Iz raznih novina

Milovan Vukov Jankovic - Biti normalan u ludnici ili trijezan u balkanskoj krchmi sa ugashenim svijetlima je tezak posao.

Da Godpodinu Raonicu neko odstrani dvije trecine mozga i svrsta ga u naZijonalistichke redove ili ga uchlani u DPSDP redove i ponudi stan i standbeni kredit i tri funkcije u bordove direktora javnih firmi ili urednichku funkciju u nekom vladinom dnevniku,
PARTIOKRATE & BIROKRATE
i dezurni kritichari LICHNOSTI LIKA I DJELA,
svakoga zivoga ko jednu zucne protiv DIVLJE LJEPOTE POROKA DPSDPovaca,
bi Gospodinu Raonicu podigli spomenik za zivota.

Don Kihot je imao lakshi posao,
lov u mutnom je veoma popularan u CGi,
ko pokusha da skrene potok bistre izvorske vode u ovu BARU sa PUNO KROKODILA,
drzne li dalje chuce GROMOVE,
dezurnih chuvara "ZEMLJE SLOBODNE".

Srdachan pozdrav Gospodinu Raonicu,
sa nadom da NADA zadnja umire.

Ne znam ja sto mijesaju ljudi DPS i SDP.. Ovi drugi se samo slepaju za interes za xx odboRASHkih mjesta, i kad DPS uradi nesto da vrijedi, onda ovi drugi ko kokotici prvi da se istaknu.. Chim neka kritika Vladi, SDP "nije odavle" dok im ne isplate josh koji bonus za privatizaciju.. Sto se tiche ovih neodgovornih tj. nizasta odgovorni ali prvi protiv svih zdravih promjena - ne DM, ne euro, tunel Sozina, ne mostovi, ne autoput, ne Drzava, ne Ustav, ne zastava, ne himna, ne "ekonomsko drzavljanstvo", ne vodovod za Novi, ne..ovo ne ono... Sta im reci?
Tek kako se sta okrene jedini koji nesto rade u ovoj drzavi da vrijedi, i josh grijese, jer ko radi taj i grijesi.. Sta god ko mislio.. DPS. Obrni okreni.. da ne pokrenu oni nesto, i s mukom izguraju.. CG bi bila.. ne mogu ni da se izrazim jer je i moja patrija. Lako je radniku zamjerit na djelu ili nedjelu, ali ovim saboterima i penionerima od srednje shkole, bez dana radnog staza.. Sta njima rec ili za sta ih kritikovati?

Mislila sam da bar neko od opozicije hoce nesto da radi za ovu drzavu, ali jok.. Penzioneri od KPJ chlanske kartice.

Hvala Lepo

Quote:

---

Originally Posted by Jal Cargo

http://www.vijesti.me/index.php?id=345952

http://www.portalanalitika.me/politi...-prema-eu.html

Za kolegu Recordare-a:

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...8-12&id=189884

http://www.in4s.net/crna-gora/58-cg/20330--q-q-


Politicke partije ili putujuca katedra za jezik i heraldiku?


__________

---

Ja fino rekoh,preceruju obije strane,i zbog toga je sama rasprava postala ogavna.

EDIT: Evo vidjeh postove gore,izgleda da su Kursadzije sledeca zavjera Srbije sa kojom se treba izboriti,zato...vrijeme je da se napusti topic.

Izgleda da ljudi od devedesetih pa do danas nikako da nauče da postoji jedan taster kojim se mjenja program, ili još bolje gasi TV.

Quote:

---

Originally Posted by wulfy

Izgleda da ljudi od devedesetih pa do danas nikako da nauče da postoji jedan taster kojim se mjenja program, ili još bolje gasi TV.

---

You must spread some reputation around before giving it to Wulfy again.

Over&out.

A ljudi nikako da nauche da uticaj medija na svijest gradjana ne prestaje pritiskom tastera off.

Evropski patriotizam se mjeri redovnim plaćanjem poreza, poštovanjem zakona i građanskom kontrolom institucija.



Kakva zabluda.

Onome kome Pink moze da utice na svijest treba neka vrsta pomoci a ne taster off..

OD SLUČAJNOG OTKRIĆA SPELEOLOGA NA GOLIJI, DVIJE PORODICE OČEKUJU KRAJ VIŠEDECENIJSKE AGONIJE

Vjerenici pronađeni u jami poslije 40 godina?


Podgorica/Nikšić - Da li ostaci dva tijela u jami na planini Goliji pripadaju vjerenicima Tomašu Kankarašu i Milki Aligrudić koji su nestali prije više od četiri decenije, pitanje je čiji odgovor njihovi rođaci sa nestrpljenjem očekuju.
Potraga za njima započela je 26. jula davne 1969. kada im se gubi svaki trag, a prekjučerašnji pronalazak ljudskih kostiju u jami kod sela Javljen, koju su istraživali članovi međunarodne speleološke ekipe mogla bi da okonča 41-godišnju agoniju dviju porodica.

“Tomaš i Milka su bili vjereni već dvadesetak dana i pripremali su vjenčanje, kada su na Goliju pošli u posjetu njenim roditeljima”, rekao je njihov rođak, advokat Petar Kankaraš.
Njeni roditelji su izdigli stoku na planinu i oni su riješili da ih posjete. “Znamo jedino da su 26. jula 1969. nakon što su obišli tazbinu sišli u selo podno Golije, gdje su se susreli sa starim učiteljem Mirkom Bijelićem. On je posljednji koji ih je vidio žive. Nakon toga im se gubi svaki trag”, kazao je Kankaraš “Vijestima”.

Porodice su uzalud tragale za njima. Kankaraš je ispričao da je međunarodna speleološka ekspedicija koja već pet dana boravi na Goliji, preksinoć prilikom spuštanja u jamu pronašla ljudske ostatke, kao i ostatke odjeće koji su ukazivali da se radi o muškom i ženskom tijelu.
“Speleolozi, među kojima su bili i članovi iz Vojvodine i Srbije kazali su nam da su pored odjeće našli i prsten koji je u unutrašnjem dijelu imao inicijale M.A.. Ta činjenica nas je i navela da pomislimo da se radi o našem rođaku i njegovoj vjerenici, jer znam da je takav prsten Tomo njoj dao na dan vjeridbe, na kojoj sam bio prisutan”, kazao je Kankaraš.

