Printable View
:)
Ti vjerovatno misliš da sam ja samo još jedan kreten u tvom životu. I ponašam se bahato, tipično muški. A ne znaš da bih život za tebe dao... I mrzim sve mangupe što se oko tebe vrte. Možda ponekad nisam princ kakvog želiš. Pa te naljutim, isprovociram, zaboravim ti se javiti... Ali i onda kad sam konj, volim te najviše.
Još uvijek se glupo nadam da ćeš se jednog dana probuditi i shvatiti da smo trebali biti zajedno.
"Samo...
Sakrij me. U mirisu ljetnje oluje, bljesku munje i slutnji zudnje.
Cuvaj me u snovima, nanizanim u nocima krhkim od samoce.
Sakrij me u sjecanju na ukradene poljupce od kise u ocekivanju svitanja.
Sakrij me. u prekrsenim obecanjima, u uzdahu sto se otima, u samotnim satima.
Sakrij me u pricu sto ima sretan kraj. Sakrij me u zagrljaj,
Samo ljubav mi ne sakrivaj! "
Marina Ugrin
:)
Bila si posebna, tvrdoglava, bezobrazna, ravnodušna. Bila si svakakva, a najdraža!
"Ona će uvijek ostati nešto posebno u mom životu. Čak i kad ostarim sjetit ću je se kad prođem kraj našeg mjesta, gdje smo se prvi put našli, kad dođe naš datum. Jer uspomene su tvrdoglave, ne žele otići, a i neće, nikad. To mi najteže pada od svega!
:)
Nadam se da mi nase drage moderatorke nece zamjeriri - sto ovo postavljam na ovaj nacin:
http://24.media.tumblr.com/tumblr_m9...pri7o1_500.gif
Jadni Alex..Quote:
Originally Posted by desert de Lleó
Cugala je i tu noć kao i bezbroj prije.
Đole je pevao neku laganu ćaletovu stvar, dok je tonula u sećanja, u uspomene.
Nije bio ni prvi, a ni zadnji, ali znala je, bio je pravi, najvredniji od svih, pa opet ni prstom nije mrdnula kad su se tog istog dana rastali sa zadnjim jesenskim sumrakom.
Zatreperi tog trena pisamce na malom displeju: "Jesi li jos uvek moja?" pitao je.
Koja ironija života, pomisli tada, povlačeći novi gutljaj utehe, bila je njegova i bila je ničija, zapravo u biti bila je svoja, ali on je prekasno postao njen.
Eh,puno je cugala tih dana.
A mi smo se krili mrakom, ne želeći da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali.
"...A ona? Ona je prihvatila svaki deo mene i nikada nije tražila da se menjam, a promenila me...."
:)
Mrzim način na koji razgovaraš sa mnom, i kako si slažeš frizuru. Mrzim tvoje cipele, i način na koji mi čitaš misli.
Mrzim što si uvijek u pravu.
Mrzim kad me tjeraš na smijeh, isto kao i na plač.
Mrzim što te nema kraj mene, i činjenicu da me nisi nazvala.
No najviše mrzim to što te ne mrzim.
Nikako, ni trunčicu, baš ni malo... ;)
Najvaznije je da pravu ljubav izgovoris cutanjem, osetis osmehom, pokazes pogledom, dotaknes srcem jer, jedino tako ces znati da ljubav nije samo "VOLIM TE "
"Taman odrastem,ti podetinjiš.Taman podetinjim,ti odrasteš.Uvek mi bežiš za jedno juče.Uvek si daleko za jedno sutra.Taman za ništa.Taman za sve."
:)
S njom sam mogao šutjeti.
I osmijesi se slažu dok pričamo kao da se znamo cijeli život.
I riječi postaju bespotrebne, jer su slabe da kažu bilo šta.
Iznenada postoji neko s kim možeš baš lijepo da šutis. A šutjeti se može samo s nekim posebnim.
Ljudi baš ne znaju da šute.
Ona i ja. Mi šutimo. Ugodno. Toplo. Šutimo s povjerenjem. Šutimo od dragosti.
S osmijehom. Šutimo baš savršeno. Kao da se znamo cijeli život...
U rastanku tuga, ime tvoje je ostalo sjati, ispred vremena, ispred vjekova tišine, među zvijezdama vječnosti koje sanjaju tvoje korake u oblacima dodira. U spajanju snova, glas tvoje ljubavi piše, pjesme bezvremenskih nota, stihovima mojih nadanja u trenutku nakon zima, ispred vjetra što grli, svaku, baš svaku tvoju riječ.
