https://www.youtube.com/watch?v=vWh6Bshmpjs
Printable View
Trpaj, ne trpaj, nisu mogle preko 5 minuta da istraju :)
Hahahahahaha :D
Ahhhhh, a goli cukar.
Secer poslije ovih zvakaca 300!!!
Moja dobra uciteljica Mira Perisic u Boro Cetkovic skoli. I nastavnik fizickog veliki rukometni mag Tako Pavicevic. Ljubim ih i prokrivam.
I najljepsi slatkisi ''kod baba'' u dvoriste Bora i Musa Burzana. :)
Pozdrav svima!
Tražim po netu ne znam ni ja više koliko vremena da nađem Štrumfove stare koje sam kao manji 90tih na VHS-u gledao.
Nalazio sam svakakve starije ali to nisu te, ili niej ta sinhronizacija ili ko zna šta li je.
Šaljem vam link špice tih Štrumfova koje bih jako volio da imam. Ukoliko neko ima, ili zna ko ima, ili đe da se download-uje molio bih ga da mi kaže.
Hvala svima unaprijed!
LINK : https://youtu.be/ujmnDjEAQrM
Pogledaj na www.balkandownload.org
Ipak nisu to ti Štrumfovi :/ Jbg...ako ima neko baš ovakve neka šibne link...
Sent from my GT-I9505 using Cafe Del Montenegro mobile app
Kod nas su pustane dvije sinhronizacije. Jedna je stara RTB sinhronizacija i ona je pustana tokom osamdesetih.
Druga je RTS sinhronizacija (Nenad Nenadovic, Dragan Vujic) i ona je pustana tokom devedesetih.
Link za RTS sinhronizaciju
http://www.crtaci.org/board/index.php?showtopic=7971
Haha, sjajno, obavezno pogledati! :)
https://www.youtube.com/watch?v=jHlbVcPw47w
Добила у аманет миксер ФЕП што датира од 1990. године.
Многе су се Васине торте њим мутиле..<3
Svaki dan, ali baš svaki, kad me majka uzme iz vrtića na putu do kuće mi je kupovala Boni top. To je bio ritual i nikako se nije preskakao.
Sjećam se tada da nijedna ova tuba nije bila isto napunjena, neka do vrha a neka do pola, i onda svaku uzmes i protreseš i kupiš onu đe ti se čini da ih najviše ima.
A ove Rondo jedem često i sad, pa me nešto ne asociraju na djetinstvo ;)
Sent from my GT-I9300 using Cafe Del Montenegro mobile app
Moj omiljeni "autić" kad bijah dijete, što se vidi po očuvanosti, a omiljeni jer ima neki primitivni oblik amortizera :)
http://i.imgur.com/BfESDF0.jpg
...a u ovoj kutiji su se čuvale neke mnogo bitne stvari :)
http://i.imgur.com/3dCEwpN.jpg
...a nađoh i ovo, nije baš vezano za djetinjstvo jer je iz 70.-e godine ali možda posluži nekome ko je u dilemi kako danas da sveže kravatu :)
http://i.imgur.com/jVyAjnz.jpg
Predivno djetinjstvo, imala sam kašalj, popila sam pola boce sirupa Selvigon, nisam čekala kašičicu.
Aooo a pornici na Blue Moon.
Svaki petak I subota nedje oko 1 iza ponoci.
Najjaca fora je bila na Zabjelo:
Subota vece, nedje 2 ure, svijetla pogasena u zgrade samo televizori svijetle u masu stanova... Lik se vrace iz grada I izmedju onih zgrada se prodere: GLEDAS LI TO PORNIC
Rezlultat: gase se svijetla televizora po stanovima u roku od 15 sekundi.
Sent from my EVA-L09 using Cafe Del Montenegro mobile app
(pre)poznajete li ga ? :)
https://www.youtube.com/watch?v=WzvcgCGSGh0
Dragan cak i istu jaknu ima :D
https://www.cdm.me/wp-content/upload...9744226856.jpg
https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net...94&oe=58CE36D6
Jeste li išli u Školu u prirodi i kako vam je bilo? Meni lično jedno od najtežih iskustava u životu. Na stranu odvajanje od majčinih skuta, osamostaljivanje i ostala, po dječiju psihu korisna sranja, ali toliko stvari koje nisam volio i koje ni dan danas ne volim: snijeg, grudvanje, bilijar, obroci u velikom društvu, zajednički WC, javni nastupi. Jaki dolaze do izražaja, postaju još jači u svojoj osionosti a slabi postaju još slabiji, i još lakša meta jakih. Sjećam se kako nas je neko kasno uveče zvao Ej dođite da vidite kako K. plače. On, siromah, sjedijaše sam u onoj velikoj sali đe se jelo, mi ga gledamo kroz prozor. Morali su mu zvat majku da se dijete smiri. Pođosmo da obiđemo kao nekakvu pilanu. Rekoše nam ko se vrati pješke dobija palačinke za večeru. Nakon sat i više pješačenja kroz dobar metar snijega stigosmo, kad đeca koja su kamionom (da, da, vozili su đecu u utovarni dio kamiona!) stigla, em suvih nogu, em pojeli skoro sve palačinke. Srećom, uvijek sam bio ni tamo ni ovamo, mediokritet u svakom pogledu, pa niti sam volio da se tučem, niti su me tukli, bijah dosadno dijete i sve mi bješe dosadno, patih u samoći i u sebi, srećom, kažem, jer bi me požvakali, pojeli za večeru i ispljunuli kosti, kakvih je "drugova" bilo. Ono što me vadilo bješe to što sam volio da slušam ili makar da se pretvaram da slušam što mi govore i da su mi njihove igre i zabave zanimljive. Zato, na kraju Škole u prirodi dobih nagradu za Najboljeg druga i to nagradu u vidu knjige Čitanka partizanka, đe su bile naređane razne partizanske priče, koje, mislim da je suvišno reći, takođe nisam volio. Nisam siguran za naziv ove "titule" pa ću probat shutra da nađem "nagradu", znam da sam je sačuvao i to čisto radi posvete kojoj se i dan danas nasmijem, s obzirom na prezir koji sam osjećao prema velikoj većini svojih drugova. Nego, to je bilo neko drugo vrijeme....
Inače, tu sam i ja na slici, naravno pored učiteljice, ne što bijah šupak već što mi odrasli ljudi predstavljahu em bolje društvo em bijeg od đečije zlobe, pakosti, dosade...
http://i.imgur.com/Xhf9SfP.jpg
https://uploads.tapatalk-cdn.com/201...7a54ca3f83.jpg
Interesantno da ne mogu nikoga prepoznat na sliku osim sebe, učiteljice i đevojčice koja stoji pored mene, zato što je to Ana, koja mi je bila simpatija :) mada se slabo vidi...
Kako sam zavidio ovima te su isli na Verusu...Ja sam iz prve generazije iz M.G. koja na Verusu nije isla, jer je pocinjalo sra*e, inflacija, nemastina i ostalo. Umjesto Veruse nam je ponudjen aranzman u tadasnjem hotelu Bjelasica, koji, ne da je bio skup, nego cu samo reci da je ponuda otpala zbog slabog interesovanja (niko centa).
Histerija :-D
https://images-na.ssl-images-amazon...._SX656_AL_.jpg