Na pitanje “Vijesti” da li pretpostavlja šta se moglo dogoditi njegovom rođaku, Kankaraš je odgovorio da ne bi mogao davati izjave prije policijske istrage, ali da se prema njegovom mišljenju najvjerovatnije radi o ubistvu.
“Tomaš je radio kao policajac. Pronalazak njihovih ostataka u jami koja se nalazi na svega 30 metara od puta za Gacko ukazuje na moju sumnju da je to bilo ubistvo. Najbolje mjesto za skrivanje tijela ubijenih u tom rejonu je upravo pomenuta jama. Druge logične mogućnosti na koji način su njihova tijela dospjela tu gdje jesu, nema” kazao je Kankaraš.
Tomaš je službovao po Nikšiću, Baru i Podgorici.

Kankaraš je “Vijestima“ kazao da će nakon vađenja ostataka iz jame koja se nalazi na njihovom imanju, sigurno biti utvrđeno o kome se radi i da će Tomaš i Milka konačno biti sahranjeni kako dolikuje.
“Nadam se da će policija, sada nakon toliko godina, uspjeti da rasvjetli ovaj tragični događaj i da će porodica konačno saznati istinu”, kazao je Kankaraš.
Tomaševi rođaci, koji su sinoć formalno prijavili nikšićkoj policiji svoje sumnje, ispričali su “Vijestima” da su speleolozi dolazili u maju i tada im je jedan mještanin kazao da postoji jama u koju, kako on misli, niko do sada nije silazio. Oni su tada jamu samo ubilježili na mapi. Navodno im je prekjuče ostalo vremena jer su istraživanje druge pećine završili ranije, pa su sišli da provjere i tu jamu i tamo zatekli dva leša.

Tomaš je rođen 1937. godine, a Milka je bila nekoliko godina mlađa. Njena porodica iz zetskog sela Balabani obaviještena je o pronalasku kostiju i trebalo bi sjutra takođe da dođu u Nikšić, rekli su Kankaraši.
Policija bi zajedno sa specijalizovanim medicinskim i forenzičkim ekipama i članovima porodice danas trebalo da izvadi posmrtne ostatke, kako bi počeo postupak identifikacije i istraga o njihovoj smrti.

N.PAJOVIĆ - S.MANDIĆ

Quote:

---

Originally Posted by urgen

Evropski patriotizam se mjeri redovnim plaćanjem poreza, poštovanjem zakona i građanskom kontrolom institucija.



Kakva zabluda.

---

Ne samo da je zabluda vec i smijesno. Probaj ne budu patriota da vidis cija majka crnu vunu prede :D

Quote:

---

Originally Posted by MK

Onome kome Pink moze da utice na svijest treba neka vrsta pomoci a ne taster off..

---

UUUUh kako grijesis o potenciji PINK da utice na svijest mlade generacije....a Boga mi i starijih kojima je ova Crna Gora nekako nemila....PINK JE MNOGO MOCAN!!!

POzdrav

U Crnoj Gori (ne)moguće iskazati lično nezadovoljstvo

U Crnoj Gori nije lako izraziti individualni protest i nezadovoljstvo.

O tome govori primjer američkog državljanina, rođenog u Beranama Jovana Lončara koji je pokušao da na gradski bilbord postavi sliku divlje deponije u Beranama i upozori javnost na odnos grada prema ekologiji i ljudskom pravu na zdravu okolinu. Bilbord je tokom noći skinut po nalogu opštine.

Lončar, koji preko dvije decenije živi u Americi čiji je državljanin, pokušao je da upozori javnost na ekološku crnu tačku, deponiju smeća u Beranama koja se nalazi kraj Vasovog izvora.

On je fotografiju sa divljim smetlištem i natpisom "Dokle?" postavio na bilbord u Beranama čime je namjeravao da Moja poruka je bila da probudim u ljudima građansku svijest jer to nije deponija već apokalipsa. Fotografija ne može dočarati kako to izgleda.

ukaže Berancima da deponija ugrožava izvor pitke vode, stanovništvo koje tu živi i manastire koji se nalaze u blizini. Međutim, reklamni pano su skinuli beranski vatrogasci.

"Moja poruka je bila da probudim u ljudima građansku svijest jer to nije deponija već apokalipsa. Fotografija ne može dočarati kako to izgleda. Tu je medicinski otpad, tu se samo odlaže smeće. Ne mogu da vam opišem smrad sa deponije, koja se često zapali. Srećom ove godine je puno kiše pa se to nije događalo. Inače, kompletan grad je u smradu od te deponije. Ona je napravljena potpuno nelegalno, na izvoru pitke vode! Na sredini fotografije na bilbordu se nalazi i napis Vasova voda. Htio sam da poručim gradonačelniku da je jedini, ne u gradu, državi ili regiji, već možda jedini gradonačelnik na planeti, koji je napravio deponiju na izvoru pitke vode", kaže Jovan Lončar.

Prije postavljanja bilborda, Lončar je, kao što bi to uradio kojim slučajem i u Americi, istražio da li je taj vid protesta zakonit i da li krši bilo čija prava. Kada je ustanovio da se radi o potpuno legalnoj aktivnosti, platio je postavljanje panoa sa upozorenjem na divlju deponiju.

Na pitanje šta bi se dogodilo u Sjedinjenim Državama ukoliko bi opština naložila skidanje tog panoa, a to obavili lokalni vatrogasci, Lončar kaže:

http://gdb.rferl.org/79756754-9111-4...D7D_w270_s.jpg
Smeće na Vasovom izvoru, 12. avgust 2010
"Kompletno rukovodstvo opštine danas ne bi imalo posla, kompletna vatrogasna jedinica bi smijenila direktora vatrogasne jedinice, jer, ljudi, vatrogasna jedinica se penje i skida bilbord! Ja to nijesam mogao da vjerujem.Četvorica vatrogasaca su se zalećeli na mene - ko sam ja, šta si ti, bježi odavde.... Znači, očigledna bahatost opštine, misle da mogu da rade šta hoće!"

Opravdanje u nerješenim računima

Predsjednik Opštine Berane Vuka Golubović tvrdi da je isključivi razlog skidanja panoa raskidanje ugovora sa preduzećem koje je vlasnik bilborda zbog neplaćanja dažbina opštini i uvjerava da će i ostali panoi biti skinuti do potpisivanja novog ugovora.

