You are not a drop in the ocean. You are the entire ocean in a drop.
Rumi
Printable View
You are not a drop in the ocean. You are the entire ocean in a drop.
Rumi
Wisdom tells me I am nothing. Love tells me I am everything. And between the two my life flows.
Nisargadatta Maharaj?
Metafora,metafora sve je metafora.
https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...177026c56e.jpg
"Beware of overconcern for money, or position, or glory. Someday you will meet a man who cares for none of these things. Then you will know how poor you are." Rudyard Kipling
Sent आत्मन:
It is only when mosquito lands on your
balls that you realize there is a way to
solve problems without using violence.
-Confucius navodno [emoji16]
Sent आत्मन:
"Nimalo ne uživam u stimulansima kojima se povremeno tako strastveno prepustim. Nisam u potrazi za zadovoljstvom ugrozio život i reputaciju i razum. Bio je to očajnički pokušaj da pobjegnem od mučnih sjećanja." Edgar Alan Po
A od čega ste vi sve bili zavisni?
Knock knock who's there?
Attachment 178092
"All war is a symptom of man's failure as a thinking animal."
- John Steinbeck
Sent आत्मन:
"Nećemo prestati da istražujemo
A kraj našeg istraživanja
Biće kada stignemo tamo gdje smo i započeli
- i spoznamo to mjesto prvi put."
T.S. Eliot
"Nema veće greške nego pokušati preskočiti preko ponora u dva skoka." Dejvid Lojd Džordž
"Most people are other people.
Their thoughts are someone else's opinions, their lives a mimicry, their passions a quotation."
— Oscar Wilde
Sent आत्मन:
Uzalud cu dobiti sve bitke kad ce one biti izgubljene za nekim nagodbenim stolom
"Svako može da bude bijesan - to je lako. Ali, biti bijesan na pravu osobu, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravom svrhom i na pravi način, to je ono što nije lako".
Aristotel
"U svijetu u kojem svi zaudaraju nitko ne smrdi."
Sv. Bernard
Sent from my iPhone using Tapatalk
"Attraction is so often an indication that you have suppressed, denied, rejected and disowned a part of yourself long ago, and are receiving a calling to reintegrate that part of yourself". T.S.
"It has yet to be proven that inteliligence has any survival value" - Arthur C Clarke
https://pbs.twimg.com/media/Fgf05pKVEAAUlzs.jpg:large
Treba živjeti samo underground.
“The only Zen you find on tops of mountains is the Zen you bring there.” - Robert M. Pirsig
Kao kod slikara ima rani Kami i kasni Kami. Ovo je kasni, ne onaj iz Mita o Sizifu sto je previse uranio.
"To become god is merely to be free on this earth, not to serve an immortal being."
- Albert Camus
“To love! To surrender absolutely, to prostrate oneself before the divine image, to die a thousand imaginary deaths, to annihilate every trace of self, to find the whole universe embodied and enshrined in the living image of another! Adolescent, we say. Rot! This is the germ of the future life, the seed which we hide away, which we bury deep within us, which we smother and stifle and do our utmost to destroy as we advance from one experience to another and flutter and flounder and lose our way.”
Henry Miller, Sexus
"Iz svakog zatvora se izlazi sa diplomom."
Vasa Pelagić
The art of not reading is a very important one. It consists in not taking an interest in whatever may be engaging the attention of the general public at any particular time... A precondition for reading good books is not reading bad ones: for life is short.
~ Schopenhauer
Vijesti i njihov plan i program kao "medija" dobro opisuje ovaj citat Dostojevskog (svaki dan se dokazuju u "borbi" za narod i državu):
"...svaka od aktivnih družina stvarajući prozelite i šireći se na sve strane....ima zadatak da sistematskom propagandom i demaskiranjem neprestano ruši ugled mesne vlasti, kod stanovnika rađa nedoumicu, da razvija cinizam i izaziva skandale, potpuno neverovanje u sve, žudnju za boljim..."
