hah moram priznati da si u pravu ali svako ima pravo na pokajanje na drugu sansu.....ali ipak je prekasno sto sto smo mi imali bilo je divno a ja sam ta koja je kriva i nisam vidjela ono sto mi je bilo ispred nosa...
Printable View
hah moram priznati da si u pravu ali svako ima pravo na pokajanje na drugu sansu.....ali ipak je prekasno sto sto smo mi imali bilo je divno a ja sam ta koja je kriva i nisam vidjela ono sto mi je bilo ispred nosa...
Obično gledamo ono što nam je nedostižno, a prave vrijednosti tek kada ih izgubimo.
Treba malo mudar čovjek biti i sebe nadmudriti prije nego li druge, jer upravo tada smo odrasli i tada ćemo početi da cijenimo prave stvari...
U suprotnom ćemo uvijek patiti i uvijek nailaziti na prave a gubiti ih zbog nedostižnih vrijednosti.;)
Fino receno....ziva istina
Ne bih se baš složio sa ovom tvojom konstatacijom. Šta je to, po tebi, nedostižno?Quote:
Originally Posted by makica-pakica
Nedostižna je idealizovana slika o nekome ko je tu, na dohvat ruke, a možemo ga propustit ako prestanemo da tražimo. To nas sprečava da u onome što je ispred nas vidimo sve vrijednosti. U dosta slučajeva. Naravno, nismo uvijek svjesni da nešto ne sagledavamo realno.
Valjda je na to mislila.
Upravo tako...Quote:
Originally Posted by NHM
Naj vaznije, barem meni, je da mogu pogledat svakog u oci da nisam nikom ostao duzan i da mirno spavam. A da danas nekog volim a sutra istog mrzim to ne mogu, jer taj koga sam zavolio morao je uraditi nesto izuzetno za mene da bih ga zavolio. I ako i odlucim da se vise ne gledam s nekim ne znaci da istog sada mrzim, jer kada bih mrzio svakog ko me je povredio ili imao namjeru da me povredi bio bih ispunjem mrznjom za sledeca 2 zivota, i ne bih nikad mogao voljeti ponovo. Koliko puta vas je brat, sestra ili roditelj povredio a da vam je u tom trenutku to izgledalo ne oprostivo.
Ne kazem da treba srljati i ruke nekog ko vas ne voli, ako mozemo zajedno mozemo ako ne mozemo mrznjom se nece to promjeniti. Sutra cemo se sresti na ulici, u gradu i ja cu moci da svakog pogledam u oci i kazem dobar dan, bez obzira dali dobijem odgovor ili ne. Da bi rana zarasla treba joj melem a ne nova rana, i ako zbog svoje rane budemo stvarali nove svi cemo biti u ranama melema nece biti.
Mozda sam lud mozda sve ovo ne treba ovako ali sta da se radi, suvise je kasno da bih se mjenjao.
Treba tako :)Quote:
Originally Posted by zoran07
Quote:
Originally Posted by zoran07
Nema mrznji mjesta...Naravno da je tako i ono sto sam iznad u tvom postu podvukla je za ljude siromasnog i povrsnog duha,pa mi je uvjek lijepo cuti da neko ne zna da mrzi...Mada se ne radi o mrznji...
Za ovo sto ti je Aisa izvukla i rekla da treba tako imas takodje i od mene isti odgovor...
Treba joj melem ne nova rana...Ali tu gdje je jednom krupno i duboko napravljena tesko da moze taj melem da se nadje,samo moze podsjecanje na istu ili neka opet nova rana.Toga se uvjek bojimo i jedan nas dio se s razlogom brani od toga...
U ljubavi najcesce stoji:
"Samo onaj ko napravi ranu moze istu da izlijeci" ,
govoreci nam da treba dati sancu onome koga volimo...
Dok za sve,ne vezano samo za ljubav i partnerske odnose stoji i ona Arapska:
"Sto se desi jednom mozda se nikad vise nece desiti ali sto se desi dvaput desice se i treci..."
Ostajati na isto mjesto-to je vise saucesnistvo da istu ranu mnozimo,a u prirodi nam je da se od istih branimo...Zato i idemo dalje...
A tu je i ona dobra staro-narodska: "KLINAC SE KLINCEM IZBIJA" :D
Možda je vulgarnija verzija tačnija :)Quote:
Originally Posted by makica-pakica