Originally Posted by
tigrovo_oko
Kad pomenu, meni se steški kad čujem roditelje i okolinu koja socijalizaciju djeteta očekuju da sprovode vrtići i škole. Osnovna socijalizacija počinje doma, s roditeljima, babom, đedom, rodbinom užom i širom, kako se već ko i koliko druži/ne druži. Meni je recimo zanimljivo koliko odrasli nisu na visini zadatka da uspostave zdravu komunikaciju sa malim bićem, a to govori o mnogo čemu.
Dijete ima tok svog razvoja i kod svakog djeteta je različit obzirom na njegove afinitete i sam uzrast. Neka vole društvo, neka su sama sebi dovoljna, što je potpuno ok. Ne možete mi reći da povjerenje/prisnost u prevazilaženju djetetovih prirodnih frustracija kroz prvih 10tak godina života može pomoći bolje vaspitačica/nastavnica prije nego li roditelj. Ali nažalost, realnost je takva da roditelji propuste voz u komunikaciji sa djetetom i građenju povjerenja, odnosno toboš grade neki odnos kroz rituale koje djeca nemaju dovoljno razvijenu svijest da prerade i razumiju jer je nezrela nego ih uzimaju zdravo za gotovo, a što se škole tiče, hvataju krivine kao većina jer prirodno mali čovjek teži da se uklopi neđe i nađe pripadnost.