Qui nimium probat, nihil probat.
Printable View
Qui nimium probat, nihil probat.
“Čuo sam ODLIČNU pesmu od Sandre Afrike „Noćas će mi neko napraviti sina“. DUHOVITA i LEPO NAPRAVLJENA. U svakom vremenu ima dobre muzike. ... Mislim da Aleksandar Vučić dobro dinamizira stvari. Glasam za njega.“
— Goran Bregović
Iz priloženog se vidi da taj mora da mnogo laže kad kaže kako je davno prestao da se dinamizira kokainom.
http://uploads.tapatalk-cdn.com/2016...e94b43174b.jpg
Paradise regained by J.M.
Sent from my GSXR1000 @299
"In insane world, only insane is a sane"
- Akiro Kurosawa
Često ljudi ne reaguju na misli velikih, valjda misle to su klišei. Za mene su orjentiri. Svaki dan se okrenem suncu i zatvorim oči. Kad je oblačno znam mu položaj jer je u 14h iznad jednog drveta koje vidim sa prozora.Kad sam oblačnih očiju, a počesto jesam, ove misli velikih koje ovdje postavljamo mi govore gdje je Sunce.
Sent from my GSXR1000 @299
“Nauka i vjera mogu da koegzistiraju i na najvišem nivou”. Džon Glen
Sent from my GSXR1000 @299
"Treba se neprestano opijati. Ali čime? Poezijom, vinom ili vrlinom. Po želji." - Bodler
Sent from my GSXR1000 @299
"Učenje bez razmišljanja je uzaludno, razmišljanje bez učenja je opasno." Konfučije
Sent from my GSXR1000 @299
“Ako ste potišteni, živite u prošlosti. Ako ste anksiozni, živite u budućnosti. Ako ste u miru, živite u sadašnjosti.“*Lao Ce
Sent from my GSXR1000 @299
Na današnji dan je u Podgorici rođen gospodin Pekić Borislav.
"Ako smo mi zaista materijalnog porekla, i ako smo zaista samo prašina koja se prašini vraća, čitava naša duhovna istorija nije ništa drugo do uzaludan i očajnički protest protivu ove kosmičke špekulacije …
Ja sam ubeđen da je duh premoćan i da snaga duha vodi svet."
Sve ono što je divlje i drugorazredno u nama buni se protiv čistote i trudi se, da bi opstalo, da isprlja koliko je moguće, ovu čistotu.
Isprljati znači izmijeniti, dodirnuti. Lijepo je ono što ne želimo da mijenjamo. Kada želimo nad nečim da utvrdimo našu moć mi ga prljamo. Posjedovati nešto je uprljati ga.
Voljeti čisto je pristati na daljinu, obožavati rastojanje između nas i onoga što volimo.
Simon Vejl
Čovjek ne može jesti osam sati na dan, ni piti osam sati na dan, ni voditi ljubav osam sati na dan - samo raditi možete osam sati na dan. Zbog toga čovjek samoga sebe i sve druge čini tako jadnim i nesretnim.
V. Fokner
“Imam li ja pravo, pitam vas, da se izujem i hodam bos? Dosta mi je čarapa. Dosta mi je brijanja. Dosta mi je šavova na pantalonama. Možda bih i ja obukao farmerke, ali ne može. Kaže mi pre dve godine jedan milicionar na ulazu u Skupštinu, u klubu poslanika: Idite, druže, kući i uzmite belu košulju i kravatu. Mogu ja vas da pustim unutra i ovako, ali moja deca vas uče u školi. Nemate pravo da se lično ponašate drukčije nego što vas zamišljaju.
Uhapsio sam sebe i time što sam u godinama. Rastao sam. Stario. I sad, kad sednem na bicikl, kaže mi žena na pijaci od koje kupujem sir i kajmak: Siđite s tog bicikla, ne priliči vam. Ja pisca drugačije zamišljam: brada, brkovi, dugačka kosa, dostojanstveni hod...
Uhapsio sam sebe svojim sopstvenim životom. Sva sreća što sam jedini na ovom svetu i što su svi ostali slobodni...“
Evo kako je mladu britansku kraljicu Viktoriju svojevremeno posavjetovao njen ujak belgijski kralj Leopold Prvi (koji ju je isprovodadžisao zajedničkom bliskom rođaku) - za vladare osjetljivom pitanju jedne posebne vrste opasnih vječitih nezadovoljnika:
https://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net...de&oe=59B392E0
Na jednom mjestu kaže Platon da su ljudi, stekavši pismenost, vremenom postepeno izgubili dosta od svoje dotadašnje izuzetne sposobnosti pamćenja. Šta li smo onda krenuli gubiti s računarima i odustajanjem od knjiga? Sposobnost mišljenja?!
