Vrijeme nije linearna veličina kako to na prvi pogled izgleda. Ono teče različitim brzinama zavisno gdje se mijeri.
Što je gravitacijsko polje jače to ono sporije teče.
To je jedna od posljedica relativnosti i experimentalno je dokazana, mijerenjem vremena u orbiti (ili visokoletećim avionima) i na samoj Zemlji vrlo preciznim satovima.
Na Zemlji vrijeme neznatno sporije protiče nego na velikoj visini gdje je gravitacijsko polje planete slabije.
Naravno ovo ima za posljedicu da što je gravitacijsko polje gušće to je protok vremena za taj zahvaćeni prostor sporiji.
Stavimo sad to u kontekst čitavog svemira.
Svemir ima masu koja stvara ukupno gravitacijsko polje koje opet svojom gustinom odredjuje trenutnu brzinu protoka vremena.
U prošlosti kako je svemir bio manji tako je i gustina gravitacijskog polja bila veća i samim tim protok vremena je bio sporiji.
Kako sve više idemo u nazad dolazimo do mijesta kada je gravitacijsko polje bilo toliko jako da je vrijeme bilo zaustavljeno. (ovo se i danas dogadja na obzorjima dogadjaja crnih jama)
Taj trenutak u nazad je u stvari trenutak koji je proizveo big bang i vrijeme je bilo oslobodjeno gravitacije. Zato je tek tada vrijeme krenulo i zato nema smisla govoriti o nečemu što je bilo prije. Ovaj koncept je jako teško svariti ako se ne razmišlja relativistički nego linearno.
Vrijeme je fenomen našeg svemira.
