http://www.youtube.com/watch?v=JfhsRIDh1RQ
Printable View
Veliki dušebrižnici kažu - "Dočekajte Novu Godinu u Barseloni za "SAMO" 499 evra. " Pa sram vas bilo, za te pare ću da dočekam mart u Andrijevici.
Danas, za vrijeme svoje prepodnevne katarze došao sam do interesantnog zaključka. Naime, žene se prema svojim partnerima ponašaju kao prema svojim kupatilima. Na primjer, vide ono što drugi ne vide, iako je kupatilo prosječnog izgleda i kvadrature, one su u stanju da ga u beskraj sređuju, lickaju, ušarene ga, dodaju tri miliona sitnica koje "kupatilo" možda i ne primjeti, ali ponekad ga zaista učine i ljepšim i privlačnijim, tj. izvuku od njega taj neki njegov skriveni potencijal.
Mi muškarci sa druge strane imamo sasvim suprotan pristup. Nama je bitno da kupatilo ispunjava svoju svrhu, da bude funkcionalan, ispravan, da možemo da se olakšamo, istuširamo se i umijemo, ne i nužno tim redoslijedom... Nije nam bitno da li ima wc šolju sa padom gdje neizostavno ostaju "tragovi kočenja" ili onu gdje sve ode u bespovratni vodeni vrtlog, nije nam bitno da li ima kadu ili tuš kabinu sve dok nam i jedno i drugo pomažu u nastojanju da ostanemo čisti. Još kada bi mogli da se tuširamo, čitamo novine, igramo šah i ke*amo u isto vrijeme to bi bio san snova, ali avaj, svjesni smo da je kupatilo ( čitaj- ŽENU ) po našim istančanim mjerilima i dječačkim snovima teško naći, sve češće i nemoguće, pa smo sasvim zadovoljni i sa onim što imamo. Jer dame zaboravljaju jednu jako bitno činjenicu, a to je da je to kupatilo bilo i biće usrano s vremena na vrijeme, sa ili bez Versaće pločicama.
Prehlada + PMS
ne valja ti da sereš po kupatilu. koristi wc šolju.Quote:
Originally Posted by Divlad
Pas mi ima momka ili udvarača...:D Evo danima je non-stop ispred kapije i čeka je da izađe... :(
Dan pocne crvenim ruzama, mogao bi tako i da zavrsi.
Al' nece.
hipócrita !!!
Možda sam tehnički nedozreo, ali se i dalje bluetooth-om služim, baš ga upalih na telefonu, on odmah poče da traži neke device, a trenutak poslije izađe mi Device not found. Nemam srca da mu objasnim da traži nešto čega više nema.
Moj se zove Device not found. :)
Nada se vraća.. :)
njiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii :D
Ima jedna neudavača srednjih godina koja radi na šalteru u pošti i koja mi svojim bezobraznim a brbljivim jezikom krv popije svaki put kad odem. Ali karma je čudo, i danas je izgleda taj dan kad sam od nje napravio bolju osobu, pred širokijem auditorijumom...
- Gospođo, nema potrebe da budete toliko drski.
- "JA SAM GOSPOĐICA, NISAM GOSPOĐA."
- Znam, nego nisam hteo da Vam stajem na muku.
- "Čisto da znaš, nisam se udavala zato što nisam htjela."
- Razumijem vas, i ja se šišam na kratko jer imam bujnu kosu.
Taman stigoh do auta, i sine mi ideja da bi trebalo uvesti zakon, da shodno koeficijentu inteligencije imas odrđeni broj riječi koji možeš da izgovoriš u toku dana, za svakoga posebna i precizna računica sa kim i koliko, i ako je prekoračiš, plaćaš kaznu za svaku narednu izgovorenu, pa plus zatezna kamata, pa plus penali... Tako će pojedini jedino naučiti da postanu izdržljivi i drugima.
Kako su mrzne...isfrustrirane, neljubazne...
Valja ih i razumjet, svašta im na šalter preko dana nalegne, ali istresat se na pristojnima, onima što postavljaju normalna pitanja na normalan način... pa često službenicima taj uslov i refleksno u naviku pređe. Možda je ta njihova riječ u zamisli i početku bila lijepa, ali su je na putu društvene interakcije ubili sav trulež i zloba onih mizantropa koje baš ti službenici izbjeći ne mogu, te često njihova riječ možda i bez neke zle namjere izađe maliciozna i otrovna, naučena da povrijedi... po principu "muko moja, pređi na drugoga".Quote:
Originally Posted by aLaPaCha
Ja to ne opravdavam. Desi se i meni da imam los dan, ali sam prema ljubaznim i pristojnim ljudima uvijek ljubazna, PA i prema onima koji to ne zasluzuju.
- Saglasan sam, naravno da niko tepih nije da se gazi po njemu, iako je u tom slučaju otirač prigodniji termin!
- Možda je sve to zajedno jedan regionalan propust, s tim više što uviđeh da to radno mjesto najčešće i nije ustupljeno ČOVJEKOLJUBCIMA, a opet smo SVI MI zajedno osuđeni na interakciju sa njima... mhm, da li je to možda i jedina relevantna slika stanja u društvu?!
- Dok već dijametralno suprotnim pristupom nepisanog kapitalističkog društvenog pravilnika, bi se sa bankarskim šalterskim radnikom morali nauživat i uglađenosti i manira... a nešto nisam siguran ni da je to praksa, mada ako "izuzetak potvrđuje pravilo" - dosta je uljudnije.
Vjerujem da ce se to promijeniti nekad...pa makar i u narednih 20 godina...
Jednom prilikom sam bila iznenadjena ljubaznoscu gospodje na salteru, da sam morala da joj kazem: "Hvala, bas ste ljubazni." Nasmijala se samo.
Da je meni srest neku ljubaznu na šalteru, no su sve nadrkane do bola..
Eo i prodavačice u marketima idu njihovim putem, koja je njima banja..
'When you got nothing, you got nothing to lose'
Sometimes I cannot take this place
Sometimes it's my life I can't taste
Sometimes I cannot feel my face
You'll never see me fall from grace