Počeo sam danas Ne daj mi nikada da odem, Kazua Išigura, a pripremio sam Melanholiju od Juna Fosea za kasnije (ako je neko čitao Fosea volio bih malo utisaka, hvala).
Printable View
Počeo sam danas Ne daj mi nikada da odem, Kazua Išigura, a pripremio sam Melanholiju od Juna Fosea za kasnije (ako je neko čitao Fosea volio bih malo utisaka, hvala).
Nisam čitala ali bacih pogled izgleda da se nećeš razočarati.
https://vreme.com/kultura/pisac-koji-rasteze-vreme/
A ujedno mi dade inspiraciju da postavim i njegovu radio dramu samo da izbunarim po radio Beogradu ili Zagrebu. [emoji1787]
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Stoner by John Williams
Poceo sam serijal Mracna Kula od Stivena Kinga prije 10tak dana. Vec sam na trecoj knjizi i ide to vrlo glatko :)
"Our Lady of the Forest" - David Guterson
https://www.vulkani.rs/files/images/...voda/25609.jpg
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Fose ima specifičan stil, čini mi se i da se u prevodu dosta "gubi", kad on čita odlomke na norveškom zvuči kao neka pjesma, na našem jeziku bezbrojna ponavljanja ali opet, Išiguro nema stil.
Ovo je intervju na rTS-u koji je pogledalo čak dvije hiljade i osamsto ljudi, ali i ovu Nedu treba uzet u obzir, sama kaže da je odrasla kao Titova pionirka.
https://www.youtube.com/watch?v=Y8t2YToDvZc
Vezan za sve što je More,Okean,Reka. [emoji3]
E sad si me zainteresovao da i ja pročitam nešto od njega. :)
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Uzeh od Alber Kamija, PAD.
Pad je sjajan prikaz čoveka koji je pogledao u šupljinu svog postojanja. Ali mimo toga što prikazuje razočaranje jednog čoveka, Kamijev roman otkriva univerzalno ljudsko stanje i njegove apsurde – u prvom redu apsurd nevinosti koja, jednom izgubljena, nikada ne može biti vraćena.
Od njega sam čitala samo Stranca u gimnaziji, i nije mi legao. Možda sam tad bila i previše mlada, ali Kamiju se do sad nisam vraćala. Taman bih možda mogla da ga uzmem u razmatranje u budućem periodu, možda bi mi sad bio drugačiji doživljaj. [emoji848]
Trenutno:
https://www.vulkani.rs/files/images/...voda/24578.jpg
Sent from my SM-S23 using Tapatalk
Procitah ja za kratko vrijeme opet Metamorfozu, Nalicje i lice i dramu Nesporazum, kakav majstor apsurda. Ali ne mogu reci da sam uzivao :)
Sent from my BVL-N49 using Tapatalk
Pa jeste više je on filosof nego pisac,a naročito se drži te filosofije apsurda.
Ko voli njega voljet će i Murakamija jer su mu glavni likovi kao da ih je Kami zamislio.
Citao sam prije predstave dramu a onda gledao i predstavu. One saznaju ko je on tek nakon sto se pojavi njegova zena?
Zanimljivo meni svi ti detalji nisu bitni kod Kamija nego unutrašnje borbe njegovih likova. :)
Drugacija je onda perspektiva. A bitno mi je jer sam onda napravio previd pa me kopka :joy:
Inače Metamorfoza je Kafkina možda je @no-mercy previdio.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Jeste. Stoji mi u policu, dvije tri strane sam procitao bio i to je to. Bas moram u elementu biti za neke knjige.
Zadnje sto procitah a da mi se svidjelo: niko i nista u parizu i londonu od Orvela i tunel od Sabata
Možda si drugačije počeo da čitaš Kamija jer ti detalji i jesu odista nebitni. :) Recimo meni je najupečatljiviji bio opis kod Stranca prirode,i sunca koje prži.Vizuelni sam tip dok čitam vidjela sam cijelu sliku i introspektivu glavnog lika.Obično se ljudi šokiraju kad pročitaju prve rečenice te knjige,ali meni je ovaj pasus bio ključan.
Na nebu je sunce već uveliko sjalo. Počelo je da pritiskuje zemlju, vrućina je naglo rasla. Ne znam zašto smo tako dugo čekali pre nego što smo krenuli. Bilo mi je toplo u tamnom odelu. Oniski starac, koji je bio stavio šešir, ponovo ga je skinuo. Malo sam se okrenuo prema njemu i posmatrao ga dok mi je upravnik govorio o njemu. Reče mi da su majka i gospodin Perez često išli u šetnju do sela u pratnji bolničarke. Gledao sam prirodu oko sebe. Prolazeći kroz redove čempresa, koji su vodili prema brežuljcima sve do ivice horizonta, kroz ovu crvenu i zelenu zemlju, pored retkih kuća koje su se jasno ocrtavale — razumevao sam majku. Veče je u ovom kraju moralo biti neki tužni odmor. Od sunca koje je danas jako pržilo podrhtavao je čitav pejsaž, tako da je i on postajao nečovečan i sumoran.
U suštini nisi omanuo pretjerano Kafkin Proces ga je inspirisao za Mit o Sizifu.Jako su slični.Ahahaha neko ti maznuo knjigu? :D E to se prašta. :)
Ovo sto si citirala se odnosilo na post iznad, Metamorfozu.
Meni je kod Stranca ostala u pamcenju scena dje przi asfalt i osjeca se miris balege i njegovo stanje u tom trenutku. Ta neka praznina i psiholosko stanje