Evo preśednik pomenu žrtve sa Lazina ali ne i njihove četničke ubice, ne smije da ljuti SPC.Quote:
Originally Posted by outline
https://twitter.com/JakovMilatovic/s...UCToWMMvQ&s=19
Printable View
Evo preśednik pomenu žrtve sa Lazina ali ne i njihove četničke ubice, ne smije da ljuti SPC.Quote:
Originally Posted by outline
https://twitter.com/JakovMilatovic/s...UCToWMMvQ&s=19
Evo iz arhive, pošto se izgleda malo pomalo sve seli u "arhivu" da ne kažem Honduras
https://picryl.com/media/formiranje-...brigade-4d47f8
Sent from my Redmi 6 using Tapatalk
⚔️ 13. 11. 1944. Posle dvodnevnih oštrih borbi 10. crnogorska udarna brigada, uz sadejstvo delova 6. crnogorske udarne brigade, Primorske operativne grupe 2. udarnog korpusa NOVJ oslobodila Cetinje.Quote:
Originally Posted by ASC
Snage nemačke 181. pešadijske divizije su imale 70 mrtvih i veći broj ranjenih.
Zaplenjeno je: 2 tenka, 1 top, 2 minobacača, 9 automatskih oruđa, 8 automobila, 2 magacina hrane i druga ratna oprema.
Vrhovni komandant NOV i POJ maršal Jugoslavije Josip Broz Tito pohvalio je 10. crnogorsku udarnu brigadu.
https://i.postimg.cc/J4Vqb2qR/Screen...29-337-pdf.png
Posljednje pismo Ive Lole Ribara ocu Ivanu, pisano 24. novembrа 1943. godine
"Drаgi moj tаtа!
Iаko se još – kаžu – ne znа sigurno, jа znаm i osjećаm u trenutku kаdа ti ovo pišem, dа nаšeg drаgog, dobrog Jurice više nemа. Pаo je, kаo i toliki drugi, u borbi zа slobodu domovine, tаmo negdje oko Kolаšinа u tаmnim crnogorskim krševimа.
Riječi su suvišne, drаgi moj tаtа, riječi ne mogu izrаziti svu težinu udаrcа koji nаs je zаdesio. Volio bih stotinu putа i rаdi njegа koji je bio bolji od mene, i rаdi svih nаs, dа sаm jа pаo nа njegovu mjestu. Ali, eto, dogodilo se drugаčije. Nikаdа ovа rаnа neće zаcijeliti. Jа sаm samo godinu dаnа poslije moje Slobode izgubio brаtа – dvа bićа kojа sаm toliko volio, а kojа su tek bilа nа prаgu životа. Ali znаm kаko je tek tebi, drаgi tаtа, koji si izgubio sinа, nаšeg mezimcа.
Nemoj plаkаti, ne dаj se tаtа! Nаš Juricа nije pаo sаm – on je zа vječnа vremenа dio one plejаde sinovа ove zemlje koji su, dаvši život zа nju, stvorili njenu čistu slаvu, njenu besmrtnost. Njegovа krv trаži osvetu. Njegovа žrtvа nаs obаvezuje dа dovršimo djelo! Ne rаdi se više o ličnoj sreći – rаdi se o obаvezi premа nаšim mrtvimа, o obаvezi premа živimа. Izvršiti tu obаvezu, živjeti i vršiti svoju dužnost, ti je nаše.
Oprosti, što sve ovo pišem, jа znаm dа ti to sve znаš: mi svi znаmo dа si pokаzаo i dokаzаo dа to znаš. Jа znаm dа ćeš i ovаj strаšаn udаrаc znаti dа podneseš. Ne dаj se! Ostаni mirаn, sposobаn dа do krаjа izvršimo svoju dužnost, tаtа! Nаš drаgi Juricа to trаži od tebe. Pomisli kolikа bi bilа njegovа žаlost kаdа bi doznаo dа svojim držаnjem nismo bili dostojni njegа. Biti slаb – to bi znаčilo izdаti njegа i njegovu žrtvu!
Mi svi, i jа, dаnаs nаročito, nаšа zemljа, zа koju je umro nаš Juricа, trebаmo te, trebаmo tvoje misli, tvoj rаd, tvoje zdrаvlje, tvoj život, drаgi tаtа.