:)
I vas dvoje možda nikada neće biti savršeni, ali ako te ona može nasmijati, priznati da je ljudsko biće i da griješi, drži se nje i da joj što više možeš. Možda neće misliti o tebi svaku sekundu tokom dana, ali će ti dati dio sebe koji zna da možeš slomiti – njeno srce. Zato nemoj da je povrijediš, nemoj da je mijenjaš, nemoj je analizirati i ne očekuj više nego što ona može dati. Smiji se kad te čini sretnim, daj joj do znanja kad te izluđuje i neka ti nedostaje kad nije u blizini.
"Neka ljubav tutnji vjetrom, neka se odmara tišinom, neka treperi dušom i neka zakorači srcem u sve naše trenutke. Neka bude večernica u tami mojega sna i Danica u tvojem buđenju. Neka bude vatra u mojim venama i voda u tvojim rukama neka pali želje i gasi strahove.
Neka se ljubav zaigra bojama nade i snova, neka treperi strunama nebeske harfe; neka zapleše ljepotom ovog svitanja i neka bude blaga životu tvom i mom..."
"Kasno je,sjećanja...uzalud se javljate,beskorisne su vaše nemoćne utjehe i potsjećanja na ono što je moglo da bude,jer što nije bilo,nije ni moglo da bude.
A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo,varka koju ne mogu i ne želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje..."
:)
"I onda se navikneš na nečije poljupce, dodire, osmijehe. Navikneš se da je nečiji lik stalno u tvojoj glavi. Navikneš na vaše uobičajene razgovore, svađe, suze... I navika je toliko tvoja i toliko slatka, da nikad ne želiš da se odvikneš. Jer, nije to samo obična navika. To je nešto više od toga. Nešto povezano s ljubavlju, ali nekom vezom koja ti se čini neraskidivom..''
"Ljubav je izvanredan cvijet, ali treba imati hrabrosti da se ubere na ivici užasnog ponora."
Osmjehom se tvojim hranim, očima se tvojim lažem. Znaj, dušo i princezo moja, u pogledu se skrivaju tajne svijeta ponekad, a na trenutak samo, i tajna svemira, ali baš onog u kojem si ti moja, a ja samo tvoj.
Mislio sam zapaliti zrak, obojati oblak, šaputati u ugasle zvijezde.
Mislio sam preletjeti ocean,preplivati nebo,i upaliti tišinu tvoga srca.Mislio sam i nestati u vremenu,orositi pjesmu suzom sreće i zaspati u stihu tvojih grudi.
Ma mislio sam trepnuti glasom gdje srce tvoje sanja tragove mojih riječi.
Čak sam i mislio kapnuti čežnjom u rasutim obroncima ljubavi, tamo negdje, pored tebe. Mislio sam, i još uvijek mislim,
voljeti te…
Prošetao sam ružičastu noć preko kišne zvijezde, tamo u krhko sunce mora ispod tek jednog možda, iznad tebe...
još sigurno i svakako davno, preko tako, preko nešto, pokraj godina nespreman,
i gdje skoro svaki pljusak sanjam između nekoliko budem, uz pokušaj snijega ili kiša.
Tužna je ta ljubav!
:)
Volio sam je. Nekad i više od života. Ali ona nije voljela mene. Nije ni pokušala. Uvijek je bježala od onog što sam joj htio i mogao pružati. Bila je ona moja najveća rana. Ali kažu mi, vrijeme liječi rane. Zašto onda moja još nije zacijelila? Poželim otrčati na njena vrata i objasniti da bez nje život nema smisla. Ne želim. Ipak nema smisla da trčim za ženom koja je odavno mene stavila pod etiketu prošlost. Ne zamjeram joj, njeno će srce voljeti nekog drugog kao što moje voli nju.
"...U tebi me ima mnogo više od prolaznosti dana i zagasitih obrisa dolazeće noći...
U tebi me ima mnogo više nego što ti srcem protiču vrčevi čežnje i mnogo više skriveno je iza tvojih drhtavih trepavica... zatajeno u tvojim
dalekim očima...
U tebi me ima mnogo više nego priznaješ sebi..."
"Možeš li me voleti ovakvu? .....Lepljivu od snova.
...Ovakvu, sa osmehom ispred svega i stopalima visoko iznad zemlje?
Jer to je ono što umem, da letim i sanjam sasvim obične stvari; sasvim 'običnog' tebe. "
Ljubav nije nešto što možete učiniti.
Ali kad učinite druge stvari i ljubav će se dogoditi.
Ima malih stvari koje možete učiniti – možete sjediti zajedno,
gledati mjesec zajedno, slušati glazbu – što nema nikakve izravne veze s ljubavlju.
Ljubav je vrlo osjetljiva, lomljiva.
Ako je gledate, ako zurite u nju izravno, ona će nestati.
