Poezija

Moram josh ove 3 -nekako ih dozhivljavam kao svoju lichnu kartu :wink:

Vesna Parun

NA RASKRŠĆU



Na raskršću slučajno biram put

i dospijem uvijek onamo gdje me očekuju.

Volim ljeto.

Kao ruke mladića koji ozdravlja

i polako ustaje iz žute sjete soba -

ruke ljeta za suncem ispružene,

nudeći mu zanesene obrise našeg tijela,

libido ptica i med hladovine.

I jesen volim.

Ima dobrote u gustom sjaju rujanskih

perivoja, u brončanoj vazi listopada dok

se puni crvenom zvonjavom veceri i boja.

I zima katkad posjeduje mekoću prve ljubavi

u dugoj tajni trulog dječjeg sna,

sa zebnjom bjeline koja sve oprašta

i sve je kadra da započne iznova.

Ali, mašta bilja bila je okrutna

kada je dodala jedno godišnje doba koje živi

samo od prozračnog rasula snijega,

od nježne smrti sviju početaka.

Daljino puna nesporazuma!

Blizino lišena slatke groznice čekanja!

Paučino poljupca, prag srca si mi oplela.

Proljeće, kako si u svemu što

nam nudiš nemilosrdno!

Na raskršću slučajno biram put

i dospijem uvijek onamo

gdje je upravo izdahnulo proljeće

na usnama žednih ljubičica.

UMRO SAM A TI MI OPROSTI



umro sam a ti mi oprosti

što sam tako žureći

zaboravio ruku da ti stisnem

i poljubim te onako

kako sam to uvijek činio odlazeći

oprosti mi što sam proljeće jedno

zauvijek u sebi odnio

ali sjeti se

ostale su pjesme

u desnoj ladici neuredno složene

snaći ćeš se

iz njih ljubav prosto izbija

te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi

nije bilo vremena za opraštanje

suviše smo se voljeli

da bi mogli nešto drugo

tako žureći nisam ni pomislio

da ćeš biti tužna zbog svega

i sad mi je žao zbog te praznine

koja nas dijeli

zbog toga što će nas jednu vječnost

zvijezde razdvajati

i što neću moći usne da ti dodirnem


Željko Krznarić

ZABORAVI



Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,

Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

Sretni me,

Kao da me srećeš prvi put.

Nismo li se mi već negdje vidjeli,

Kaži…i zaboravi.



Zaboravi dane koje smo nekada zajedno…

I noći zaboravi…

Gradove kojima smo mijenjali imena,

I ucrtavali u karte samo nama dostupne…

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,

uvali mirnih voda.

Otok naš i ime broda pjesnika

koji nas je tamo nosio…



Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,

I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.



Treba zaboraviti naslove knjiga

Koje smo zajedno čitali,

Filmove koje smo gledali,

Hemfri Bogarta i Kazablanku,

Naročito zaboravi.



Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,

I onaj naš poljubac na kiši

Za koga bi znala reći:

"Nikada neću zaboraviti".

Molim te zaboravi…



I kada ti kažem da zaboraviš,

Kažem ti to zato što te volim

Kažem ti to bez gorčine.



Otvori oči ljubavi,

Našim gradom prošli su tenkovi.

Odnijeli su sobom sve što smo bili,

Znali… imali…

Zato… Zaboravi.



Čemu sjećanja?

Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu

Iznova cvjeta svakoga proljeća.

Nasmiješi se jutru koje dolazi,

Zagrli bjelinu novih dana

i zaboravi.



Kasno je već. dragana, hoću da kažem,

zreli smo ljudi,

To jest, nismo više djeca

I znam da nije lako.



I znam da možda i boli... ali pokušaj,

Molim te, pokusaj… zaboravi!



I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,

Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

Sretni me, kao da me srećeš prvi put;

Nismo li se mi već negdje vidjeli,

Kaži… i zaboravi.


Rade Sherbedzija

Misljenje o pjesmi sam ti vec rekao :) al ipak.... lijepa je.

