Rekli su... o...

Ako si i vražiji, pravo kaži!
Beg ja, beg ti: ko će na vodu?
Boj se šušnja, boj se vuka, pa nikad u goru.
Više povuče ženska dlaka, nego dva para volova.
Volij' bih zečeve čuvati - n'o ženu.
Gdje se konji tuku, tu magarci mrtvi padaju.
Grmovi sporo rastu al' brzo se izvale.
Da nije nade, skupa bi užad bila.
Dok je čovjek zdrav, i voda mu je slatka.
Došlo vrijeme da se more u rijeku davi.
Đe je vrana izlegla sokola?
Đe nema krvi, nema ni mlijeka.
Đe će kruška n'o pod krušku?
Žena je vragu s udice utekla.
Zrelo zrno - gotovo strnjište.
I bijel' konj jede zob.

(...nastaviće se)

I praziluk ima bijelu bradu, ama rep mu zelen.
Jedan konop planinu ne okruži.
Kad sultan nazebe, raja kija.
Koja usta meda neće?
Koj' si ima čavku, taj si vika': "IŠ!"
Krpi manje, dok nije bilo više.
Kud će suza n'o na oko?
Kus pet'o - pile dovijeka.

(..nastaviće se)

Lumpuju banovi, pukovi plaćaju.
Na vuka vika, a lisice meso jedu.
Narod je kao oblak: nekog orosi, nekog pokosi, nekog nahrani, nekog sahrani.
Na carevu 'ljebu ima 7 kora.
Nebojšu najprije vuci pojedu.
Ne budi svakoj ptici kobac!
Ne može jedna vrana na 100 kolaca.
Nekome i gvožđa plutaju a nekome i pluta tone.
Nema loja u rogovima, ni pameti u brkovima.
Ne penji se uz ono drvo uz koje se ne možeš popeti.
Ne piri đe te ne žeže!
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Ni gore (sve) ne posjeci, ni bez drva doma dođi.
Nuđenu gostu brojeni zalogaji.
Osvetnici iz krvi niču.
Podmuklo pseto najprije će ujesti.
Poklonjenom konju samar se ne gleda.

(..nastaviće se)

Po kurjaku se jagnje ne šilje.
Pred nemogućim nema delije.
Presta vjetar, stadoše galije.
Prednje vrane padaju zadnje.
Rastoči crvić i najzdraviju bačvu.
Savij prvo granu, pa uberi jabuku.
Svako zvijere svoje oružje ima.
Slabu životinju dvojica jašu.
Slađe je darovano no kupovano.
Starost i mladost nisu u svojti.
Star se vo ne uči orati.
Trag po tragu ide a krv po žilama.
Uza suvo drvo i sirovo gori.
Hajdučka majka crna klupka smotava.
Hvala narodska od danas do sjutra.
Što đavo ne zna, pita ženu.

....o 01.09.1939., o svom svijetu, o njihovom svijetu, o našem, o svemu i svagda, W.H.Auden

................................

All I have is a voice
To undo the folded lie,
The romantic lie in the brain
Of the sensual man-in-the-street
And the lie of Authority
Whose buildings grope the sky:
There is no such thing as the State
And no one exists alone;
Hunger allows no choice
To the citizen or the police;
We must love one another or die.


Defenceless under the night
Our world in stupor lies;
Yet, dotted everywhere,
Ironic points of light
Flash out wherever the Just
Exchange their messages:
May I, composed like them
Of Eros and of dust,
Beleaguered by the same
Negation and despair,
Show an affirming flame.

Don't rush the season you're in. Growth takes patience, not pressure.
Healing takes time. Not even you can make it faster. But you can control your actions while you heal.
The unpopular truth is that healing is gradual. It usually looks like letting go of the same thing a hundred times.

Svako remek - djelo počinje skromnim početkom.

..when all you want to do is: rest, avoid small talk and no longer take part in the chaos of other people's lives.
It's lonely but libearting.

Priroda sama sebe bičuje u svojoj unutrašnjosti... jer ništa veliko ne može da se postigne bez neprestanog prizivanja ludila, koje se, pak, uvijek mora prevazići, ali nikada ne smije da bude i sasvim odsutno.

