Od 30.08.2020 pa do prije dva dana mogla bi se napraviti gigabajtska kompilacija uvrijeda upućenih Dritanu Abazoviću od strane te neke sarajevske gradžanske čaršije.
Ne čak od SDA prvaka , već baš gradžana predvodjenih kvazinovinarom Senadom Pećaninom, lika koji ih je u ratno vrijeme svojim tekstovima bukvalno crtao mete Srbima koji su se usudili ostati u Sarajevu i podijeliti sudbinu svojih sugradjana.
E Srbi koji su zbog takvih poput njega završili na Kazanima, nijesu dobili spomenik kao likvidirani Srbi, već stradali ljudi i gradjani Sarajeva, koje je eto tamo neko ubio iz ko zna kojih razloga. Iako su svi bili Srbi, ali staviti njihova imena na spomenik ili ne daj Bože pomenuti ko ih je ubio je preveliki poduhvat za sarajevsku gradžansku dušu.
Takvi su sad u prvim redovima kad treba zasuti go.vnima i najprizemnijim uvrijedama premijera susjedne zemlje , jer je rekao da su u Srebreneici prije svega ubijeni ljudi.
Ali nije to od juče. On je na meti takvih izjava od 30.08.2020 godine, kad se usudio formirati vlast bez DPS-a i Bošnjačke stranke.
Pa samo par dana prije ove izjave Senad Pećanin je ovako u intervjuu opisao Dritana:
. Dritan Abazović je živopisna klovnovska kombinacija Benita Musolinija i Ekrema Jevrića. On, Abazović, u prilici je da zivi onih pet minuta slave o kojima je govorio Andy Worhol: i zato je njemu svejedno, kao i instragramskim influenserima, da li je sa fašistima iz Noćnih vukova ili sa majkama Srebrenice – samo je bitno da je negdje. Skok iz ulcinjske pasare u glamuroznu jahtu ostvarenje je njegovih dječačkih snova, baš kao i gledanje uživo trke Formule jedan u Kataru. U svakodnevnom životu, a u politici posebno, ličnosti poput Abazovića su specifične. Radi se o likovima koje bukvalno ne možete uvrijediti, kojima je ljudski stid nepoznat osjećaj; kojima nije ni najmanje neprijatno ni kada ih po sto puta uhvatite u očitoj laži; oni su naučeni i istrenirani da verglaju isprazne fraze, da poput tečnosti poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze: laž, besramnost, demagogija, napadna gestikulacija, glumljena nervoza baš kao i srdačnost i bijes – to su alati kojima se ova politička bitanga fantastično služi."
Znači, uopšte nije u pitanju Srebrenica.
Ta izjava je data u kontekstu usvajanja teksta Temeljnog ugovora sa SPC od strane vlade Crne Gore.
Može li iko normalan objasniti zašto je muslimanski novinar iz Sarajeva toliko ozlojedjen zbog TU u susjednoj zemlji?
Pa njegova BiH ima isti takav ugovor odavno.
Stvar je u tome da takvi Crnu Goru vide kao i BiH. Nefunkcionalnu tvorevinu sa duboko iskopanim nacionalnim rovovima.
