Originally Posted by
Divlad
Danas, za vrijeme svoje prepodnevne katarze došao sam do interesantnog zaključka. Naime, žene se prema svojim partnerima ponašaju kao prema svojim kupatilima. Na primjer, vide ono što drugi ne vide, iako je kupatilo prosječnog izgleda i kvadrature, one su u stanju da ga u beskraj sređuju, lickaju, ušarene ga, dodaju tri miliona sitnica koje "kupatilo" možda i ne primjeti, ali ponekad ga zaista učine i ljepšim i privlačnijim, tj. izvuku od njega taj neki njegov skriveni potencijal.
Mi muškarci sa druge strane imamo sasvim suprotan pristup. Nama je bitno da kupatilo ispunjava svoju svrhu, da bude funkcionalan, ispravan, da možemo da se olakšamo, istuširamo se i umijemo, ne i nužno tim redoslijedom... Nije nam bitno da li ima wc šolju sa padom gdje neizostavno ostaju "tragovi kočenja" ili onu gdje sve ode u bespovratni vodeni vrtlog, nije nam bitno da li ima kadu ili tuš kabinu sve dok nam i jedno i drugo pomažu u nastojanju da ostanemo čisti. Još kada bi mogli da se tuširamo, čitamo novine, igramo šah i ke*amo u isto vrijeme to bi bio san snova, ali avaj, svjesni smo da je kupatilo ( čitaj- ŽENU ) po našim istančanim mjerilima i dječačkim snovima teško naći, sve češće i nemoguće, pa smo sasvim zadovoljni i sa onim što imamo. Jer dame zaboravljaju jednu jako bitno činjenicu, a to je da je to kupatilo bilo i biće usrano s vremena na vrijeme, sa ili bez Versaće pločicama.