F.V.J. Šeling

"Šta mislite o biću pakla? Pakao je kad vas dubina zahvati sa svim onim čime više ne vladate ili čime niste ovladali. Pakao je kad ne možete da dostignete ono što biste mogli da dosegnete. Pakao je kad morate da mislite, osjećate i radite sve ono za šta znate da ne želite. Pakao je kad znate da je vaše moranje istovremeno i vaše htenje, i da ste sami za to odgovorni. Pakao je kad znate da je sve ono ozbiljno što ste sa sobom planirali u isti mah i smiješno, da je sve što je prefinjeno istovremeno i sirovo, sve dobro i loše, sve visoko i nisko, i da su sva dobra djela i zlodjela.

Najdublji pakao je, međutim, kad postanete svjesni da pakao nije pakao već veselo nebo, ne nebo po sebi nego unekoliko nebo, a unekoliko nebo pakao.

To je dvoznačnost Boga, on je rođen iz tamne dvoznačnosti i uzdiže se do svijetle dvoznočnosti. Jednoznačnost je jednostranost i vodi smrti. Dvoznačnost je pak, put života. Kad ne ide lijeva noga, ide desna, i ti hodaš; Bog to hoće."

K. G. J.

Svaki put kada kontrolišete svoj bijes, vaš mozak jača svoju sposobnost da ostane smiren i pažljiv.

“Ništa zlu nije vrednije od njegovog oka jer samo pomoću oka praznina može obuhvatiti blistavu punoću. A pošto praznini nedostaje punoća, ona čezne za punoćom i njenom snagom koja svijetli. I pije je pomoću svog oka koje je kadro da obuhvati ljepotu i neukaljani sjaj punoće. Praznina je siromašna, i da nema oko bila bi beznadežna. Ona vidi ono najljepše i htjela bi da ga proguta u sebe da bi ga uništila. Đavo zna šta je lijepo, zato je on sijenka ljepote i svuda je prati isčekujući trenutak kad će ljepota, previjajući u trudovima, htjeti da Bogu da život.

Kad tvoja ljepota raste, onda se u tebi podiže odvratni crv koji isčekuje svoj plijen. Njemu ništa nije sveto osim njegovog oka kojim vidi ono najljepše. Svoje oko nikad neće dati. On je neranjiv ali ništa ne štiti njegovo oko; nježno je i bistro, osposobljeno da upija vječitu svjetlost. On hoće tebe, svjetlocrvenu svjetlost tvog života.

Prepoznajem ono jezivo đavolje u ljudskoj prirodi. Zaklanjam oči pred njim. Kad neko hoće da mi se približi odbrambeno isturam ruku ispred sebe, iz straha da bi moja sijenka mogla da padne na njega ili da bi njegova sijenka mogla da padne na mene, jer ja vidim đavolje i u njemu, bezazlenom saputniku vlastite sijenke.

Niko me ne dotiče, ubistvo i sramotni čin vrebaju i tebe i mene. Nedužno se smješkaš, prijatelju? Zar ne vidiš da lako podrhtavanje tvog oka odaje užas čiji si glasnik iako ni ne slutiš. Tvoj krvožedni tigar tiho reži, tvoja zmija otrovnica tajno sikće, dok mi ti, svjestan samo svog dobrog, pružaš ljudsku ruku u pozdrav. Ja znam tvoju i moju sijenku koja ide iza nas, i dolazi s nama i samo čeka sumrak kada će sa svim demonima noći zadaviti tebe i mene.”

Jung u Crvenoj knjizi

“Jesi li čuo za one tamne koji, pored onih koji vladaju danom, neprepoznati idu uokolo i zaverenički izazivaju nemir? Smišljaju hrabra djela i ne uzrdžavaju se ni od kakvog zlodjela u slavu svog boga?
Među takve ubrajam i Hrista, koji je bio i najveći od njih. Jedino njemu nije bilo dovoljno da prelomi svijet, i stoga, je sebe prelomio. I zato je bio veći od svih, i moći ovog svijeta ga nisu dosegle. Ali ja govorim o onim mrtvima koji su postali plijen moći, koju su slomljeni silom, a nisu sami sebe slomili. Mnoštvo njih nastanjuje zemlju duše. Ako ih prihvatiš, ispuniće te opsjenom i otporom prema onome što vlada u svijetu. Od najnižeg i najvišeg pravili su ono najopasnije. Nisu bili vulgarne prirode, već oštre britve od najjačeg čelika. Živjeli su na visinama i proizveli ono najodvratnije. Jedno su zaboravili: nisu živjeli svoju životinju.

