“Svi bi intelektualci u svom životu trebali biti izloženi izvjesnoj količini progona. I to što ranije to bolje. Ne velikoj, to bi bilo loše za njih. Samo maloj.“
— Bertrand Rasel (1872-1970), filozof i matematičar, Nobelova nagrada za književnost 1950.
Jer kad moćnik lupi po prstima ili nosu, postaje se svjesno važnosti otpora (hrabrog ali ne svojeglavog) prema svemu što postoji. Možda tek tad, poslije “izvjesne količine progona“ počinjemo stvarno razumjeti i realno cijeniti ne samo sopstvenu već i tuđu slobodu?