https://bashny.net/uploads/images/00.../29/8a0f29.jpg
Naš mozak je odlična diferencijalna i statistička mašina: mi se orijentišemo u svijetu oko nas i donosimo zaključke poredeći raspoložive informacije i uočavajući njihovu učestalost. Tu leži problem: prije masovnih komunikacija mogli smo da poredimo i brojimo samo stvari u neposrednoj okolini. Tome primarno služi naš mozak. Onda se pojavila pisana riječ koja je približila udaljene informacije i mišljenja. Ali čak i sa knjigama masovno širenje štetnih informacija je bilo dovoljno sporo, pa je kritika mogla da stigne i često prestigne odštampano đubre tako da je šteta bila ograničena. Zato je knjiga dobra jer ima ugrađen mehanizam samoregulacije: sporo se piše, sporo se širi, sporo se čita, ali je kritika brzo ošamari ako nije dostojna knjige. E onda je krenulo naopako sa masovnom dnevnom štampom, zatim radio i TV programima, a danas i sa internet medijima i društvenim mrežama. Tu već svako od nas može da distribuira šta poželi bez mnogo truda, može da bude prisutan svuđe, viđen širom planete, da postane "viralan", lajkovan i repostovan, a sve bez ikakve šanse da bilo kakva kritika takvu lavinu stigne i nekim čudom je zaustavi.
Dakle upotreba sposobnosti razmišljanja za donošenje pogrešnih zaključaka (što je pojavno identično gubitku sposobnosti razmišljanja) se izaziva ekspresnom distribucijom (prema nečijoj potrebi) novih referentnih sistema za naš diferencijalno-statistički organ koji protiv toga nema nikakvu fabrički ugrađen mehanizam odbrane i na kraju otkaže. Da li tako mora da bude? Pa ne mora, jer svako može da nauči da koristi isti taj internet i društvene mreže kao sjajan alat koji bolje nego ikada u istoriji koji omogućava svakome od nas da iznete informacije i njihove izvore provjeri, prodiskutuje, ocjeni i procjeni (što traži određenu disciplinu) tako da na kraju ipak donese ispravan zaključak, ili da barem odluči da stavi sve pod znak pitanja i privremeno ne donese nikakav zaključak (što traži još veću disciplinu).
Na nesreću, pored toga što je naš mozak odlična diferencijalna i statistička mašina on je još nešto -- jako lijena mašina!
Dakle, pod "računarima" se podrazumjeva alat kao i svaki drugi đe od korisnika zavisi kako i za šta će ih koristiti, dok ako se misli na internet kao medij i društvene mreže, onda smo definitivno u opasnosti da izgubimo sposobnost razmišljanja, ili tačnije, da onu preostalu sposobnost razmišljanja koristimo za izvođenje pogrešnih zaključaka, tačnije, ne budemo u mogućnosti da razaznamo bitno od nebitnog, jer neuroni rasterećeni jedne obaveze rado preuzimaju drugu obavezu, ali da bi ta druga obaveza bila "korisnija" potrebno je da postoji i stimulacija koja će stvoriti korisnu rekonfiguraciju. Ako je stimulacija takva da stvara lošu i nekorisnu konfiguraciju nadrljali smo!
Ovo je već opšte: sposobnost ili dio tijela koji se rijetko, slabo ili potpuno pogrešno koristi, vremenom zakržlja ili deformiše. Nebitno da li je to grupa mišića ili nešto u vezi s mozgom. I obrnuto. Što aktivnije neki dio tijela koristimo ili se recimo nečega podsjećamo, to nam se više taj dieo tijela (privremeno) razvija ili nam se konkretno pamćenje bolje fiksira. Zaboravljamo samo ono što često ne prizivamo u svijest, za čime ne pokazujemo stvarnu potrebu, ono čega se iz ovog ili onog razloga redovno ne podsjećamo. Sve drugo odlično pamtimo.
Podsjećam na pticu dodo. Naučila ptica dodo da u svom bezbednom ostrvskom okruženju pronalazi hranu bez upotrebe krila, i - vremenom sasvim prestala ili zaboravila da leti. E, onda nije umjela da pobjegne na drvo ili se vine u nebo kad se iznenada na tlu njenog Mauricijusa pojavila ljudska opasnost. I tako je izumrla ptica dodo prije par vijekova. Nema je više. Ostale su samo beleške o njoj, crteži i kosti. Tako bismo mogli proći i mi sa svojim sve zakržljalijim mozgom, zato što smo se previše oslanjali na digitalne mašine i njihove sposobnosti.
Ako nam Mašina ne donosi kakvu potpuno novu sposobnost i energiju, već nas odmjenjuje i uspavljuje, onda će se pre ili kasnije ispostaviti da je to neprijateljska Mašina, koja će nas koštati glave.......................
Pravda je slijepa. Pare na dodir djeluju isto, nebitno od koga dolaze.
"Istina je ružna. Umjetnost imamo zato da ne bismo propali zbog istine." F.Niče
"Uživanje u jednostavnim stvarima zahtjeva kompleksnost" Oskar Vajld
The slogan of Hell: Eat or be eaten. The slogan of Heaven: Eat and be eaten.
— W.H. Auden
I kaže da se se prezir i oholost najjasnije mogu vidjeti na licu plemenitog čovjeka (naravski samo kad tako nešto i osjeti) Dostojevski.
So true.
Vjeruj svima, ali ne i djavolu u njima.
Samoborci piju vina s lonci, a samoborke piju s demižonke . . .