Životinja se ne diže protiv svoje vrste. Pogledaj životinje: kako su pravične, kako se lijepo ponašaju, kako se drže nasleđenog, kako su odane zemlji koja ih nosi, kako se drže staza na koje su navikle, kako se brinu o mladima, kako zajedno idu da se hrane i kako jedna drugu pozivaju na izvor. Nema nijedne koja će sakriti višak ulova i dopustiti da zbog toga njen brat umre od gladi. Nema nijedne koja će pokušati da svojoj vrsti nametne vlastitu volju. Nema nijedne koja će umisliti da je slon ako je komarac. Životinja prostojno i lojalno živi život svoje vrste, i ništa preko toga i ništa manje od toga.

Ko god ne živi svoju životinju, taj se mora prema svome bratu odnositi kao prema životinji. Ponizi se i živi svoju životinju kako bi prema svome bratu bio pravedan. Time ćeš spasiti sve one mrtve koji se kreću unaokolo i pokušavaju da se hrane živima. I od toga što radiš ne čini zakon jer to je taština moći.”

GASLAJTING (Gaslighting) ILI IZLUĐIVANJE ("pravljenje nekoga ludim") je perfidan oblik psihološke manipulacije u kojem zlostavljač sistematski navodi žrtvu da sumnja u sopstvenu percepciju stvarnosti, sećanja ili zdrav razum.

- Termin potiče iz pozorišnog komada i filma „Gaslight" (1944), u kojem muž manipuliše osvetljenjem (plinskim lampama) u kući, a zatim ubeđuje ženu da ona samo umišlja da se svetlost menja.

- Cilj ove taktike je uspostavljanje moći i kontrole kroz stvaranje konfuzije i zavisnosti žrtve od manipulatora. Zlostavljač uporno tvrdi da se nešto nije desilo, iako žrtva ima dokaze.
Optužbe poput "Previše si osetljiv/a" ili "Preuveličavaš" služe da diskredituju žrtvinu reakciju.

Kada ih suočite sa istinom, menjaju temu ili optužuju vas za nešto drugo kako bi izbegli odgovornost. Uveravaju žrtvu da joj niko drugi neće verovati ili da je svi drugi ogovaraju.

Tipične fraze manipulatora:

"To se nikada nije desilo, izmišljaš."
"Svi vide da sa tobom nešto nije u redu."
"Samo sam se šalio, nemaš smisla za humor."
"Ti si luda, treba ti stručna pomoć."

Iako se najčešće pominje u partnerskim odnosima, gaslajting je prisutan i u:
Porodici: Roditelji prema deci ili obrnuto.
Poslu: Nadređeni koji potkopavaju kompetentnost zaposlenog.
Medicini: Kada lekar ignoriše realne simptome pacijenta, pripisujući ih "stresu" ili "psihi".
Politici: Kroz masovne dezinformacije i negiranje javno dostupnih činjenica.

Gaslajting se često viđa u slučajevima bračne nevernosti: Supružnik ne samo da negira prevaru već optužuje drugu stranu da umišlja i da je poremećena. Ovaj oblik manipulacije je izuzetno opasan u situacijama u kojoj je manipulator vešt, a žrtva previše naivna sa niskim nivoom samopouzdanjem što može dovesti do njenog nervnog sloma pa čak i samoubistva.

Kako se zaštititi?