Mojа Slobodа, onаko mаlа i nježnа, pošlа je u smrt kаo u šetnju, s osmjehom, koji je uvijek bio njezin. Nаš Juricа prošаo je kroz sto okršаjа, pаo je kаo rаtnik. Svjesno, mirno, vedro, kаko je i živio. Tаtа, nikаdа ni zа čаs to ne smijemo zаborаviti, domovinа neće!
Juricа nije mrtаv. On živi u srcimа nаših nаrodа, on živi dаlje u nаmа. On živi u nаšim borbаmа, pobjedаmа, čije je svitаnje već vidljivo. Teško mi je, tаtа, što nisаm s tobom u ovom čаsu. Ali ti nisi sаm, ti nisi otаc sаmo moj, već hiljаde i hiljаde mlаdih, kаo što je bio nаš Juricа, s drugovimа s kojimа je živio i koje je volio. Voli ih i ti još više nego dаnаs! I znаj, dа oni svi dijele nаšu bol, dа smo jedno s drugovimа koji su s nаmа. Divno je imаti tаkvu porodicu!
To je nаš put – put nаše dužnosti i volje, put nаšeg Jurice.
Budi jаk, drаgi tаtа! Ne usаmi se, ne dаj se, stegnimo zube, stisnimo šаke rаdom i borbom, sаmo tim bit ćemo dostojni njegа. Ja znаm, jа sаm sigurаn, dа ćeš ti biti jаk.
Drаgi tаtа, ti znаš koliko smo se uvijek, а nаročito zаdnjih godinа, mi, tvoji sinovi, ponosili tobom i mаjkom, ti znаš koliko te volim. Znаj dа ću učiniti sve dа svojim životom, rаdom i ljubаvlju bаr djelimično nаdoknаdim tebi i nаšoj drаgoj mаjci ovu veliku bol, sаdа kаdа ostаjem tvoj jedini sin.
Mi smo se uvijek dobro, sjаjno slаgаli – tаko i još bolje bit će u budućnosti, u nаšem zаjedničkom rаdu, životu i borbi. Budimo dostojni nаšeg mezimcа, drаgi tаtа.
Mnogo te voli tvoj sin Lolа"
Ustaše mu se danas p*šaju na spomenik.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Danas je 79 godina od oslobođenja Podgorice u Drugom svjetskom ratu:
Vijesti (tekst iz 2021)
Sravnjena varoš dočekala slobodu
Quote:
Prema dokumentima iz knjige “Revolucionarni pokret u podgoričkom (titogradskom) srezu (1919-1945) profesora Milana M. Ivanovića, Prva bokeljska narodnooslobodilačka udarna brigada, poslije oslobođenja Spuža i okoline, preduzela je energično čišćenje na prostoru Velje brdo - Malo brdo, 16. i 17. decembra.
”Njemački okupator je sa utvrđenja Šanac-Čigenj-Malo brdo pružao jak otpor da bi omogućio evakuaciju svoga garnizona iz Podgorice.
U vešednevnim borbama na prilazima gradu jedinice Prve bokeljske i Devete crnogorske brigade oslobodile su Podgoricu.
U ovim borbama učestvovao je i Prvi bataljon Lovćenskog NOP odreda. Prvi bataljon Devete brigade slomio je neprijateljski otpor na Bojčinu, Đuti i Gomioštaku, te prodro u grad preko Doljana i Maslina.
Jedan bataljon Prve bokeljske brigade preko Dajbaba i Ljubovića ušao je u Staru varoš u toku noći 17/18. decembra.
Iz Stare varoši ova jedinica je prešla Ribnicu i napala neprijatelja u Električnoj centrali.
Poslije duže borbe neprijatelj je bio prinuđen da se povuče u pravcu zgrade Gimnazije.
U trenutku kada su jedinice Prve bokeljske brigade tjerale neprijatelja iz Gimnazije i kada su se uputile u pravcu Vezirovog mosta, okupator je taj most digao u vazduh i povukao se prema Bioču.
Te iste jedinice su poslije 19. oslobodile i Bioče, 22. decembra”, piše u knjizi Ivanovića.
Prema tim podacima, jedan bataljon Prve bokeljske “gonio je i dalje neprijatelja pravcem Pelev brijeg-Vjeternik-Lijeva Rijeka-Mateševo, a 24. decembra je protjeran i posljednji okupatorski vojnik sa teritorije podgoričkog sreza”.