Sent from my Redmi 6 using Tapatalk
— Спуштам бога до атрибута народности! - повика Шатов - напротив, узносим народ до бога. А је ли икада и било друкчије? Народ је тело божје. Сваки народ само је дотле народ док има свога засебног бога, а све остале богове на свету изузима без икакве помирљивости, и докле верује да ће својим богом победити, а све остале богове прогнати са света. Тако су сви веровали, од почетка векова, сви велики народи, бар сви колико-толико одабрани, који су стајали на челу човечанства. Против чињеница ићи се не може. Јевреји су само зато живели да дочекају истинитог бога и свету су оставили у наслеђе бога истинога. Грци су обожавали природу и свету су завештали своју религију, то јест филозофију и уметност. Рим је народ обоготворио у држави и завештао је народима државу. Француска је током целе своје дуге историје била само утеловљење и развијање идеје католицизма, идеје римског бога, и кад је напослетку свог римског бога бацила у понор, ударила је у атеизам, који се тамо засад назива социјализмом; а учинила је то једино стога што је атеизам здравији од римског католицизма. Ако велики народ не верује да је истина једино у њему (сасвим тако: у њему, и искључиво у њему), ако не верује да је он сам способан и да је позван да својом истином све ускрсне и спасе, онда се он брзо претвара у етнографско градиво, а не у велики народ. Истински велики народ никад се не може помирити с улогом другог реда у човечанству; чак ни с улогом првог реда; него неминовно и искључиво с првом, то јест бити међу народима први. Народ који ту веру губи, већ није народ. Истина је, међутим, само једна, па, дакле, и само један народ може имати бога истинога, ако би остали народи баш и имали својих посебних и великих богова. Једини народ »богоносац« - то је руски народ... и... и, је ли могућно да ме ви, Ставрогине, сматрате за лудака - одједанпут повика Шатов бесомучно - за лудака који не уме више ни да распознаје јесу ли ове његове речи сада старо немоћно наклапање премељано у свима московским словенофилским воденицама, или су то потпуно нове речи, последња реч, једина реч обнове и ускрса...
Ви сте позвани да обновите борбу; јер је та ствар од устајалости старачки изнемогла и заудара; то нека вам је, подстицаја ради, увек пред очима. Цео ваш посао састоји се сад у рушењу — све да се сруши: и држава и њен морал.
На питање зашто су починили толика убиства, скандале и неваљалства, Љамшин је са грозничавом журбом одговарао да је то било »ради систематског подривања државне основе, ради систематског распадања друштва и свих закона: ради тога да сви изгубе храброст, па онда да се од свега направи дар—мар; а кад се тако пољуља друштво, бoлeсно, малаксало и труло, цинично и без вере, али са бескрајном жудњом за ма каквом руководном мисли и самоодбраном — тада да се све одједном узме у своје руке, подигне застава револуције, са ослонцем на читаву мрежу чворова и петица, које би за то време утицале, радиле, врбовале и практично тражиле све начине и сва слаба места за која се могу ухватити«. Завршио је закључком да је Петар Степанович, само пробе ради, први пут, овде, у нашем граду, извео један тако систематски неред, као један, тако рећи, програм даљег рада; а ради пробе свих петица. И рекао је да је то све његова (Љамшинова) мисао, његова претпоставка и одгонетка свих догађаја и да је, вели, »врло потребно да они то упамте и имају у виду, па да се зна колико је он искрен и колико племенит у намерама кад је ствар овако разјаснио и, према томе може врло добро користити и унапред бити управној власти на услузи«. На стварно питање има ли много тих »петица« одговорио је да их има бескрајно много и да је цела Русија покривена мрежом; и мада то није могао да докаже, ипак, ја мислим, одговорио је сасвим искрено Показао је штампан програм друштва, одштампан у иностранству, и пројект за развијање система даљег рада, који, иако написан као нацрт, написан је руком Петра Степановича. Оно што је Љамшин казао о »подривању основе«, казао је од речи до речи по ставу из те хартије; чак није заборавио ни тачке ни зарезе, мада је уверавао да је то само његово мишљење. О Јулији Михаиловној он је, зачудо занимљиво и смешно, дословце и непитан рекао да је »она невина« и да су је само »изиграли
— Добро је оно у његовом систему - настави Верховенски - оно о шпијунству. Код њега сваки члан друштва мотри другог и мора да потказује. Свако припада свима, а сви сваком. Сви су робови, а у ропству једнаки. У крајњим случајевима клевета и убиство, али, што је главно, једнакост. На првом месту, спушта се онда ниво образованости, науке и талента. Високи ниво науке приступачан је само највишим способностима! Велике способности свакад су заузимале власт и биле деспоти. Велике способности не могу не бити деспоти и увек су више квариле него што су користиле; њих прогањају или кажњавају. Цицерону се одсеца језик. Копернику се очи сагоревају, Шекспир се каменује... ето, то је Шигаљевштина! Робови морају бити једнаки: без деспотизма још није било ни слободе ни једнакости; а у стаду мора бити једнакости, и ето Шигаљевштине! Ха-ха—ха, вама је чудно? Ја сам за Шигаљевштину! Ставрогин се старао да убрза ход и да што пре стигне кући. »Ако је овај човек пијан, где ли се могао опити?« паде му на ум. »Да није онај коњак?« — Слушајте, Ставрогине: брда поравнати, то је добра мисао, није смешна. Ја сам за Шигаљева! Образовање није потребно, доста науке! И без науке имаће материјала за хиљаду година, али ваља се припремити на послушност! У свету једно само недостаје: послушност, жеља за образовањем већ је аристократска жеља. Мало породице или љубави - већ је жеља за својином. Ми ћемо убити жељу: пустићемо пијанство, сплетке, потказивање; даћемо маха нечувеном разврату; сваког генија ћемо угасити још од раног детињства! »Све ћемо свести на исти именитељ - потпуна једнакост!« »Занат смо свој научили, и поштени смо људи, нама ништа друго не треба« - тако су ту скоро енглески радници одговорили. Само, неопходно је неопходно - то је одсад девиза земаљске лопте. Али потребни су и грчеви; за то ћемо се побринути ми, управљачи. Робови морају имати управљаче. Потпуна послушност, потпуна безличност, али, једанпут у тридесет година, Шигаљев изазива грч и сви одједном стану једно друго јести, и тако донекле, тек да не би било досадно. Досада је аристократско осећање; у Шигаљевштини неће бити жеља, жеља и патња, то је за нас, а за робове Шигаљевштина.
