Morning...
http://www.youtube.com/watch?v=H-i9PL9EUxY&NR=1
Printable View
kako sam se smorio cc cijeli dan u pokretu a doma mi je smorno nesto bas... mozda mi se spava :D
OPA.ocQuote:
Originally Posted by Oljce
Danas sam presentimentalna nesto rotfli :( ali evo uvek postoji neko ko me oraspolozi.
http://favim.com/orig/201105/05/Favim.com-34582.jpg
P.S. Hajde vise u Pg :)
Ao razbih se danas ka' zvecka. Kako sam pao dobro sam prosao :(
I am so cool!
http://image1.masterfile.com/em_w/01...-01764090w.jpg
Ahahahhahahaha.
Koliko prdnjave na ovu temu ovo je haos.
Modrice čekaju na te. ;)Quote:
Originally Posted by Swedish_House_Mafia
Yoda genije biti ti :p :)Quote:
Originally Posted by the_lady_marianna
Dobro sam prosao kad kicmu nisam razje*o. Sve ostalo mi je zanemarljivo :)
Od prijeke važnosti mi je da na ovom topiku pišem inteligentno. ;)
iskuliraj pobro :lolblue:Quote:
Originally Posted by PrijekiLijek
Okay, so you're Brad Pitt
That don't impress me much
So you got the looks but have you got the touch
Don't get me wrong, yeah I think you're alright
But that won't keep me warm in the middle of the night
That don't impress me much... ;)
http://www.youtube.com/watch?v=mqFLXayD6e8
U jezike južnoslovenskih naroda uveden novi padež - koruptiv, koji odgovara na pitanja: kome, koliko?
......Quote:
U predstavi „Šok“ prepoznao sam fašisoidni nacionalizam, čak pet godina pred rat
Mihailo Radojičić, crnogorski novinar, pisac, scenarista i glumac: Razaranje Bosne je razaralo i moju dušu
Britak jezik, oštro pero i beskompromisna borba protiv zla koštali su mnogo u životu i karijeri novinara, scenaristu, pisca, vrsnog satiričara, pozorišnog i TV kritičara Mihaila Radojičića. Starije generacije najviše ga se sjećaju po monosatiri „Šok“ (na albanskom jeziku drug) koja je anticipirala raspad bivše Jugoslavije. Tu monosatiru, čiji je autor, Radojičić je odigrao više od 2.000 puta, od Vardara pa do Triglava.
Radojičić je autor i pozorišnih komada „Seks u Gorskom vijencu“, „Zabranjeno preticanje“, „Za kim si u zeleno“, ali i scenarista brojnih TV serija i šou programa, kao i filma „Desant na Prčevo“.
Emotivan susret
Rat i stradanja u BiH i Hrvatskoj teško je doživljavao i jedan je od rijetkih koji je otvoreno digao glas protiv ubijanja nedužnih ljudi, genocida i uništavanja bosanskih gradova, prkoseći tako tadašnjoj Miloševićevoj ratnoj mašineriji i zlikovcima u brojnim paravojskama. Ovaj nekadašnji sarajevski student kaže da je razaranje Bosne i Sarajeva s početka devedesetih godina razaralo i njegovu dušu.
Nedavno je, prvi put nakon 20 godina, posjetio Sarajevo, gdje je promovirao svoju novu knjigu „Život u dva primjerka“. Taj susret sa Sarajevom doživio je veoma emotivno.
- Dvadeset godina sam trpio bosansku muku kao svoju bruku iako ničim i nikada nijesam doprinio da se ona desi. Jednostavno, prevarila me je moja domovina, izdala me u najtežim trenucima, kad sam stasao i bio u najvišoj snazi i zrelosti. Oduzela mi je urođeno bratstvo i zabranila prijateljstvo, osim ono s inicijatorima zla. Zato sam trpio tuđe zlo kao svoju bruku. A bruka je ako zreo čovjek ne prepozna s kim je. Mala mi je utjeha što sam u jednoj maloj, ali mnogo gledanoj predstavi „Šok“ prepoznao fašisoidni nacionalizam, čak pet godina pred rat. Htio sam, u najmanju ruku, da sa svakim ostanem makar drug, ali ni to nijesu dopustili. Postali smo, a to su željeli, jedni drugima niko i nitkovi. Zbog tih i takvih sam izgubio svoje Sarajevo, a malo je falilo da ga nitkovi pogube. Prosto, strijeljali su ga, ali Sarajevo nije palo. S onima koji su to radili ponekad sam dijelio dobro, ali i zlo, sticajem okolnosti da smo iste vjere. Sramota će me biti dovijeka od te zajedničke adrese. Od tog srama jedva sam se nakanio da poslije toliko godina dođem u posjetu Sarajevu, tom velikom ranjeniku i mučeniku još neizvidanih rana.
