Printable View
Ahahaha nisam bila sklona ucjenama a bilo ih je na izvoz. :joy: Nemam ama baš nijednu fotografiju iz djetinjstva a da se kezim vještački. :joy:
Majka je imala običaj na svaki rođendan da nas fotografiše u neki studio vrhunac je bio kad sam se namrštila i naduvala obraze ka balon,veli fotograf šta da radim.Ona nemoćno fotografiši šta da se radi takvo dijete. :joy:
Tek naknadno vidim da ti držiš pištolj u ruci. :joy: Pozer odmalena. :)Quote:
Originally Posted by Tica
Imaš lika na Putina... :DQuote:
Originally Posted by Tica
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Pa i ne baš. :)Quote:
Originally Posted by MeDo_JE
Mislim da bi Putin dao sve za djetinjstvo bilo koga od nas kakvo je bilo njegovo.
Taj horor od djetinjstva koji je on imao niko nikome ne bi ni pomislio a kamoli poželio.
Po ničemu mu djetinjstvo nije bilo drugačije od miliona đece rođenih u poslijeratnom SSSR.
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Ja reko sad ću vidjet malog Bugija kako trči oko one masline u Bar ali nada umire posljednja. [emoji1787]
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk
Nećeš, tako da neka umre i nada [emoji6]
Poslato sa pisaće mašine S24 x2
............ Ż\_(ツ )_/Ż............
Bolje ti je da vidim no da zamišljam. :joy:
https://i.postimg.cc/JyvCcXPt/lyfe.jpg
Ono kad još nisi napunio 14, preko puta shjedi dvostruki šampion države, nonšalantan sav, gleda unaokolo a onu tablu i ne smatra, nasmijan, pije kavu, komentariše majčine krofne, sa starim o politici. Onda u jedan tren pogleda u tablu, ukoči se ko mutav, i bar deset minuta ćuti i blene u nju. A majka, tiha jedna žena i blaga, dobroćudnije duše nije bivalo, ne izdrži no mu kroz smijeh veli Kume, je li ti to kava prejaka?
I nije mi to loše išlo, ali sam već iduće godine spoznao da cure više vole one sportove od kojih se ramena šire i pogled uopasni, i to je bio prvi put u geometrijskom nizu kad sam zbog ženskog svijeta sam sebi život na naopačku stranu obrnuo. Iako nikad ne može bit naopačka:)
A, od pet ljudi pored mene u tu sobu, četvoro ih već odavno nema. Ali će mi vazda bit tu.
Kako koje. :)Quote:
Originally Posted by Buva+gacce
Sad bi neko rekao vi imate crnobijele slike iz djetinjstva :)
Sent from my SM-A546B using Tapatalk
https://i.postimg.cc/ppDqpgD7/ahaha.jpg
Skinuto sa nadzorne đe sam tad bio. Ahahahaha, mnogo bi bilo da se vidi faca, ali čak sam i ja morao priznat da izgledam toliko namrčeno ko da ću nekoga taj tren kilometar pod zemlju zakopat. Užas.
Inače, tačno je trenutak kad mi, poslije blizu 19 mjeseci najžešće rabote, dva dana i skoro dvije noći najžešćeg čekanja, na telefon javljaju da je napokon totalni hepi end:joy::joy::joy:
Skinula nekakva đečina što sam sebi tad posvajao, da me trpe. Iako i nisam nešto naročito stariji od njih bio. Ali posebna baš.
Za rođendan, dočeka me na sto u kancelariju, odštampano, fino uokvireno, sa posvetom:
''Šefu, mami, tati, najstarijem dabru na sve rijeke, za još bezbroj ovako sretnih trenutaka.''
Zamisli dripčad. Takvih štetnika nisam gledao. I tačno sam znao koje su dvoje vinovnici, i on, i ona.
Nisam ih pokaštrio, kako je po formi baš moralo bit. I danas, milion godina i raznovenosti i života kasnije, koliko mi je moći, neće im dlaka na glavu falit.
Pa mi padne na pamet.
Sloboda je kad činiš što sam voliš, i kako sam misliš, i kako sam osjetiš.
Suština je ono što sam u sebe činiš.
Svrha je ono što svijetu dodaš, a ne uzimaš.
Sadržajni su postovi koliko onaj koji ih gleda, a ne piše.
