Kada bijah mlađan delija jedan suvi striko na selu đe sam upoznavao život iz prve ruke je jednom donio dva mala golubića, pokazuje ih.......i krrrljljljlj okrenu im vratove i pobi ih! Jer "golub je štetočina" kaže! Danas da se to desilo ja bi s tijem đedom najvjerovatnije završio za sva vremena jer bi mi se doslovno zgadio! Ali mislim se, taj đedo je seljak čovjek bio, i kod njega nema te empatije... on je ubijao životinje bez truna samilosti - one su za njega bile nepostojeće! Život, borba za život - su seljaka takvim pravili! On uzme mačiće i lopatu i ode u njivu, zatrpa ih i završio je svoj posao! E, ali ja sam drugačiji! Ja imam svijest da je brutalnost samo poluga koja se rijetko poteže.... inače treba biti senzibilan prema prirodi, flori, fauni, ljudima..... A zašto? Pa jer svoj hljeb ne zarađujem borbom, ne moram da se laktam! Ne moram da hodam noću kroz šumu, imam automobil, avione na raspolaganju, javni saobraćaj, taksi.... i samim tim sam više pri savjesti jer ne moram da unaređujem kod sebe borbene nagone! A sve to mi je donio tehnološki napredak! Dakle, nije to đavolja rabota nužno, čovjek će postati duhovniji kada se bude manje morao da bori i da bude manje nemilosrdan, a vjerujemo da će tehnologija da nam to donese.