Suprotstavljanjem ratnim huškačima i zlu sačuvali ste obraz, kristalno čistu savjest i osigurali mjesto u časnom dijelu historije ovih prostora. Međutim, na sebe ste navukli bijes moćnika i njihovih poslušnika koji su se svom snagom obrušili na Vas i egzistenciju Vaše porodice. U kakvoj ste danas situaciji, kada je demokratija počela puštati korijene u Crnoj Gori?
- U boljoj sam situaciji. Više me ne presreću, ne privode me i na kuću mi više ne pucaju i ne uništavaju mi lična prijevozna sredstva. Demokratija je pustila korijene, ali nije iskorijenila neke onovremene korovčine koje još cvjetaju i još nam život oprašuju zlom.
Prijetnje smrću
Zbog tekstova život Vam je bio u opasnosti, bili ste na listi za odstrel, bili ste često na optuženičkoj klupi, a ni danas nemate svoj sto u redakciji. Znate li danas ko je želio Vašu likvidaciju i zna li ta osoba ili te osobe da Vi to znate?
- Ne želim da ih znam, a mogao bih. Otac me je podučio tome bez ijedne riječi. I njegova porodica je bila na spisku, odnosno porodica moga đeda „kulaka“, zbog velikog imanja i školovanja sinova. A đed je sve stekao teškim radom kao majstor od kamena u Crnoj Gori i još teže kao rudar u Americi. Kako je svo zlato iz rudnika bilo iščeprkano, moj đed Novica je na Aljasci lovio krzna za bogate Amerikance. Bio je traper. Ubili su ga u toku Revolucije (kao u lovu) s leđa. Zahvalio sam na odru svom ocu što nikome od četvorice sinova nikada nije rekao na koga sumnja, niti za svoga oca, niti za svoju braću. A znao je, bez sumnje. Od pet muških glava samo je on umro prirodnom smrću.
Zato cijenim Sarajlije. I oni, bez sumnje, sve znaju. Ipak, u Crnoj Gori nikada nije bilo spiskova za spiskavanje ljudi. Prvi je napravio beogradski režim nakon 1918. i nasilnog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji. Drugi je napravljen 1941., a treći 1991. To nije radila ni Otomanska, ni Francuska, ni Austro-Ugarska imperija. Iz moga doma u prošlom vijeku iz svake generacije poneko je bio na spisku.
Što se tiče mene i spiskova za likvidaciju, dva puta su me ljudi spasili, a treći put sila nebeska. Jednostavno, odletio sam ne znajući šta mi se sprema. Bio sam u Beogradu na putu za Njujork, a oni su me čekali u Podgorici, po nalogu iz Beograda. Umako sam im za jedan dan. Napisao sam u „Monitoru“ o načelniku Generalštaba JNA rečenicu za ubistvo: „A kakav je general Panić, kažu oni koji ga znaju... da po tri ure ije (jede, prim. aut.), a po pet minuta prdi o borbenoj gotovosti“. Bili su na gotovs, ali sam im odletio. Kad sam se vratio, načelnik je bio raščinjen. Poslije godinu pročitao sam u novinama da mi je bilo spakovano smicanje. Još me „bije“ ta prošlost, pa što se tiče stola u redakciji, za sto bih se snašao makar o svom trošku, ali redakciju ne daju. Pišem doma, a javljam se s džade.