"Ustanovljeno je da postoji veliki dug od strane Metropolisa opštini, da nijesu ispoštovane obaveze. Najvjerovatnije će se raskinuti ugovor sa Metropolisom zbog takve situacije i vjerovatno ćemo tražiti zaključenje novog ugovora. Znači da će na tim bilbordima moći kasnije, kada se ugovori novi zaključe, moći da se postave panoi raznoraznih sadržina. Ne baš svih ali svakako onih kako je to ugovorom precizirano."

http://gdb.rferl.org/BBFDFE85-4B02-4...B42_w270_s.jpg
Smeće na Vasovom izvoru, 12. avgust 2010
RSE: Budući da je naloženo uklanjanje samo jedne reklame i to upravo one koja govori o odnosu Opštine prema ekologiji i pravu na zdravu životnu sredinu. Ipak, samo je taj bilbord uklonjen, a ne i svi ostali?

"Pa, i ostale će skinuti - vjerovatno. To je to iniciralo i tako će ovih dana doći do raskidanja ugovora sa Metropolisom. Kada se ovo bude uspostavilo i ustanovilo, normalno je da će moći to da se postavi na ovim bilbordima."

Jovan Lončar će narednih dana podnijeti tužbu protiv opštine koja je skinula uredno plaćeni pano. Krajnji cilj Lončarove aktivnosti treba da bude uklanjanje deponije sa Vasovih voda.

"Odštampao sam preko dvije hiljade flajera. Evo, danas ću da ih dijelim po gradu da ljudi vide šta oni rade, kako cijepaju, kako je bilbord izgledao. Kontaktirao sam juče ambasadu SAD i niko ne može da vjeruje šta su mi uradili .Ja tražim pomoć jer ne znam kome više da se obratim, šta rade više od ovoga grada", pita se Lončar.

izvor: http://www.slobodnaevropa.org/conten...a/2127006.html

Poznati lik BERANKRSH , moj dugogodishnji politichki oponent,Gospodin Jovan Lonchar humanista i donator, uvijek spreman ko zapeta pushka da pomogne ljudima u nevolji. chovjek vrijedan poshtovanja,

srdachan pozdrav Gospodinu Loncharu,
sa zeljom da uspije i zashtiti prirodu u CGi, od SHTAKORIZACIJE SKOROJEVICA .

Quote:

---

Originally Posted by Old Bone

UUUUh kako grijesis o potenciji PINK da utice na svijest mlade generacije....a Boga mi i starijih kojima je ova Crna Gora nekako nemila....PINK JE MNOGO MOCAN!!!

POzdrav

---

Ne mozemo za to da krivimo pink, isto kao sto ne bi mogli da krivimo ni neku stanicu koja bi pustala XXX u sred bijela dana. Krivi su oni sto im to dozvoljavaju, tj. agencija koja je sastavni dio ove vlade kojoj iz nekog razloga odgovara pink retardizacija sopstvenog naroda.

Ronaldinjo u Crnu Goru.


http://www.cafemontenegro.com/index....17&news=129687

http://www.vukovarske-novine.com/vijest.php?id=6931

Društvo - Subota, 14. avgust 2010. godine

U Goliji nakon 41 godinu u jami pronađene kosti vjerenika Tomaša Kankaraša i Milke Aligrudić

Misteriozno „vjenčanje“ u Golubnjači

http://www.pobjeda.co.me/slike/vijesti/1281745201.jpg

Istražujući jame u Goliji kod Nikšića, međunarodna ekspedicija speleologa slučajno je, 11. avgusta, u jami Golubnjača pronašla skelete muškarca i žene, za koje rodbina i mještani pretpostavljaju da pripadaju Tomašu Kankarašu i Milki Aligrudić, koji su u tom mjestu misteriozno nestali 27. jula 1969. godine

Nikšić – U golijskom selu Javljen, kod Nikšića, juče su iz oko 35 metara duboke jame Golubnjača izvađeni skeleti muškarca i žene, za koje su rodbina i mještani sigurni da pripadaju vjerenicima Tomašu Kankarašu i Milki Aligrudić, koji su u tom mjestu misteriozno nestali 27. jula 1969. godine. Vidno potresen Stevan Kankaraš kaže: „I prije zvanične potvrde istražnih organa siguran sam da su to ostaci mog brata i njegove vjerenice. Na to upućuje pronađeni vjerenički prsten sa inicijalima M.V., a prepoznao sam i ostatke karirane košulje koju je tada nosio pokojni Tomaš. Čim su nas obavijestili da su to speleolozi pronašli u jami na svega kilometar od kuće, jasno nam je bilo da su u njoj tragično završili naši Tomaš i Milka, za kojima smo decenijama uzaludno tragali i dugo se nadali da će nam se odnekle javiti, možda iz inostranstva“.
Agoniju porodica Kankaraš i Aligrudić, dugu više od četiri decenije, riješila je, sasvim slučajno, međunarodna ekspedicija speleologa, koja je istražujući golijske jame, 11. avgusta u suton, ušla u Golubnjaču i naišla na skelete muškarca i žene, u razmaku oko dva metra. Iz parčeta ženske garderobe ispao je zlatni prsten sa monogramom M.A., a pronađen je i pištolj. Odmah su obavijestili o tom otkriću i zao glas je ubrzo stigao do Tomaševe braće: Milića, Mašana i Stevana, koji već 41 godinu iščekuju da saznaju istinu o misterioznom nestanku dvoje mladih, koji su vjereni u aprilu 1969. i za septembar planirali svadbu, ali je umjesto veselja tragično završeno „vjenčanje“ u Golubnjači – Tomaš je imao 32, a Milka 23 godine.
- Tomaš i Milka su kod nas – prisjeća se Stevan – u katunu Stozi bili dva dana, prvi put zajedno. Te kobne nedjelje pošli su ka Nikšiću, jer je on u ponedjeljak trebalo da radi (bio je komandir straže u zatvoru), a ja sam otišao na Krstac da potrgujem i da se nađemo kući u Javljenu. Kako ih poduže nije bilo ja krenem ka katunu, vjerujući da ću ih sresti. Oni su, međutim, prije stigli u selo, svratili kod starog i dobrog komšije Marka Bjelice i pošli da čekaju autobus. Od tada im se gubi svaki trag. Pošto Tomaš nije došao na posao, raspitivali su se gdje je i tako do nas stiže glas da ga nema. Drugog dana po saznanju da su nestali, mi braća, dvadesetak mještana i milicija sve smo pretražili u selu i okolini. Do jame, na tridesetak koraka od nikšićkog puta, dolazilo je nekoliko ljudi, ali nikakav trag nije ukazivao da bi mogli biti u njoj, niti ih je tuda staza navodila. Nijesmo ni jednog trenutka, ni za sve ove četiri decenije, posumnjali da bi im neko iz ovoga kraja mogao doći glave. Tomaš je bio snažan za dva pojača momka i još naoružan pištoljem, a ni mi, niti naši stari nijesmo učinili ništa nikome da bismo posumnjali na osvetu. Takođe, tokom boravka kod nas nijesmo mogli primijetiti ništa što bismo protumačili kao loš predznak njihovog tragičnog kraja. Pogledi su im otkrivali toliku zaljubljenost da, takoreći, ni minut nijesu mogli jedno bez drugog. Možda su to pred nesreću bili toliko poneseni jedno za drugo. Tomaš je bio naočit, miran, blage prirode, a Milka se tog prvog i jedinog susreta sa nama predstavila u najljepšem svijetlu: fina, pametna, vaspitana. Ponašala se onako kako bi čovjek poželio da u kući ima takvo čeljade – objašnjava Stevan, napominjući da je Tomaš učio strane jezike i u osnovi znao šest. To je, kako veli, i rodbinu i istražne organe navelo na pomisao da je otišao u inostranstvo, tim prije štro su i Milkina braća živjela u Parizu.
Priznajući da ne zna kada mu je bilo teže – u trenutku saznanja za nestanak brata i nesuđene snahe ili sada kada su njihovi ostaci pronađeni u jami nadomak kuće, Stevan kroz suze izražava bar djelić olakšanja nagovještaj rasvjetljavanja četvorodecenijske agonije dvije porodice.


