Evo Bluemoon da ti ispricam neko svoje iskustvo ako ce ti sto biti lakse,nevoljno jer nesto nevolim o tome.
Po ovome forumu slabo se krecem mimo svojih nekih okvira,ali nesto kad pomenu onu klupu iza robne koju dobro pamtim iz mladosti,i znam tacno koja je,kao i komentar da svi mi iz Nk nosimo neki mrak u sebi,nesto me secnu da nesto odje napisem.
Najbolji drug,generacija,srednja skola isto odjeljenje,prvo pijanstvo,djevojke,izlasci,...Bas ta klupa,po boca vina svakome,gitara i druzenja,mladost.Najinteligentniji momak drustva,kralj nase interne zahebancije,najljepse djevojke,domino drustva ja u sjenci.Dodje fakultet,ja nesto zavrsi po Srbiji,on ostao u Cg napusti studije,neko novo/staro drustvo sa njim.Nastavljamo opet zajedno,besposlica kod njega i neka depra,pozajmljivao pare,nadjemo posao nekako zajeno preko skolskih posao za njega,a on i na poslu po starom.Napusti on posao i tu se razilazimo tj. slabo kontaktiramo,tj. pricali smo ponekad,on jos u filmu nekog,opijanja mozda i neka sporadicna narkomanisanja ali ne totalna i ozbiljna.Sjecam se kako mi je pricao da mu razne misli prolaze kroz glavu i kako mu svasta na pamet pada ali ja to tad nisam povezivao.Vazda ono zeza,ma pusti to,ti si macka docekaces se vazda na noge,imase tada finu mladju djevojku,reko drzi se nje i baci se vise momkovanja,nekih para sa neba na brzaka,skrasi se...Jedno jutro mi samo javise najgore,svi put mene,znajuci u kakvim smo relacijama bili,reko ljudi slabo smo kontaktirali u zadnje vrjeme,pa kako se...reko znam,sve znam,meni je samom povjerio da je nasljedio pistolj od oca,pjan ga cak rastavljao preda mnom,pa ga nije mogao sklopit,ja uzeo djelove u vrecu neku reko kad se otrjeznis druze,nemoj predamnom pjanim da te zamolim i tako to...
Dosta godina od otada,u prvo vrjeme nije bilo dana cini mi se da o tome nisam razmisljao,sta,kako,zasto,jesam li mogao opet pomoci sl.I sad prodje mi misao kroz glavu,nikad se toga cini mi se necu totalno osloboditi...
I tako Bluemoon nisi sama,razmisljas i to je sve ljudski i noramalno,ali kako ti rekose odje,ako to ne popusta duze vrjeme (meni je trebalo min. dvije godine),mozda si u nekoj privremenoj depri,pola svjeta cini mi se ima nekih takvih problema,javi se nedje za kakvu pomoc,nije to sramota,prosla su glupava vremena kad smo mi odrastali,to je neka sad civilizovana normala.Ja sam bio jedno vrjeme dosta ankciozan (najvise zbog pritiska na poslu),potrazio pomoc,covjek mi ljepo objasnijo mehanizme nastajanja i kako se toga osloboditi,profunkcionisalo bez bilo kakvih terapija(kongitivno/bihavi. terapija cini mi se) i sad kad gledam na to pomalo mi djeluje otuzno sta sam sebi dozvolio,ali me je opet jako ojacalo...
Veliki pozz i podrska za tebe,nadam se da ce ti ova prica bar malo olaksati...:)

