Originally Posted by
montenegrina
Mojsije još jednom ću iskazati svoje oduševljenje što si sve ovo podijelio sa nama. Oduševljenje što se jedan tako mlad čovjek odlučio ostvariti svoj san. Mnogi žive život, a da im prodje tek tako, snovi su blizu, ali ne žele se pomučiti.
Nećeš mi nadam se zamjeriti na par redaka na tvojoj temi. Neki od komentara su me naćerali malo da razmislim i da napišem kako doživljavam neke stvari.
Moj san je malo drugačiji, tačnije nije baš ni san jer se većim dijelom ostvarivao, putovala sam i vidjela mnoge evropske gradove. Nekako je Evropa i njeni stari gradovi ono što me privlači. Iako sam imala priliku recimo posjetiti Kazahstan, Istok nikaad nije bio moj izbor (što ne znači da nijesam tamo kao i u UKrajini vidjela mnogo lijepih stvari). Ali sve je uvijek završavalo na Evropi. Afrika i Azija su za mene bili ne toliko civilizovani (ne zamjerite mi na izrazu), jer ipak su gradovi poput Budimpešte, Rima, Barse, Madrida ono što volim.
Imam sestru koja je moja sušta suprotnost. Koliko mene privlači ono urbano (ali ne previše, ne džungle i milionski gradovi), toliko nju privlači priroda. Ona je bila u Australiji, slijedeća destinacija joj je Patagonija (e to je njen san za koji je davno kupila kasicu prasicu hehe). Ali svi smo različiti, pa eto i mi ista krv, tako su neki izrazili u svojim komentarima drugačije mišljenje ovdje.
Moja najbolja drugarica živi tvoj san i nažalost još ga nije ostvarila. Došla su neka luda vremena, a zatim i porodica, muž, djeca, ali ne odustaje. Stalno mi priča o Njujorku, i sad joj upravo šaljem link na ovaj tvoj topic. Mene taj grad nikada nije privlačio, ali vjeruj mi sad iskreno, ova tvoja priča će biti razlog ako ikada tamo odem samo da znaš, a javiću ti. Još i cijena karata koja i nije toliko astronomska koliko sam mislila. Još jedno veliko hvala ;)