Očekuje se nalaz forenzičara

Da li su kosti, odjeća i stvari zaista pripadali vjerenicima Tomašu Kankarašu, iz Golije, i Milki Aligrudić, iz Balabana u Zeti, kao i da li je riječ o ubistvu i samoubistvu ili ih je neko treći ubio trebalo bi da utvrde istražni organi i stručnjaci Forenzičkog centra u Danilovgradu, kojima su dostavljeni pronađeni ostaci.
Iz jame Golubnjača, ostatke su, juče, izvadili članovi „Javorkove“ Gorske službe spasavanja Nenad Stolica, Budimir Backović i Miško Kosić, a tom činu su prisustvovali inspektori policije i brojni žitelji Golije.

G. Knežević

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...8-14&id=189995

„Tomaš je znao što nije smio da zna”

POSLIJE ČETIRI DECENIJE IZVAĐENE KOSTI NESTALIH VJERENIKA SA GOLIJE OTVORENA NOVA MISTERIJA – KAKO SU DOSPJELI U JAMU


Javljen, Golija – Stevan, Mišo i Mašan Kankaraš nijemo su gledali u otvor Pavlove jame u golijskom selu Javljen, četrdesetak kilometara od Nikšića, i čekali da pripadnici policije i Gorske službe spasavanja iznesu kosti njihovog brata Tomaša i njegove vjerenice Milke Aligrudić, koji su nestali 26. jula 1969. godine.
Nijesu željeli ništa da komentarišu, ali njihov bolan izraz lica i uznemireni pogledi govorili su dosta. Bila su tu i njihova djeca, rođaci, kumovi, komšije. I svi su čekali da se makar jedna misterija, stara više od četiri decenije riješi, da se nađu tijela nestalih vjerenika. Pronalaskom njihovih kostiju druga misterija tek počinje – kako su dospjeli tamo.

Inspektor za krvne delikte i članovi Gorske službe spasavanja, Budimir Bijelić, Nenad Stolica i Miško Kosić, akciju su počeli oko 14,15 i nakon dva sata iznijeli iz jame kese sa kostima nesrećnih vjerenika, koje je porodica uzalud tražila godinama.
Jama je od glavnog puta udaljena tridesetak metara, obrasla je drvećem i šipražjem, okolo se nalazi kamenje i jedva je vidljiva. Za nju je mali broj starijih mještana znao, a ni oni nijesu sa sigurnošću mogli da pokažu njenu tačnu lokaciju.
Daleke 1969. godine policijski službenik Tomaš, naočit mladić i jedan od uglednijih Golijana u to vrijeme, kome su falila dva ispita da završi višu školu u Sarajevu i postane upravnik zatvora u Nikšiću, došao je kod svojih u Goliju sa Milkom Aligrudić, sa kojom se vjerio dvadesetak dana prije njihovog nestanka. U nedjelju, 26.jula krenuli su kući i čekali prevoz. Miladin Bjelica, koji je radio kao pisar, a kasnije bio predsjednik Golije, nije ni slutio da će biti posljednja osoba koja će ih vidjeti žive.

Od toga dana Tomašu i Milki se gubi svaki trag. Uzalud su ih porodice tražile. Čak se i pričalo da su viđeni negdje u inostranstvu i porodicama nije ostalo ništa drugo nego da vjeruju makar u tu priču. Nijesu ni slutili da se na kilometar od Tomaševe rodne kuće u Pavlovoj jami nalaze njihova tijela.
„U maju sam speleolozima koji su došli da prave mapu neistraženih jama kazao da na mom imanju postoji jama u koju niko nije silazio. Zabilježiše je i ovoga ljeta dođoše da i nju istraže. Nijesam ni slutio šta ta jama krije. Kada me sestra pozvala i rekla šta su speleolozi otkrili bio sam šokiran. Nijesam vjerovao da će se nakon 41 godinu njihova tjela pronaći i to baš na mom imanju u blizini Tomaševe kuće...A kakvi su njih dvoje bili. Savršene osobe kojima je falilo samo da se uzmu“ sa uzdahom i tiho, da ne bi poremetio mir koji je oko njega vladao, ispričao je Blažo Kankaraš, Tomašev brat od strica.
Biospeleološka ekspedicija „Golija 2010“ koju čini 11 istraživača iz Srbije, Makedonije, Slovenije, Austrije i Francuske došla je u Goliju 5. avgusta da istražuje neistražene jame. Nijesu ni slutili da će otkriti misteriju staru 41 godinu.