Quote:

---

Originally Posted by cupka

Tek sad vidim koliko sam propustila preskachuchi podforum knjizhevnost. :?
Svojeveremeno je na forumu Ljubav otvoren topick "Najljepshe ljubavne pjesme" kad sam postavila taj topick ochekivala sam poeziju i tako samo lijepo i pocheli,ali ljubavnih pjesama ima previshe pa smo od Pushkina,Konstantina Simonova,Disa, Arsen Dedicha,Pabla Nerude stigli do Cece,Romane :cry: i da ne idem dalje...tako da chu rado postovati na ovom topicku,jer sam veliki ljubitelj poezije i neki pjesnik u pokushaju,pa bih predlozhila da se otvori josh jedan topick za nashe UMotvorine,veliki pozdrav za BLUE_STILL -a :)

---

Ovo sam tek sad procitao pa sa zakasnjenjem od par sati: Lijepo li je kad se jedno ovako slatko bice sjetio tebe i tvojih pjesama
Cmoka Cupka, hvala ti

Snevaj da uvidis da prolazni snovi
jos najblize stoje postojanoj sreci;
Da ne patis nikad,zasto jadi ovi,
a ne koji drugi ,a ne koji treci.

Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan,
u ljubavi samo ti ces jasno znati
kako malo treba da se bude sretan
i sto puta manje da se vecno pati.

I umri da spases verovanje cisto,
da si kad god stao pred istinom golom;
I da u zivotu nisi jedno isto,
jednom zvao srecom a drugi put bolom


Cudi me da je Boyanna nije vec postovala :)

Malo zivnuo topic! Neka, neka :). Cupka, tvoj predlog je super i otvori novi topic, cisto da ne bude papazjanija 8) . Pretpostavljam da pored tebe i BLUE_STILL-a ima jos pjesnika forumasa koji ce se javiti.

O g l e d a l o


Posrebreno sam i tačno. Nemam predrasuda.
Što god ugledam smesta progutam
Takvo kakvo je, nezamagljeno ljubavlju ili nedopadanjem,
Nisam okrutno, tek istinoljubivo –
Oko malenog boga, četverougaono.
Vreme uglavnom provodim meditirajući na suprotnom zidu.
Ružičast je, s pegama. Gledam ga tako dugo
Da pomišljam da je mog srca deo. Al on svetluca.
Razdvajaju nas stalno , lica i pomrčina.

Sada sam jezero. Jedna žena se nada mnom svija
Tražeći moje dosege za ono što stvarno jeste.
Zatim se okreće onim lažljivicama, svećama i luni.
Vidim joj leđa i verno ih odslikavam.
Nagrađuje me suzama i kršenjem ruku.
Važno sam joj. Dolazi i odlazi.
Njeno lice svakoga jutra smenjuje tamu.
U meni je mladu devojku utopila i u meni se jedna starica
Iz dana u dan diže prema njoj, kao zastrašujuća riba.


Silvija Plat

Koliko vec nisam bila na forumima i sifru sam zaboravila al tu sam ponovo i vidim da je na pojedinim forumima vrijedno doci.Cupka potpuno se slazem sa tobom u vezi banalizacije stvari. :)

Lijepi jutarnji blues

Pokazalo se da je obecani `veliki bijeg`
bio kraci nego sto je itko mogao pretpostaviti. Ali je
na svoj nacin bio savrsen. Gledali smo s terase
dolje u more. Pod njegovom povrsinom
druga terasa, pod terasom drugacije more
dosad nezamislive boje, a pod njim bivsi
studentski grad prethodno izlozen u svom savrsenstvu;
s uglastim plocama u blijedom, mesnatom tonu
od kakvog bi se zacrvenjelo i zubarstvo.

Ali kako sam mogao znati izlazeci iz garaze
da se nas dvoje vise necemo susresti?
Pa ipak runda za rundom snapsa stizala je
i to je bila dobra stvar,
a bio je tu i golem izbor primamljivih salata...

Tako to ide, posjet za posjetom
u ojadjenoj, ali besprijekorno cistoj sezoni
s tamnoljubicastim cvatom divlje jabuke
na djevojackim suknjama. I uvijek je
bilo nekog posla pred nama, i vecernjih obecanja ljubavi.
Ali, da, nista od svega toga. Nista nije urodilo nicim.
Najtuzniji bijasmo na najraskosnijoj pritki,
ili bar tako izgleda. A onda se zalost izgubila
poput zalutala djeteta. I sto je preostalo?