Sent from my Redmi 6 using Tapatalk
"Peace is not simply the absence of conflict, but the existence of justice for all people." Dr. Martin Luther King Jr.
Dvije stvari me najviše zadivljuju; zvezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni.
Kant
Zli dusi su savršena knjiga:
Studentkinja se pripremi da drži svoj govor. — Želela sam da obavestim skup o patnjama i protestu studenata, a pošto se vreme troši u razgovorima moralno nedopuštenim... — Nema ništa ni moralno ni nemoralno! - upade joj nestrpljivo u reč gimnazist, odmah čim je počela.
Kant je dosta težak, ali ono težak radi težine jer filozofi moraju bit teški. Sviđa mi se ono što je rekao za ljude i čovječanstvo, ali moram slikat. A ovo:
Dvije stvari ispunjavaju um uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem, što češće i nepokolebljivije razmišljamo o njima: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni. Ne nagađam i ne tražim ih kao da su neka prikrivena nepoznanica ili besmislenost van granica moje vizije; vidim ih pred sobom i smjesta ih povezujem sa sviješću o sopstvenom postojanju.
nikad nisam bio siguran što znači, kao potraga za osnovnim principom etike ali isključivo ne-empirijski a pomalo mi liči i na samoposmatranje ispod zvjezdanog neba.
Kant je takođe rekao:
"Religija je priznavanje svih dužnosti kao božanskih zapovijesti, a ne kao sankcija“ i „Sva moralno dobra djela su stoga, u svojim najvišim stanjima, religiozna djela"https://uploads.tapatalk-cdn.com/202...301a1b01aa.jpg
Sent from my Redmi 6 using Tapatalk
Netačno.
Kantova etika zasniva se na sistemu moralnih principa koji se mogu izvesti iz jednog principa, poznatog kao kategorički imperativ. Ovaj moralni princip je nezavisan od bilo kakvih religijskih uvjerenja, jer je Kant vjerovao da bi moral biti zasnovan na univerzalnim zakonima koji su zasnovani na razumu i primjenjivi na sve.
Dakle,kad je rekao moralni zakon u meni mislio je na samog čovjeka oslobođenog od religijskih/socijalno/društvenih stega.
Poslano sa mog CPH2135 koristeći Tapatalk
Što je netačno kad su ovo citati, možda ne baš dobro prevedeni. Ako zanemarim stege mada su one najzanimljivije u stvari....kakva društvena konstrukcija..
Dosta toga što sam znao sam zaboravio, znam ovo: Kant je malo poluđeo tvrdnjama da moralne vrijednosti ne mogu bit rezultat empirijskog iskustva nego isključivo razuma, ljudi razmišljanjem dolaze do sopstvenog morala. Ili, kao što onaj student gore viknu: Nema ništa ni moralno ni nemoralno!
"...moral biti zasnovan na univerzalnim zakonima koji su zasnovani na razumu i primjenjivi na sve...." da parafraziram Aristotela, vatra (etika tojest) gori a ođe a u Persiju. E to je netačno.
Sent from my Redmi 6 using Tapatalk
Zamislimo etiku onih ljudoždera iz "Robinzona Krusoa" i samog Robinzona. Robinzon ima potrebu da "civilizuje" Petka iako priznaje da bi oni (divljaci) bili bolji hrišćani da ih Bog nije zanemario.