„Prije dvije večeri nas nekoliko spustilo se u jamu koja je duboka oko 35 metara. U pitanju je čista vertikala a na dnu jame je prilično strm sipar. Nijesmo ni slutili šta nas čeka na dnu“, ispričala je „Vijestima“ Ivana Njunjić, jedan od biospeleologa koji je otkrio kosti.
„Kosti su bile već smrskane u djelovima, mada je lobanja ženskog kostura bila dosta očuvana. Ženski kostur je bio bliže ulazu, na vrhu sipara dok se muški nalazio 20 metara niže. Na ženskoj lobanji, na potiljku postoji rupa od metka“ priča 23-godišnja apsolventkinja biologije iz Srbije, kojoj, kako reče, nije prvi put da se na speleološkim ekspidicajama susretne sa ljudskim kostima.
Ipak priznaje da je prvi put naišla, na kosti koje su relativno svježe.
„Na ženskom kosturu je bila zelena haljina i sandale svijetlo- braon boje, a pored je stajala mala crna tašna sa ručkom. Kod muškog kostura nije bilo lobanje, imao je plavo-bijelu kariranu košulju i braon pantalone. Pronašli smo i jednu mušku braon cipelu. U džepu haljine pronašli smo zlatni prsten na kome se nalaze ćirilični inicijali I. M. Našli smo i i pištolj beretu bez šaržera i ručnu bombu bez upaljača“, rekla je Ivana Njinjić.

Pretpostavljaju da je odjeća ostala cijela jer je u pitanju sintetika pa je ni tolike godine, ni voda koja je izvirala iz jame, u kojoj je i prije dvije večeri, ali i juče, bilo hladno i vlažno, nijesu oštetile.
Kada su izašli vani kazali su Dragu Peroviću, čovjeku koji je njihova veza za Goliju, šta su našli. Sjutradan ih je kontaktirala Tomaševa porodica, koja je po opisu garderobe, prstena i pištolja zaključila da se radi o njihovom bratu i njegovoj vjerenici.
„Dobro ljudi kažu da od zla postoji još gore. Današnji dan nam je teži nego onaj kada su nestali. Još teže je to što znamo da su tolike godine njihova tijela trunula nedaleko od kuće. Eto, tješi nas jedino činjenica da će i oni konačno imati grob i da će njihove kosti počivati tamo gdje im je i mjesto, a ne u jami“ jedva je prokomentarisao jedan od braće, skrhane bolom.

Kosti su prebačene u Podgoricu gdje će patolozi obaviti obdukciju i utvrditi uzrok smrti. Zatim slijedi istraga i Kankaraši se nadaju da će i nova misterija biti otkrivena. Sumnjaju da je njihov brat ubijen “zato što je znao i ono što nije smio da zna”. Nadaju se samo da neće trebati još 41 godina da se prava istina o smrti Tomaša Kankaraša i Milke Aligrudić, iz zetskog sela Balabani, sazna.

Svetlana MANDIĆ

IZ JAME U GOLIJI IZVAĐENI POSMRTNI OSTACI TOMAŠA KANKARAŠA I MILKE ALIGRUDIĆ

http://www.dan.co.me/gfx_bb/hronika_agonija14082010.jpg


Kraj agonije duge četiri decenije Članovi Gorske službe spasavanja Miško Kosić, Budimir Backović i Nenad Stolica, u prisustvu inspektora nikšićke policije i krim tehničara, juče su iz Jame Golubara, sa dubine 35 metara, u golijskom selu Javljen izvadili ostatke kostiju, kako se pretpostavlja Tomaša Kankaraša (32) i Milke Aligrudić (23), koji su nestali 27. jula 1969. godine.
Kosti i predmeti pronađeni u jami otpremljeni su na ekspertizu u Forenzički centar u Danilovgradu.
Agoniju dugu četiri decenije, kako kaže Tomašev stariji brat Stevan, koji se sve ovo vrijeme budio i odlazio na spavanje sa mišlju da će umrijeti sa ranom na srcu, te da neće saznati šta se desilo sa njegovim bratom i snahom, razriješili su članovi međunarodne speleološke ekipe koji su prije tri dana po povratku iz susjednog sela Zlostup svratili u Jamu Golubnjaču, da ispitaju taj teren. On naglašava da su speleolozi sasvim slučajno svratili u tu jamu, te da nikad niko u nju nije ulazio.
- Jedan od članova ekipe je rekao da je po karti znao kuda vodi put do jame u koju su se spustili njih troje - dva muškarca i djevojka. U razmaku od dva metra našli su dva skeleta, a po kostima su naslutili da se radi o muškom i ženskom skeletu. Kada su pomjerili jedan od njih, iz garderobe je ispao zlatni prsten sa monogramom M. A. Speleolozi su odmah o događaju obavijestili dr Draga Perovića, a on je istog trenutka s obzirom na to da Golijanin, i da je bio upoznat sa situacijom, pretpostavio da bi to mogli biti posmrtni ostaci mojih brata i snahe. Perović je pozvao telefonom mog brata u Nikšiću Milića i obavijestio ga, a potom je on kazao meni. Obojici nam je bilo jasno da su to skeleti naših bližnjih - priča Stevan, dodajući da su se dogovorili da sjutradan njegov sin Janko dođe iz Nikšića kako bi u Čarađe zatekli speleologe, koji su namjeravali da iz Crne Gore idu za Republike Srpsku.
- Tako je i bilo. Našli smo njih troje. Pokazali su nam snimke i burmu. Ispričali su da su u jami zatekli i pištolj, te da je na mom bratu bila i karirana košulja. Kao da sad tu sliku imam pred očima, jer zaista je bila takva - u tri boje, crnoj, bijeloj i nekoj crvenkastoj. To kažem iz razloga što su Tomaš i Milka, kod nas na planini Stozi bili dva dana, prvi put zajedno. Sjećam se toga dana, bila je nedjelja, 27. jul 1969. godine, pošli su u Javljen da čekaju mostarski autobus, jer je Tomaš u ponedjeljak trebalo da se javi na posao, radio je kao komandir straže u nikšićkom zatvoru. Pošto nije došao na posao, kolege su se raspitivali gdje je. I u planinu Stogu je stigao glas da ga nema. Brat Mišo i ja, komšije, milicija iz Nikšića, pretraživali smo teren, ali je sve bilo uzalud. Sa planine sam došao u Krstac da nešto potrgujem za kuću, sa namjerom da ću se sresti sa njima, ali od njih nije bilo traga ni glasa. Kasnije sam saznao da su svraćali kod starog komšije Marka Bjelice i produžili. On ih je posljednji vidio - priča Stevan.
Drugog dana po saznanju da su nestali, kako se on sjeća, krenuli su potrgu za bratom Tomašom i snahom Milkom i pretražili su cijelo područje.
- Nikakav trag nije ukazivao da su u jami, jer najmanje deset ljudi je prolazilo tim terenom i dolazilo do samog ulaza u jamu, ali niko ništa nije primijetio. S obzirom na to da se jama nalazi u udolini udaljenoj tridesetak metara od ceste, tu nikoga put nije mogao nanijeti, pa ni njih dvoje.
Ipak, za sve ovo vrijeme nijesmo posumnjali da bi im neko iz okoline mogao doći glave. Nadam se da ćemo konačno saznati šta se dogodilo. To kažem, prije svega iz razloga što njihov dolazak, odlazak i okolina postaju zagonetni i i pitamo se šta ih je natjeralo na to da svoj život okončaju stotinjak metara od kućnog praga - priča Stevan.
On naglašava da se odavno pribojavao da Tomaš nije živ, jer da jeste javio bi se prvo njemu.
- Ne bi toliko godina živio ni u inostranstvu, a da se ne javi. Kada je prošlo deset godina, bez glasa, znao sam da nijesu među živima. Godine su prolazile, ali ipak tokom posljednjih godinu dana živio sam sa nekim uvjerenjem da ću saznati kakva im je bila sudbina. Sve je moguće, ali mišljenja sam da takve ljubavi i gledanja kao što su se njih dvoje voljeli nije bilo nadaleko. Minut nijesu mogli jedno bez drugog. Možda baš pred smrt - priča Stevan.