John Ahsbery

Déjeuner du matin

Il a mis le café
Dans la tasse
Il a mis le lait
Dans la tasse de café
Il a mis le sucre
Dans le café au lait
Avec la petite cuiller
Il a tourné
Il a bu le café au lait
Et il a reposé la tasse
Sans me parler

Il a allumé
Une cigarette
Il a fait des ronds
Avec la fumée
Il a mis les cendres
Dans le cendrier
Sans me parler
Sans me regarder

Il s'est levé
Il a mis
Son chapeau sur sa tête
Il a mis son manteau de pluie
Parce qu'il pleuvait
Et il est parti
Sous la pluie
Sans une parole
Sans me regarder

Et moi j'ai pris
Ma tête dans ma main
Et j'ai pleuré

čak sam je i napamet znao.
(amaterski prevod:)

doručak

sipao je kafu
u šolju
sipao je mlijeko
u šolju kafe
sipao je šećer
u kafu s mlijekom
i sa kašičicom
promješao ju je
popio je kafu s mlijekom
i odložio šolju
bez riječi

zapalio je
cigaretu
pravio je krugove
od dima
istresao je pepeo
u pepeljaru
bez riječi
bez pogleda

ustao je
stavio je
svoj šešir na glavu
obukao je kišni mantil
jer je padala kiša
i otišao je
na kišu
bez ijedne riječi
bez ijednog pogleda

a ja sam zarila
glavu u šake
i zaplakala

i kašičicom, ko zna...

ovu pjesmu sam skoro cuo i ovaj topik me podsjeti da je nadjem... ne mogu reci da je najvece knjizevno ostvarenje ali imao sam neki cudan osjecaj kad sam je slusao/citao...



Prva fotografija



A koje je ovo bepče u benkici?

Pa to je mali Adolfić, sin porodice Hitler.

Možda će postati doktor prava

ili tenor u bečkoj operi?

Čija je to ručica, čija, uvence, okce, nosić,

čija je pupa puna mleka, ne znamo još.

Da li štampara ili lekara, trgovca il časnog oca?

Kud li će ove smešne nožice, kud?

U vrtić, u školu, u ured, na svadbu,

možda baš sa kćerkom gradonačelnika?



Bucko, anđelak, mrvica, loknica.

Kad je prošle godine dolazio na svet,

nije prošlo bez znakova na nebu i zemlji:

aprilsko sunce, u prozorima geranije,

muzika vergla u dvorištu,

dobar znak u ružičastom papiru,

pred sam porođaj proročanski majčin san,

videti goluba u snu - vest je radosna,

a uhvatiti ga - stići će dugo čekan gost,

kuc, kuc, ko je, to Adolfićevo srdašce kuca.



Cucla, pelena, portikla, zvečka.

Momčina, Bogu hvala, i da kucnem, zdrav.

Na roditelje liči, na mače u korpi

i svu ostalu decu iz porodičnih albuma.

E, pa nećemo sada da plačemo,

čika fotograf pod crnom maramom napraviće škljoc.



Atelier Klinger, Grabenstrasse, Braunau.

Braunau je nevelik i miran grad.

Solidne firme, čestiti susedi,

miris kiselog testa i peraćeg sapuna.

Nema zavijanja pasa, ni bata sudbine.

Profesor istorije raskopčava kragnu

i zeva nad sveskama.


Vislava Šimborska

shimborska rules...

e'o neshto &od me:

I'm thinking about you. What else can I say?
The palm trees on the reverse
are a delusion; so is the pink sand.
What we have are the usu
fractured coke bottles and the smell
of backed-up drains, too sweet,
like a mango on the verge
of rot, which we have also.
The air clear sweat, mosquitoes
& their tracks; birds & elusive.
Time comes in waves here, a sickness, one
day after the other rolling on;
I move up, it's called
awake, then down into the uneasy
nights but never
forward. The roosters crow
for hours before dawn, and a prodded
child howls & howls
on the pocked road to school.
In the hold with the baggage
there are two prisoners,
their heads shaved by bayonets, & ten crates
of queasy chicks. Each spring
there's race of cripples, from the store
to the church. This is the sort of junk
I carry with me; and a clippin
about democracy from the local paper.