Ajmo sad te stege, koje Kant niđe ne pominje da zamijenimo tradicijom, prenošenjem s koljena na koljeno dostignuća civilizacije.
Ne, ajmo da siđemo na najniži, lični, nivo. Recimo, ili zaključimo, moja sopstvena duša "rođena" u CG ili u bilo kojoj državi pokušava slobodna da uzleti. Sa svih strana na nju se bacaju mreže ili zamke, mreže nacionalnosti, jezika, vjere. Ja pokušavam da uzletim i moja duša sa mnom i u letu pokušavam da mimoiđem te mreže. Je li i zašto otadžbina (i koja) na prvom mjestu, Što me se tiče jezik, nacija, vjera....zato što su preci ginuli za te stvari? Kantovim razmišljanjem pokušavam da utvrdim univerzalne moralne vrijednosti ali što više razmišljam više sam prinuđen da prihvatim "nečija" moralna shvatanja, razmišljanjem ili, što je često, političkom propagandom, na kraju se, htio ne htio, upetljavam u one mreže koje sam htio da izbjegnem. Sa svih strana osjećam, čujem, promišljam, ovaj narod i ova zemlja su me stvorili, nažalost, samo sam bijedni, priglupi i primitivni gost na gozbi "svjetske kulture", Kant, a ni Toma Akvinski, ne mogu me učinjet "faktorom", sve to razmišljanje neće me učinit moralno superiornom osobom, ovako bar imam deset zapovijesti koje su, pošteno govoreći, univerzalne moralne vrijednosti.
Nijedan narod … još se nijedan narod nije uzdigao po načelima razuma i nauke, još nijednom nije bilo za to primera, osim možda trenutno, i tada iz gluposti. Socijalizam već po suštini svojoj mora da bude ateizam, jer je od prve svoje reči jasno obznanio da je on sklopa ateističkog i da svoj svet namerava urediti isključivo po načelima nauke i razuma. Razum i nauka su u životu naroda, svakad, sada i od početka vekova, vršili samo dužnost drugog reda, i službenu, pa će je tako vršiti i do svršetka vekova. Postoji druga sila koja narode stvara i kreće, koja zapoveda i koja gospodari, ali kojoj je poreklo nepoznato i nerazjašnjivo. Ta sila je sila neutoljive želje da se dođe do svršetka, do kraja, a u isti mah ona svršetak odriče. To je sila neprekidnog i neumornog potvrđivanja svoga života, svog postojanja i sila poricanja smrti. To je duh života, kao što je pisano, duh »reke žive vode«, čijim usahnućem Apokalipsa onoliko preti. To je načelo estetičko, kako vele filozofi, načelo moralno, kako potvrđuju opet oni. »Traženje boga« je to, kako ja velim, najprostije. Smer svakoga narodnog kretanja, u svakome narodu i u svako doba njegovog života, jest samo i isključivo traženje boga, svog boga, neminovno svog sopstvenog boga, i onda vera u njega kao u jednog istinitog boga. Bog je sintetička ličnost celog naroda, uzeta od početka njegovog i do svršetka, do kraja. Još nikada nije bilo da svi, ili mnogi narodi imaju jednog zajedničkog boga; nego je oduvek narod imao svog posebnog boga. Znak je propasti narodnosti kad bogovi postaju opšti. Kad bogovi postanu opšti, onda umiru i bogovi i vera u njih zajedno s narodima, što je narod moćniji, tim je njegov bog posebniji. Još nikada nije bilo naroda bez religije, to jest bez pojmova o dobru i zlu. Svaki narod ima svoje sopstvene pojmove o dobru i zlu i svoje sopstveno dobro i zlo. Kada u mnogih naroda pojmovi o dobru i zlu postanu opšti, tada narodi izumiru, tada se i razlika između dobra i zla potire i iščezava. Razum nije nikada bio u stanju da odredi dobro i zlo, čak ni da odvoji zlo od dobra, bar približno; nego ih je uvek, postidno i žalosno, još mešao; a nauka je uvek davala odgovore pesnicom. Time se naročito odlikovala polunauka, najstrašniji bič čovečanstva, gore od more, gladi i rata, nepoznat do današnjeg veka. Poluznanje je despot kakvog još nikad do danas nije bilo. Despot koji ima žrece i robove, despot pred kojim sve poginje glavu s ljubavlju i s praznovericom, despot do danas nezamisliv, pred kojim dršće i sama nauka i sramno mu povlađuje...
"Every word has consequences. Every silence, too."Jean-Paul Sartre