Na rubu tvoje postelje, moja sjena spava
U zoru zrak sam svjetlosti, golo ti tijelo obasjavam
U grudima tvojim zapisaću stih, sjajan k'o carski zlatnici
Biću ti požuda i grijeh, vino što piješ po navici
I ne dam pjesmi da umre, dajem joj dušu i glas
A tebi poklanjam sebe, osmjehom nudim nadu i spas
Ugasi žeđ, moja je duša planinska rijeka
Udahni svijet, odsanjaj noć skuplju od vijeka
I raduj se, smijehom pobijedi sve nepravde svijeta
Raduj se, jer mirno je more a puna su jedra
Tvoj sam oblak što lebdi, sanjar sam sa iskrom u očima
U mom srcu, skriveno od svijeta, još uvijek dijete počiva
I ne dam pjesmi da umre, dajem joj dušu i glas
A tebi poklanjam sebe, osmjehom nudim nadu i spas
......