L.N.

Sumnjali na bjekstvo

Tomaš se nakon četvorozazredne škole zaposlio u policiji i pohađao kurseve, nakon čega je završio osmogodišnju školu.
- Bio je najstariji od nas četvorice braće. Mirne naravi, pogodan, učio je strane jezike i znao čak šest. To je navodilo na sumnju da su pobjegli nekud preko granice ili kod Milkine braće u Pariz - kaže Stevan.
Stevan se sjeća da je vjeridba bila nekoliko mjeseci ranije, te da je Tomaš i Milka trebalo da se vjenčaju u septembru.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2010-08-14

Danas: Nakon objave informacije da se Darko Šarić trenutno nalazi u Crnoj Gori, crnogorsko Ministarstvo pravde zatražilo odlaganje potpisivanja Sporazuma o ekstradiciji sa Srbijom

Ministarstvo pravde Crne Gore traži odlaganje potpisivanja sporazuma sa Srbijom o ekstradiciji svojih državljana, saznaje Danas. Reagujući na najavu Snežane Malović, ministarke pravde Srbije, da će bilateralni sporazum biti potpisan u narednih mesec dana, Ministarstvo pravde Crne Gore je, diplomatskim putem, obavestilo srpske kolege da „do toga neće doći tako brzo“, ocenjujući da će taj proces trajati znatno duže. Prema nezvaničnim informacijama, kao razlog se navodi to da se ne zna tačno kad će biti održana sednica Vlade Crne Gore na kojoj treba da se raspravlja o platformi za pregovore. Podsetimo, pregovori Beograda i Podgorice počeli su još jula ove godine, a tim ugovorom bi trebalo da bude omogućeno izručenje sopstvenih državljana okrivljenih za krivična dela organizovanog kriminala, korupcije i terorizma. Kako objašnjava Danasov izvor, ovakvo objašnjenje Crne Gore za odlaganje iznenađuje s obzirom na to da je Hrvatska, kako bi potpisala sličan sporazum sa Srbijom, po ubrzanom postupku i u kratkom vremenskom roku, promenila čak i sopstveni ustav. Prošle nedelje, Županijski sud u Zagrebu doneo je i prvu presudu da se Srbiji izruči Sretko Kalinić, član zemunskog kriminalnog klana.
Interesantno je da je iz Ministarstva pravde Crne Gore ovo odlaganje zatraženo nakon objavljivanja informacije u medijima o tome da se Darko Šarić, optužen za šverc više od dve tone kokaina, trenutno nalazi u Crnoj Gori. Kada ugovor bude potpisan, Srbija će od Crne Gore odmah, osim za Šarića, tražiti izručenje i drugih optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića. Viši sud u Podgorici je u februaru ove godine saopštio da nema osnova da se Srbiji izruče Soković i Šekularac, koji su se tada nalazili u podgoričkom pritvoru, jer Ustav Crne Gore zabranjuje izručenje sopstvenih državljana.
O tome da se brojni begunci iz Srbije skrivaju u Crnoj Gori govori se već godinama. Podsetimo i da su postojale indicije i da su se pojedini članovi „zemunskog klana“ skrivali u Crnoj Gori, ali i Zvezdan Terzić, bivši predsednik Fudbalskog saveza Srbije koji je optužen za malverzacije. Dragan Džajić, bivši direktor Crveni zvezde, dobio je čak i državljanstvo Crne Gore, iako je protiv njega u Srbiji podignuta optužnica.
Utočište u Crnoj Gori svojevremeno pronašao je i bivši direktor „C marketa“ Slobodan Radulović, koji je iz Srbije pobegao dva dana pre hapšenja članova „stečajne mafije“.
Osim ovih i haški begunci su nalazili utočište u susednoj državi. Tako je 2007. godine u Budvi uhapšen Rodoljub Raičević, za koga se ispostavilo da je u toj zemlji boravi skoro sve vreme svog bekstva. Istraga je utvrdila da se i Radovan Karadžić pre hapšenja neko vreme skrivao u Crnoj Gori.
Dvojno državljanstvo
I pregovori o dvojnom državljanstvu Srbije i Crne Gore već godinama su u ćorsokaku, tako da se to pitanje trenutno rešava po sada važećim zakonima u obe države. To znači da državljani Crne Gore i dalje mogu da dobiju državljanstvo Srbije, dok se obrnuto to može desiti samo u izuzetnim slučajevima, kada se proceni da je reč o osobama od posebnog značaja za Crnu Goru. Uz to se svi građani koji dobiju bilo koje dvojno državljanstvo, pa i državljanstvo Srbije, automatski brišu iz knjige crnogorskog državljanstva.

