realno....
Vaterpolo reprezentacija Crne Gore ima najveće šanse da vrlo brzo dostigne vrhunske rezultate. Imamo generaciju koja je jedna od najtalentovanijih u svijetu, ako ne i najtalentovaniju, veoma brzo trebalo bi da konkurišemo i za medalje na svim velikim takmičenjima. Nažalost, krećemo od nule...
Prvo moramo u kvalifikacije za B Prvenstvo Evrope, sa Švajcarskom, Irskom i Austrijom. To su reprezentacije iz druge evropske lige, koje bi savladala i neka naša prosječna ekipa. Prvenstvo se igra u Mančesteru, a dvije prvoplasirane reprezentacije izboriće mjesto na A Prvenstvu Evrope. Šampionat se održava u junu 2008. godine u Malagi i trebalo bi da bude prvo veliko takmičenje na kojem će učestvovati crnogorska reprezentacija. Krajnji cilj je, međutim, Olimpijada. Do nje bismo trebali da dođemo ili preko Svjetske lige ili kroz kvalifikacije, ali u svakom slučaju plasman na Olimpijske igre trebalo bi da vaterpolo i formalno promoviše u sport broj 1 u Crnoj Gori, što, po mom mišljenju, kvalitetom i zaslužuje.
Imamo dobru ekipu, čiju okosnicu čine nas pet-šest koji smo igrali u seniorskoj reprezentaciji SCG, sa nekoliko mladih koji su bili na pragu te ekipe. Pripadamo različitim generacijama, još ne u najzrelijim igračkim godinama, ali mislim da možemo da pružamo vrhunske partije do Olimpijade u Londonu 2012. Tada će naš najstariji igrač imati 32-33 godine, izuzimajući Veljka Uskokovića, koji će vjerovatno da odradi samo ciklus do Pekinga. Da imamo kvalitet, pokazali smo i pobjedama u prijateljskim utakmicama sa Španijom, Italijom i Hrvatskom.
Šta nam još treba? Najvažnija stvar - da stvorimo kult reprezentacije! Da napravimo pravu atmosferu, da mladi igrači koji su sada ušli na širi spisak shvate da se u reprezentaciji radi na mnogo većem nivou nego u klubovima, da se postepeno uklapaju u sistem. Ukoliko bude tako, siguran sam da poslije Pekinga niko neće moći da kaže da je jači od naše reprezentacije.
Šta nam nedostaje, pa da već sada možemo sa sigurnošću da tvrdimo da ćemo biti najjači? Andrija Prlainović. Sigurno je nešto moglo da se uradi pa da on ipak igra za Crnu Goru. Sigurno ima i njegove krivice, uostalom on je odlučio da igra za Srbiju, ali se, ipak, moralo uraditi više da se spriječi njegov odlazak jer je u pitanju najperspektivniji igrač Evrope. Od Šapića nijesam vidio igrača koji je toliko moćan u svojim godinama, kao Prlainović. Mislim da je Crna Gora više izgubila njegovim odlaskom nego što je Srbija dobila, jer on bi ovdje za godinu-dvije vjerovatno bio glavni igrač, kao što je prošle godine bio, uz nas dvoje-troje, nosilac igre Jadrana u Evropi.
I još nešto, ne manje važno. Najveći problem mogla bi da nam bude slaba liga. Isti problem ima i Srbija, ali oni ipak imaju više centara. Kod nas su ostala tri centra, s tim da Budva još nije pravi centar, jer još nije stvorila nijednog pravog igrača. Liga u kojoj se tri ekipe vrte u krug, strašno je loše rješenje. Ako se ne napravi nešto u narednih godinu-dvije, ne piše nam se dobro. Bilo bi idealno da odmah počnemo takmičenje sa Hrvatima ili sa Srbijom, ili sa jednima i drugima zajedno. Jer, na utakmicama kojima prisustvuje 200-300 gledalaca, nema šanse da ispliva kvalitet.
Piše: vladimir gojkoviĆ

