogled sadrži nešto što se ne može riječima iskazati, pokretima pokazati, otpjevati. Kako je moguće da jedan pogled sadrži i čitavu priču, i ono između redova, i suzu koja kane piscu dok piše pa znamo njegov osjećaj u tom trenu. Kako je moguće da u jedan pogled može da stane i sreća i tuga, i osmijeh i bol... i osjećaj žene kada dobije dijete, i osjećaj čovjeka koji utapa tugu u čaši.
Kako sam ja u njenim očima mogao da vidim i sebe, i nju... i nas u budućnosti. Kako, ali kako, sam mogao da u svakom treptaju znam šta ona želi, da nakon upućenog pogleda nije trebala više da govori.
Priznajem, bio sam zaljubljen u njene oči... Njen pogled je kao kisik djelovao na mene. Njen treptaj je bio infuzija mom tijelu. Njena suza u oku je bila potres za mene. Imala je tu moć u očima, ali sam se uvijek pitao da li je to znala...
Da li je ikad pomislila, naslutila..."
:)
'Bila je nekako drska, bezobrazna, a opet tako nježna i ženstvena. Ali bila je, sada više nije. Ja sam odlučio da sredim život i uozbiljim se malo, da krenem dalje bez nje. Sad mi dani teku onako mirno, lagano, svojim tokom. Imam posao, kuću, auto.. Imam sve.. I ono što je najgore od svega jeste da bih sve to dao za onaj jedan ples na kiši sa njom.'
Ljubav nije u drugome, već u svakom od nas i mi je sami u sebi budimo. Međutim, da bismo je probudili, potreban nam je drugi. Univerzum jedino ima smisao ukoliko imamo nekoga s kim ćemo deliti svoja osećanja.
~ Paulo Koeljo
"Ako pišeš o ženi a nisi se kraj nje budio u sred noći da joj pokriješ leđa i skloniš kosu sa lica dok ti se smeši kroz san...samo nemoj."
You must spread some Reputation around before giving it to Artemis again.
"Moja smiješna ljubavi, evo nas ponovo skupa... Nasmiješ me i rastopiš srce..Reci: Jesi sama noćas? Jesam li sretan?Mračan je ovaj bar, vino u njemu nosi požudu..
Moja smiješna ljubavi, sjećaš li se pjesme što je bend svira? „Almost like being in love... „ Svirao sam ti je davno...Еh...možda ne tako davno....
Mariš li za moje opsjene ? Za moje padove ? Dosta se toga izdešavalo u međuvremenu...Sad sam plav.. ni crven, ni bjel... plav kao vedro nebo...Zašto, pa tako mi dunulo...Kad umrem imati ću svo vrijeme svijeta da budem bjel...a crvena nije moja boja...(Slab sam ti ja revolucionar... ta rabota je za druge...)
I šta uraditi ? Gdje tražiti novu svjetlost ? Nema osmjeha do tvoga ! Pusti me bar noćas da poletim...Napuni mi srce pjesmom, riječima..ne žali, nek ima šta goriti, šta bujati, do sljedećeg susreta....
Moja smiješna ljubavi, ova veče nosi bore kao i sve druge...zablude su da nećemo žaliti.... Nasmij me i rastopi srce.. Reci: Jesi sama noćas? Jesam li sretan?"
:)
'Лежаћемо једно поред другог у неком полумраку и причати. Јако тихо и блиско. Додириваћу те док будеш говорила. Нежно. Само јагодицама прстију. Испитиваћу њима твоје лице. Усне. Очне капке. Врхове ушију и онај део тачно иза њих.
На сваком делу твог лица задржаћу се читаву вечност да бих касније кад не будеш поред мене и кад затворим очи могао тачно да те дочарам.'
:)
Naslonio se na prozor gledajući je kako odlazi kišom okupana dok je istovremeno palio drugu cigaretu za redom. Upravo je ostavio ženu svog života. Ili je ostavila ona njega; nije znao. Znao je samo da su opcije bile dve; ili ona ili njegov život. I on je izabrao ovo drugo. A, bez nje, jedva se to moglo nazvati životom.
I shvatio je on to sam kada se nakon nekoliko godina teška muška suza skotrljala niz njegova snažna prsa ostavljajući ga bez teksta. Posmatrao je kroz zastore uvlačeći dim cigareta: hodala je ispred njegove zgrade držeći za ruke dvoje dečice; kćerkicu i sina. Nikad lepša i nikad sretnija. Verovatno se nije sećala onog kišnog jutra. Ma nije znao da li se uopšte sećala i njegovog imena. Zašto i bi. Svakako nikad nije saznala da je jedan pogled ostao večno prikovan na tom prozoru.
Ljubav se rodi, živi i umire u očima. Šekspir
Više je za žaljenje onaj koji zbog pameti izgubi ljubav, nego onaj koji zbog ljubavi izgubi pamet.
Božidar Knežević
ad ljubav nije ludost, tada to nije ljubav. Kalderon
"...Otvorila je vrata prekrivena muzikom...Osmijehnula se i baletski graciozno uvukla prste u džepove..( Znala je da joj nosim dar.. ) izvukla srebrnu šnalu za kosu, filigranski rađenu i rekla da „Nisam normalan..“
-Novci su šećeru da se troše, a ne da se broje...
-Znam, ali...puno je !
