Napisah prvo fore radi Migo Stijepović [emoji23][emoji23][emoji23][emoji23]
al što znam predsjednik skuštine bi mogao biti neko od manjinskih naroda... da ih uvažimo.
Sent from my POCOPHONE F1 using Tapatalk
Printable View
Mi moramo vracati neke dobre vrijednosti koje kulturoloski vaze i razumljive su za sve u CG.
Stari su ugradili sebe u CG i to postovanje bi trebalo da ide dalje. Najbolja resenja su najednostavnija.
"Pomodarstvo" se pokazalo kao neosjetljivo i suvise nadmeno za vecinsku CG.
Hvala Lepo
Osvrt braće Hrvata...
CRNA GORA PRED VELIKOM TRANZICIJOM - MOŽDA:
Đukanović je izgubio, hoće li i pasti? O brzo posloženim koalicijama, europskim putevima, NATO-u, crkvi i drugim čimbenicima koji će definirati crnogorski mir ili nemir
Od svih zemalja bivše Jugoslavije Crna Gora bila je ona u kojoj se promjene ne događaju - tri desetljeća na vlasti je jedna te ista stranka, jedan te isti čovjek, ali čini se da je i tome došao kraj. Demokratska promjena vlasti za Crnu Goru bit će nešto novo, ali teško da će to biti "festival demokracije", upravo suprotno, promjena nakon tri desetljeća mogla bi dovesti do velikih napetosti.
Izbori su održani 30. kolovoza, a dva dana kasnije "vječni vladar" Crne Gore, Milo Đukanović i njegova stranka DPS (Demokratska partija socijalista Crne Gore) priznali su poraz iako to još uvijek ne znači da je Đukanović, koji se već tri desetljeća nalazi na vlasti, spreman postati lider opozicije.
Pogledajmo prvo kako su izbori završili. Crna Gora ima 81 zastupnika u parlamentu što znači da je za formiranje Vlade potrebno osvojiti minimum 41 mandat - i točno toliko je udružena opozicija i osvojila. Najviše mandata i dalje osvaja DPS, 30, ali nedovoljno za sastavljanje Vlade. Vodeća opozicijska koalicija - "Za budućnost Crne Gore" - dobila je 27 mandata i može sastaviti Vladu s blokom "Mir je naša nacija" (10 mandata) i građanskim pokretom "Ujedinjena reformska akcija" (4 mandata). Pritom će u Vladu vjerojatno uzeti i Bošnjačku stranku koja zastupa prava manjine (i ima 3 mandata).
Prvo što ćemo uočiti kod ove tri koalicije koje su se grupirale u jednu veliku je to da su to pokreti/stranke okupljeni zajedno da bi mogli, napokon, nadjačati Đukanovića. To je zapravo relativno popularna praksa u demokratskom svijetu, ali takve velike koalicijske Vlade mogu biti poprilično nestabilne. Razumljivo je i zašto - razne političke frakcije i ideje grupiraju se s ciljem "borbe protiv zajedničkog neprijatelja", a u slučaju pobjede njihove interne podjele brzo izlaze na vidjelo.
To će se vjerojatno dogoditi i u Crnoj Gori iako zapravo između navedenih i nema tako velikih razlika - barem ako govorimo o "glavnim idejama", tako primjerice svi akteri koji se sada spremaju formirati novu vlast navode kako im je cilj ulazak u Europsku uniju. No, ako pak "zaronimo dublje" naići ćemo na cijeli niz političkih kontradikcija.
Glavni blok, "Za budućnost Crne Gore", smatra se pro-srpskim blokom. U njemu pak imamo cijeli niz manjih stranaka koja su razasute preko cijelog političkog kompasa. Tako imamo tu i krajnje desničarsku stranku Partija srpskih radikala, ali i krajnje ljevičarsku stranku koja se naziva Jugoslavenska komunistička partija.
S druge strane Ujedinjena reformska akcija je pak socijalno-liberalni blok koji uključuje predstavnike progresivne i zelene politike u Crnoj Gori.