Pored toliko jednostavnosti najprostije, što nam to fali da umijemo mi i svoji a ne tuđi potpuno bit?
Retoričko opet, i neće više, ne brigajte.
Slično su i meni uradila neka mala gomna, samo što su napravili tabelu ljudskih izraza lica - happy, sad, angry itd. a na svaku kao ilustracija stoji jedna ista moja načmorena faca.
https://i.postimg.cc/c6TGgg2J/maskenbal.jpg
Helouvin 2014, maskenbal neki. Malo krvi i zavoja na ovo, i kontao sam da originalnije i strahotnije maske od moje ne može bit.
Ahahahahahaha, kako sam se zaebo. Niko me se uplašio nije, i svaki je od bar deset Frankeštajna tu bio mnogo efektnije strašan od mene:joy:
Tako sam skontao, i od tad sam potpuno ubijeđen, da sam ja zapravo istinski nadobroćudnije biće na planetu, koje nikoga ne može prepast. Samo nikako da se iskažem do kraja, i da onog tasmanijskog đaola išćeram sa ramena:joy:
Uglavnom, nikad više nisam pošo na maskenbal. Jer sam skontao da mi na tuđe maskenbale nikad neće bit kako treba, i da će mi samo oni koje sam pravim donijet ono što i kako volim.
Koju privilegiju i vama iskreno i od srca želim.
Lepsi poyy
Najgori su đaoli kojima se to spolja ne vidi. [emoji1787]Quote:
Originally Posted by Buva+gacce
Poslano sa mog SM-A566B koristeći Tapatalk
[emoji23][emoji23][emoji23]Quote:
Originally Posted by Tica
Sent from my SM-S918B using Tapatalk
Neš...Quote:
Originally Posted by Tica
:clapping::clapping::clapping:Quote:
Originally Posted by remark
Manitovac
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...108943fce4.jpg
Poslano sa mog M2101K7AG koristeći Tapatalk
https://i.postimg.cc/g0j13wrZ/Screen...920-Photos.jpg
Jedno od prvih zimovanja. I nikad veće batine, svo troje. Nije se dešavalo više.
A dušu smo im izvadili taj dan (i potpuno ih razumijem sad kad sam roditelj, pa znam kako izgleda kad ti se tri gremlina na glavu popnu, a poželio si SAMO neko novo iskustvo da im pružiš (a i sebi isto da se ne lažemo, treba živjeti); ali oni neoće da dijele to malo što im se pružilo, i totalno pobenaviš koji komunikacijsko-kreativni pristup da primjeniš, pa se misliš da je najbolje da bježiš od njih jer nećeš da ih biješ, a eto oni nekadašnji roditelji su primjenjivali silu).
Iznajmili sanke, našli skije, plastične jabuke iliti klisko... vuci, prti, smrzni se, uči ih, gledaj kako pokušavaju pa im ne ide, pa se nerviraju, pa se muče, pa zamalo da se slome, propadaju pa ih vadi;
Oni se deru, kmeze, guraju, zanovjetaju, smiju, vrište, "on je meni", "ti si mene prva", "ovo ti je za ono od juče", "sad ćete ga vi viđeti kod MOJE majke" ahahahhahaha i sve tako do Crnog jezera na čaj, da se raskravimo, pa jopet nazad do kolibe. One ledenice sa krova i mosta odvaljivali da se slikamo, pa se jednom radoznalom, jezik zalijepio za nju :joy::joy::joy:
Mislim da je pakt pao neđe usput u povratku, jer ni slutili nismo što će se desiti a u kućicu uđemo. Fino su nas opleli. Neki su plakali više, neki manje.
Jedan, pile majkino, plakao je toliko da je od suza promašio stepenik i skotrljao se niza skale (znate kakve su nekad bile one merdevine za potkrovlje u drvene vikendice). Raskrvario usnu.
E mislim da ih je tek tada, toga dana, kap fištila - jer da se "ubio" ozbiljnije, đaoli bi ga pozobali u tu vukojebinu tada, sa sve snijegom okolo koji ni dan danas ne umiju očistiti kako treba, a onda tek.
Jedna od najdražih fotografija iz kolekcije Old album photos, koje je jedan od njih davno isfotkao i šerovao nam svima preko google photos da imamo. Doma mi je sad s bebom od 3 mjeseca, mišelin mirisna bubamarica gugutavka, pa je tetka loma šenula.