-Malo je... žao mi je što ti ne mogu donijeti proljeće... Komad oblaka sa Tibeta...
-Lud si !
-Vjerovatno i jesam... Vidjećemo dijagnozu...
-Dolaziš ? Odlaziš? Ostaješ ?
-Recimo da bježim pa trebam sklonište i jataka...
-Bježiš, od čega ?
-Ovog puta od djelića koji se ne slažu, od pomračine, od svih neodgovorenih ljubavi...punog mjeseca, praznog pogleda....od tog da sam mogao učiniti nešto značajno...
-(smijeh)
-Nek sam ja tebi zabavan...a ukrao sam jednu priču za tebe i sad moram bježati....
-Gdje je !? (smijeh) Hoću da je vidim !
-Ja bih da vidim San Francisko pa se moram strpiti, tako da ćeš i ti morati ... čekanje ima svoju draž..
-Drugim riječima, ništa od moje priče?
-U jedno sam siguran, ona je tu...rodila se...a kad će prokoračati, to ćemo vidjeti...
-( kosu kupi u šaku i stavlja u nju šnalu kao mirođiju..Staje pred veliko ogledalo u hodniku..i odobravajući zazima stav „generala pobjednika“... ) Oduvjek sam htjela jednu ovakvu...
-Znam i ja sam baš htio jednu takvu...no uvijek su me zapadale beštije raznih profila...
-(smijeh) Ni sada nisi bolje prošao....Lijepa je...(priđe i poljubi me...) Sretna sam..
-A jel ? Mora da je komšija navraćao....
-Ma bježi, svemu se rugaš...(smijeh)
-Rugam se i svojoj sreći, jer tvoja sreća je i moja sreća...Dođi ovamo...(uzimam je za ruku i povlačim prema sebi...) vidiš u priči si princeza...(šapućem joj..)
-A jel ?(ruga se...smijeh) Pričaj mi...imam li zlu maćehu koja me ne voli, koja je ljubomorna na moju ljepotu ?
-Ma svi te vole i zla maćeha...moja priča, imam pravo da te svi vole u njoj..
-Mora biti neko ko me ne voli...Neće biti dobra priča, faliće zaplet..ne može tako ! (smijeh)
-Dobro, nek ti bude...ne voli te komšija !
- E jest ti i neka priča..."
"Srodne duše nisu osobe koje su potpuno iste kao mi, već one koje imaju ključave za sve naše brave i brave za sve naše ključeve." :)
".. Ne znam gdje se nalazi tuga i kada je to čovjek dokuči. Ne znam da li se s njom rađamo ili je stičemo kroz život, ali vam garantujem da ću je preživjeti. Ako je ne preživim .. znajte da nikad nisam ni doživjela veću pobjedu !
Zašto oni koje volimo cijelim bićem , na kraju, tako odvažno odlaze od nas? Zašto bježimo od svih ljudi tražeći samo jednu stvar -"odvažnog čovjeka" .. ? Nemam odgovore. Opet ih nemam. I opet lažem da sam najsretnija na svijetu .. Ako neko zna kako se najlakše uklanja prokletstvo prošlosti, onda neka vikne da je živ, ali tako da ga cijeli svijet čuje.."
"Dan je hladan i mračan. Jedini zrak svetlosti koja dopire do mene, jedini izvor svjetlosti i topline moje je sećanje na tebe, draga Marie. Mislim o našim buđenjima na jezeru Como i o Firenci... Osećam da sam zaboravio živeti." Franz Liszt
"Ti si za mene slasno mučenje." Ralph Waldo Emerson
"Sunce ne može sjati bez tebe, ptice zanemeše bez pesme. Cvetovi su izgubili svu lepotu i miris - sve je besmisleno i uzalud. Volim te, draga... U svakoj si mojoj misli, nadi, želji, u svakom snu." Austin Dickinson
"Volim miris tvoje kose - volim je dodirivati usnama i osećati je na licu. Utisnut ću poljubac tu gde zrak mesečeva je deli na dve strane pa uneti lice u bujne uvojke kao što bih pomirisao pregršt ljubičica." Robert Burdette
sto je to ljubav?....bla bla bla i bla bla blaaa....E! to nije ljubav, to je samo nas sebicluk(potreba za nekim da te zadovoljava) kao proizvod nase iskompleksirane duse koju su "iskompleksirali" mediji a najvise preko filmova i postavili neke vjestacke i neprirodne standarde koje je prihvatio cijeli svijet, te doveo u sukob nasu dobru i losu prirodu pa nasa "dusa" kao hipnotisana i lisena emocionalne inteligencije i ne zna sto joj je u stvari potrebno vec gleda druge oko sebe i pokusava da nadje spas kopirajuci iste..... A TO ZNACI DA NAMA NIJE TOLIKO BITNO STO MI ZAISTA TREBAMO VEC NAM JE BITNIJE DA IZGLEDAMO DOBRO I ZADOVOLJNO U OCIMA DRUGIH LJUDI.
ali Jevreji imaju jednu rijec koju ja licno mnogo volim i ona opisuje savrseno pravu ljubav, a to je ljubav koja samo daje, a nista ne zahtijeva zauzvrat....AGAPE(ljubav), ali mi nismo u stanju da gajimo u sebi ovu Agape ljubav :(
zaboravih da stavim koga sam citirao.......Ajnkinterstudh Bermorthvalichert heh :)Quote:
Originally Posted by Siromah