Jedina prava zaštita je prekid komunikacije kada osetite da razgovor prelazi u manipulaciju i potpuno ignorisanje onoga što manipulator govori jer u nekim slučajevima je gotovo nemoguće izopštiti takvu osobu iz našeg života (roditelj, dete, rodbina).


https://i.postimg.cc/hvPRcJ7p/Gaslajting.jpg

Korona ludilo je uspjelo zahvaljujući ovome upravo.
Niste, veli, konj i krava.
Na kraju, izio vuk magarca.
Stado sluša.

- Evo je opet ova o koroni i vakcinama.

To je davna prošlost, a ovo jedina basna koja nema pouku na kraju.

Sent from my SM-S931B using Tapatalk

"Ali smisao se ne samo mora nego i može naći - i u traženju smisla, čovjeka vodi - savjest. Ukratko, savjest je organ smisla. Mogla bi se definisati kao sposobnost da osjetimo neponovljivi i jedinstveni smisao koji se krije u nekoj situaciji.
Otkrivajući jedinstveni smisao neke situacije, otkrivamo smislene oblike ne samo na području stvarnog nego i mogućeg postojanja.

Savjest može da dovede čovjeka i u zabludu. Štaviše, sve do svog poslednjeg daha ne zna čovjek sa sigurnošću da li je smisao svog života ispunio ili se ipak prevario: ignoramus eto ignoramibus (ne znamo niti ćemo znati). To što čak ni na svojoj samrtnoj postelji nećemo znati nije li organ smisla - naša savjest - ipak podlegla lažnom smislu: znači da čovjek ne zna sasvim sigurno nije li u pravu savjest drugog čovjeka. To svakako ne znači da istine uopšte nema. Postoji zaista samo jedna istina, ali niko ne može s izvjesnošću znati posjeduje li je on, ili neko drugi."

Viktor Frankl

“Živimo u vrijeme osjećanja besmislenosti života. Stoga bi se vaspitanje u ovo naše vrijeme moralo starati ne samo oko toga da se mladima saopšti znanje nego da im se i savjest istanča... da tako čovjek postane osjetljiv za zahtjeve koji se kriju u svakoj pojedinoj životnoj situaciji.

Vaspitavanje je danas više no ikada - vaspitavanje za odgovornost. Živimo u društvu obilja, ne samo obilja materijalnih dobara nego i obilja informacija, eksplozije informacija. Sve se više knjiga i časopisa gomila na našim stolovima. Preplavljuje nas sve više nadražaja, i to ne samo seksualnih. Ako čovjek hoće da se u toj poplavi draži s masmedija održi, tada mora znati šta je važno i šta nije, šta je bitno i šta nije - jednom riječju: šta ima smisla, i šta nema smisla.”

"Zivimo u vrijeme osjecanja besmislenosti zivota."

Ovaj pocetak je interesantan. Zasto pisac pretpostavlja da je tako? :)

Sent from my SM-A566B using Tapatalk

Isti je autor kao i iz prethodnog posta, odnosno ista knjiga, a nije dugačka pa eto preporuka Viktor Frankl "Bog podsvijesti", psihoterapija i religija

Volim tako te tematike, taman koliko volim da pročitam i dobar kuvar sa sve slikama :) pa ne mogu reći da pisac pretpostavlja, jer dosta njih što je napisalo nešto na te teme vuče ga iz nekog iskustva i rada na terapiji sa ljudima, tako da vjerovatno nije bez neke došao do tog zaključka. Sa druge strane volim te luminacije "pacijenata" koje bljesnu u komunikaciji sa psihoterapeutima - nastane svojevrstan kuršlus u trenutku koji bude baš onako - prelijep. Nije ni prekid struje, ni prekid stvarnosti, nego prosto neki trenutni smisao koji očas posla prođe ali ostane (u smislu da te čitavog istresao iz gaća i utefterio se onako kako treba).