Zanimljiv je i treći blok, "Mir je naša nacija" - iz samog naziva nećemo saznati puno, ali ni program im nije naročito detaljan. Riječ je o političkom bloku koji primarno ističe borbu protiv korupcije kao glavni povod za postojanje.
Naravno, glavni povod svim navedenim grupacijama je bilo rušenje Mile Đukanovića s vlasti i u tome su sada najvjerojatnije i uspjeli (o tome zašto još ništa nije gotovo nešto kasnije).
Kako se uopće dogodilo da Đukanović izgubi? Nije tajna da je tijekom 30 godina Crnu Goru pretvorio u zemlju u kojoj je, po njega, jako teško izgubiti izbore!
Zapravo Milo si je uvelike sam kriv. U tipičnoj želji jednog autoritarnog lidera nastojao je sve aspekte Crne Gore podrediti sebi. U tome je uvelike i uspio, a činjenica da slovi kao čovjek u kojeg Zapad ima "povjerenje" (odnosno da će biti kočnica prema interesima Beograda, a još šire i Moskve) omogućila mu je da vlada bez vanjskog izazova. Ostala je zapravo tek jedna institucija koja mu još nije bila podređena - crkva, točnije Srpska pravoslavna crkva.
Da se nije dirao u crkvu Milo Đukanović bi danas, naročito imajući u vidu tijesne rezultate izbore, i dalje bio "mirno" na vlasti, ali "nešto mu nije dalo mira" (da ne kažemo netko). Tako je krajem prošle godine odlučio donijeti kontroverzni Zakon o religijskim slobodama. Zvuči pozitivno, no iza tog naziva zapravo se krije ideja stvaranja crkvenog raskola u Crnoj Gori, odnosno formiranje nove Crnogorske (pro-Milo) pravoslavne crkve. Na Srpsku pravoslavnu crkvu, koju smatra produženom rukom ne Boga već Beograda, udario je odredbom kojom se sva crkvena imovina prije 1918. treba prebaciti u ruke države.
Je li moguće da je Đukanović mislio da će mu to "glatko proći"? Moguće je. Jedna od posljedica bivanja na vlasti 30 godina je okruženje ljudima koji više nisu u stanju kritično komentirati odluke vođe - njihov posao se svodi na kimanje glavom.
U svakom slučaju ništa nije prošlo "glatko" - u dubokoj zimi buknuli su najveći anti-vladini prosvjedi od crnogorske neovisnosti (ili od dolaska Đukanovića na vlast - isto je). I tako se još jednom pokazalo, što nije naročito optimistično, da će ljude na kraju češće potaknuti stvari poput religije, a ne ono što ih se tiče puno direktnije, stvari poput ekonomije, životnog standarda, korupcije... Jer Crna Gora pod Đukanovićem već je odavno "zrela" za promjene, ali one su izgledale gotovo nemoguće. Tek sada, kada se dirnuo u crkvu, plaća političkim padom.
Ali i pad s vlasti nije kraj Mile Đukanovića, možda čak nije ni njegov kraj vlasti? Naime, njegova stranka DPS pozvala je sve pristaše da se sutra (6. rujna 2020.) okupe u Podgorici na skupu pod sloganom "Crna Gora iznad svega". Kojim povodom? Da bi, tvrde iz stranke, "pokazali ljubav prema svojoj zemlji". Zaista? Nekako ne zvuči baš tako bezazleno.
Opozicijske stranke već su osudile ovaj potez DPS-a ističući kako im je cilj stvoriti napetosti. Pozvali su svoje pristaše da ne dolaze i da ne nasjedaju na moguće provokacije u Podgorici i drugdje. Politički analitičar Sergej Sekulović komentirao je: "Ovaj skup je proizvod frustracije vladajuće stranke koja sada želi homogenizirati i okupiti svoje članstvo. U takvoj atmosferi može doći do rasta napetosti i teško je predvidjeti posljedice".