Quote:

---

Originally Posted by ovizionizi

Danas: Nakon objave informacije da se Darko Šarić trenutno nalazi u Crnoj Gori, crnogorsko Ministarstvo pravde zatražilo odlaganje potpisivanja Sporazuma o ekstradiciji sa Srbijom

Ministarstvo pravde Crne Gore traži odlaganje potpisivanja sporazuma sa Srbijom o ekstradiciji svojih državljana, saznaje Danas. Reagujući na najavu Snežane Malović, ministarke pravde Srbije, da će bilateralni sporazum biti potpisan u narednih mesec dana, Ministarstvo pravde Crne Gore je, diplomatskim putem, obavestilo srpske kolege da „do toga neće doći tako brzo“, ocenjujući da će taj proces trajati znatno duže. Prema nezvaničnim informacijama, kao razlog se navodi to da se ne zna tačno kad će biti održana sednica Vlade Crne Gore na kojoj treba da se raspravlja o platformi za pregovore. Podsetimo, pregovori Beograda i Podgorice počeli su još jula ove godine, a tim ugovorom bi trebalo da bude omogućeno izručenje sopstvenih državljana okrivljenih za krivična dela organizovanog kriminala, korupcije i terorizma. Kako objašnjava Danasov izvor, ovakvo objašnjenje Crne Gore za odlaganje iznenađuje s obzirom na to da je Hrvatska, kako bi potpisala sličan sporazum sa Srbijom, po ubrzanom postupku i u kratkom vremenskom roku, promenila čak i sopstveni ustav. Prošle nedelje, Županijski sud u Zagrebu doneo je i prvu presudu da se Srbiji izruči Sretko Kalinić, član zemunskog kriminalnog klana.
Interesantno je da je iz Ministarstva pravde Crne Gore ovo odlaganje zatraženo nakon objavljivanja informacije u medijima o tome da se Darko Šarić, optužen za šverc više od dve tone kokaina, trenutno nalazi u Crnoj Gori. Kada ugovor bude potpisan, Srbija će od Crne Gore odmah, osim za Šarića, tražiti izručenje i drugih optuženih za šverc kokaina iz Latinske Amerike – Gorana Sokovića, Dejana Šekularca, Borisa Labana, Draška Vukovića i Darka Tošića. Viši sud u Podgorici je u februaru ove godine saopštio da nema osnova da se Srbiji izruče Soković i Šekularac, koji su se tada nalazili u podgoričkom pritvoru, jer Ustav Crne Gore zabranjuje izručenje sopstvenih državljana.
O tome da se brojni begunci iz Srbije skrivaju u Crnoj Gori govori se već godinama. Podsetimo i da su postojale indicije i da su se pojedini članovi „zemunskog klana“ skrivali u Crnoj Gori, ali i Zvezdan Terzić, bivši predsednik Fudbalskog saveza Srbije koji je optužen za malverzacije. Dragan Džajić, bivši direktor Crveni zvezde, dobio je čak i državljanstvo Crne Gore, iako je protiv njega u Srbiji podignuta optužnica.
Utočište u Crnoj Gori svojevremeno pronašao je i bivši direktor „C marketa“ Slobodan Radulović, koji je iz Srbije pobegao dva dana pre hapšenja članova „stečajne mafije“.
Osim ovih i haški begunci su nalazili utočište u susednoj državi. Tako je 2007. godine u Budvi uhapšen Rodoljub Raičević, za koga se ispostavilo da je u toj zemlji boravi skoro sve vreme svog bekstva. Istraga je utvrdila da se i Radovan Karadžić pre hapšenja neko vreme skrivao u Crnoj Gori.
Dvojno državljanstvo
I pregovori o dvojnom državljanstvu Srbije i Crne Gore već godinama su u ćorsokaku, tako da se to pitanje trenutno rešava po sada važećim zakonima u obe države. To znači da državljani Crne Gore i dalje mogu da dobiju državljanstvo Srbije, dok se obrnuto to može desiti samo u izuzetnim slučajevima, kada se proceni da je reč o osobama od posebnog značaja za Crnu Goru. Uz to se svi građani koji dobiju bilo koje dvojno državljanstvo, pa i državljanstvo Srbije, automatski brišu iz knjige crnogorskog državljanstva.

---

Brzo je Djukanovicevo okruzhenje stopiralo ovo,izgleda.Naravno,sad ce da se pojavi neko tipa Ranka Krivokapica da kazhe da su sve ovo zlonamjerne insinuacije Srbije,i da CG otezhe ne zato shto shtiti kriminal,nego zbog nekog uzvishenog drzavotvornog razloga.

Naravno,ovo pishem pod uslovom da je vijest tachna,shto je za sada josh neprovjereno.Vrijeme ce pokazati.

Ma, nikakve to veze nema sa tim da mi branimo kriminalce, samo mora neki red da se zna, braco Srbi.. sve po zakonu.. tu su paragrafi, pa zagrabi, nek' isto je i djavolu i djakonu.. ;)

Danashnja politicka situacija u CG u mnogom lici na onu u Italiji (pogotovo jugu Italije),od perioda neposredno posle Drugog svjetskog rata do pochetka 90ih.

Naime,shta se desilo u Italiji? Zahvaljujuci partizanskom pokretu koji je bio veoma aktivan neposredno prije i tokom saveznichke invazije i kasnije italijanske kampanje,komunizam je posle Drugog svjetskog rata u Italiji bio izuzetno popularan.Da bi se njegovo shirenje sprijechilo(naravno,USA i UK su imale debeli interes da tako neshto sprijeche),na brzinu je osnovana glomazna catch all Demohriscanska partija(Democrazia Cristiana),koja je uz pomoc ogromne podrshke na jugu Italije(a osvojene sistemom kupovine i kontrole glasova u kojem je ogromnu ulogu igrala Mafija) pobijedila prve izbore,a zatim uchestvovala u svim sledecim vladama do pochetka 90ih.

Naravno,pomoc Mafije u osvajanju glasova se morala nechim naplatiti,pa je istoj bilo dozvoljeno da svoje poslove obavlja prilicno nesmetano.Zakonske prepreke su uspjeshno zaobilazhene,a vlast je zhmurila,a ponegdje se i aktivno ukljuchivala(naravno,vecinom kada je to znachilo lichnu korist za predstavnike vlasti.)

Medjutim,chitavu tu korupcionashko-mafijashku politicku klimu trebalo je nekako objasniti gradjanima.Reshenje je bilo jednostavno-bauk komunizma je uvelicavan i satanizovan do krajnjih granica,da bi se glasaci naveli da pored svih mana ipak glasaju DC jer jedino ona mozhe da ih shtiti od tog bauka.Iako je komunizam vec od 60ih bio u opadanju u Italiji,a "istorijskim kompromisom" 70ih se pretvorio u malo radikalniju i uglavnom bezazlenu varijantu socijaldemokratije,on je i dalje bio zhigosan kao smrtonosna ideologija protiv koje jedino DC (naravno,sa njihovim pouzdanim saveznicima,crkvom,i individuama poput Riine,Provencana,Bontadea i ostalim "uspjeshnim biznismenima") imaju charobnu formulu.U Italiji je postojala parola: "Kad dodju izbori,zachepi nos i glasaj za DC".