22. novembra 1944. Iz rejona Skadra, Podgorice i Danilovgrada nemački 21. brdski armijski korpus otpočeo proboj pravcem Podgorica - s. Bioče - Kolašin - Bijelo Polje - Prijepolje u cilju izvlačenja iz Crne Gore, preko Sandžaka, za Sarajevo.Quote:
”Oko 6 000 aktivnih učesnika u Narodnooslobodilačkom pokretu, od čega oko polovina u redovima boraca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Na bojištima, strelištima, zatvorima i logorima dalo je živote oko 1.400 boraca, dok je nekoliko hiljada stradalo kao žrtve fašističkog terora.
Grad je dao 476 nosilaca Partizanske spomenice 1941.
Najveće odlikovanje kojim je domovina odlikovala svoje najodvažnije i najhrabrije sinove Orden narodnog heroja dobilo je iz našeg sreza 55 boraca,
a među njima i istaknute vojno-političke rukovodioce Ivana Milutinovića, člana Vrhovnog štaba i Politbiroa CK KPJ,
Blaža Jovanovića, prvog predsjednika Vlade Narodne Republike Crne Gore i sekretara pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i mnoge druge heroje i generale,
od kojih je njih 34 poginulo u NOB-u.
Samo Piperi, jedno malo ali ponosno mjesto nadomak Podgorice, dalo je 18 generala i toliko narodnih heroja”, dodaje Radojević.
Na tom pravcu, koji su zatvarale jedinice 3. udarne divizije NOVJ, ogorčene borbe su trajale mesec i po dana.
Neprijatelj je uspeo da se, uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici, probije i spoji sa 22. pešadijskom divizijom nemačkog 91. armijskog korpusa, koja je od Prijepolja išla ka Mojkovcu.
[Od početka proboja do 30. decmbra na tom pravcu (prema nepotpunim podacima) 21. korpus je imao oko 3000 mrtvih, još više ranjenih i 150 zarobljenih vojnika i oficira.
Zaplenjeno je: 22 topa, 27. mitraljeza i p. mitraljeza, 400 pušaka, 15 automata, 500.000 metaka i drugi ratni materijal.
Uništeno je 500 raznih motornih vozila.
U istom vremenu 3. divizija je imala 195 mrtvih, 420 ranjenih i oko 130 promrzlih boraca.]
Uništene njemačke kolone u okolini Podgorice krajem novembra i u toku decembra 1944:
https://i.imgur.com/XwUasAF.jpg
https://i.imgur.com/hp8rgPn.jpg
https://i.imgur.com/t2rFPXL.jpg
Njegoševa ulica u Podgorici:
https://i.imgur.com/YRwS33D.jpg
Zna li se lokacija prve i trece slike?
Za prvu sliku je opis "inv. br. 3349 Uništeni nemački kamioni na Morači, blizu Podgorice 1944."
Za drugu sliku je opis "inv. br. 3348. Uništeni njemački kamioni na Bioču kod Podgorice"
Tako da će vjerovatno biti približna lokacija.
Opis treće slike je:
"Inv. br. 9208 Uništena neprijateljska tehnika na ulazu u Podgoricu, decembra 1944"
Vjerovatno opet neke čuke sjeverno od grada prema ulazu u kanjon Morače.
"Spomenik obješenim patriotama" u Vranjskim njivama, posvećen devetorici zarobljenih partizana koji su tu obješeni od strane njemačkih okupatora u decembru 1943. godine:
https://i.postimg.cc/RhXsQFkF/Screen...-s-2-jpg-W.png
Vijesti
Pružena ruka sjeća na zločin
https://i.postimg.cc/htSTTngJ/5279375-1884701-ff.jpgQuote:
Karakterističnog izgleda, spomenik mnogi zovu “viljuška”, a nalazi se uz sami stari put od Podgorice ka Danilovgradu, koji je nedavno rekonstruisan.
Nekoliko mještana pod Veljim brdom priča da su u decembru 1943. na banderama pored puta obješeni ljudi, koje su Njemci držali zatočene u zatvoru u Podgorici.
...
“Njih su do mjesta egzekucije vozili na otvorenim teretnim kolima.