Naizgled sve djeluje mirno. Štoviše, iz DPS-a su poručili ovaj tjedan kako su spremni "bezuvjetno podržati svaku Vladu koja slijedi antifašizam, građansku državu i europski put". I opet, kao i u slučaju crnogorskih koalicija, zakona i parola - riječi uvijek zvuče optimistično, ali stvarno stanje stvari nije nužno takvo.
Vidi li Đukanović još uvijek priliku za zadržavanje vlasti? Da, već sada fokusiran je na najslabiju kariku, onu koju se možda može eksploatirati, a to je činjenica da nema homogenizacije na strani brzo okupljenih opozicijskih blokova. U isto vrijeme Đukanović je već zaigrao na kartu "vanjske sabotaže" tvrdeći da su Beograd i srpski mediji krivi za njegov poraz na izborima. To je nešto što on u svakom trenutku može stišati ili pojačati.
No, Crna Gora mora biti svjesna da nije sama na svijetu. Neke stvari se događaju mimo nje, pa i sam Đukanović nije bio na vlasti u vakuumu - da nije bilo njegovog pro-zapadnog djelovanja koje je kulminiralo uvođenjem Crne Gore u NATO savez, dosadašnja priča o Crnoj Gori bila bi svakako drugačija.
Ako pak ova novosložena opozicija, koja bi uskoro mogla postati vlast, krene s nekim "radikalnim" idejama, primjerice pozivom za izlazak iz NATO-a, napetosti unutar Crne Gore naglo će eskalirati jer će biti izvana dojavljeno da moraju. S druge strane ako nova vlast i DPS pronađu zajednički jezik, primjerice u vidu koračanja prema kompletiranju euroatlantske integracije (a čini se da to i jest slučaj), možda sve bude i puno mirnije nego neki prognoziraju.
Što se pak tiče intenziteta "pro-ruske" komponente izbornih pobjednika tek treba vidjeti koliko je to stvarno istina, a koliko DPS-ovo predizborno zastrašivanje. Kao što smo i rekli, poziv za izlaskom Crne Gore iz NATO-a bio bi vrlo jasan znak.
Neki pak smatraju da će Crna Gora sada zasigurno ukinuti priznanje za Kosovo. Opet - pitanje hoće li. Dok se o tome spekulira Aleksandar Vučić i Avdullah Hoti druže se s Trumpom u Bijeloj kući i potpisuju ekonomske ugovore. Na kraju dana i Crna Gora i Srbija žele članstvo u Europskoj uniji (Srbija ne želi članstvo u NATO-u iako u isto vrijeme nastoji imati dobre odnose s ovom vojnom alijansom).
Tranzicija vlasti u Crnoj Gori je bitna, način na koji će se ista izvesti. Idealno bi bilo da je što mirnija jer u par krivih poteza može se pretvoriti u nešto opasno, a to je onda loše i za cijelu našu regiju u kojoj opasnosti i dalje imaju tendenciju paliti se jedna za drugom.
Ne razumijem .. Zar je SDP dobio tri clana parlamenta?
Jesam li ja nesto propustila?
Hvala Lepo
Osvrt? Klasičan površan osvrt. Pričao sam neki dan sa mojim velikim prijateljem hrvatom, smijao se pola sata upravo zbog ovakvih članaka jer naravno da i tamo svi normalni znaju ko je Milo i da je ova priča čista budalaština koja nije vrijedna komentara.
AAaaa te kalkulacije..
Znaci poguraju ga protiv volje gradjana, i jos da ga gurnu na celo Skupstine.. :)
Krasno bas.:)
Vec vidjen politicki karijerizam na CG terenima.:D
Hvala Lepo
Marku Milačiću bi moralo neko mjesto pripasti, koliko god nekad odvratan bio čovjek ima cojones do poda i bez dlake je na jeziku.
Sent from my MI 9 using Tapatalk
Okle vam vise vremena i zivaca da pisete o izborima :D
Sent from my SM-G975F using Tapatalk
Na stranu sve,ali da me neko nauci ko je mozak ko je pozvao milacica i dajkovica u savez
Послато са SM-N960F помоћу Тапатока