Quote:

---

Originally Posted by tigrovo_oko

Isti je autor kao i iz prethodnog posta, odnosno ista knjiga, a nije dugačka pa eto preporuka Viktor Frankl "Bog podsvijesti", psihoterapija i religija

Volim tako te tematike, taman koliko volim da pročitam i dobar kuvar sa sve slikama :) pa ne mogu reći da pisac pretpostavlja, jer dosta njih što je napisalo nešto na te teme vuče ga iz nekog iskustva i rada na terapiji sa ljudima, tako da vjerovatno nije bez neke došao do tog zaključka. Sa druge strane volim te luminacije "pacijenata" koje bljesnu u komunikaciji sa psihoterapeutima - nastane svojevrstan kuršlus u trenutku koji bude baš onako - prelijep. Nije ni prekid struje, ni prekid stvarnosti, nego prosto neki trenutni smisao koji očas posla prođe ali ostane (u smislu da te čitavog istresao iz gaća i utefterio se onako kako treba).

---

Mozemo filozofirati ima li zivot smisla ili ne, ali ne vidim da ovo sadasnje vrijeme bas ima vise besmisla nego neko drugo.

Zakljucak je ogroman da bi ga uzeli zdravo za gotovo :)

Sent from my SM-A566B using Tapatalk

Ne možemo baš da filozofiramo, ipak je podforum književnost, pazim đe što piskaram :D a svaka knjiga ima kakav takav zaključak, svidio nam se ili ne (e ja tek kritičar nisam i knjige ne čitam s tom namjerom nego za zadovoljenje nekih svojih (ne)specifičnih potreba). A to znaš, pisao si nekad kao mlađi sastav ili pismeni na neku temu - uvod, razrada i zaključak :)

E sad, konkretno - zaključak je kao i svaki drugi, vrlo promjenljiv naravno, posebno čitaocu, a i autori se nekad ograde od svojih izdanja, ništa strašno. Pa čak i ako je nešto za nas lično, apsolutna istina, i ponavljamo je ođe ili u rl, to nije uvijek isto jer uslovi nisu isti, ljudi s kojima razgovaramo nisu isti, a sa druge strane čovjek se i kroz to ponavljanje dodatno utvrđuje jer mu neđe dodatni plus bude drugačiji iskustveni doživljaj.

Recimo da smo polarizovani oko toga. Konkretan zaključak, meni i tebi, danas, može biti jako dalek (s tom razlikom što je tebi pretpostavimo dalji, a meni je blizak iz tamo neke davne prošlosti).
Kako bilo, ideja je da nam je oboma stalo do toga, ali to što ti držiš jedan aspekt, a ja dozvoljavam i drugi da postoji, ne govori da je neki od ta dva pogrešan, već da je problem odnosno život složen i ima više aspekata. Nisam “ja” (uzeću nas kao primjer) isključivo rigorozna, samim tim smatram ni autor, a “ti” se zalažeš za neko blagostanje i smisao. Pa i kad čovjek sam sa sobom donosi neku odluku, vodi razgovor u sebi sa različitim djelovima sebe koji razgovaraju jedni sa drugima.

Pa kad već popih kafu, da dodam i ovo, a lijepo sam htjela da vas ostavim par dana da odmorite od mojih izliva, kad ono međutim :D

Cijenim kada neko istakne nešto u vezi sa nečim, na bilo koju temu, a na šta nisam obratila pažnju ili se to prosto meni podrazumijevalo (jer krštenica). Međutim, ne volim da se nađem u “borbama” tipa ili-ili, jer volim da se borim za nešto, a ne oko nečega ili protiv nečega. A većinu vremena, ljudi se bore oko tri glavne stvari:
- Moći i kontrole (Ko donosi odluke? Čiji su prioriteti važniji?);
- Brige i bliskosti (Da li me čuvaš? Mogu li da ti vjerujem? Da li imamo jedno drugo?);
- I poštovanja i priznanja (Da li me cijenite? Da li prepoznajete mene i moj doprinos?).
Tako da nije dovoljno reći samo “zaključak je ogoman da bi se uzeo zdravo za gotovo, i nije današnje vrijeme više besmisleno od nekog drugog” (okle možeš tako nešto znati? :)) već istaći ono za šta smatraš da se boriš u životu (u globalu ili specifično), koji je kako rekoh složen i ima više aspekata. Neki cilj je da se zaista razumije šta se dešava sa svakim od nas, da se ne dijelimo, nego da se "sretnemo".