Vješali su ih pored puta o drvene stubove - bandere, koje su služile za PTT- vazdušni vod.
Tom prilikom, kako bi kome stavljali omču oko vrata još na kolima, te pritom pokretali kola naprijed da provedu vješanje, a na nekoliko metara dalje počinjali bi na isti način sljedeće vješanje.
Njemcima je to bio oblik zastrašivanja, da su pored puta obješeni ljudi, što je bilo bez ikakvog rezultata.
Naprotiv, rasla je želja za otporom i borbom”
https://i.postimg.cc/g2wS8GNz/Screen...njske-Njiv.png
https://youtu.be/UahoF9AL__4?feature=shared
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Ivan Goran Kovačić.
Takav čoek danas ne postoji.
Mi živimo u neke iluzije i sjećamo se onih koji su nama slobodu dali dok su pisali poemu Jama.
No nebitno sjećamo se kroz maglu nečega ka nostalgične avetinje kojima su đedovi pričali o ovoj pjesmi.
https://youtu.be/yTig1QhPHsE?feature=shared
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Nema tu što da se krije, za taj masakr su odgovorni Jakov Jovović, Bajo Stanišić, Ilija Vujović i Pavle Đurišić.Quote:
Originally Posted by remark
https://www.youtube.com/watch?v=A1Qr5Zx7hIQ
Vijesti
Slobodom se ne trguje: Spomen soba Pete proleterske brigade asocira i opominje na antifašističku tradiciju Crne Gore
https://i.postimg.cc/yYDsVXCw/5503067-2345169-ff.jpg
https://i.postimg.cc/BZYJ97kT/5503068-2345165-ff.jpg
https://i.postimg.cc/brBPxdkC/5503045-2345145-ff.jpg
Ovaj Hrvoje Klasić je odradio sjajan posa naročito ono što nije sta 100% na stranu komunista đe je meni falilo da posložim kockice u mozaik.Ono,nešto refreš.
Thanks to Hrvoje.
https://www.youtube.com/watch?v=CWIYYs-mQcE
Gledam ovu prvu,i drugu epizodu koliko moćnih istoričara na jednom mjestu.Tvrtko Jakovina,Ivo Golstein,Tommaso Piffer i dr.
Nisu šteđeli ni Veliku Britaniju. :D
Moram priznati da me malo iznenadilo što je sklopio saradnju sa ALJ a ne sa HTV jer je tamo ima serijal o NDH.I viđeh članak.
https://m.imdb.com/title/tt15721452/
Inače, najveća riznica arhiva u dokumente je u Beogradu RispeKT što je isti koristio.
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...10ad531e26.jpg
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
увијек ће постојати разлика између хероја и канте гована. и поготово сада је битно исте истицати. кад свакакве четничке јајаре оће да пизду која је плакала и молила за живот направе некаквим 'херојем'. почким се на његово 'херојство'Quote:
NEMA REHABILITACIJE I KAD BI MU JE DALI: "Veliki heroj svojih apologeta, poslednji dan zatvora pred smaknuće, proveo je pišući kukumavku Prezidijumu Narodne Skupštine nove države, moleći za svoj život i zaklinjući se na vjernost novim vlastima. Veliki junak, taman u rangu zloglasnog šefa Specijalne policije Dragog Jovanovića, koji je u zatvoru pokušao da se preporuči novoj vlasti kao žbir od karijere, dobar svakoj vlasti. Moralna nula, ništak, nikogović.
Sve suprotno istinskim herojima, onima koje revizionisti vrijeđaju i pljuju.
Stjepan Filipović je pred nacističko-nedićevskim vešalima uzvikivao, „Nemojte sаmo gledаti. Udrite gаdove. Vаdite zаrđаle puške. Ako budete sаmo posmаtrаli, gаdovi će nаs jednog po jednog ubijаti. Dolje Hitler, dolje fаšizаm, živio Sovjetski Sаvez!"
Sedamnaestogodišnja Lepa Radić je pred nacističkim vješalima govorila, „Živjela Komunistička partija i partizani! Bori se, narode, za svoju slobodu, ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju, imaće ko da me osveti!” Nije potkazala nikoga od drugova, ni pod batinama, ni pred ponudama pomilovanja. „Ja nisam izdajnik svoga naroda. Oni će se sami otkriti kad budu uništavali zlikovce kao što ste vi!”