Outside the window
they're building the damn hotel,
nail by nail, someone's
crumbling dream. A universe that includes you
can't be all bad, but
does it? At this distance
you're a mirage, a glossy image
fixed in the posture
of the last time I saw you.
Turn you over, there's the place
for the address. Wish you were
here. Love comes
in waves like the ocean, a sickness which goes on
& on, a hollow cave
in the head, filling & pounding, a kicked ear.

Margaret Atwood

Odlicna pjesma i super odabir, Brain In Chains !

BOG NAPUŠTA ANTONIJA

Kad se iznenada, u ponoć, začuje
nevidljiva povorka kako prolazi
sa sjajnom muzikom, sa glasovima -
svoju sudbinu koja te je izdala, svoja dela
što nisu uspela, svoje životne planove
što su svi promašili, nemoj uzaludno oplakivati.
Kao da si se godinama spremao, kao junak,
otpozdravi joj, toj Aleksandriji koja odlazi.
Pre svega, nemoj se zavaravati, ne reci da je
sve to bio samo san, da te je prevario sluh:
takve zaludne nade nemoj prihvatati.
Kao da si se godinama spremao, kao junak,
kao što priliči tebi koji si bio dostojan jednog takvog grada,
mirno priđi prozoru,
i slušaj sa ganutošću, ali ne
sa kukavičkim molbama i žaljenjem,
kao poslednje zadovoljstvo glasove,
sjajne instrumente skrivene povorke,
i otpozdravi joj, toj Aleksandriji koju gubiš.

Konstantin Kavafi

Romantika

Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
Za plavi oglasnik
Pa u njemu potrazim posao
A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu

Ljubav je kad ne gledam
Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
Nego imam jaja bit pred njima
Jer znam da me volis
Pa ces ih sterat u *****
Ako ce ti srat zbog mene

Ljubav je kad se ne bojim
Da ces me ikad ostavit
Iako bih tu opciju smatrao
Apsolutno shvatljivom

Ljubav je kad ti ne dodjem
U 5 ujutro iznimno pijan
I kazem da sam slupao auto
I tako ostanem pijano smrdit
Dok ne odes na posao

I ne operem sudje ujutro
Jer me boli glava
Pa ga moras oprat ti
Kad dodjes s posla

Ljubav je kad na tebi volim
Sva sranja koja mi se inace gade
I radi kojih bi neku drugu
Promptno dekapitirao
Motornom pilom stihl

Ljubav je kad ti znas koliko sam glup
I nije da me samo volis i zanemarujes to
Nego te ne jebe to pol posto
I guba ti je imat takvog kripla
Pored sebe

Ljubav je kad kazes da te zagrlim
A ja to ucinim
Bez da kazem, jos samo malo bum na netu
I tako zagrljeni zaspemo
Istovremeno, bez da razmisljam
Kaj sam propustil tim zagrljajem
Jer se stignemo grlit i sutra

Ljubav je dok glumim
Malu retardiranu zirafu
I totalno sam glup
A ti se smijes
Jer razumijes da sam
Jebena retardirana zirafa

Ljubav je kad sa mnom igras wormse
I ne ide mi toliko na ***** to
Kaj ti moram narihtat
Neograniceno vrijeme poteza
A znam da nikad neces naucit
I svejedno mi je

Ljubav je kad me pustas
Da se ganjam po gradu
Ko zadnja seljacina
I na moju glupu facu
I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
Me samo steras u ***** il velis 'aha'
I nasmijes se

Ljubav je kad te probudim
Glomaznom erekcijom i poljupcem
A ti ne kazes
Smrdi ti iz usta
I ja bih jos malo spavala

by Unknown Hero

Pesma

Prijatelju poveruj mi
Jer ja sam samo gost koji dodje
Zakuca na vrata i ode Ode
A ne ostavi za sobom ni glas
Ni kucanje
Ni rec da ga spomene
Ni trag svojih nogu ispod svetiljke na stepenicama
Ni senku na zidu Nista
Ni glas Ni rec Ni korak
Gost koji dodje zakuca i ode Ode
Kao kisna kap koja prodje kroz oluk
I zaboravi se Zaboravi
Kao neko ko se ceka a ne dolazi
Ova skoljka na vasem stolu
Podseca me na daleka putovanja
Ali ja cu samo zakucati na vrata
I otici Otici
Sasvim

Jovan Hristic

/me vishe voli prozu...

