" ...Ona ne zna koliko miris kose njezine boli, koliko snova u očima nosi-tim očima kojima opčinila me, kojima vezala me za skute svoje tim očima kestenjavim, urokljivim, opasnim,
stidljivim i besramnim očim njenim..."
Printable View
" ...Ona ne zna koliko miris kose njezine boli, koliko snova u očima nosi-tim očima kojima opčinila me, kojima vezala me za skute svoje tim očima kestenjavim, urokljivim, opasnim,
stidljivim i besramnim očim njenim..."
"Jedne prosinachke zime, nesvjestan josh sebe, ucrtao sam tvoje ime ispod krila, jer u tom chasu-u tom trenu-ti si jedina bila njezhnost poljupca na mom licu shto se rosi ledenim zrakom
....
U tom vremenu znao sam shto nam treba jer misao je bila vodjena, ispisao sam slovima neba
ispod krila
“ponovo rođena”
…moja vila ..."
:)
"...teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...'"
Ljubav je susret dvaju ispljuvaka.
Emil Cioran
"Danas si predivan dok te nema. I koža ti je čista i meka i šapuće nešto milo. I opijaš me smijehom (Osjećam pod kožom). Vidim ti oči. Odvode me na sigurno (Na mjesto kojeg nema). Tjeraš me da se smijem, da te grlim duhom kojeg nemam. Da slušam riječi koje ne govoriš i pamtim. Da vjerujem da misliš ono što ja mislim
Što nitko ne bi trebao misliti. Da znaš i da se bojiš istog
I zato se gubim i zato te grlim..."
Ako sam rekao da volim volove ili te jajare onda je to to ,jer ja nikad ne lažem.
"S njim bih mogla šutjeti.
I osmijesi se slažu dok pričamo kao da se znamo cijeli život.
I riječi postaju bespotrebne, jer su slabe da kažu bilo šta.
Iznenada postoji neko s kim možeš baš lijepo da šutis. A šutjeti se može samo s nekim posebnim.
Ljudi baš ne znaju da šute.
On i ja. Mi šutimo. Ugodno. Toplo. Šutimo s povjerenjem. Šutimo od dragosti.
S osmijehom. Šutimo baš savršeno. Kao da se znamo cijeli život..."
:)
" Znao je šta svaki njen pogled znači. Kako se ponaša kada je kriva za nešto, kada joj nešto treba... Sve je znao. Bili su slični. Možda i previše slični. Bukvalno. Ali mnogo ih je toga razdvajalo, upravo zbog tih sličnosti... "
:)
Volim da budem sa tobom zato što se nikad ne dosadjujem, cak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosadjujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam poverenja u tebe, imam poverenja u ono o cemu razmišljaš. Razumeš? Volim sve ono o cemu razmišljaš? Razumeš? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Cak se i zveri koji nas proganjaju lepo slažu medjusobno! Ti vrediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao deciji zmajevi na vetru. Ako me neko ne drži na uzicu... hoooop, odletim... A cesto pomislim na tebe da si dovoljno jaka da me držiš na uzici i dovoljno pametna da me odmotaš, pustiš da letim...
Zar nije neverovatno sresti nekoga i pomisliti: Sa ovom osobom se osecam dobro.
"..Mjesec se s oblacima igra skrivača iznad umornih sokaka. Noć na izdisaju još ljubopitljivo prati sjenke noćnih skitača.
Moje stare cipele opet broje korake koji će me sprovesti strmom ulicom ispod tvojih prozora.
Iz navike pospani psi laju na zvijezde i samoću a alkohol u mojoj glavi ljulja nogostup u ritmu slučajnosti.
Znam,prozori će opet biti mračni a iza njih nećeš biti ti kao što već godinama nisi.
Ko zna gdje si i s kim si ali to uopće nije ni bitno, ja ionako živim od uspomena koje skrivam negdje na lijevoj strani i nikome ih ne pokazujem.
Sat sa tornja otkucao je četiri a evo i tvoji prozori su tu. Neću ih ni pogledati,samo ću proći i na sljedećem raskrižju skrenuti ulijevo i nastaviti dalje.
Lijeva-desna,jedan-dva;još stotinjak metara i kod kuće sam.
Pusta,hladna soba i samoća mi,kao i uvijek,poželješe dobrodošlicu.
Dobro jutro tugo!"
:)
Nedostaje mi onaj tvoj blesavi smeh, kada se pola kafića okrene prema nama. Nedostaje mi tvoje moljakanje da odemo na dečije ljuljaške kada prolazimo pored parka. Nedostaje mi onaj pogled kada me pokušavaš ubediti da zaista znaš šta je ofsajd. Ma nedostaje mi tvoje sve. To više nigde nisam našao.
:)
Nema više budnih noći, poruka u gluho doba, propuštenih poziva, skrivenih pogleda - ničega.
Nema te pijanosti koja će me opet ohrabriti da te zovem, nema više te ljubavi koja će me vraćati tebi, nema više tih uspomena koje će me natjerati da te svaki put opet poželim. Volio sam te, i onda kad sam se kleo da te ne volim. Svaka tvoja hladna riječ me povrijedila. Pravio sam se hrabar, pa sam se na svaku nasmijao. Bio sam spreman pojaviti se kad god si me zvala, poslije svih uvreda i ružnih riječi, onda kad bi svi drugi otišli, kad sam jedini bio na tvojoj strani. Bio sam spreman pobjeći s tobom, bilo kad, bilo gdje, ostaviti sve. Bila si jedina djevojka koja me mogla imati u svako doba igrati se sa mnom kao s lutkom, a kad ti dosadim, baciti me kao igračku koja ti više nije zanimljiva. Zbog tebe sam naučio da mogu dati sve od sebe, a ne dobiti ništa. Mogu dobiti ono što želim, ali ne i ono što trebam. Bila si posebna, tvrdoglava, bezobrazna, ravnodušna. Bila si svakakva, a najdraža. Bila si... Više nisi.
