Moj otac od 70 godina svako jutro radi 5 tibetanaca, zovu ih Fontana mladosti. Toliko mu prija da je nevejrovatno. 5 vježbi a mnogo znače. Ja sam dvije godine pokušavala biti disciplinovana, ali ništa :D Niti jedno jutro se to ne preskače.
Printable View
Moj otac od 70 godina svako jutro radi 5 tibetanaca, zovu ih Fontana mladosti. Toliko mu prija da je nevejrovatno. 5 vježbi a mnogo znače. Ja sam dvije godine pokušavala biti disciplinovana, ali ništa :D Niti jedno jutro se to ne preskače.
Mozda bih i mogao da dostignem neku vrstu tkz. nirvane, vodeci se upustvima o meditaciji o kojima je Rene Decartes govorio i jednostavno kazem sebi: sad cu zatvoriti oci, zacepit cu usi, odvratit cu sva svoja osjecanja, cak cu i sve slike tjelesnih stvari izbrisati iz svojeg misljenja, ili cu ih, barem, jer se to jedva moze postici, smatrati ispraznim i laznim, te cu se obratiti sebi samom i nastojati, razmotrivsi bolje, upoznati bolje samog sebe i vise se pribliziti sebi...
Ali, tesko je postici taj nivo iskljucene-ukljucenosti i odleprsati van okvira razumnog stanja i oduprjeti se nihilistickim mislima koje se prozimaju svim porama, a, iskreno, i ne vidim razlog zasto bih meditirao svakodnevno kad mogu da pijem i na mnogo laksi nacin dosegnem to neko "uzviseno" stanje svijesti... :D
Nesposobnost covjeka da se promijeni znacila bi samo krutost.. Covjek bi onda bio samo bice navike , uslovljenosti i skucenih obrazaca u kojima misli i djeluje. Namjerno kazem misli a ne razmislja.
Covjek ne moze sustinski da se promijeni. Moze da nauci vise i da stekne novo iskustvo koje ce ga oblikovati kao licnost, ali to nisu prave promjene. Na prvi pogled mogu da izgledaju kao da jesu, ali covjek samo moze da iskoristi steceno znanje i iskustvo da upozna drugi aspekt svoje licnosti koja je oduvijek bila dio njega. Ne moze da promijeni svoju licnost. Uzmi na primjer nekog lijecenog alkoholicara. Taj alkoholicar nije sustinski drugaciji od izlijecene verzije sebe. Samo je kroz steceno znanje i iskustvo donio odluke koje su ga dovede do toga da prestane da pije. Sve sto se promijenilo su njegove zivotne odluke. Ali te odluke je alkoholicar donio on na osnovu licnosti koju je vec posjedovao, dakle na osnovu necega sto je vec bilo dio njega. A cak i da su odluke donijeli drugi ljudi umjesto njega i to je pokazatelj njegove licnosti.
Moje iskustvo sa ovijem je počelo spontano kako i treba. Zvao me drug da probam jer sam mu neđe uzgred rekao da sam umoran od učenja i da mislim da treba da nešto promjenim. I tako sam krenuo sa meditacijom tj. Da učim o sebi. To ljeto je bilo baš dobro. Durmitor. Blejanje po brda i meditacija. Energija se osjećala u dlanovima. Nikad to nisam prije osjetio. Kako je vrijeme prolazio sve sam više primjećivao sinhronicitet, bivao empatičniji (drugi primjetili) , fokusiraniji. Prestao skoro skroz da pijem iako nisam nešto ni pio. Počeo sam da vidim sebe dok pijem i ono što sam vidio nije mi se dopadalo iako se drugima jeste. Neko će reći da je ovo ekstremno jer nema potrebe za lišavanjem svih zadovoljstava ali to počnete da vidite kao prepreke, a ne kao zadovoljstva. Nije dovoljno samo meditirati već i da znate šta želite. Bez toga...možda i može. Ne znam.
Yoga je počela naknadno posle jednog članka na bodybuilding.com. Pomislio sam to je to. Počeo i stao zbog privatnih obaveza. Tri mjeseca kasnije diskus hernija. Sinhronicitet. Ponovo joga al ovaj put sa "vidljivim" razlogom. Uz teretanu joga zaista daje impresivne rezultate. Kad se spoji sa onim gore... Nekom možda nešto drugo odgovara i o ovo nije recept za svakoga ali za mene...
Sent from my GSXR1000 @299
Ja se najduze zadrzavam na sparkovim postovima.
Sent from my SM-A510F using Cafe Del Montenegro mobile app
Kao sto Ulix rece, stvar perspektive a gledajuci iz ove kako si opisao - u pravu si. Odlicno objasnjeno..i gledajuci tako covjek posjeduje potencijal tj sjeme svakog buduceg sebe samo je potreban da se stvori odredjeni uslov da ispolji ili upozna jos neku stranu svoje licnosti. No ja to gledam jednostavno da ne zalazimo sada u definisanje pojmova covjek i licnost. Nisam onaj covjek koji sam bio prije nekog iskustva, traume ili ljubavi, procitane dobre knjige itd, i definitivno onaj koji sam bio prije 10tak godinah(hvala je bogu). Ni karakter ni licnost ni covjek. Ne ponasam se isto, ne reagujem na situacije isto, ne mislim isto, ne osjecam isto. Tj drugi um. Nista vise. Snaga nekog iskustva definitivno je dovela do razvitka jednog dijela ili unistenja drugog.. promjene. Postoji jos covjek(nadam se).
@Arhitekta - hvala.
