Smradove treba nogama špicat i dok su na boge i dok se valjaju po podu. A Barba je smradina.
Printable View
Smradove treba nogama špicat i dok su na boge i dok se valjaju po podu. A Barba je smradina.
Lako ćemo s bar(a)bama, no što ćemo s nama...Samo se nešto śekiramo i negodujemo...
Uživajmo u sopstvenom okruženju, i manimo se grinjanja...
Kad postane "vruće" kako Englezi vele,oće bit kiše.
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...aafac3fb97.gif
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Zašto je, veli, Sunday Neđelja? Zato što im je to jedini sani dej u neđelji.
Ne đelji, kod nas, svetac je...
Anticiklon,vele meteorolozi.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
https://youtu.be/C_HYNlG31RU?si=I0zKe68Gi9uKUr0K
Dovla je kralj
Sent from my motorola edge 40 neo using Tapatalk
Banksi Car.
Da ne zaboravim nešto od sinoć.
Ma grozni su,kolonizatori,globalisti,manipulanti.Quote:
Originally Posted by starwalker
Kapiraš ti,starwalker.
https://youtu.be/aOLf8cl2kH4?feature=shared
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Raquel,ali to je rekao samo 1 penzić kome je vjerovatno svako dupe dobro,tako da...nishta.Quote:
Originally Posted by shakal23
https://i.postimg.cc/HWcmN1T3/grumpy-no.jpgQuote:
Originally Posted by LjukaTheMantidis
You
can't
expect
to
GET
what
You
don't
have
to
GIVE
✌🏼
Nasilje. Rađa nasilje.
Aj da završim ovu sagu o Georgijevu potaklo me iz RL od nekih od kojih se nisam nadala.
Lik je dozvolio samome sebi da nastupi kako je nastupio što govori da je neđe očito sjeban i da stragluje ko zna čime u sopstvenom biću.Potpuno je nebitno ko je on.
Ovo se sve nije odnosilo na njega.Odnosilo se na neviđenu pojavu da se ljudi hrane tuđim potonućem.On je na kraju krajeva,ljudsko biće.Da li je ima ispada,ili šta već u ovaj slučaj ne zanima me.
Mali osvrt na izvođače bilo kojeg pravca u muzici ka da je prvi put da neki izvođač dođe u tu situaciju na bini.Pa i oni najbolji.
Ali,čovjek treba da se zapita da iz čiste safre prema nekome se dijeli,šeruje kako se sad to popularno veli,raduje nad nečijim posrnućem na bini.A viđi ga,viđi ga nagrđen.Ma mrš neću da gledam.Nisam mogla da gledam video koncerta Ejmi koju mnogo volim da slušam,njen zadnji koncert u Beograd đe bila totalno nagrđena poslije je izvršila samoubistvo i sad je ovo jako loša paralela no neđe u nekoj nijansi je paralela.
Toliko mi je sad žao što otvorih ovu prokletu pandorinu kutiju o slučaju Georgijev bolje da nisam ni čula ni viđela svo to iživljavanje no eto jesam,jbg servirali mi neki koje sam mislila da znam a trebalo je u stvari da se zapitam jel znaju oni u stvari mene kad se ja na takve stvari bukvalno zgražavam.
Izvinjavam se,toliko od mene na tu temu.
Meh, smradini je najmanji problem šta se dešava dok nastupa. Smrdovštinu prosipa u svom svakodnevnom postojanju.
A prosipaju mnogi što ćemo sad i ovi što nam sudbinu kroje.
Nego.
Luka je stavio na stvari koje nas čine sretnim ovog lika da dolazi na Adu Bojanu. [emoji3]
Morala sam da vidim o kome se radi,baš je maestro.Tako da ko može uteći taj dan da ga sluša evo preporuka.
https://youtu.be/JEtI-g_kxhg?feature=shared
Ovo je magija.
I to na dan oslobođenja Nikšića radija bi njega slušala no ove što burliču na trg i mašu zastavama.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Postavljao sam ga neđe po ovim muzičkim temama.
https://youtu.be/7gphiFVVtUI?si=UBdEjX-9aUng5IM_
Jesus Christ on the guitar.
Famozno!
Ko je svraćao(ja lično punih 25 godina,skoro pa 1-2 puta nedeljno) znaće što je i o kome Rudović napisao:
Piše: Željko Rutović (radio Skala)
Peć bubnjara i miris sagorele bukovine. I tijelu i srcu i duši, tu vam je uvijek bilo toplo. Unutrašnjost nalik slikama iz Andrićevih pripovijetki, tri, četiri stola, nekoliko stolica, mali čeoni radni prostor, naravno dnevna štampa i to je to…mala kafana velike duše. Dje ? Na nekih četrdesetak kilometara “kroz Platije” od Podgorice prema sjeveru Crne Gore, ili na dvadesetom petom od Kolašina prema Podgorici. Na terasi, sa prednje i bočne strane drvene klupe, prirodna ventilacija i svježine dah rijeke Morače i okolnih planina odaje utisak slikarskog platna ili arhivskog zapisa crno bijele filmske trake. Tu pored, na par metara mjesna posta, ambulanta, Osnovna Škola „Mojsije Stevanović“, manastir, prodavnica i komšijska kafana, što krajolik čini životnim i govorljivim baš onako kao kad čekanje doktora u ovoj kafani pacijenti prekrate jednom ljutom domaćom ili pivom velikim, nikšickim, koje u rano jutro pokreće organizam. Tako kaže narodno predanje. A iskustvu valjda treba vjerovati. Život i terapije…Sve sumarno govori kako to sve nekada, tako reći do juče bijaše. Dok Zlatija na ovom svijetu bijaše. Dok Zlatijine kafane bijaše. Imala je ta kafana i svoje ime, “Aurela” no, uvijek i samo bijaše “Kod Zlatije”. Skromno ali lijepo. I naravno, ambijent su upotpunjavale nekolike mačke i psi lutalice koji su, zahvaljujući Zlatiji našli baš tu svoje toplo utočiste. Sjećamo se njene brige o njima.