IF - Rudyard Kipling

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you;
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream -- and not make dreams your master;
If you can think -- and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools;

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"

If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings -- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run --
Yours is the Earth and everything that's in it,
And -- which is more -- you'll be a Man, my son!

ja bih samo napisao odgovora na topic radi
Artur Rembo - Ofelija
ne mogu je trazit na netu sad a muka mi je kucat...

Kad ptica prestane voljeti drugu pticu,ona joj ne kaže; "Odleti sada hiljadu milja daleko da nebi gledala ravnodušnost kako se gomila u mojim zjenicama...!"

Jer ptica nije troma kao čovjek; daljina je za nju lepršanje slatke svjetlosti koja raspiruje ljubav.

Ne kaže joj; "Sad se sakrij hiljadu stopa duboko ispod zemlje,da ne čuješ kako pjevam u predvečerje nježnu uspavanku drugoj dragani koja leži sa kljunom u mome krilu...!"

Jer ptica nije površna kao čovjek; ona zna da se otkucaji srca pod zemljom propinju još snažnije, i umjesto umirujućih zvukova uspavanke cijela bi šuma morala slušati tutnjavu podzemlja koju je izbacio bol...

Zato ptica kad prestane voljeti drugu pticu,ona ostane pokraj nje da tu umre u samoci.

...A čovjek kad prestane voljeti drugog čovjeka, od stida i pomutnje ne zna što bi,i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu....

V.Parun


*Nisam tacno znala gdje da smjestim text,pa mi ne zamjerite ako ovdje ne pripada.

Do you realize
That you have the most beautiful face?
Do you realize
We're floating in space?
Do you realize
That happiness makes you cry?

Do you realize
That everyone you know someday will die?
And instead of saying all of your good-byes
Let them know you realize that life goes fast
It's hard to make the good things last
You realize the sun doesn't go down
It's just an illusion caused by the world spinning round

Do you realize?

Do you realize
That everyone you know someday will die?
And instead of saying all of your good-byes
Let them know you realize that life goes fast
It's hard to make the good things last
You realize the sun doesn't go down
It's just an illusion caused by the world spinning round

Do you realize
That you have the most beautiful face?

Do you realize?

a ne noooo ... jim morrison.

Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.

Z.G

Drzis mi ruke
vrelim prstima
i daleko od svetla
ovog grada
nosis me na pesmi
nocnog vetra
istkanoj na zicama
tvoje gitare.
Gasis svetlo
tajnim pogledima.
Kad zatvoris oci
zavesa pada
i s pozornice dize
prasinu leta,
sto grli me i budi
uspomene stare.
Kao plac
bez utehe
cuje se pesma
moja i tvoja
urezana na kamenoj
hladnoj ploci
sto se kao sablast
po mislima vrti.
I uzalud krijem
uzdahe teske,
cini se, srecna sam
u snovima od boja.
Ali s ove strane
moje umorne oci
najradje u tami
sanjaju o smrti.

M.M.

Što li tvoje usne
o mojima sniju?
Dal' valove snene što obeæanjem plove
mreškavim plavetnilom i neba i dubina
tražeæi luke, tihih žala snove
što vapeæ' jecaju, molitve s visina.
Neka tvoje ruke
željom moje miluju ...
Nježnom slutnjom leptirovih krila
lepršaju sjene, nježnost dodira
raspjevanim damarom ustreptalih bila
tvoja ruka mojom, opoj - pjesmu svira.
Dal; su naša tijela
kao cvijetna polja?
Polegla na ležaju paperjastog neba
ispod srca Zemlje, iznad duše Svemira
na uzglavlju od zvjezdanog srebra
pokrivena mirisom polena i rascvjetalog mira.
Da li naša ljubav
ima poèetak i kraj?
Kao bezvrijema traje. Glasom zborit neæe
Ne postoje rijeèi. Nema juæe, danas, sutra
živi oštrinom nježnosti, britkom željom sjeèe
I stalno se raða, kao nova jutra ...
I nek bude tako!
Nek' usne sniju, ruke miju
tijela žude.
I pjevaj,
o ljubavi, pjevaj, ti sa svojom šutnjom
i nek traje opoj
pijanom sreæom i vjeènosti slutnjom.

Z.Adilovic