Rade Končar je osmjehom prkosio fašističkom streljačkom vodu, „Milosti ne tražim, niti bih vam je dao! Kukavice, pucajte u prsa!”
Divovi junaci, heroji antifašističke borbe, danas poniženi obrisanim nazivima ulica, oskrnavljenim spomenicima, prepravljenom istorijom iz udžbenika. I koliko ih je samo...
A sa druge strane, peripatetika Mihailovića, „Skrhan fizički i duševno, nedaćama koje su me pratile kroz ceo moj život, molim Prezidijum Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije da mi kaznu smrti streljanjem zameni putem svoje milosti, kaznom lišenja slobode. Molim da se ova moja molba uzme kao moje iskreno pokajanje i da mi Prezidijum olakša tešku kaznu na koju sam osuđen. Uveravam Prezidijum da ću za vreme izdržavanja kazne lišenja slobode, svojim predanim i požrtvovanim radom uložiti sve da doprinesem koristi našoj novoj državi, kao što sam već pokazao pre i u toku procesa u više mahova”."
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kakav pokret, takvi i junaci.
bez zelje da branim drazu,cijeli proces je najblaze receno upitan,pogotovo to pismo.treba biti objektivan sto je vise moguce pogotovo kad su zlikovci (a draza je zlikovac,tu sumnje nema) u pitanju.povlaciti ga za to pismo je degutantno,i krajnje nepotrebno i samo se neofasistima daje argument.
bukvalno isto kao kad bi se ista pisma izvlacila za krsta popovica,12 jul je sasvim dovoljan objektivan dokaz za pravu prirodu i motive tog zlikovca i svaka dalja diskusija je suvisna.srecom,njega su po kratkom postupku i nisu napravili 'mucenika' od njega,za razliku od draze pa i dan danas imamo ovakve besmislene rasprave.
pravi primjer antifasizma kod nas je uvijek i u svakoj prilici Mihailo Petrovic Njegos i svaki put kad se potegnu partizani i cetnici treba istaci njegov primjer i zavrsiti pricu.
Stičem utisak vremenom da se manipuliše maksimalno na ovu temu na naše prostore.
I sad neću o onima što podržavaju četničku/ustašku/handžar ideologiju zalutali,jbg.
Nego,o ovim što se kunu svako malo u antifašizam.Njima masu pitanja da se postavi na temu kao što je Hrvoje napravio genijalan dokumentarac bojim se da ne bi znali više od 20% odgovoriti.Gledam ja to u RL.Nosi majicu Čupića i misli da zna što a pojma nema.Još ako može time kako ka jarac u obor da se s drugim rogata gratis (čini mi se neki to rade baš iz tog razloga).
Slovenci su stavili partizanske pjesme ka kulturnu baštinu oni jedini i cijene spomenike,arhitekte,čuvaju naslijeđe ne rogataju se,ne prozivaju,jbg civilizacija.Posjećuju spomenike u miru i tišini je kače po insta,prse se,reklamiraju ITD ITD.Ne mašu zastavama,ne šire 3m zastave,ne hvale se kako se drže tih svjetonazora.
Od Yugo osta samo Slavija mislim Slovenija ka primjer civilizacije eto njihov antifašizam je pravi način kako se isti poštuje.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Hotel ..Slavija" je napravljen poslije drugog svjetskog rata zarad potrebe održavanja tzv. prvog infobiroa, na drugom je Jugoslavija izopštena iz tog društva (čuveno ,,ne" Staljinu). ,,Slavija" ostade...Quote:
Originally Posted by Bluemoon
Sent from my Motorola 8400
Hotel Yugoslavija prodat Amerima.
Ali,ozbiljno odjednom se svi setiše Ljuba Čupića ne znam ka da je trend neki ko ono sa kroksicama ovija dana u šta se pretvori nju ejdž antifašizam no tako je sa potrošačkim društvom a sa nacionalistima tek neki posebni zakoni univerzuma.
Nacionalista a antifašista đe to ima na kugli zemaljskoj samo na Balkan.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
@wulfy ako ti nije mrsko izbunari neđe dokumentarac o tome o čemu pričaš izvinjavam se ja se prebacih na fenomen antifašizma današnjice.
