http://cdn02.cdnwp.celebuzz.com/wp-c.../self-five.gif
Printable View
Srecna :)
Stavio sam dedi Duracell bateriju u pejsmejker, eno ga trči oko kuće, radi zgibove i sklekove, piše prijavu za maraton i neistomišljenicima psuje majku...
Sad će dedica da mi traje do 7x duže.
I will just disappear.
Tačno mi dođe da izgasim FB, kad na vijest o tragediji ljudi klikaju LIKE!
Stojim iznad tebe, gledam te i plačem. Ne trudim se da plačem, u tvojoj mi blizini suze same kreću niz obraze, po neka suza se utapa u kožu lica i ostaje tu... Tvoj miris mi ulazi u nozdrve i znam da ću te poslije osjećati svuda. Strah me je i da te dodirnem, ali valja se, kažu... I mogu sada da se okrenem i da odem, ali i ti i ja znamo da ja nisam čovjek koji ostavlja nešto nedovršeno. Zato ću uraditi ovo što se uraditi mora. I plakaću dok to budem radio...
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/i...SH_6oWAonJp4YB
I drink so I can talk to assholes. This includes me.
ono kad ti pucketa....za sve...
But you are a pig. :pig:
Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju
Ako breskva uspijeva na tu planinu pitam se je li to uopšte planina ;p
Ili da li je to uopšte breskva...
Možda je neko donio taj cvijet i bačio ga nizvodno i sačeka ga da bi napisa stih.
Ima ljudi čija je tuga jednostavno prevelika za njih same i za svijet oko njih. Kažu da niko ne nosi na leđima više no što može da iznese, ali ne kažu da se čovjek pod tim teretom zgrči i savije, postaje sve manji i manji, neprimjetan i naposlijetku sam... ALI NIJE TAKO!
Jutros pričam sa djevojkom koja ne poznaje poraz, iako joj je život satkan od užasavajućih poraza! Dok shvatam da u stvari pričam sa njenom tugom. Njenu tugu gledam u oči, njena tuga me hipnotiše, rasparčava me, razbjesni, rasplače, dođe mi da je stegnem i zagrlim tako jako da bi barem djelić njenog bola preuzeo, uz sav moj.
Jer kažem vam, mnogo je!
Ali i dalje se ne predaje, ne posustaje, jer toliko snage samo iz surovosti života može isteći... I njen život više nije hod po ivici, već je sam rub života postao. Nema sumnje u istinitost one, da: ŽIVOT POČINJE TAMO GDJE UDOBNOST PRESTAJE!!!
ne radi mi se... http://i264.photobucket.com/albums/i...h_smiley63.gif
Dobije dijete od 5 godina mob. telefon od mame i tate...
Valjda da zove Jagodicu bobicu, Sunđer boba , Pepu prase..?
30 cvorova kicks ass
Sent from my GT-S5830 using Tapatalk 2