Ljubav je kada ne zelis zaspati jer je sama realnost ljepsa od tvojih snova.
Printable View
Ljubav je kada ne zelis zaspati jer je sama realnost ljepsa od tvojih snova.
Što god da želiš zaboraviti, dio tebe će htjeti, a drugi dio neće. More ti neće pomoći da zaboraviš. Još će te više podsjećati. Ovo je put u samoću, k nama samima. Udaljiti se znači približiti.Viđet ćeš kako se uzima vlastiti teret i izlazi na otvoreno more. Kad god pogledaš liniju obzora, pokraj sebe podivljale valove, galebe koji vrište na sve strane i jure za nama, sjetićeš se. Prvo će te duša zaboljeti. Kasnije će ti duša očeličiti. Sprijateljit ćeš uspomene sa samoćom. Prihvatit ćeš i otići... Ali nećeš zaboraviti.
Ona te, prijatelju, jednostavno natjera da je zavoliš i da je voliš. Ona te,prijatelju, zgazi. Do kraja. Uništi te. Bez milosti. Ali čini to tako da je unatoč svemu i dalje voliš....Kažu mi da je jednom voljela i da se zaklela da neće više nikada!
''Jedan mladić i djevojka zavoljeli su se ludo i riješili da objave vjeridbu.
Kao što obično biva, vjerenici tom prilikom jedno drugo daruju.
Ali mladić je bio siromašan. Njegova jedina dragocjenost bio je jedan džepni sat
kojeg je naslijedio od dede. Misleći na divnu dugu kosu svoje drage, odlučio je
da proda sat i da joj kupi skupocjenu srebrnu šnalu.
Djevojka, takođe nije imala čime da kupi mladiću poklon. Zato je riješila da najboljem
vlasuljaru u gradu proda svoju kosu. Tim novcem je kupila zlatni lanac za sat svog dragog.
Kada su se sreli na dan vjeridbe, ona je njemu predlala lanac za prodati sat, a on njoj šnalu za odsječenu kosu.''
Osobe “nabijene” pozitivnim mislima, proizvode hormone sreće” koji isceliteljski deluju na čitav organizamU slučaju negativnih misli (apatija, depresija, mržnja,
tuga, psihička
bol, beznađe, ljubomora, zavist…), odnosno onda kad je psihičko telo
ispunjeno nezadovoljstvom, ljudske ćelije izlučuju “negativnu supstancu”
koja pogubno, često razarajuće deluje na zdravlje..
Sreća je nešto kao trasa puta koji želimo preći do ljubavi ..ali nikako razumom,jer je to isto što i tražiti svjetiljkom sunce..
Da bi imali i sačuvali snagu ,volju i raspoloženje nije potrebno uopšte da razmišljate o postupcima ,odnosno na taj način oduzimate nekome to isto.
Oni koje vjeruju u intuiciju žene, a ta intuicija izvjesno i postoji.
intuicija žene nije isto što i intujicija umjetnika:
jer je intuicija žene sterilna, a intuicija umjetnikova je tvoračka.
Intuicija žene je bolesna vidovitost, ali nikako konstruktivna
sila.. Logički dio uma koristimo svakodnevno, kako bi razmišljali, pamtili, zaključivali... Intuiti
... Intuitivni um, za razliku od logičkog uma, posjeduje objektivno znanje..
U intuitivnom umu se čuvaju Informacije i iskustva iz svih naših života te odgovori na najdublja pitanja poput: 'koja je moja svrha u ovom životu?', 'što mi donosi budućnost?'
Razlog zbog kojeg je intutivni um bolestan kod žena je u tome što imaju i intuiciju i ženstvenost. Ako se pravilno koriste, svakom muškarcu mogu zavrtiti mozak...
Suosjećanje je važnije od intelekta, da bi prizvalo ljubav, koja je potrebna za mirovni rad, a intuicija je ponekad bolji reflektor u tamnoj noći, nego zdrav razum
Znas prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim bas volio. Istinski, ludo i bez razmisljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveca. Sa mnogima sam bio , al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najvise mi je trebala, a eto. Bas njoj sam najvise boli donosio. Nisam mogao da prihvatim cinjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vracao, a ustvari bjezao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedecem dokazao da sam djubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada..