Ako se ustručavate da ovdje filozofirate (iako moderatorka nije zaboravila svoju prošlost filozofiranja, pa i nije baš toliko rigorozna :)), uvijek možete da otvorite temu, pa i na ovom pdf-u (posebno ako u nju uključite više pisaca, pa ih onako na gomilu ili pojedinačno obuhvatite) :)

Samo predlog ;D

Ahahahah moram nasmijat, ali ja se filozofije ustručavam bogz majke mi :D Ubjedljivo najbolje me poklopila prije nekoliko godina kad sam se neđe rasfilozofirala na neku temu, i samo me pogledala i rekla kratko: e koliko možeš, da oprostiš, da k***š mogla bi ladno u Demokrate :D

Ko će koga ako ne svoj svoga :joy: al' što ću kad volim ponekad :joy:

“Zadovoljstvo je doživljaj pozitivan za život. Smireno se napiti vode kad smo žedni je primjer pravog zadovoljstva. Teško se takvo zadovoljstvo može postići pijući najfiniji koktel. Slično tome, uživamo u svakom dobrom obroku kad smo gladni, dok najbolje moguće jelo, kad nismo gladni, može bniti bolno. Svi mi znamo kakvo je zadovoljstvo spavati kad smo umorni i pospani. Iako svi znamo za ta zadovoljsta, većina nas ne organizuje svoj život oko njih. Mi jedemo i spavamo prema satu, nezavisno od naših osjećanja. Rijetko dozvoljavamo da ožednimo ili ogladnimo; voda i hrana su nam previše na dohvat ruke. U tom smislu, materijalno bogatstvo naših života je hendikep za uživanje u životu. Ljudi koji žive bliže razini preživljavanja mogu doživjeti manje udobnosti, ali će znati za veće zadovoljstvo pri ispunjenju svojih osnovnih potreba.

Želja je ključ zadovoljstva. Koliko mnogo želje neko može osjetiti određuje koliko je živ. Mrtvi nemaju želja, ljudi u depresiji imaju malo želje, a stariji manje od mlađih. Djeca, pošto su najživlja, osjećaju više želje i imaju najveće radosti kad dobiju nešto što su jako željeli. Tada djeca ne mogu kontrolisati uzbuđenje, jer je prejako. To je tajna radosti - biti jako uzbuđen, do razine preplavljenosti. Ali da bismo doživjeli radost ne smijemo biti anksiozni u vezi sa otpuštanjem i izražavanjem osjećanja. Ili, da to izrazim drugačije, moramo biti bezbrižni i nevini kao djeca. Narcisi nisu ni bezbrižni ni nevini. Oni su naučili igrati igru moći, zavoditi i manipulisati. Oni uvijek misle na to kako ih ljudi vide i kako reaguju na njih. I stalno moraju biti na oprezu i kontrolisati, jer gubitak kontrole budi njihovo ludilo.

Siguran sam da neki od nas znaju trenutke radosti kada nam se ego povuče pa dijete u nama bude slobodno da se smije i voli. Nažalost, prebrzo izgubimo našu nevinost, a da nesreća bude veća - mi cijenimo taj gubitak kao nešto dobro. Mi ne želimo biti nevini, jer nas to prepušta ismijavanju i povređivanju. Želimo biti sofisticirani, jer nam to omogućava da se osjećamo superiornim. Čini se da su sofisticiranim ljudima zabavnije žurke, piće, pijanke, droga, biti malo divlji, poricati ograničenja.
A šta dobijaju nevini? Otvoreno srce. Jednostavna zadovoljstva i vjeru. Koliko mnogo je privlačnije biti oštrouman, znati sve o životu, i padove i visine, imati moć, biti cijenjen i uvažavan, osjećati se posebnim? Teško je oduprijeti se zavodljivosti moći, posebno onima koje su kao djecu povređivali i izdali oni koje su voljeli. Rasprodati carstvo nebesko za moć je pogodba s đavolom. A to je pogodba koju su napravili narcisi.” Alex Lowen

Uzeti pojedinačno, oni su idioti. Uzeti zajedno, genijalci su.

(Bili Vajlder)

Oni koji nemaju talenta očekuju da se stvari dese i bez njihovog truda.

(Erik Hofer)