Zlatijina Aurela
I na tren, učini vam se kao da je život stao, jer vrijeme otiče nekako natenane baš kao što to čini kapljica dobre jabukovace ili sljive,odgajanih tu na morackim obroncima.
Vrijeme u kafani kod Zlatije imalo je neku drugu iskustvenu dimenziju, neku posebnu čulnu socijalnu poetiku. Ako bi se crtala kafanska boemska kuća, njen nacrt, ona bi imala lice ove o kojoj iz ličnog doživljaja zborim. I ne samo ličnog. Mnoge kafanske meraklije dijele taj utisak. Skromno, ali dostojanstveno, nenapadno ali privlačno bijaše. I nešto posebno, stara istina na djelu, kod bogataša na glas, a kod onih koji to nijesu na čast. Kod Zlatije godinama potvrđeno. Biti gost kod Zlatije, značilo je podsjećanje na uzvišeno tradicionalno domaćinstvo, doček, srdačnost i toplinu ljudske duše. Takvi rijetki primjeri poput nje djeluju kao raritet, nepoznat današnjim napadnim komercijalnim interesnim trendovima. Držala bi Zlatija mnogima časove tog srdačnog uljuđenog domaćinstva, pažnje i brige o svojim gostima i njihovim bližnjim. Trebalo je to samo vidjeti i doživjeti. Znate li nesto slično…Da su hotelijeri i njihov esnaf imali “posmatračku misiju” kod Zlatije, naučili bi prvu lekciju, da gost nije broj, već čovjek. No, neke lekcije se nikad ne nauče a opet neki drugi po rođenju ih dobijaju i nose čitavog života. Da bi se sjutra o njima sa nostalgijom pričalo. I baš takvi kao Zlatija vraćaju vjeru u čovjeka.
Nedavnom Zlatijinom smrću njeni gosti, a bijaše to široki sastav, od komšija tu u mjestu, do slučajnih prolaznika, ili onih koji tu čekaju nekog ili nešto, pa do književnika, novinara, profesora, javnih djelatnika, službenika koji na putu prema sjeveru godinama posjećivahu ovu toplu kafanu, izgubiše svi oni, dragu adresu smiraja duše. Tu, u tom malom prostoru svi bi oni bili, zahvaljujući Zlatijinom gostoprimstvu jedna šira porodica, koja zna ko ih okuplja, uvažava i poštuje. I naravno, za sve nas koji bijasmo hodočasnici ovog mjesta i koji bijasmo Zlatijini prijatelji, ono više nikada ne može biti isto. Onako, spontano ljudi su razgovarali, tu jedni pored drugih, brzo se upoznavali i naravno, utabanim redom vožnje opet i brzo se sretali. I tako novi dan, nova tema. Nije se tu ćutalo. Riječ se njegovala i poštovala.
Životne sudbe odnesu ljude i to baš onda kada pomislite da ćete imati još mnogo vremena za priču, sretanja, za kafu i sve što po Zlatijinom dočeku bijase ispred vas.
Poznavati takve ljude bio je iskustveni doživljaj privilegije poznanstva takvih koji život ne mjere kantarom novca i interesa, već nekim drugim mjerama u kojima se čast, ponos, gostoprimstvo i toplina duše kao u Zlatijinom liku nesebično ogledahu. Rijetki su to ljudi, jer baš oni su ti koji vraćaju nadu u posustali i od sujete, mržnje i interesa oboljeli svijet.
U sudaru sa konačnim istinama života Zlatija je smrću posustala, ali svojim životom trajno ostala svjetionikom uzvišene ljudskosti, koja jeste snažna stranica kulture sjećanja njenih prijatelja i njenih gostiju, ali istovremeno i nauk onih lekcija domaćinstva duše koja se sve više prepoznaju nostalgijom, kao što će se u vremenima koja dolaze Zlatija i njena kafana prepoznavati nostalgijom jednog davnog, ljepšeg vremena.
Zlatija Stevanović, časna Crnogorka.
Zlatija, Čovjek čije ime odredi najšire kosmogonijske krugove njenih vrijednosti, koje je na najbolji i najiskreniji način podarila svijetu koji je rano napustila.
Zlatija – ime ljudskosti i dobrote za neizbrisivo sjećanje.
Sent from my 2201117TY using Tapatalk
Kakav muškarac a ne tamo neki aka James Bond.Quote:
Originally Posted by NHM
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Evo ne znam, pijani dovla ili gospoče Celine, a nijesam joj fan.
https://www.youtube.com/watch?v=VD0FmIWwWO8
Počinjem s učenjem 'talijanskog.
č vero che hai un bel culo ?
Sent from my motorola edge 40 neo using Tapatalk
Njemački je konza.
Najseksipilniji jezik na svijet.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Nemam nešto posebno.Quote:
Originally Posted by shakal23