Situacija u CG je danas veoma slicna,s tim shto se komunisticka opasnost zamijenila srpskom opasnoscu.SDPS koalicija do krajnosti razvija teze o raznoraznim srpskim zavjerama u cilju unistenja CG,da bi se kod glasaca tzv suverenistickog bloka(kojih naravno ima sve vishe,jer se sve vishe ljudi s pravom uvjerava u korisnost cg nezavisnosti) razvila paranoja koja ce ih jednostavno obavezati da zaokruze vladajucu koaliciju i pored svih njihovih ociglednih mana,jer su oni(pogotovo Djukanovic i Krivokapic kao perjanice te priche) najveci i najpouzdaniji zashtitnici Crne Gore od srpske agresije.I kada se stvari tako postave,sve se mozhe tolerisati-veze mafije i drzhave,ocigledna i hotimicna nesposobnost drzhavnih organa da se sa organizovanim kriminalom obracunaju,more kontroverznih biznismena sa novcem nepoznatog ili sumnjivog porijekla,izborna propagandna mashinerija zasnovana na finansiranju od tih istih mafijasha i biznismena,i politicki "aktivizam" istih pred izbore,zasnovan na prijetnjama i ucjenama,meshetarenje sa nekretninama i gradjevinskim dozvolama,neuspjeshne privatizacije...Sve je to obichnom,ne mnogo verziranom gradjaninu-suverenisti,ipak manje bitno od mogucnosti da Crna Gora nestane.Naravno,politicka situacija je takva,da zavjere Srbije(ili bilo kog drugog u regionu),sve i da ih ima,ne mogu biti ostvarljive,tako,toga se ne treba bojati.Ali,strah izaziva zhmurenje,pa je SDPS-u potreban.

Naravno,isto kao shto je Demohriscanska partija imala odlicne saveznike u skleroticnoj,bezbojnoj,jednako korumpiranoj,tobozhe opozicionoj Socijalistickoj partiji,tako i SDPS ima sjajne prijatelje u opoziciji CG,pogotovo onoj koja nosi srpski nacionalni predznak.Njihov je zadatak,da u pravo vrijeme ispricaju neku mracnjacku srpsku nacionalisticku pricu sa pochetka 90ih,naravno,da bi vlast to predstavila kao krunski dokaz o povampirenom chetnishtvu,srpstvu,shovinizmu,ucescu "beogradskog kanabea" i tako dalje i tome slicno.I onda prica krece nanovo-paranoja se ponovo shiri kako se izbori sve vishe primicu,referendum kao da se iznova i iznova ponavlja,a Koalicija se uvijek provuce i pobijedi. Naravno,poslije pobjede se odnosi sa Srbijom (i ostalim susjedima,ako suvishe gorljiva retorika zakaci josh ponekoga) peglaju,jer,zaboga,treba pokazati EU i NATO zemljama da je CG "ozbiljna drzhava", spremna za "stabilnost,saradnju i kompromis" u regionu.

Problem sa ovom politikom je sledeci-medjunarodni faktori polako pocinju da gube strpljenje,a regionalna politika je trenutno takva,da je na sceni povezivanje bivshih neprijatelja,Srbije i Hrvatske,koje zdushno podrzhava chitava medjunarodna zajednica(chak nevoljko i Rusija),jer to,vishe nego ishta,doprinosi stabilnosti Balkana.Nespremnost CG da uhvati taj voz,ukoliko je bude,dovodi do autiranja CG na regionalnoj,a time automatski i medjunarodnoj sceni.Medjutim,jasno je da je (polu)mafijashko krilo SDPS-a spremno i na to,samo da bi ochuvalo svoje pozicije i svoj kapital.Neki indikatori pokazuju(nazhalost,sad se mora uci u nagadjanja) da u DPS-u postoji struja spremna da sprovede obrachun sa organizovanim kriminalom,ali pitanje je da li je dovoljno jaka.Jedno je sigurno-takvi se pokushaji pokushavaju presjeci u korijenu,naravno,oprobanim receptom-staviti pred te ljude srpski predznak.U svakom slucaju,pred nama je vruca politicka jesen,koja ce,kako se CG bude polako priblizavala uclanjenju u NATO i pregovorima sa EU,biti josh toplija(ili neko drugo godisnje doba).

Quote:

---

Originally Posted by OCTAVIAN

I ja se slazem da autor ovaj tekst moze sebi nabiti u dupe :D

---

Pun je text fora ka Zhabljak semafora :)

Quote:

---

Originally Posted by Recordare88

Brzo je Djukanovicevo okruzhenje stopiralo ovo,izgleda.Naravno,sad ce da se pojavi neko tipa Ranka Krivokapica da kazhe da su sve ovo zlonamjerne insinuacije Srbije,i da CG otezhe ne zato shto shtiti kriminal,nego zbog nekog uzvishenog drzavotvornog razloga.

Naravno,ovo pishem pod uslovom da je vijest tachna,shto je za sada josh neprovjereno.Vrijeme ce pokazati.

---

Evo i potvrde sa Portala Analitika da nece da potpisu:

"...Izvor Portala Analitika iz Ministarstva pravde je saopštio da nikakav zvanični dopis iz Ministarstva nije upućen kolegama u Srbiji, niti postoji razlog da se odlažu pregovori o zaključenju Sporazuma o ekstradiciji.

Prethodno je neophodno da se Ministarstva pravde dvije države usaglase oko krivičnih djela koja će biti predmet sporazuma. Kao što je poznato u prijedlogu Ministarstva pravde Srbije nijesu obuhvaćena krivična djela ratnog zločina, a crnogorska strana smatra da bi taj korpus krivičnih djela trebalo da bude predmet Ugovora..."

Da nije tragicno bilo bi komicno. Izgleda da su nam sarici, terzici i slicni Vodjini pajtasi vazniji od reputacije drzave. Srbija i Hrvatska potpisu nesto sto se zove sporazum o izrucivanju optuzenih za organizovani kriminal, ponude nama da i mi potpisemo, mi kazemo svakako ali mjesec kasnije hocemo da pregovaramo da se ukljuce i optuzeni za ratne zlocine. Cudi me da ne traze da se ukljuce i optuzeni za ilegalni lov na kitove.

Naravno, ni na pamet im ne pada da potpisu ono sto su Srbija i Hrvatska vec potpisale pa da se o novim sporazumima o drugim zlocinima vode posebni pregovori. Ne, treba ovo otezati koliko se moze i usput simuliralti dobru volju da se saradjuje.