@VanjaTheMan
Covjek ne moze sustinski da se promijeni.- Kako to znaš?
Moze da nauci vise i da stekne novo iskustvo koje ce ga oblikovati kao licnost, ali to nisu prave promjene. - Štasu prave promjene, po tebi? Nema ih ili ima? Ako ima, na kojim nivoima se one mogu odigrati?
Na prvi pogled mogu da izgledaju kao da jesu, ali covjek samo moze da iskoristi steceno znanje i iskustvo da upozna drugi aspekt svoje licnosti koja je oduvijek bila dio njega. Ne moze da promijeni svoju licnost. - Moželi pojašnjenje - šta je za tebe ličnost? Sa njom se rađamo,zapisana je u genima ili ?
Uzmi na primjer nekog lijecenog alkoholicara. Taj alkoholicar nije sustinski drugaciji od izlijecene verzije sebe. Samo je kroz steceno znanje i iskustvo donio odluke koje su ga dovede do toga da prestane da pije. Sve sto se promijenilo su njegove zivotne odluke. Ali te odluke je alkoholicar donio on na osnovu licnosti koju je vec posjedovao, dakle na osnovu necega sto je vec bilo dio njega. A cak i da su odluke donijeli drugi ljudi umjesto njega i to je pokazatelj njegove licnosti. - Zanimljivorečeno, ako stvar posmatramo sa strane. Međutim, u životu, da listvari posmatraš samo iz Svog ugla, ili i iz ugla Svog sagovornikapa možeš da sagledaš i širu sliku, ili si samo Posmatrač i imaš"hladnu glavu"i emocija bez?
dnevna doza yoge
https://scontent.cdninstagram.com/hp...95780080_n.jpg
Od joge rastu prsti na rukama?
Sent from my EVA-L09 using Tapatalk
Imao sam prilike da vidim i neku literaturu od joge i ono sto mi je najvise zasmetalo je isticanje da su ljudske emocije i ljudsko telo povezani i da se masiranjem nekih delova tela moze uticati na raspolozenje. Mozda se nisam najpravilnije izrazio ali prema takvoj filozofiji mogu da osecam samo odbojnost. Kad vidim one clanke kako trljanjem odredjenog prsta moze odmah da se srede neke emocije pa cak izlece i neke fizicke boljke (npr. glavobolja) odmah mi je muka. Sta ako neka osoba npr. nema sake, gde su njegovi "centri za kontrolu". A citao sam davno i o jednom cini mi se Francuzu koji je preplivao Lamans(?) a nema uopste udove. Kako je on to nasao motivaciju za nesto za sta se ogroman broj potpuno sposobnih ljudi ne bi nikada motivisao? Cini mi se da se u jogi spominje i butina, da je i ona nesto bitna za te "tacke raspolozenja". Ne sporim inace da joga moze biti korisna i preporucljiva ali covek kada oseca stres i nervozu treba prvo sam sebi da pomogne posto samog sebe najbolje poznaje. Zasto bi nesto sto se moze uspesno primeniti na nekoga moze primeniti na SVAKOG? Ne mora uopste.
A sto se tice meditacije, covek ne mora da sedne u turski sed, spoji odredjene prste i zmuri da bi se opustio, mozes naci taj "beg" pa cak i radeci nesto stresno sve dok ti je sopstvena svest slobodna za tako nesto.
^To mu dodje otprilike isto kao sto masiranje i trljanje one stvari utice na raspolozenje . Samo se prosiri malo na ostale nerrvne zavrsetke.(valjda)
Meditacija je predivno iskustvo. Jeste u poceku ludilo sa mislima i nemoguca kontrola, ali svakim novim meditiranjem protok misli se smanjuje. 10minuta dnevno, sasvim dovoljno. U meditacijama dolazi do raznih spoznaja, ovo pricam za ljude koji gledaju sa strane spiritualnosti. Vodjene meditacije su ideale za pocetak, jer usmjeravaju misi i imate bolju kontrolu nad mislima. Preporuka svakako!
Za ovakve neke stvari, bitna je otvorenost uma. Onaj ko je ogranicenog shvatanja, ne moze da razumije neke stvari. Da ne pricam o osudjivanju i o tome kako ne valja itd. kako rece lejdi marianna gore, "To su sveznalice iz fotelje". Nikad probali nijesu niti se potrudili da razumiju, a vec imaju misnjenje da ne valja. Samo oni koji su isprobali jogu, meditaciju, znaju benefite koje im pruza.
Kazu o veliki ucitelji, meditacija mora postati svakodnevnica i svakodnevnica meditacija.. To nije nista drugo nego prisutnost u svakom trenutku i onome sto radimo. Zato nije potrebno poci u planine ili osamu da bi se meditiralo. Nije bijeg od zivota nego umjetnost zivljenja. Joge i meditacije, tantre i mantre.. sve to mogu biti samo lijepe zablude ako se preskoci ovaj prvi korak. Otud mnogi ucitelji mnogih ucenja a nisu potpuna. Ucenja i odore.. nikakve velicine tu nema, bas naprotiv. Nista nema vise u jogiranju od kupljenja smeca ako je- taj koji jeste- svjestan dok kupi smece. Svako je sebi ucitelj u osami.. A to u drustvu sto pricamo , zastupamo i kako (se) predstavljamo je samo dobar cirkus.
To je to.
ZAŠTO SVE VIŠE DOKTORA SA ZAPADA PREPORUČUJE JOGA TERAPIJU
http://jogaportal.com/zasto-sve-vise...joga-terapiju/