A ti mi kazes ‚‚Ma ne brini se, navuci zastore, iskljuci svijet barem za nas.‚‚
Moramo se maknuti ...
Printable View
A ti mi kazes ‚‚Ma ne brini se, navuci zastore, iskljuci svijet barem za nas.‚‚
Moramo se maknuti ...
To leto budi me, sunce smeje se
oblaci odlaze, ortaci dolaze
sve na ljubav mirise
zato polazim sto pre
Vreme za kupanje, pesak i poljupce
vetar nas miluje, voda dodiruje
sve na ljubav mirise
zato polazim sto pre
Ostavi sve, zivot pocinje
i ne misli na sutra
spakuj sve sto pre, 'ajmo bilo gde
dan traje sve do jutra
Lake krpice, sarene ulice
stare patike, stare navike
sve na ljubav mirise
zato polazim sto pre
Ostavi sve, zivot pocinje
i ne misli na sutra
spakuj sve sto pre, 'ajmo bilo gde
dan traje sve do jutra
Pusta ti vodu to srednje crijevo. To ti boba ne valja.
Napeto.
Cutim jer bojim se da mi srce ne dobiju, jer posle tebe ja od svih imam fobiju...
...but I still got a blues...
http://i.istockimg.com/file_thumbvie...lustration.jpg
Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrenu naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni sa jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelićete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im ne kažeš kad ti se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa čak i lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je porukica, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja vam je posebna. Misliš o toj osobi u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su blijedo plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na obzorju. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronalaziš snagu u spoznaji da imaš pravog prijatelja i vjerovatno srodnu dušu koja će ti ostati vjerna do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiviji i vrijedniji življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenju da su oni dio tvog života.
Bob Marli
for you :D obozavam tu pjesmu...
pa ja ovako...
Attachment 95670
Slazem se...
A moje misli... Ne znam gdje su...
Onako bezumno lezanje u krevetu, dok je jedino svijetlo u sobi samo zracak ulicne svjetiljke, noc cini jos odvratnijom saznanjem da vise ne mogu nista da ucinim. Tonem u niz mracnih i zlih misli koje mi plutaju oko glave, kao da jedva cekaju da izguraju iz toka neku drugu misao i usade se tu. Nisi ni svjestan da si prodao posljednju nadu za necim lijepim. Necim sto je moglo zapravo i biti nas san. Ja cu prezivjeti, preci preko toga. Otici dalje, mnogo dalje. Dalje od tebe, tvojih rijeci, tvojeg pogleda, tvojeg osmijeha... Daleko od tebe ljubavi. Znas da me gubis, ili pak mozda i ne znas. Nisi jos uvijek svjestan toga. Zao mi je. Zao mi je sto ces to shvatiti tek kad ja budem previse daleko. Ja moram nastaviti. Ne mogu da dozvolim sebi opet da stojim u jedno mjesto i cekam da me se ti sjetis. Zivot ide, prolazi pored mene. Ne zelim vise da prolazi pored mene. Zelim da idem u korak s njim, ovog puta bez tebe. Ah... Ludaca mala krznena lopta se opet nenajavljeno dovukla u moj zagrljaj. Osjetila je da mi treba... Samo je legla pored mene, nisam stigla ni da je dodirnem vec je pocela da predi. Obozavam je. Najcistiju ljubav predstavlja. Ne samo kad joj trebam ja, vec i kad ona meni treba... Uspjela mi je skrenuti misli i smiriti lupanje u grudima. Napokon sam zaspala i pocela s njom da dijelim san...
Kako se zove ono stanje...kad nishta ne osjecate...a prirodno bi bilo da osjecate????
Apatija, mhm?
Bravo. E pa to.
Mhm.
Moje stanje je vise hibernacija. :)
Dako svane.
http://www.youtube.com/watch?v=iK57gF__SPc
Slazem se s vama.
http://srotn.files.wordpress.com/2011/04/pete-hobo.jpg
Znam da znas.:)
P.S. Propustila si onaj vikend, ne pricam preko Foruma. Samo licno.:P
Nista, zvacu te ja.
A mozda i banem gore ubrzo.