Pse novinarstva, ratne huškače, ne samo iz Crne Gore, mimoišla je ruka pravde. Neki izvori iz Haškog tribunala tvrdili su da će i oni doći na red kada se završi s onima koji su neposredno počinili i naredili ratne zločine? Međutim, zatvaranje Tribunala je na pomolu, za dvije ili tri godine, a još nijedan novinar nije sjeo na optuženičku klupu. Mislite li da će proći nekažnjeno?
- Mislim i hoće! Prvi metak je ispucala naša profesija. Onovremeni novinari su preteče svega zla. Takvima svaka vlast može dati dopunsku nastavu i da se njima posluži u svakom slučaju. U nas, u mojoj televiziji, u našoj „Pobjedi“, svi su situirani i nagrađeni za životno djelo. Niko od njih nema egzistencijalnih problema. Ukurvili su se i još se prodaju. Prostitucija nikada ne izlazi iz političke mode. Ali to je i recept u regionu. Ti još uzdišu za onim vremenima. U međuvremenu, i neki antiratni novinari su se alavertili pa i oni skubu sadašnjost ka’ što su oni prošlost.
Parada neponosa
Filip David rekao je za Vašu knjigu „Život u dva primjerka“ da „‘britki, jezgroviti tekstovi spajaju duh dobre novinarske reportaže i dobro ispričane priče, da su one svjedočanstvo o ljudima koje je pojela istorija, da je to priča bez kraja.“ Hoćete li nastaviti tu priču, s novim likovima i novim činovima crnogorske političke realnosti?
- Knjiga se odmah sobom nastavila. Potvrdio je prvi dan života na prvoj promociji prvog izdanja. Samo je „Pobjeda“ objavila vijest o njenom predstavljanju, a moja Radiotelevizija Crne Gore mi je uskratila kameru 20 minuta pred promociju. Ostao sam samotan, ali pred prepunom dvoranom. Knjiga je rasprodata za nekoliko mjeseci, a drugo izdanje za samo mjesec. Iz Crna Gore se o njoj niko nije oglasio. Ali jeste ugledna koleginica Gordana Suša iz Beograda. Profesor i šef Katedre za filozofiju iz Novog Sada Milenko Perović recenzent je prvog izdanja. Recenziju za drugo, dopunjeno izdanje, napisao je Marko Vešović.
Iako niste spominjali imena, junaci u knjizi su prepoznatljivi. Jeste li imali problema zbog toga, s obzirom na to da su, kako je kazala Gordana Suša, protagonisti ratova, mitova, lopovluka, svađa, nove frizirane stvarnosti još živi, a poneki od njih još drže konce u svojim rukama?
- Marko Vešović me je gotovo molio da na kraju knjige objavim spisak „poznatih“, ali se nijesam opredijelio za to. U Sarajevu je o romanu govorio prof. dr Nijaz Duraković i rekao da je i dio sebe pronašao u knjizi, iako ga u njoj nema. Marko Vešović i Filip David takođe. Knjiga tako živi svoj, ali i tuđe živote. No, kako je kazao Vešović, crnogorske junoše ne vole kad ih neko „proknjiži“.
http://www.avaz.ba/vijesti/intervju/...moju-dusu.htmlQuote:
Kako gledate na najavljenu paradu ponosa u Podgorici, odnosno, kakve reakcije očekujete kada predstavnici gej populacije prošetaju Podgoricom?
- U prethodnom pitanju sam htio da dam odgovor kao asocijaciju na paradu, ali sam preumio misao. „‘Život u dva primjerka“ je parada neponosa, reciklaža zla u našoj profesiji. Oni koji su se grdno poznali u mojoj knjizi primili su „fišek“ i sada ćute. Čine se vješti da im se ne vidi pozadina. Stiskaju i zadnjice i vilice. Prepoznati su. A parada o kojoj me pitate je prije trend nego iskanje slobode osjećanja. Za svaku sam slobodu koja neće ograničiti moju, a ja sigurno neću ugroziti nijednu njihovu ljubav. Bujrum, tamo njima.
Može li se pomiriti crnogorski tradicionalizam s onim što donose euroatlantske integracije. Kada će Crna Gora biti istinski demokratska država?