E'o je Hrvoje napravio dokumentarac i o komunistima bio je realan.
___________________
Zanimljivo kako su naratori u dokumentarce iz tog doba imali gotovo identičnu retoriku i tonalitet.
Evo jedan.Zadar.
https://youtu.be/ci6G8Tn7LA4?feature=shared
Ko bi reka da su komunisti zborili sa poštovanjem o crkvicama i hramovima ne,ne može to rekla bi katolička crkva danas.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Sa stranice:
Radioaktivni Komarac
Dečak Slavoljub Slava Кović iz Bogatića sa urezanom pretokrakom na čelu neposredno pred streljanje januara 1942. godine.
https://i.imgur.com/RWAdOkE.jpeg
"Slavino zlatno ćutanje spasilo je one koji su ga primili u svoje društvo, borce Mačvanskog odreda. Zarobili su ga Nemci u Milini na Ceru i sproveli u logor Zabran kod Šapca. Nemci su mislili da će imena partizana i njihovih saradnika najlakše izvući od slabašnog dečaka. Obećavali mu novac, ugodan život, Slava je ćutao. Onda ga tukli, zverski mučili. Što su ga jače tukli, Slava je tvrđe ćutao, pa su pomislili da on ćuti o nekim velikim, čudesnim tajnama. A Slava je ćutao, ne o velikim, nego o najvećim stvarima, o drugarstvu, o odanosti, o čestitosti."
Pored ovih reči u znak sećanje na njegovu hrabrost Ljubivoje Ršumović je napisao pesmu Poema o ćutanju.
“To što si ti učinio nije mogao svako,
to mora da se pamti
i kada nesreće odu,
svetli sa tvoga čela,
sunce petokrako,
kao najljubavnije reči:
– Slava voli slobodu”.
YUGOPAPIR:
Slavoljuv Slava Ković: Sećanja i reagovanja nakon otkrivene priče o dečaku heroju iz Bogatića (1979)
https://i.imgur.com/VSlI0Ms.pngQuote:
...
Pre nekoliko dana U Istorijskom arhivu Beograda, među spisima Specijalne policije, našli smo i spisak streljanih u logoru u Šapcu januara 1942. godine.
“Priznao je samo da je učestvovao u borbama protiv Nemaca. Neće da kaže ko mu je dao pušku i municiju. Ništa više neće da prizna. Partija prva”
Partija prva, kako nam je objasnila službenica arhiva, značilo je - za streljanje
Čudi me da mu ne sruše spomenik, nije bio četnik a znamo da su oni oslobodili Srbiju od fašista.
Sent from my 23090RA98G using Tapatalk
dok danas gradonačelnik Beograda oće glavnom pripadniku četničkog pokreta koji je plakao pred zadnje dane života pokušavajući da se dodvori novim vlastima da diže spomenike, dotle bi neko mogao da ga nauči ko je oslobodio Beograd
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...95c8a08732.jpg
Sent from my iPhone using Tapatalk
https://www.youtube.com/watch?v=UYmSHHCObYQ
https://www.youtube.com/watch?v=5Co0RsgvwlM
https://i.imgur.com/ok1tiXD.jpeg
General Peko Dapčević i general Vladimir Ždanov u oslobođenom Beogradu
On ne zna ni ko je Draža,realno.Quote:
Originally Posted by outline
Najviše u životu što je pročitao vjerovatno je bilo o suplementima u teretani.
Enivej.
Baš bih voljela da posjetim zdanje bolnice u Petrovoj Gori (ili ono što je od nje ostalo od nacionalista devedesetih)
https://youtu.be/SBjYn6noAMY?feature=shared
Kažu da nikad nije bila za WW2 otkrivena.
https://youtu.be/17PpZPu6KeM?feature=shared
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
https://www.facebook.com/photo.php?f...85812571497274
Na današnji dan, 1943., započeo je kritični dio bitke na Neretvi, konačni nalet Njemaca, Italijana i četnika. Na odsudno mjesto, Vilića guvno, poslata IV proleterska crnogorska.
Nevjerovatna pobjeda, prsa u prsa, u velikom broju naleta, ostaće upamćena vjerovatno kao jedinstven slučaj da u nekom boju izgine kompletan komandni kadar jedne jedinice ( 2. bataljon ).