- A sta sada? Prebolio si je?
- Ma kakvi. Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
- Zasto joj sada ne odes i kazes sve?
- Eh vidis. Uspio sam sta sam htio. Otisla je od mene. Sad kad se vratim, vise je nema. Kazu da voli drugog, znam da to nije istina.
- Idi do nje onda.
- Ne mogu.
- Zasto?
- Ukljucila je razum. Shvatila je da sam ipak preveliko djubre i da je ne mogu voljet nikad. Voljet onako, klasicno. Ne mogu biti tu za nju, a uvijek cu ocekivati da ona bude tu za mene. Ne mogu kad joj bude najteze doci i zagrlit, mada znam da ona meni bi.
- Tebe je nemoguce shvatiti!
- Eh prijatelju, znam.. To cujem cesto. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije.
- Ko !?
- Pa ona, druze.
Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću, to je ljenost navike ili nedostatak fantazije.
Oskar Vajld
"Stalno sam slušala o tome kako muškarci u djevojkama bude žene. On je u meni probudio djevojčicu... Onu čistu i nevinu, onu što voli da se igra, što vjeruje bezuvjetno i voli bezrezervno... Onu što sam zaboravila da postoji... Onu koja će ga vječno voljeti tako lako i snažno kako samo djevojčice znaju."
:topsy_turvy:
Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime...
Uzimali smo jedno drugom rec iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti nacin; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dve nedelje.U zivotu svakog coveka, govorio je, postoji samo jedna zena sa kojom moze da ostvari savrsenu vezu kao sto u zivotu svake zene postoji samo jedan muskarac sa kojim se oseca kompletna. Pronaci se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinudeni da zive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne ceznje.- Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe, - jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagodavanja, prolazne privlacnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe. Posle tog zakljucka, nisam prestajala da ponavljam: Imali smo srecu, zar ne? Ko zna sta se iza toga krije, ko to zna?Na dan mog polaska, cekajuci voz u malenoj stanici, zagrlio me je i sapnuo mi:- U kom zivotu smo se vec sreli?- U mnogim, odgovorila sam mu i rasplakala se.Kada budes dozivela prvi put ljubav, shvatices kako protivurecni i komicni mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubis, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muskaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraca paznju na tebe.U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i vise te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primecuju, svi imaju neku lepu rec za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, telo obasjava dusu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvetljavaju jedno drugo. Za kratko vreme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlaci i druge, kao sto medvede privlaci med.;)
“ Uvijeravam vas da mi (žene) ne podnosimo mediokritete. Mi žene, kako neko reče, volimo ušima, baš kao što vi muškarci volite očima, ako uopšte volite.’
‘Meni se čini da ništa drugo ni ne radimo’ , promrmlja Dorijan.
‘Ah, onda vi nikada stvarno ne volite, gospodine Grej’ , odgovori vojvotkinja smiješeći se tužno.
‘Draga moja Gledis!’, podviknu lord Henri.’Kako možeš to da kažeš? Romansa živi tako što se ponavlja , a ponavljanje pretvara požudu u umjetnost. Osim toga, svaki put kad neko voli je jedini put. Različitost objekta ne mijenja jedinstvenost strasti, nego je samo pojačava. U životu možemo u najboljem slučaju da imamo samo jedno veliko iskustvo, a tajna života je u tome da to iskustvo ponavljamo što ćešće.’
‘Čak i kada je čovjek njim ranjen, Hari?’, upita vojvotkinja poslije pauze.
‘Naročito kada je čovjek njim ranjen’ , odgovori lord Henri.
Slika Dorijana Greja- Oskar Vajld
Đe se ljubav useli - tu se pamet iseli
"Vrijeme je prošlo, a imao sam puno ljubavi. Kada sam odlazio, govorile su: 'Zapamti me'... Ali ja sam zapamtio samo onu koja to nikada nije tražila."