Ona dolazi samo onda kad je niste svjesni, kad radite nešto drugo.
Ne možete djelovati izravno, kao strijela. Ljubav nije meta.
Ona je vrlo suptilan fenomen, vrlo je plaha.
Ako navaljujete na nju izravno, ona će se sakriti.
Djelujete li izravno, promašit ćete je.
Svijet je postao vrlo glup u odnosu na ljubav.
Svi je žele odmah.
Žele je poput instant kave – kad je god poželite, naručite je i ona se pojavi.
Ljubav je osjetljivo umijeće.
U vezi s njom, vi ništa ne možete učiniti.
Ponekad nastaju oni rijetki sretni trenuci…tada se dogodi nešto nepoznato.
Više niste na Zemlji, već u raju.
Čitajući knjigu s ljubavnikom ili ljubavnicom, oboje udubljeni u nju,
iznenada otkrivate da se oko vas oboje stvorila drukčija kvaliteta postojanja.
Ali vi niste ništa izravno radili.
Samo ste čitali knjigu, ili ste dugo šetali, rukom pod ruku, prkoseći snažnom vjetru.
I iznenada se pojavila ljubav.
Ona vas uvijek zatiče nesvjesne.
OSHO
"Ljubav izmedju dvoje ljudi čije se aure harmonično stapaju,
proizvodi vibracije o kojima pjesnici pišu i koje mogu ispoljiti nevjerovatnu magičnost.
Ponekad se dogadja da u trenutku kad se muškarac i žena sretnu,
oboje instinktivno prepoznaju svoje drugo ja i to u očima onog drugog.
Oči se ne zovu bez razloga ogledalo duse.
Ovakvih dvoje ljudi u trenutku osjete nepobitnu činjenicu da su već bili,jesu,i da će uvjek biti jedno;
čak i onda kada je moguće da se vjekovima opiru svojoj sudbini i pokušavaju da izbjegnu jedno drugo.
Ponekad bez ijedne izgovorene riječi,oni znaju da samo jedno kroz drugo mogu stici do jedinstva i da samo ako su zajedno mogu biti kompletni u svakom pogledu.
Muškarac i žena ,koji su pripadajuće duše,gotovo da ne moraju da izgovaraju rijeci Volim te...nijedan čovjek ne moze pokidati veze izmedju njih dvoje,čak ni oni sami.
Sila koja je njih dvoje tako kreirala,svemoćna je i neuništiva.
Veza izmedju njih dvoje moze oslabiti,njihovo konačno ujedinjenje se može odložiti,ali se ne mogu razdvojiti.
Ona je utkana u točak vremena,diktirana slobodnom voljom Viših Andjela.
Sigurno da je više od slučajnosti da se Pripadajuće Duše, širom vascelog zemaljskog šara,nadju u istom trenutku na istom mjestu.Odredjene duhovne energije jesu tu da brinu oko njihovih susreta,sa istom sigurniošću sa kojom se brinu za migracije ptica i padove kometa i te energije jesu vodjene istim Univerzalnim Zakonom,zakonom Karme. Sudbinske veze ne mogu biti razdvojene čak ni kroz iskustvo smrti,izuzev kroz kratke periode zemaljskog Vremena u sadašnjem životu.Za vrijeme ovakvih perioda razdvojenosti,bez obzira na dužinu njihovog trajanja,obe osobe se osjecaju veoma usamljene, prazne i nekompletne.Pa ipak,i pored tih povremenih »praznih hodova«njihovog zajedništva, i tada postoji konstantna pulsirajuća veza medju njima,bez obzira da li su medjusobno udaljeni hiljadama milja. Ovakva »čuda«se mogu objasniti zakonima metafizike. Meta je rijec grčkog porijekla i znači iznad. Ajnštajn je to znao. Ljubav je mnogo vise od običnih osjećanja,ljubav je pozitivan elektroimpuls. Čak i onda kad se otkrije Pripadajuća Duša,veoma često se pojavljuju komplikacije u vidu testiranja,koje izazivaju dugotrajni bol.Samo onda kad se kontinuirano upraznjavaju tolerancija i prastanje,bol se može izbjeći.Uzvraćanje na bol,bolom,može samo da izazove još više obostranog bola,kroz karmičke uzročno-posledične efekte. Pjesnik Emet Fox:«Ne postoji razdaljina koju ljubav ne moze premostiti,ne postoji bolest,koju snažno projektovana ljubav ne moze izliječiti,Ljubav može izvojevati sve pobjede.Ona je koncentrisana kinetička energija,najjača sila u Prirodi.I samo kad biste mogli održati ljubav cijelog života,nebi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost."
Linda Gudmen