Daj one škakljivosti o Britancima mislim Mi-5 ovo je već opštepoznato to baš i nije. :D
Stani bre,kako cčetnici na istoj strani sa nacistima i fašistima? Zar cčetnicki pokret nije bio antifašistički? :)
To su komunisti izmisliliQuote:
Originally Posted by AdO_pG
Sent from my iPhone using Tapatalk
Preuzeto sa fb stranice Antifašisti Cetinja:
Quote:
https://i.postimg.cc/CKcdRbX1/razara-zagreb.png
Danas su se navršile 84 godine od herojske smrti mornaričkih oficira Milana Spasića (Beograd, 8. novembar 1909. – Boka Kotorska, 17. april 1941) i Sergeja Mašere (Gorica, 11. maj 1912. – Boka Kotorska, 17. april 1941)
Jedna od najherojskijih, ali skoro zaboravljenih priča jeste ona sa samog početka Drugog svjetskog rata, a govori o dvojici časnih oficira vojske Kraljevine Jugoslavije, Srbinu Milanu Spasiću i Slovencu Sergeju Mašeri.
Njih dvojica, po činu poručnici bojnog broda, dana 17.aprila 1941.godine digli su u vazduh u ono vrijeme najmoderniji razarač “Zagreb”,
kako ne bi pao u ruke italijanskim fašistima, koji su već bili preuzeli upravljanje Bokom Kotorskom od kraljevske vojske koja je bila u rasulu (Aprilski slom).
Posadama jugoslovenskih brodova stacioniranim u Boki naređeno je da ne otvaraju vatru na Italijane, te da mirno predaju brodove i opremu, uz strogo naređenje da ih ne uništavaju.
Prije dizanja u vazduh komandant broda Nikola Krizomali je već bio razriješio svu posadu dužnosti i spremio svečanu uniformu u kojoj će Italijanima predati “Zagreb”.
A onda je zatražio od posluge da mu servira ručak.
Prišao mu je Spasić i obratio se riječima: “Gospodine, ovde sigurno nećete da ručate, molim vas idite u "Dubrovnik" pa tamo ručajte, ovaj razarač će za deset minuta nestati sa površine”.
“Vi ste ludi” – odgovorio je Krizomali, ali ga je Spasić presjekao riječima: “Požurite, molim vas, štapini su već pripaljeni i gore, vreme ističe”.
Komandant se u paničnom strahu pokupio i napustio brod. Kada je bio na 500 metara od razarača uslijedile su dvije stravične eksplozije koje su prepolovile brodski trup.
Tijelo Milana Spasića sledećeg dana su u Tivatskom zalivu pronašli ribari. Sahranjen je na vojničkog groblju Savini kod Herceg Novog.
Među silnim svijetom koji je došao da ga isprati, bio je i vod italijanskih vojnika – i okupatori su došli da odaju vojnu počast.
Komandant Krizomali je nedugo zatim postao šef protokola poglavnika NDH Ante Pavelića, a poslije rata je pobjegao u Čile gdje je bio recepcioner u jednom hotelu na obali Pacifika.
Herojska smrt dvojice mornaričkih poručnika impresionirala je i Britance: Vojska Ujedinjenog Kraljevstva njima u čast postavila je spomen-ploču u svojoj kasarni na Malti još 1942. godine.
O njima su Francuzi 1968. snimili film „Plamen nad Jadranom”, po scenariju Meše Selimovića.
Čak su i nosioci odlikovanja dva nepomirljiva režima: izbjeglička vlada u Londonu im je 1942. dodijelila Ordene Karađorđeve zvijezde, a ukazom predsednika SFRJ Josipa Broza Tita 1973. proglašeni su narodnim herojima.
Po njima su nazvane brojne škole, kasarne, ulice...
Slava im!
Vijesti
U Tivtu obilježena 84. godišnjica herojske smrti dva mlada pomorska oficira Kraljevske Mornarice Jugoslavije
https://i.postimg.cc/P54WT3bv/Screen...te-Negro-j.png
https://i.postimg.cc/KcBgmpxc/563951...vijenac-ff.jpg
Постојала је иницијатива да се тиватски аеродром назове Спасић&Машера не знам је ли шта рађено даље.
nema se kad od koritašenja svih nebeskih sorabkinja koje su voljne malo se utegnu i obuju bar 10tku