"...Tvoje oči… hiljadu jezika govore i svaki od njih razumijem. Samo tvoje oči znaju u istom trenu na engleskom i latinskom da zagrgolje, na francuskom se nasmiješe,
pa na kineskom slatko naljute…
....I jedino ja na svijetu ovom vidim da tvoje oči hiljadu jezika govore… i svaki, svaki od njih razumijem...."
"......Tražio sam i odsjaj oka tvoga između pocijepanih oblaka, u noćima bez zvijezda.....
Ne nađoh ništa. Ostadoše mi samo prokletstva nemira u zadužbinu....."
"Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo"
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.
:)
"I brisacu tvoj trag tudjim usnama. Lagacu sebe da te nisam volio. Da sam bio losa muzika pesnicima ljubavi. Lazna slika tvoje proslosti...
I pitacu se da li sam vise dobio ili izgubio?
I falice mi sve i nista. Samo poneki dodir nasluticu izmedju sna i jave...
I falices mi bas onakva kakva si bila. Slatka i opora kao vino. Laka i ponizna kad klizi uz telo. Falice mi ta spoznaja tvojih nemira, modra svitanja u mojim ocima, rasute perle mojih osmeha i jedno decije ''ne daj me’’...
I ispijacu vino kao njene usne. Pogledom traziti sve ono sto lici na nju. Prevrnuti svaki kutak svog secanja. Daviti se u sopstvenom negiranju. Cutati, kao i pre...
I oseticu njen dah na svom ramenu i prste u kosi. Lagacu da je zbog vina...
I sve zene koje me budu ljubilie njeno cu ime saputati. One ce ponajvise biti krive...
I jednom, u tisini, recicu sve ono sto se nisam usudio. Sve sto sam sakrio. I tek tad saznacu da nisam izgubio nju. Izgubio sam sebe i sve ono sto je u meni probudila...
I znaj da tebi za ljubav necu staviti masku tuznog pajaca. Nije to lice za skitnice kao sto sam ja. Druge me nece tako lako voleti ni tako lako izdati...
I putovacu putevima snova, ici za vetrovima svojih zelja. Juriti za onim cega nema i za onim sto ne mogu stici...
I vristacu na sav glas. Pisati pesme bez rime. Polomiti najdrazu igracku. Probuditi usnule andjele i voditi ljubav otvorenih ociju...
Tebi za ljubav...
Tvoja najsladja obmana, vecita skitnica, bledo juce..."
"I nisam mogao obećati ni njoj ni sebi da će uskoro biti drugačije. A opet sam bio sretan: nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; spriječit ću svakoga ko bude htio da prodre u naše carstvo, da ne bi ugrozio naš mir."
Mesha Selimovic - "Tvrdjava"
Quote:
Originally Posted by Oljce
Hm...Ne bih se u potpunosti slozhila sa quote-om...ali...dugujem +rep.
"Život je čudan, zar ne? U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio i napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene, putokazi se pomaknu, vjetar promijeni smjer, sjever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti ...ti si izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer..."
Cecelia Ahern - "Na kraju duge"
:)
"Sto puta sam premeštao nameštaj i tražio pravu nijansu za zidove. Uzalud. A onda se ona ponovo osmehnula, laganim pokretom sklonila kosu sa čela, i taj mali, unikatni detalj, potpuno je preporodio enterijer..."
"...Vjetar je zapuhao sa istoka. U kosi sam osjetio dodir tvojih ruku, na licu nježnost tvog lica dok me grliš u tihoj noći gdje naše riječi šapatom izgovorene odzvanjaju kao zvona još neprobuđenog jutra.
Kao i da u vjetru čujem note tvoga glasa koji me doziva u luku tvojih osjećaja, gdje sam usidren se divio toliko puta, svakom brodu, svakom jedru na kojima je ispisano moje ime tvojim rukopisom. Zažmirio sam, jer mi suze naviru. Ne znam da li od vjetra ili čežnje.
Noć se bliži, uskoro sam opet na straži..."
"Da imam foto aparat", rekao sam, "slikao bih te svakoga dana. Tako bih zapamtio kako si izgledala svakoga dana svoga zivota."
"Izgledam isto."
"Ne, ne izgledaš. Sve vreme se menjaš. Svakog dana pomalo. Da mogu, sacuvao bih sve to."
"Ako si toliko pametan, kako sam se danas promenila?"
"Postala si malo srecnija i takode, malo tuznija."
"Kako znaš?"
"Razmisli malo. Nije to tako kod svakoga, znaš. Neki ljudi, kao na primer tvoja sestra, postaju samo srecniji i srecniji svakoga dana. A neki ljudi, kao Bejla Aš, postaju samo tuzniji i tuzniji. A neki ljudi, kao ti, postaju oboje."
"A šta je sa tobom? Da li si ti najsrecniji i najtuzniji sada nego što si ikada bio?"
"Naravno da jesam."
"Zašto?"
"Jer me ništa ne cini srecnijim i ništa me ne cini tuznijim više nego ti."
:)
Uzalud je... Čak i da si jedina žena na svetu. Da me voliš onoliko koliko niko nikoga nije. Da zaboraviš sve loše što smo prošli i da me vratiš s' kraja sveta.
Ni tada ne bi znao da me sačuvam.
'Kad prestanes da mislis o njoj, doci ce sama.'
U teoriji mozda, u praksi nemoguce prestati da mislis o ljubavi... :(