"Ljubav je kao i pobožnost, dolazi kasno. U dvadeset godina žena nije ni zaljubljena ni pobožna, sem kakve specijalne naklonosti, neke vrste urođene svetosti. Žena najčešće podleže ljubavi i strasti tek u doba kada je samoća više ne plaši. Strast je doista suva pustinja, zapaljena Tebaida. Strast je profani asketizam, isto tako težak kao i verski asketizam. Otuda su velike ljubavnice isto tako retke kao i velike pokajnice. Oni koji dobro poznaju život i svet, znaju da žene ne meću rado na svoje nežne grudi kostretnu košulju istinske ljubavi."
Anatol Frans -Crveni krin
A znaš, ponekad sam joj bio tako blizu, ne samo da sam mogao da joj osjetim dah u hladnoj zimskoj noći, nego brate onako razumom, snagom i cijelim srcem. Ne dijelom, nego onako baš cijelim. Mogla ga je čuti, i znala je sigurno, da ono samo zbog nje tako uzburkano tutnja, kao da hoće da iskoči druže. Onda bi me pogledala, nekako nježno, najmilije do tad, a potom bi mi se nasmiješila i ponovno naslonila na rame. A ja? Ja bih se osjećao tako visoko, kao da sam na najvišem stepeniku ovog prolaznog života. Snijeg je padao, druže, ogromne pahulje tumarale su na vjetru, sasvim lagano, a potom bi završile u njenoj kosi. I ja bih onda, kao da sam im branio da to čine, provlačio prste kroz njenu polumokru kosu, onako polahko i bio sam nekako najsretniji do tad. Jedina je ona učinila da moje srce i lupa, i zadrhti u isto vrijeme. Valjda sad shvaćaš što mi je zima najdraže godišnje doba?!
"Ljubav je jedina laz u koju vjerujem"
"....Da li mislimo ‘ljubav’ kada kazemo ‘ljubav’?
Svi smo mi rodjeni ludi; neki cak i ostanu takvi.
Moje greske su moj zivot.
Pronaci formu koja odgovara masama, e to je zadatak umjetnika.
Najveci posao covjeka sastoji se u tome da zna sta sve mora da uradi da bi bio covjek.
Pjesnici su osjecanje, a filozofi razum covjecanstva.
Mi smo na zemlji, i nema lijeka za to.
Cini mi se da je svaka rijec nepotrebna mrlja na tisini nistavila.
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.
Ako me ti ne volis – ja necu biti voljen; ali ako ja tebe ne volim – ja ne znam kako se voli...."
Semjuel Beket
" Volim da budem sa tobom zato što se nikad ne dosađujem, čak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosađujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam poverenja u tebe, imam poverenja u ono o čemu razmišljaš. Razumeš?
Volim sve ono o čemu razmišljaš? Razumeš? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Čak se i averi koji nas proganjaju lepo slažu međusobno!
Ti vrediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao dečiji zmajevi na vetru. Ako me neko ne drži na uzicu... hoooop, odletim... A često pomislim na tebe da si dovoljno jaka da me držiš na uzici i dovoljno pametna da me odmotaš, pustiš da letim...
Zar nije neverovatno sresti nekoga i pomisliti: sa ovom osobom se osećam dobro."
...Kao da se vraćam.
Iz podzemlja, gdje sam, na raskrižju odlazaka i povrataka, napustila sebe.
Kajanje ne donosi amnestiju, čula sam kako vjetar objašnjava prolazniku čija mi se sjena razigranog dječaka, kakav nekad bijaše, učinila poznata.
(Nisi li u kori drveta zarezivao ime ljubavi?-htjedoh ga, s prizvukom sjete u glasu, upitati.)
Ja…kao da se budim.
Iz rascjepa u kojem sam, zjenicama prošaranih nevjericom, promatrala kako izdišu makovi pod navalom vojničkih koraka.
