Originally Posted by
Caesar
Kad sam neki dan trazio knjigu u gradskoj knjizari, zena mi kaze da imaju jedan komad ali ga ne mogu naci, posle dvodnevnog traganja, tako da mora da je u pitanju greska na zalihama u sistemu. Naravno da sam prihvatio tu "racionalnu istinu" ostao bih bez knjige.
Elem, odem do Bonele po vocnu salatu i dalje uvjeren da ja tu knjigu moram bas tu naci. Setam pored spoljnjeg izloga knjizare i najednom stajem pored, okrecem glavu kad ono bas ta knjiga gleda u mene iz najzabitijeg coska izloga.
Da sam se oslonio na racionalne istine, a neoslusnuo i one iracionalne tu knjigu ne bih nasao. Naravno, ta knjiga je postojala samnom ili bez mene i to je cinjenica ali da tu knjigu nisam dobio takva cinjenica bi bila nebitna. Naravno da sama pojava sinhroniciteta ili "smislene koincidencije" u ovom slucaju predstavlja iracionalnu istinu samu po sebi.