- Crna Gora ima veliku prednost. Odavno je država. Ovo je samo obnavljanje te najreprezentativnije institucije njenog nacionalno i vjerski raznorodnog društva. Mnogi ne razumiju našu najbolju tradiciju, a to je jedinstvo razlika.
Te razlike u nas nikad nijesu proizvele ozbiljniji sukob, pa čak ni konflikt. Crna Gora nije u toj i takvoj tradiciji, to je duboko pogrešno razumijevanje Crne Gore. Njoj se kroz čitava dva vijeka uvozi poželjna tradicija i nameće kao autentični lik i natura joj se nekakva „srpska sparta“ u opancima. A Crnogorci se odavno bolje nose od tih nametnika uz sve nametnute i zaostale mane tuđe tradiciji. No, bez obzira što se dobro nosimo i ponosimo, to nas ne abolira od zuluma u HercegNovom i Bukovici iako je i to učinjeno iz tradicije „sparte“ i po nalogu „atine“ iz Beograda.
„Šoka“ sam zaključao za sva vremena
Svojom monodramom „Šok“ osvojili ste Jugoslaviju, od Vardara do Triglava. Postoji li mogućnost da ona doživi reinkarnaciju u nekom novom obliku, prilagođenom aktuelnom političkom kontekstu i realnosti, ili je „Šok“ ustinu završio svoju misiju i otišao u historiju?
- Šok je prošao zavazda. Nemamo pravo da se miješamo u suverenitet susjednih država. „Šoka“ sam zaključao za sva vremena iako je odigran gotovo dvije hiljade puta. Zatvorio sam vrata za sobom, svojom rukom, kad sam prepoznao rat iako sam mogao izdašno da hranim nečiji nacionalizam i svoju porodicu na tim nesrećama. Njegoš kaže: „Krv je ljudska rana naopaka.’’
U ozbiljnim godinama je nemoralno ne biti dosljedan
Jeste li ikada dolazili u situaciju da sebi kažete da je cijena prevelika i biste li ponovo izabrali teži, ali častan put u životu?
- Uvijek život može biti teži, a čovjek se, po prirodi, vazda opredjeljuje za lakši. No, ja kao mnogi nijesam imao izbora. Ali, ukoliko bi se nešto povratilo, ponovio bih isto do posljednjeg daha. U ozbiljnim godinama nemoralno je ne biti dosljedan. Moral nikad ne počiva na ekonomskoj cijeni djela, ali, nažalost, parametri su isti. Bolja je uvijek viša cijena od male.
Ogriješeni se šeću Sarajevom sa sramotom
Zbog čega Vam je trebalo dvije decenije da opet dođete u grad u kojem ste započeli studije na Filozofskom fakultetu, u grad koji volite i grad koji je Vas volio. Oni koji su se ogriješili o Sarajevu poodavno su počeli šetati njegovim ulicama, a Vi, koji ste ga na svoj način branili, smogli ste snage tek sada da dođete?
- „Život u dva primjerka“, roman koji sam upravo predstavio u Sarajevu, bio mi je jedina propusnica. Pišući ga, pročistio sam donekle svoju muku. Najvažnije je da me taj grad nije zaboravio i da sam dočekan od svih, sa svih strana, osim onih na čijoj strani nikad nijesam bio. A što se tiče ogriješenih „šetača“, oni nikad više neće šetati po sarajevski. Oni se samo mogu da se šeću sa svojom sramotom. A to što mogu da se šeću, mogu samo da zahvale širini Sarajlija za oprost.
I misao i osjećaj.
Revolt.
Tachno mi dodje da....
kako je banja ovima iz ZIKS-a...doručak, ručak, večera, zubar...sve za dž.
ocemo li kakav zajednicki prekrsaj napravit da idemo da probamo tu kuhinju?Quote:
Originally Posted by goozica
može, ako nađeš vezu da budemo u istoj ćeliji :lol:Quote:
Originally Posted by stevann
Kako je ovaj slon suv, k'o konj sa Konika.
http://sphotos-g.ak.fbcdn.net/hphoto...55867978_n.jpg
Meni stvarno treba neko ko se razumije u automobil:redface:.jer nikad ne znaš šta ti može zatrebati :redface:--