Možeš svijet izliječiti, samo ga trebaš na grudi nježno prisloniti, čula sam kako vjetar objašnjava onom prolazniku koji je zaboravio okus poljubaca bosonoge djevojčice iz polja zalivenog majčinim molitvama. Možeš nebo dotaknuti, samo se trebaš visoko protegnuti.
Zaboravio si.
(Zašto se ne možeš sjetiti?-htjedoh ga, osupnuta, upitati.)
Ja…kao da sam spoznala što mi je otac šaputao u trenutku mog rođenja, kao da sam spoznala - tek sada, nakon bezbrojnih godina prošaranih zjenica i zgaženih makova.
Vraćam se sebi. Sasvim svoja.
Narasli su drugi makovi....
"Troje nas je, u celom svetu samo troje: moji prsti, njeno telo i njegov ujednačen
damar. Uhvaćeni nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije važno šta se dešava u svetu,
nije važno šta ce biti sutra, važan je ovaj čas blaženstva bez misli...
Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više.
Hiljadu tudjih ljubavi
biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konačnost.
Prvi put znam šta je sreća, osećam je, vidim, mirišem.
Ceo svet i cela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema.
I ima sreća. Da li je mogu zadržati?"....
Tvrđava - Meša Selimović
''tesko je cekati na vozove koji tumaraju...to je tesko a lako je ziveti i umreti pile!''
- Ljubav je samo krik pobune protiv praznine života.Quote:
Originally Posted by mrzn1trIp
- Ljubav se nikada ne rađa u zloj duši.
- Ljubav nema godina. Ona se uvijek rađa.
- Ljubav daje krila, ali ih i potkresuje.
- Ljubav je uvijek plemenita i lijepa, ali stvarnost se brine da ona prolazi kroz šumu kopriva.
- Voljeti i biti voljen znači osjećati sunce s obje strane.
- Bez poštovanja nema ljubavi.
- Ljubav se hrani nadanjem.
- Ljubav je kao bolest: što je se čovjek više boji, to joj je više izložen.
- Neka vaša ljubav bude kao proljetna kiša koja sitno pada, ali preplavi obale.
- Samo ono što činimo iz ljubavi, činimo slobodno, pa ma koliko patnje iz toga proizašlo.
- U ljubavi nema lijeka, nego treba još više ljubiti.
- Nevoljeti jednu ženu, znači žestoko je mrziti.
Naravno oboje smo mogli da opstanemo jedno bez drugog, zato sto smo oboje borci i imamo do krajnosti usavrsenu vestinu prazivljavanja, i nismo ostali zajedno i svako od nas zivi svoj zivot. Jedini iskreni osmeh imamo samo kada se sretnemo slucajno, a ostalo je gluma, predstava za druge, dok svako od nas dvoje nosi u dusi jednu polovinu onog drugog...nikad tu polovinu nismo vratili, cuvamo je u nama, dok sa pola srca unistavamo i sebe i druge koje nam naidju u zivotu...
"...Svakoga dana, strpljivo je čekala telefonski poziv sa govornice u studenskom domu. Nije se ničim izdvajala, osim svojom neupadljivošću. Činilo se čak, da je niko i ne primećuje, onako sitnu, skupljenu uza zid i prisutnu jedino za zvuk telefonskog zvona. Niko nije primećivao ni onaj sjaj u očima, sa kojim bi prihvatala slušalicu kada je poziv bio za nju. Ali to nije promaklo i meni - večitom lovcu na ljudske slabosti. Ponekad bi posle razgovora odlazila sa jedva primetnim osmehom u uglovima usana, ali u zadnje vreme sve češće se na njeno lice navlačio neki neobjašnjiv i težak grč. Onda se jednog dana sjaj njenih očiju prelomio kroz dve zadržane suze, i pognute glave, tiho kao i što je dolazila, ona je otišla. Više se nikada nije pojavila, i nije nikome nedostajala - osim meni.
A život je nastavio da nas troši dalje, bez predaha, bez milosti i bez sledeće šanse: za mene, nju, i telefon koji je uzalud zvonio...."
;)